č TAKSA PLAĆENA U GO OVU

ih

 

(Cilena je listu 5 Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
i PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
\ = Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Izlazi

 

 

vo Ve) tinastco

Nije lako postati vogjom svijesnog naroda. još je teže pos-
tati vogjom svijesnog naroda u najtežim njegovim momentima. U
tim teškim prilikama svojim, narod traži onoga, koji će osjetiti
njegove muke, shvatiti njegove potrebe, razviti barjak borbe za
pravdu i slobodu ; koji će biti spravan u borbi stradati i patiti
za dobro naroda, i tako zaslužiti potpuno narodno povjerenje.

I takvoga je vogju našao hrvatski narod. Našao ga je u o-
sobi Dr. Vlatka Mačeka, koji je to povjerenje naroda s pravom
zaslužio.

Dr. Vlatko Maček popipao je bilo naroda Hrvatskoga u nje-
govini najsudbonosnijim danima i poipuno ga razumio. Uvidio je,
da je Hrvatu sveta i neotugjiva iodna gruda, sloboda domaćeg
ognjišta. Za tu slobodu zlatnu Hrvati su vjekovima krv lili, bori-
li se kao lavovi i obranili je tako da nad Zagrebom nikad nije
zalepršala zastava ni crnog dvoglavog orla, ni polumjeseca. Za
taj ideal spravan se je Hrvat i dalje boriti uz najveće žrtve. Tu
ljubav za najvećim zemaljskim blagom, hrvatskog naroda shvatio
je Dr. Maček. Razvio je barjak, pozvao narod u boj — za po-
bjedu. Nije se bojao ni patnja ni mitka —  nepokolebivo vjeran
ostao je hrvatskom narodnom idealu. Na muci se poznaju junaci!
A Dr. Vlatko Maček u mukama je dokazao da je narodni junak i
prvoborac 1 zaslužio je da mu hrvatski narod iskaže neograniče-
no povjerenje — izabere svojim vogjom !

1 s drugog razloga Dr. Vlatko Maček zaslužuje narodno po-
vjerenje. Opipao je bila hrvatskog naroda i osjetio je njegovo ku-
canje. Shvatio je da je hrvatski narod od doseljenja u južnu Ev-
ropu kršćanski-katolički narod. 1 kao što Hrvati ljube svoju do-
movinu, tako isto ljube i katoličku vjeru, Cijela povjest Hrvata to
je ponosna i pobjedonosna borba ,Za krst časni i slobodu zlat-
nu!“ Katolička vjera sačuvala je hrvatski narod, da ga nijedna,
_ni najrazornija sila nije zbrisala sa lica zemlje. I nema te sile
koja bi mogla hrvatski narod odcijepiti od Katoličke Crkve. To
razumije dobro i Dr. Vlatko Maček. I on neprestano naglašuje da
| frvatski narod mora i u buduće za sve vijeke ostati katolički na-
rod, narod Božji. Zato je pri pohodu izložbe o Svetoj Zemlji u
Zagrebu prošle godine zapisao u knjigu: ', Kriste Bože, daj da
kraljevstvo Tvoje ostane vjekom u hrvatskom narodu“. Za to on
lično i po svim svojim zamjenicima na javnim zborovima osugju-
je bezbožni komunizam i najavljuje mu odlučnu borbu do istrage,
| a socijalnu pravdu provest će hrvatski narod katoličkom vjerom
_ u Boga i svojom seljačkom i čitavog naroda slogom.

Eto zašto vesele duše i srca možemo klicati: Imamo vogju :

Eto zašto puni zanosa i nade kliču Hrvati katolici uvijek,
| svi i svuda: Živio Dr. Vlatko Maček!

 

DUBROVNIK, 29 Kolovoza 1936.

svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

Broj Cekovnog računa našeg lista

Strossmayerovim
sljedbenicima“.

