k ' Broj 22 Općina i pošta' Dana 28 svibnja t. g. sastalo se je općinsko vijeće, da donese odluku o zahtjevima g. ministra pošta radi nove pošte u Dubrovniku. Prama iz- vještaju podnesenom vijeću, g. mini- star je stavio općini ultimativnu alternativu ili da općina prepusti u vlasnost Eraru park »Posat« ili 1.500 m? općinskog zemljišta iza grada, gdje se nalaze općinske ga- raže. Općinsko vijeće prihvatilo je alternativni zahtjev, da se Eraru prepusti u vlasnost 1.500 m? zemlji- šta iza grada. Erar bi sada prama datim imfor- macijama imao prekupiti zgradu Gjivanović na Pilama kvd Hotel Imperiala, te tu zgradu adaptirati za poštu sa automatskom telefon- skom centralom. Na onih 1500 m“ općinskog zemljišta, što ga općina ustupa Eraru, ne će se graditi pošta, već će taj teren Erar možda upotre- biti kao vrijednost, koju će uz novac dati vlasnicima zgrade Gjivanović. Rekli smo »možda«, jer g. ministar u svojim izjavama nije dao nikakove obveze u koju svrhu i zašto će upo- trebiti od općine primljeno zemljište. Neizvjesna je stoga svrha i sudbina terena koji se prepušta Eraru. Ova odluka vijeća u građanstvu je naišla na brojne kritike i negodo- vanja, a to s pravom Država i općina imaju svoje posebne svrhe i interese da promiču.Tako u djelokrug države, a me općine spada dužnost, da se brine za poštansko-telegrafsko-tele- fonsku službu. Dosljedno tome duž- nost je države, da gradi ili iznaj- mljuje poštanske zgrade. Kakove su poštanske zgrade i kakova je po- štansko-telegraf.-telefonska služba to je stvar, koja se mora ticati dr- žavne uprave. Ako je radi ugleda države potrebito zgraditi ili imati pristojnu poštansku zgradu, to je pi- tanje prestiža i obraza države, koje nigdje ne dolazi više u obzir, koliko u Dubrovniku obzirom na _ njegov turistički značaj. Pitanje kakova je poštanska zgrada i kakova je po- štansko-telegraf.-telefonska služba, to je opet stvar države, a ne opći- me. Prama tome već a priori zahtjev ' Erara, da će dati Dubrovniku repre- zentativnu poštansku zgradu, ako ppćina dade bilo kakav doprinos, načelno nije opravdan. Specijalno pak, kad se u Dubrov- niku ima da gradi jedna državna zgrada nije opravdano, da se traži od općine neki doprinos, jer u Du- brovniku od prevrata pa do danas nikakova se državna zgrada mije sa- gradila, što u drugim gradovima ni- je slučaj. Nadalje treba da državna uprava ima u vidu ekonomsko sta- nje gradova i njihove mogućnosti, te u konkretnom slučaju suviše dopri- nos Dubrovnika u državnim prihodi- ma državnoj zajednici. Općina dubrovačka ima skoro je- ćini slobodni komad zemljišta od cirka 3.000 m? iza grada. Taj komad zemljišta namjeravao se je već odav- na upotrebiti za izgradnju pučkih i građanskih škola odnosno za riješe- nje mnogobrojnih komunalnih pro- blema, kao tržnice sa ribarnicom itd. Kada se od ovog zemljišta otki- ne 1.500 m? tada preostatak zemlji- šta je također upropašten, jer se vi- še ne može upotrebiti za riješenje jednog većeg gradskog problema. Građani se pitaju, a gdje će općina *) Opaska Uredništa. Kako smo izvješte- mi, svi gornji argumenti bili su u gradskom vijeću izneseni, ali su pali iakv osnovani pred bojazni, da nas i ta jedina »repa. ne