TAKSA PLAĆENA U GO1TOVU Br. 20. DUBROVNIK, 20 Svibnja 1936. “<. Čekovnog računa našeg lista HE" es 4153 Podružnice Sarajevo. God. XVIII Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Vicko Lisičar — Dubrovnik Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne povraćaju. Grkva pobijegjuje Blagdan Spasova opominje nas svake godine kako Crkva, zaručnica, pobijegjuje poput zaručnika Isukrsta, koji je svojim Uzašašćem dovršio i pobjedonosno okrunio djelo Otkup- ljenja ljudskog roda. Koliko puta u historiji dizao se je divlji krik proti Crkvi! Raspni je, raspni, čulo se je i čuje se sad u ovoj, sad u onoj zemlji. Mnogo su je puta nosili u grob s namjerom, da je zauvijek pokopaju. Tako n. pr. Ne- ron, Arije i Focije, Luter i Henrik VIII, u novije vrijeme framasoni, a danas k.tome i komunisti. Ali uzalud! Modernisti su svom oštrinom i lukavosti duha dokazivali da je Crkva zastarjela i da je treba reformirati i potpuno obnoviti, a papinske okruž- nice su ih zauvijek onemogućile. Lu- ter i Henrik VIII nastupili su proti ,Rkorupciji“ u Crkvi s tim da pokušaju istrijebiti ,papizam“ iz Srednje Evrope, ali im nije uspjelo. Voltaire je uistinu razvikao Crkvu sa svom francuskom duhovitosti kao ,zloglasnu“ ustanovu i francuska je revolucija proglasila razum“ novim božanstvom te izručila Crkvu giljotini, a već nekoliko godina kasnije uspostavio je Napoleon Crkvu u prijašnjem sjaju. I danas ih ima, koji najavljuju Crkvi slom, ma da za to nema nika- kova znaka. Jer se sve bolje i jasnije kaže, da je katolicizam jedina prava religija budućnosti. Protestantizam je više sistem etike, modernizma i slo- bodne diskusije nego li religija; pra- voslavlje je pocijepano u razne naci- jonalne crkve, islam se raspada pod uplivom modernih ideja o demokraciji i nacijonalnoj autonomnosti, brama- nizam i budizam nastoje da se oko- riste kršćanskim elementima da tako malo ožive. Tkogod je pratio zadnje internacijonalne euharistične kongrese u Australiji, Chicagu, Buenos-Airesu, Đublinu itd. zaista nije mogao dobiti utiska, da je katolicizam u rasulu; naprotiv, on se sve više osredotočuje oko onog misterija, gdje sam Isukrst, živ i realan stanuje u presv. Euha- ristiji, tom pravom srcu Kat. Crkve. Ni kod mas ne fali onih, koji s jedne strane smatraju Crkvu dema- goškom ustanovom, koja da huška nezadovoljnike na otpor, a drugi opet, marksisti i komunisti, hoće da je po- kopaju zajedno s kapitalizmom, jer da ga ona podržava. A Crkva osu- gjuje jedno i drugo. Ona osugjuje kapitalizam, koji, zabacujući svako mačelo ljubavi, okrutno iskorišćuje radnike i seljake. Isto tako proglasuje komunizam pokretom, koji pod mas- kom borbe za: , zemaljski raj“, svojim bezbožnim i razvratnim idejama baca čovječanstvo u pravi kaos. Iz usta Crkve izlaze riječi samog Boga. Na njezinim rukama, kojima blagoslivlja čovječanstvo: vidimo Isu- krstove ruke, na križu probodene, Kad oprašta Crkva grijehe spoznaje- mo Isukrstov glas: ,Pogji i ne gri- ješi više“. Kad govori svijetu u pa- pinskim velikim okružnicama čujemo 3 Isukrstov glas: ,Dođite k meni svi, koji ste umorni“. Kada gledamo, da ragjaju tisućgodišnja prijestolja Kine, Rusije, Austrije, Njemačke, da ginu »kalifi“ i patrijarhe i poglavari pro- testantskih crkava, tada razumijemo, da se Crkva Katolička diže uvijek na novi život i da