Nije nam nikako namjera, da o-
pravdavamo politički stav Strossm:y-
era ili da se zelažemo za politiku, koju
je on kao nastavak Gajevcg ,iliriz-
ma“ inicirao, a Rački najviše razgra-
dio. Još smo dalje od toge, da zauz-
memo protivno gledište prema stvar-
nom i idejnom nastavku narodnječke
politike, to jest prema naprednjaštvu
i koalicionaštvu, te današnjim njiho-
vim recidivima.

Ovaj politički smjer, koji se od
početka do danas suproslavlja Starče-
vićevom zdravom hrvatskom naciona-
lizmu — doživio je slom i izgubio za
nas svaku životnu snagu. Starčević je
sada aktuelniji i djelotvorniji nego bilo
kada do sada. Stari je jasno označio
smjer hrvatske pclitike i energično se
suprostavio svim neprijateljima i pro-
tivnicima zdravih narodnih težnja. Star-
čević je kazao: ,Mi smo proti svemu
tomu za to, jer su to prazne riječi, je:
za te sanjarije bez svakoga sadržaja
ne ima temelja u prošlosti, a ni izgle-
da u budućnosti. Mi smo proti tomu _lu-
dovanju za to, jer to cijelo pletivo
smtramo golim  vrtoglavanjem, koje
razbija napredak i pripravlja nam očitu
propast“. Zar ove riječi nijesiu najbo-
lji nadgrobni spomenik svim protivni-
cima zdravih narodnih težnja i svim
skretničarima s pravoga puta, od Gaja
dalje?

A Strossmsyer? Sio je cnda s
njim? Da li je on tako strašno crn,
da ga moramo u političkom pogledu
odbaciti u cjelosti i svim pojavima ?
Da li se s pravom na njega danas
mogu posve prizivati naši protivnici?
Na ovo nije tako teško odgovoriti, kao
što će se nekima učiniti na prvi mah.
Političku ideologiju, bolje rečeno cije-
lokupno narodno - političko shvaćanje
Strossmayera ne možemo nikako pri-
hvatiti, kako smo već istakli, ali i onaj,
koji se i najnegativnije odnosi prema
tome mora priznati, da je u zakjuč-
cima, koje mu je često nametala stvar-
nost i u uzbudljivim časovima iskre-
nosti, Sirossmayer reagirao kao sim
svoga naroda, U sporu, koji je 1893.
nastao u vezi s otkrićem Gundulićeva
spomenika u Dubrovniku, Strossma-
yer se je ispravno opredijelio i zajad-
nički nastupio s čitavom javnosti dal-
matinske i banske Hrvatske, On se ta-
da oduševio ,onoliko probugjenoj hr-
vatskoj svijesti, koja se izrazuje ži-
vahnošću južne naravi“. To je mali
primjer u vezi s našim Dubrovnikom,
a općenito je Strossms yer zastupao i
takova mišljenja, da njegovi sadašnji
Sljedbenici“ imaju najmanje prava, da
se na njega pozivlju. Konačno i nje-
govo je jugoslavenstvo nešto sas-
vim drugo od onoga, što bi se pod
iim danas htjelo. Za  Strossmeyera,
kako dobro opaža naš Lukas, ne da
se ni zamisliti, da bi on svoj narod
smatrao privjeskom drugoga i da bi
narodno historijsko ime smatrao lokal-
nim i provincijskim imencm.

Stossm:yer god. 1874. u svojoj
osnovi o nekom južnoslavenskom fe-

E jest 4153 Podružnice Sarajevo

Narodna Svijest

Vlasnik — izdavač
Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2.

God. XVIII

— Urednik: Vicko Lisičar — Dubrovnik

Rukopisi se ne vraćaju.

deralno-državnom sklopu kaže ,da u
megjusobnim odnošajima imadu dr-
žavna samostalnost i samoupravna pra-
va pojedinih zemalja ostati posve ne-
povrijegjena i u prtpunoj slobodnoj
volji onoga dijela, koji tu samostal-
nost i ta prava odbija“.