mimoiđe. moći da. mabavi zemljišta u blizini grada, kada joj u skoroj budućnosti bude trebalo za riješenje gradskih problema kao podizanja školskih zgrada, tržnice it. d.? Još nekako građani bi preboljeli gornju odluku vijeća, kad bi Ministarstvo pošta bilo se odlučilo, da gradi novu zgra- du za poštu. Gradnja znači vidljivi napredak svakog grada, dok adap- tacija starih zgrada ne prestavlja vanjski izgled napretka, jer se broj postojećih zgrada adaptacijama sta- rih ne povećava. Gradnjom nove poštanske zgrade izveo bi se jedan javni rad, dalo bi se zarade siromašnom! i besposle- nom radniku i obrtniku, tako da bi utrošeni novac za gradnju dao svoj efekat i u socijalnom pravcu. Iz Dubrovnika nije se nikada isti- calo kao kakav problem pitanje po- dignuća poštanske zgrade. Iz Du- brovnika se je podizao opravdani glas potrebe uređenja i poboljšanja poštan.-telegraf.-telefonske = službe tim, da se postavi u stanje savreme- ne tehnike i da odgovara savreme- nim potrebama Dubrovnika, Nije da- kle bio problem poštanska zgrada, već poštansko-telegrafsko-telefon- ska služba, pak jer se je protivno tvrdilo, trebalo je i ovo napomenuti. Prigovorit će se ovome, da nema mjesta za građenje pošte. Ovaj pri- govor ne stoji. Postojala je moguć- nost, da se kupi teren u još bližoj poziciji prama gradu, gdje se nalaze sitne i neugledne zgrade, ikoje bi se morale porušiti i na njihovom mje- slu sagraditi reprezentativna pošta, kakovu navodno ministarstvo hoće da dade Dubrovniku. Tim bi se ne samo dobilo novu zgradu, već uklo- nilo potlehušice, koje neugledno djeluju na izgled Dubrovnika. Na- ravno da treba to dobro platiti, ali jedino na taj način riješava se is- pravno pitanje podignuća reprezen- tativne pošte. Postojala je moguć- nost i kombinacija sa kafanom »Du- bravkom« a u najgorem slučaju i sa zemljištem općine iza grada. Kada se je Ministarstvo odlučilo za adaptiranje stare zgrade, tada je moglo da adaptira i dosadanju, oču- vajući historijski i arhitektonski značaj zgrade. Općina za adaptaciju starih zgrada nije imala išta da do- prinosi, a ministarstvo bi bilo mora- lo radi ugleda zemlje u najposjeće- nijem turističkom gradu — Dubrov- niku — da kad li tad li, ipak postavi automatsku telefonsku cemtralu i poštansku zgradu bolje uredi. Ova- ko kako je ovo pitanje riješeno ne zadovoljava ogroman dio građana, Dr. B. Poković. _Milodari. Gosp. Ago Bukovac udi- jelio je Javnoj Dobrotvornosti u Cavtatu Din. 200.— za siromahe ovog mjesta. Na ovom plemenitom činu uprava najljepše zahvaljuje. Pohvalno. G.da Maruška Haler da ispuni želju blagopok. Mase ud. Pu- gliesi rogi. Pusić udijelila je Dječjem Zakloništu za uzdržavanje zavoda Dia. 1000 (hiljadu). Dubrovačko Liječničko Udruže- nje »Duliud«, mjesto vijenca na odar bl. pok. Dr. Neška Radović, biv. na- čelnika VI. odjel. Banske uprave za Zetsku banovinu, doznačilo 100. di- nara u Liječnički bolesnički fond, Društvo »Anica Bošković« za pk. g-đu Niku Deanović, svoju članicu, priređuje zadušnice u utornik, dne 9 juna o. g. u crkvi sv. Vlaha u 8 ura u jutro. Pozivlju se p. n. g. članovi, da učestvuju u što većem broju. Uprava »Anice Bošković« ,NARODNA SVIJEST“ 3 Lipnja 1936 Strana 