je vječno mlada i nesavladiva. Katolička je Crkva za sva vre- mena, za sve narode, i za sve stale- že. Poput Spasitelja, koji uzlazi na nebo i ona se neprestano i sve više diže, da je ljudi i čovječanstvo vidi, nje se drži i od nje primi vrhunaravne snage za vremeniti i glačni život. Neke žalosne pojave Proiesoru Dušanu Peroviču odgo- vara proi X 2 U svojoj brošuri ustvrdio sam da svi historičari svih naroda pripozna- vaju historičnost Kristovu. Gosp. pro- fesoru nije to pravo i navađa niz pi- saca iz 18 i 19 v. koji su nijekali historičnost Kristovu, što bi tobože meni bilo nepoznato. Kad rekoh ,historičari“, svaki in- telektualac razumi pod tom riječi uva- žene objektivne, kritične i svjetske historičare prvoga reda poput Thiers, Thiery, Pastor, Ranke, Gregorovius, Hurter, Hergenrčther, A. Weiss i dr. koji se nijesu specijalno bavili histo- ričnosti Kristovom, jer je za te svjet- ske historičare pitanje historičnosti Kristove historička činjenica izvan svake diskusije. Moja dakle tvrdnja ne isključuje da nijesu pojedini pisci nekritični, neobjektivni, diletanti u pov. znanosti, čije se pisanje osniva na bujnoj mašti, pričama, samovoljnim tvrdnjama, ne- znanstvenim pretpostavkama, prisilnim tumačenjem riječi i činjenica uz po- manjkanje logičnog zaključivanja, za- nijekali ili u sumnju stavili histo- ričnost Kristovu: Takove pisce, ako još nastupi prozirna tendencija, sektarstvo i ne- prijateljsko raspoloženje prema krš- ćanstvu, povjesna znanost ne uzima ozbiljno, jer ne spadaju ni u treći red historičara. Takovih je bilo i uvijek će biti, ali historička znanost prelazi preko njih jer kaljaju i sramote hist. znanost, koja mora da bude objek- tivna, kritična, istinita bez tendencije. Zato navedeni niz tobožnjih histori- čara ili pisaca od gosp. profesora, koje je on vjerno prenio iz stanovite knjige, nikomu ne mogu imponirati. Za sve te navedene pisce vrijede ri- ječi samih dvaju racijonalista H. Wei- nel i J. Weiss-a, koje su oni izrekli o Drewsu, koji također bijaše zani- jekao historičkog Krista u djelu ,Die christhusmythe: ,To je prosti diletant, koji nije znao dublje proniknuti u ovo pitanje bez kriterija, te nije vrijedno da se ozbiljni učenjak na nj osvrne“. Gosp. profesor primjetio je da niti je Bajazitov brat Džem bio za- robljen od kršćanske vojske niti je Bajazit sv. koplje poslao Papi kao otkup za brata. Otkad je red Ivanovaca početkom 140g v. oteo gusarima otok Rod, postade njima taj otok drugom gla- sovitijom domovinom. Obogativši se dobrima ukinutog templarskog reda, u posjedu jake flote i vojske, koju su pobirali kod osam naroda (Zun- gen) i utvrdivši jako otok pružili su Ivanovci svojom ustrajnom i smjelom srčanošću u borbi proti Turcima dra- gocijene službe Zapadu. Pobjedonosno god. 1479. pod velikim meštrom d' Aubusson bijahu odbili strašni napa- daj Muhameda II, Džemova oca. Kad Džemu nije uspjela vojna proti bratu sultanu Bajazitu, pobježe u Egipat, a zatim prebjegne na Rod, gdje ga je kršćanska vojska zarobila. Veliki meštar cijeneći da je Džem masni zalogaj, koji bi mogao donijeti redu velike povlastice, a mir kršćan- stvu, posla ga u Francusku. — I u istinu veliki meštar isposlova od sul- tana Bajazita mir i 45 hiljada dukata nagrade što će mu zarobljena brata držati pod paskom. Papa je pak nas- tojao dobiti od