č TAKSA PLAĆENA U GO OVU ih (Cilena je listu 5 Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno i PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU \ = Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi vo Ve) tinastco Nije lako postati vogjom svijesnog naroda. još je teže pos- tati vogjom svijesnog naroda u najtežim njegovim momentima. U tim teškim prilikama svojim, narod traži onoga, koji će osjetiti njegove muke, shvatiti njegove potrebe, razviti barjak borbe za pravdu i slobodu ; koji će biti spravan u borbi stradati i patiti za dobro naroda, i tako zaslužiti potpuno narodno povjerenje. I takvoga je vogju našao hrvatski narod. Našao ga je u o- sobi Dr. Vlatka Mačeka, koji je to povjerenje naroda s pravom zaslužio. Dr. Vlatko Maček popipao je bilo naroda Hrvatskoga u nje- govini najsudbonosnijim danima i poipuno ga razumio. Uvidio je, da je Hrvatu sveta i neotugjiva iodna gruda, sloboda domaćeg ognjišta. Za tu slobodu zlatnu Hrvati su vjekovima krv lili, bori- li se kao lavovi i obranili je tako da nad Zagrebom nikad nije zalepršala zastava ni crnog dvoglavog orla, ni polumjeseca. Za taj ideal spravan se je Hrvat i dalje boriti uz najveće žrtve. Tu ljubav za najvećim zemaljskim blagom, hrvatskog naroda shvatio je Dr. Maček. Razvio je barjak, pozvao narod u boj — za po- bjedu. Nije se bojao ni patnja ni mitka — nepokolebivo vjeran ostao je hrvatskom narodnom idealu. Na muci se poznaju junaci! A Dr. Vlatko Maček u mukama je dokazao da je narodni junak i prvoborac 1 zaslužio je da mu hrvatski narod iskaže neograniče- no povjerenje — izabere svojim vogjom ! 1 s drugog razloga Dr. Vlatko Maček zaslužuje narodno po- vjerenje. Opipao je bila hrvatskog naroda i osjetio je njegovo ku- canje. Shvatio je da je hrvatski narod od doseljenja u južnu Ev- ropu kršćanski-katolički narod. 1 kao što Hrvati ljube svoju do- movinu, tako isto ljube i katoličku vjeru, Cijela povjest Hrvata to je ponosna i pobjedonosna borba ,Za krst časni i slobodu zlat- nu!“ Katolička vjera sačuvala je hrvatski narod, da ga nijedna, _ni najrazornija sila nije zbrisala sa lica zemlje. I nema te sile koja bi mogla hrvatski narod odcijepiti od Katoličke Crkve. To razumije dobro i Dr. Vlatko Maček. I on neprestano naglašuje da | frvatski narod mora i u buduće za sve vijeke ostati katolički na- rod, narod Božji. Zato je pri pohodu izložbe o Svetoj Zemlji u Zagrebu prošle godine zapisao u knjigu: ', Kriste Bože, daj da kraljevstvo Tvoje ostane vjekom u hrvatskom narodu“. Za to on lično i po svim svojim zamjenicima na javnim zborovima osugju- je bezbožni komunizam i najavljuje mu odlučnu borbu do istrage, | a socijalnu pravdu provest će hrvatski narod katoličkom vjerom _ u Boga i svojom seljačkom i čitavog naroda slogom. Eto zašto vesele duše i srca možemo klicati: Imamo vogju : Eto zašto puni zanosa i nade kliču Hrvati katolici uvijek, | svi i svuda: Živio Dr. Vlatko Maček! DUBROVNIK, 29 Kolovoza 1936. svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Broj Cekovnog računa našeg lista Strossmayerovim sljedbenicima“. Nije nam nikako namjera, da o- pravdavamo politički stav Strossm:y- era ili da se zelažemo za politiku, koju je on kao nastavak Gajevcg ,iliriz- ma“ inicirao, a Rački najviše razgra- dio. Još smo dalje od toge, da zauz- memo protivno gledište prema stvar- nom i idejnom nastavku narodnječke politike, to jest prema naprednjaštvu i koalicionaštvu, te današnjim njiho- vim recidivima. Ovaj politički smjer, koji se od početka do danas suproslavlja Starče- vićevom zdravom hrvatskom naciona- lizmu — doživio je slom i izgubio za nas svaku životnu snagu. Starčević je sada aktuelniji i djelotvorniji nego bilo kada do sada. Stari je jasno označio smjer hrvatske pclitike i energično se suprostavio svim neprijateljima i pro- tivnicima zdravih narodnih težnja. Star- čević je kazao: ,Mi smo proti svemu tomu za to, jer su to prazne riječi, je: za te sanjarije bez svakoga sadržaja ne ima temelja u prošlosti, a ni izgle- da u budućnosti. Mi smo proti tomu _lu- dovanju za to, jer to cijelo pletivo smtramo golim vrtoglavanjem, koje razbija napredak i pripravlja nam očitu propast“. Zar ove riječi nijesiu najbo- lji nadgrobni spomenik svim protivni- cima zdravih narodnih težnja i svim skretničarima s pravoga puta, od Gaja dalje? A Strossmsyer? Sio je cnda s njim? Da li je on tako strašno crn, da ga moramo u političkom pogledu odbaciti u cjelosti i svim pojavima ? Da li se s pravom na njega danas mogu posve prizivati naši protivnici? Na ovo nije tako teško odgovoriti, kao što će se nekima učiniti na prvi mah. Političku ideologiju, bolje rečeno cije- lokupno narodno - političko