3 Neke žalosne pojave Profesoru Dušanu Peroviću odgovara prof. X. I ako ima veliki broj ozbiljnih učenjaka koji iznose jakih dokaza za podkrijepu autentičnosti spomenu lih navoda Josipa Flavija kao sa strane katoličke: Pagi, Nat. Al, Va- sius, Danko Hettinger, Hurter, F. Bolle u., Stimmen aus Marie Lach 1896,i mnogi drugi a od protestanata Grotius,Casaubonus, Usserius Brett- schneider, Jiilicher i dr. vjerojatni- je je ipak mnijenje, kako dobro opa- ža Funk u svojoj »Storia Eccles.« kao i Schauz u »Apologie des Chri- stenthums« da je temelj teksta na prvom mjestu autentičan, ali da je današnja forma nevjerojatna i zato taj tekst zdrava kritika uzima dje- lomično kao Flavijevo svjedočan- stvo. Ono bi ovako glasilo: »Za to- ga vremena rodio se je Isus, čovjek, tvorac, čudnovatih stvari, te mnoge između Židova i Grka pritegne k se- bi. Pošto ga prvaci naši optužiše i Pilat ga dade razapeti ne prestado- še ga kao i prije ljubiti. Po njemu postade narod (filon) koji se zo- ve »kršćani« koji još i sada traje«. Inače protivno nedokazanim tvrd- njama Goguela, Guigueberta i Loi- sy-a da staroslovenski prevod »Jev- rejskog rata« nije autentičan ni hi- storijski te da su mjesta, gdje se spominje Krist, njegova čudesa i uskrsnuće imterkalirana, moderna kritika pridaje veliku važnost tom staroslavenskom prevodu te ga smatra autentičnim. Tako je u Rimu izdan u godišnjaku 1928 - 29 »Amici dell' Archeologia christiana« čla- nak, kojim se dokazuje autentičnost i ističe važnost toga prevoda. Tako isto sude moderni pisci o tom pre- vodu, kao Karl Adam u svojem glasovitom djelu »Jesus Christus« 4 izd. Augsburg 1935. Na njemačkom je jeziku izašlo o tom više djela u kojima se naglasuje važnost toga staroslavenskog prevoda kao: Kon- rad Grass und Aleksander Berendts: J. Flavius vom _ jiddischem Krieg Buch IIV. Nach der slavischen Ubersetzung deutsch herausgegeben und mit dem griechischen Tekst verglichen (Acta et Commentati>- nes Universitatis Dorpatensis B. Humaniora 1934). Ono što Tacit u svojim Analima, a prokonsul Plinije u poslanici Traja- nu govore o Kristu po Guignebertu, Goguelu i Loisy-u odjek je kršćan- ske tradicije. Ovo je dosta naivna tvrdnja, koju je i sam gosp. profesor mogao sa malom dozom akribije uvidjeti. Da će Tacit, koji je mrzio kršćane na- zivajuć ih »execrabilis superstitio« unijeti u svoju povijest ono o Kri- stu, jer je to doznao od kršćana, a ne jer je sam bio uvjeren kao histo- ričar na temelju pouzdanih i provje- renih dokaza i vrela, vrlo je drzovi- ta tvrdnja, da nije naivna. To isto vrijedi i za svjedočanstvo Plinija pri- jatelja Tacitova uzevši u obzir ta- dašnje kulturno-historičko doba i da je kršćanstvo bilo već rašireno di- ljem cijele rimske Imperije. Plinije ne kaže u pismu Trajanu »Kršćani se klanjaju nekom Kristu kao Bogu« već piše »Kristu se klanjaju....