Ivanovaca Džema u svoje ruke. Nakon dugog natezanja uspije Papi Inocenciju otkupiti Džema «vila tiskana ,;&mprime“ Qilarocaine i Crepe de Chine na cvjetove / Sgatt, Georgette, Ilarquisette itd. More krasnih raznobojnih šarenih svila. Najnoviji deseni u svim bojama i najrazličitijim šarama. Cijene vrlo solidne počam od Din. 45 na više! Za iste cijene dajemo na 6 mjesečnu otplatu ! Razgledajte naše izloge! Posjetite nas bez obaveze na kupnju ! Tražite posjet naših zastupnika. TRGOVAČKA KUĆA Podružnica , REKORD“ ua Dubrovnik Ulica Kraljice: Marije od vlasti velikog meštra i imat ga u svojoj vlasti, a zato Papa imenova velikog meštra d' Aubussona kardi- nalom. Pošto je Bajazit volio, da mu brat bude u vlasti Papinoj negoli u vlasti Ivanovaca uz godišnjih 45 hi. ljada dukata nagrade što će Papa Džema izdržavati, držati u svojoj vlasti posla on Papi Inocenciju sv. koplje za otkupljenje svoga brata od vlasti Ivanovaca. Džem umre u zatvoru, (ne otrovan). Vidi Thuasne. Paris 1892 i Pastor ,Geschichte der Pšpste [Il 1901, Iz ovog jasno slijedi da je krš- ćanska vojska Džema zarobila kad je prebjegao na Rod i da je Inocencij VIII dobio od Bajazita sv. koplje, kad mu je uspjelo otkupiti Džema od vlasti Ivanovaca, kako je Bajazit že- lio. Slijedi. Najopasniji neprija- telj čovječanstva. Državni suverenitet ne odregjuje ekonomski i socijalni život podanika, Diktatura kapitala vodi i upravlja držav- nim suverenitetom. I dok je politička vlast ograničena svojim pravima i za- konime, kapitalistička diktatura ne poz- naje zakona osim vlastite koristi i ko- modnosti a na štetu dakako gragjana. Država je, prema mišljenja komunisti aparat, kojim se diktatura kapitala služi, da pod izlikom legalnosti opljačka drža- vljane. Ova je diktatura — nastavljaju marksiste — tako ustaljena i učvršćena, da ništa ne koriste razne stranike i so- cijalne institucije, koje rade na pobolj- šanju prilika. Stoga nema drugog pita — zaključuju — nego srušiti mođernu državu, kakova danas postoji u Evropi i svijetu. Do toga će dovesti samo jedna svjetska revolucija. Svjetska revolucija može se pro- vesti samo ako se u svim državama svijeta razvije akcija, koja će izazvati prevrat u svakoj pojedinoj državi. Da se do toga dogje potreban je prema najnovijem planu Ill. Internacijonale zajednički front. Taj zajednički front sačinjavaju u prvom redu marksističke stranke. Ali jer ove nijesu u svim dr- žavama dozvoljene postoji druga tak- tika. Treba raditi na tome, da se ras- prše svi konservativni elementi, koji su za postojeće socijalno uregjenje. Tradicije valja srušiti, jer one priječe plasiranje novih ideja i nazora. Pod geslom brige za poboljšanje prilika, valja tražiti veze sa svim lokalnim, re- gionalnim i nacijonalnim organizacija- ma, makar one bile raznih smjerova i direktiva. Osnivaju se odbori u kojima su zastupane razne organizacije, koji imaju svrhu da konačno dogju do formiranja. pravih boljševističkih ćelija. Ove su ćelije nužne stanice za provagjanje svjetske revolucije. Najnovija taktika boljševičkog mar- ksizma: veoma je opasna baš zato što je. vrlo lukava, Nastupa tako, da raz- vija barjak borbe za mir, a proti fa- šizmu, u kojem vidi svog osobitog neprijatelja. Sretno hoće da iskoristi protivnost;, koja u pojedinim državama vlada proti auktoritativnim, fašističkim