Strossm: ysr poštuje hrvatsko dr-
žavno pravo. To se vidi iz spomenute
osnove, a k tome 1861, sam usaboru
kliče: ,Tko u državna prava, koje se
zrcali u povijesti, dira, taj vpravo nož
u srce naroda riva“. God. 1872, piše
Račkome : Što mcžete više poentirajte
historijsko pravo maše“. Strossm: yer
što više hrvatsko državno pravo smatra

* bitnim dijelom javnoga prava Evrope.

U svom poznatom saborskom govori
iz 1861: Strcssm: yer je kazao: ,,Cen-
trahizacija ne odgovara dvhu pravde i
evangjelja, koji ne samo u privatnom,
nego još više u državnom životu za-
povijeda : Što nijesi rad, da tebi dru-
gi učini, nemoj ni ti drugome činiti,
Centraliz: cija je preimućstvo i gospod-
stvo jedne narodnosti mad drugom,
nije dakle sloboda, nego pravo sužanj-
stvo neprivilegiranih“, Tako Strossma-
yer. Mi smo iznijeli svoj stav prema
njegovom političkom pravcu, a ovo
neka zapamte oni, koji se smatraju
njegovim slijedbenicima.

ako je u boljševičkoj Rusiji ?

Po jednoj vijesti poluslužbene Iz-
vestije od 20.V. 1936. godine broj 116.
u radničkim kvartovima Harkova, jedna
od najvećih industrijskih varoši sovjet-
ske Ukrajine, vlada velika oskudica u
životnim namirnicama. Tako je na pri-
mjer u jednoj radnji za životne namir-
nice u Sedmigradskoj ulici, koja po
izvještaju lista treba da snabdjeva 25
hiljada stanovnika radničkog kvarta
Krasnosaboska, nema ma prodaju ni
najpotrebnijih životnih namirnica. Di-
rektor je ove radne oglasio: , Maso,
kobasice i ribe mi nemamo. A hljeba
nema takogjer, a da li se i koliko se
uferuje, nepoznato nam je. A hljeb se

od prije 14 dana više ne liferuje. U

cijelom kvartu uostalom nema nijed-
ne mesarske radnje usprkos mnogih
žalbi potrošača kod uaroštih sav-
jeta...“

U ovom radničkom kvartu nema
takogjer ni sitne robe, tako da radni-
ni moraju zbog igle i ostalih šivaćih
pribora da idu u unontrašnjost varoši,
U 1adničkom kvertu ,Vorošilov“ pro-
daje se samo hljeb od nekoliko dana,
često neupotrebljiv. Dalje se u izvješ-
taju žali na to, da ,vwećina radnji po-
stoji u nehigijenskom stanju i da ni-
jesu upotrebljive za trgovinu“, O snab
djevanju industrijskih radenika kaže
se: ,U radničkim naseljima nema ni
malo haringa, ntti kobasica. A svježe
ribe i mljeko prodaje se samo sa pre-
kidima. A roba kao rezanci, maka-
roni i pirinač teško se nalazi. Kolači
se uopšte ne prodavaju*.

Moskovska Pravda (broj 138) iz-
vještava o ,potpuno nemogućaoj si-
tueciji trgovine sa manvfiakturnom ro-
bom“ u poznatoj industrijskoj varoši
Ivanovo. Po toj vijesti zanemaruju se
potrebe potrošačkih zadruga“. List piše:
,U glavnim ulicama varoši Ivanovo
ljudi stoje svakog dana u nepregled-
nim redovima. Kupci stoje po čitave
sate. Oni se skupljaju na uglovima u-
lica, u blizini radnji, gdje im ,organi-
zatori sa mastiljavom olovkom na dla-
nu popisuju brojeve, I to se dešava
na nekoliko koračaji od varoškog So-
vjeta.....“ U Pravdi od 23,V. ove go-
dine (broj 140) čitamo karakterističnu
žalbu, da se potrošačke zadruge u
oblasti Vinica ni malo ne brinu za
uvoz manvfakturne robe, posugja i
mnoge druge isto tako potrebne robe.