« biva poznatoj historičkoj ličnosti. Ovi isti hiperkritičari tvrde tako- đer da je i ono mjesto u 1almudu, u kojem je riječ o Kristu i njegovim čudesima, odjek kršćanske tradicije. Znamo da su Židovi mrzili kršća- ne te ih odmah u početku stali pro- ganjati (četiri progonstva odmah iza smrti Kristove, kad je već na Duho- ve bila utemeljena prva Općina krš- ćanska) te su im svugdje pravili ne- prilike. Da će Židovi unijeti u svoj Talmud — zbirku židovskih tradici- ja — ono izvješće o Kristu i njego- vim čudesima ma osnovi kršćanske tradicije, a ne jer su sami o tom i bi- li uvjereni na temelju tradicije svo- jih otaca, koji su vidjeli i Krista i iz mržnje na Križ ga prope- li, nelogično je i odava još jaču na- ivnost spomenutih hiperkritičara, Da nijesu Židovi bili uvjereni da je Krist činio čudesa, koja inače Tal mud pripisuje čarobnjaštvu, bilo je legičnije da o tom ne pišu ništa ili naprotiv da zaniječu tu činjenicu, te je ne bi naveli kao istinitu, da samo svojim tumačenjem ravni karakter slušali oslab& wvrhuna- Kristovih čudesa U ostalom ono što Talmud propo- vijeda o čudesima Kristovim nije ništa novo ni izvanredno, jer o tom piše Josip Flavije, koji je bio židov- ski vojskovođa, živio u Palestini i bio savremenik apostola. On je kao historičar zabilježio što je na izvoru čuo a sa njime se slaže i filozof po- ganski Celsus, koji je živio polovi- com drugog vijeka. Liturgijski sastanak u Hvaru O blagdanu sv. braće Ćirila i Me- toda, od 4—6 srpnja, održat će se pod pokroviteljstvom preuzv. bisku- pa Mons. Miha Pušića u Hvaru I. naš liturgijski sastanak. Na sastanak će doći svećenici, redovnici, tovnjaci, bogoslovi i svje- akademičari, koji se zanimaju za liturgiju i po njoj žive te žele; da je i drugi upoznaju. Upoznat će se među sobom, izmije- niti misli i porazgovoriti o daljnjem radu. Tom će prigodom biti priređe- na i malena izložba liturgijskih ča- sopisa na raznim jezicima, što će dobro doći svima koji žele da napre- duju u liturgijskom znanju i životu. Na sastanku će se održati refera- ti; i. Kristova punina u Njegovu otajstvenom tijelu, O. Leonardo Ba- jić, franjevac-župnik, Sinj; 2. Po- svećeni i laički nosioc Kristova sve- ćeništva, P. Pate, isusovac, Travnik; 3. Liturgija je prvo i nenadoknadivo vrelo kršć. života, O. Dr. Hijacint Bošković, profesor bogoslovije, Senj; 4. Liturgijski život prve crkve, Dr. Ivan Delalle, kanonik-župnik, Tro- gir; 5. Moderni čovjek i Liturgija, Dušan Žanko, profesor, Zagreb; 6- Liturgijski pokret u svijetu i njihovi uspjesi, Josip Kirigin, vjeroučitelj, Hvar; 7. Ostaci liturgijskog života po našim župama i njihovo oživlje- nje, Mate Garković, profesor bogo- slovije, Split; 8. Vjerska obnova na- šeg naroda po Liturgiji, Dragutin Kukalj, župnik, Ogulin; 9. Liturgij- sko pjevanje u našim krajevima, Stanislav Preprek, upravitelj osn. škole, Petrovaradin; 10. Estetika u liturgijskoj praksi, Mato Faljug, prefekt sjemeništa, Zagreb; li. Na- ša narodna umjetnost u Liturgiji, Ivo Grgurev, vjeroučitelj, Šibenik: Kako je već bilo javljeno, u Hva- ru se je sastao poseban odbor, koji će nastojati da svim učesnicima pru- ži što ugodniji i jeftiniji boravak u našem gradu, pak da svima dani I. našeg liturgijskog sastanka ostanu u što ljepšoj uspomeni. Nekoji su se već prijavili, a umoljavaju se i svi drugi koji namjeravaju doći na sa- stanak, da se čim prije prijave. Pri- jave se šalju na Odbor za Liturgijski sastanak, Hvar. Lijetni kvatri. Srijedu, Petak i Subotu ove sedmice spada post od četiri vremena ili kvatri.