shvaćanje Strossmayera ne možemo nikako pri- hvatiti, kako smo već istakli, ali i onaj, koji se i najnegativnije odnosi prema tome mora priznati, da je u zakjuč- cima, koje mu je često nametala stvar- nost i u uzbudljivim časovima iskre- nosti, Sirossmayer reagirao kao sim svoga naroda, U sporu, koji je 1893. nastao u vezi s otkrićem Gundulićeva spomenika u Dubrovniku, Strossma- yer se je ispravno opredijelio i zajad- nički nastupio s čitavom javnosti dal- matinske i banske Hrvatske, On se ta- da oduševio ,onoliko probugjenoj hr- vatskoj svijesti, koja se izrazuje ži- vahnošću južne naravi“. To je mali primjer u vezi s našim Dubrovnikom, a općenito je Strossms yer zastupao i takova mišljenja, da njegovi sadašnji Sljedbenici“ imaju najmanje prava, da se na njega pozivlju. Konačno i nje- govo je jugoslavenstvo nešto sas- vim drugo od onoga, što bi se pod iim danas htjelo. Za Strossmeyera, kako dobro opaža naš Lukas, ne da se ni zamisliti, da bi on svoj narod smatrao privjeskom drugoga i da bi narodno historijsko ime smatrao lokal- nim i provincijskim imencm. Stossm:yer god. 1874. u svojoj osnovi o nekom južnoslavenskom fe- E jest 4153 Podružnice Sarajevo Narodna Svijest Vlasnik — izdavač Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2. God. XVIII — Urednik: Vicko Lisičar — Dubrovnik Rukopisi se ne vraćaju. deralno-državnom sklopu kaže ,da u megjusobnim odnošajima imadu dr- žavna samostalnost i samoupravna pra- va pojedinih zemalja ostati posve ne- povrijegjena i u prtpunoj slobodnoj volji onoga dijela, koji tu samostal- nost i ta prava odbija“. Strossm: ysr poštuje hrvatsko dr- žavno pravo. To se vidi iz spomenute osnove, a k tome 1861, sam usaboru kliče: ,Tko u državna prava, koje se zrcali u povijesti, dira, taj vpravo nož u srce naroda riva“. God. 1872, piše Račkome : Što mcžete više poentirajte historijsko pravo maše“. Strossm: yer što više hrvatsko državno pravo smatra * bitnim dijelom javnoga prava Evrope. U svom poznatom saborskom govori iz 1861: Strcssm: yer je kazao: ,,Cen- trahizacija ne odgovara dvhu pravde i evangjelja, koji ne samo u privatnom, nego još više u državnom životu za- povijeda : Što nijesi rad, da tebi dru- gi učini, nemoj ni ti drugome činiti, Centraliz: cija je preimućstvo i gospod- stvo jedne narodnosti mad drugom, nije dakle sloboda, nego pravo sužanj- stvo neprivilegiranih“, Tako Strossma- yer. Mi smo iznijeli svoj stav prema njegovom političkom pravcu, a ovo neka zapamte oni, koji se smatraju njegovim slijedbenicima. ako je u boljševičkoj Rusiji ? Po jednoj vijesti poluslužbene Iz- vestije od 20.V. 1936. godine broj 116. u radničkim kvartovima Harkova, jedna od najvećih industrijskih varoši sovjet- ske Ukrajine, vlada velika oskudica u životnim namirnicama. Tako je na pri- mjer u jednoj radnji za životne namir- nice u Sedmigradskoj ulici, koja po izvještaju lista treba da snabdjeva 25 hiljada stanovnika radničkog kvarta Krasnosaboska, nema ma prodaju ni najpotrebnijih životnih namirnica. Di- rektor je ove radne oglasio: , Maso, kobasice i ribe mi nemamo. A hljeba nema takogjer, a da li se i koliko se uferuje, nepoznato nam je. A hljeb se od prije 14 dana više ne liferuje. U cijelom kvartu uostalom nema nijed- ne mesarske radnje usprkos mnogih žalbi potrošača kod uaroštih sav- jeta...“ U ovom radničkom kvartu nema takogjer ni sitne robe, tako da radni- ni moraju zbog igle i ostalih šivaćih pribora da idu u unontrašnjost varoši, U 1adničkom kvertu ,Vorošilov“ pro- daje se samo hljeb od nekoliko dana, često neupotrebljiv. Dalje se u izvješ- taju žali na to, da ,vwećina radnji po- stoji u nehigijenskom stanju i da ni- jesu upotrebljive za trgovinu“, O snab djevanju industrijskih radenika kaže se: ,U radničkim naseljima nema ni malo haringa, ntti kobasica. A svježe ribe i mljeko prodaje se samo sa pre- kidima. A roba kao rezanci, maka- roni i pirinač teško se nalazi. Kolači se uopšte ne prodavaju*. Moskovska Pravda (broj 138) iz- vještava o ,potpuno nemogućaoj si- tueciji trgovine sa manvfiakturnom ro- bom“ u poznatoj industrijskoj varoši Ivanovo. Po toj vijesti zanemaruju se potrebe potrošačkih zadruga“. List piše: ,U glavnim ulicama varoši Ivanovo ljudi stoje svakog dana u nepregled- nim redovima. Kupci stoje po čitave sate. Oni se skupljaju na uglovima u- lica, u blizini radnji, gdje im ,organi- zatori sa mastiljavom olovkom na dla- nu popisuju brojeve, I to se dešava na nekoliko koračaji od varoškog So- vjeta.....“ U Pravdi od 23,V. ove go- dine (broj 140) čitamo karakterističnu žalbu, da se potrošačke zadruge u oblasti Vinica ni malo ne brinu za uvoz manvfakturne robe, posugja i mnoge druge isto tako potrebne robe.