Pai zake Strana 2 Dubrovački rodoljubi za Hrvatskog Radišu Kulturne, socijalne i humane, te slične ustanove drugih maroda mogu da upru prstom na mnoge i mnoge pojedince, imućne ljude, koji su sav svoj imetak, ili barem znatan dio nje- gov, često puta od neobičao velike vrijednosti zavještali u razne svrhe spomenutih institucija. Gotovo su re- dovito to bili privrednici, koji su go- dinama i godinama stekli imetak, da ga nakon svoje smrti daruju, cijelog ili barem znatan dio, pojedinim opće korisnim wstanovama ili akcijama. Mi se megjutim Hrvati megju kul- turnim narodima u tom pravcu ne na- lazimo u prvim redovima. Kod nas se o zadužbinama nažalost može samo malo govoriti, a naravski i o takvim zadužbinama u korist Hrvat. Radiše, Iznimku u tome pravcu u zadnjih ne- koliko godina čini naš gosparski Du- brovnik. Ovdje su se u razmaku od neko- liko godina tri vrijedna rodoljuba sje- tila ,Hrvatskog Radiše“ i drugih hu- manih i socijalnih ustanova u svojim oporukama. U godinj 1930 sada pokojni gos- par dubrovački Luko Angeli u svojoj oporuci odredio je, da se nakon smrti njegove supruge pod upravom ,Bla- gog Djela“ u Dubrovniku od svih nje- govih nekretnina ustanovi dobrotvorna zaklada pod imenom , Zaklada Luke i Jele Angeli“. Čisti dobitak zaklade nakon smrti njegovih triju sestara bit će upotrebljivan za uzdržavanje na naukama jednog ili dvojice siromašnih mladića kod Hrv. Radiše, kojima će biti podijeljene stipendije. Prednost na stipendije imat će dijeca siromašnog zakloništa u Dubrovniku i sinovi siro- mašnih radnika Dubrovčana rimokato- ličke vjeroispovijesti. Pod imenom Du- brovčana razumijevaju se svi oni, koji pripadaju okolici prošle stare Dubro- vačke Republike. Dječaci će uživati stipendiju za razne grane privrede kroz svoje naukovno vrijeme i ako bude pojedinac zaslužio, moći će biti poslan na usavršavanje u svojoj struci u na- predno inozemstvo. Osim toga ,Blago Djelo“ imade svake godine isplatiti ,Hrvatskom Ra- diši“ po 1000 (tisuću) dinara. Ove godine preminuli liječnik Dr Baldo Martecchini u svome kodicilu ostavio je u svrhu zaklade ,Dr Baldo Martecchini“ Hrvatskom Radiši u do- brotvorne svrhe sve zgradice na Pila- ma, da se ondje podigne na korist siromaha Hrvatskog Radiše gradsko kupalište s natpisom ,dr Baldo Mar- tecchini Hrvatskom Radiši“, Kuće pred- stavljaju vrijednost od oko pola mili- juna dinara. Za izgradnju kupališta pokojnikov sinovac imade izbrojiti Hr- vatskom Radiši pola milijuna dinara iz prihoda baštine, odnosno kada bu- de realizirao stanovite tražbine. I treći rodoljub, poznati dubro- vački gospar. i privrednik, nedavno preminuli Zuka Pekhovac u svojoj opo- ruci ustanovio je kod ,Blagog Djela“ dobrotvornu zakladu pod imenom ,Lu- ka i Jelica Pehovac* iz svojih nekret- nina (kuće i zemljište na Pilama i u Gružu) te pokretnina. Godišnja renta te zaklade ima poslužiti za uzdržava- nje na naukama jednog ili dvojicu dječaka u internatima Hrv. Radiše kroz četiri godine. Koji budu zaslužili mo- gu biti poslani na usavršavanje u svo- joj struci u inozemne stručne zavode. Prednost na te stipendije imat će djeca siromašnih radnika, Dubrovčana rimo- katoličke vjeroispovjesti. Pod imenom Dubrovčana razumijevaju se svi oni koji su rogjeni na teritoriju bivše Re- publike Dubrovačke, u prvom redu siromašna djeca Rijeke Dubrovačke. Ova tri svijetla imena neka budu uzorom našim ljudima, da se u svojim posljednjim odredbama sjete narodnih naših ustanova, te da se uopće što jače razvije svijest, da se ne smije živjeti i sticati od naroda, a da se tom istom narodu makon smrti ne ostavi barem jedan dio pomoću njega steče- nog imetka. Vrlo ozbiljna vremena. Na godišnjicu društva sv. Vinka koja su megju katolicima Engleske jako raširena, održao je nadbiskup od Edinburga pred sakupljenim članovima tamošnjeg društva sv. Vinka govor o komunističkoj pogibelji. U tom svom govoru rekao je uz ostalo i ovo: ,Svi katolici svijeta, pa tako i katolici Ea- gleske, nalaze se u najžešćoj borbi sa silama tmine. Istina je da katolička Crkva neće nikada nestati, jer je bo- žanskog porijekla, no to ne znači da da u pojedinom narodu mne bi mogla Crkva prolazno biti uništena. O nama engleskim katolicima ovisi hoće li ka- tolička Crkva u Eagleskoj prolazno nestati ili neće. Nikada još u povijesti čovječanstva nisu sile pakla bile tako borbene i tako aktivne kao danas. Iz crvene Moskve šalju ruski vlastodršci paklene sile megju sve marode. Ne- mojte vjerovati da će engleski katolici izbjeći sudara s njima, Katolici sviju naroda sudarit će se s tim paklenim silama. Pripravimo se braćo, na ovaj sudar!“, — I mi hrvatski katolici treba da to jednako na se primijenimo. Tri naša sitna otoka: Mrkan, Supetar i Majsan. (Nekoji historični podatci). Naši dalmatinski i istarski otoci još prvih vijekova kršćanske dobe, pa i kasnije u ranijemu srednjem vijeku, bili su zakloništem pobožnim pusti- njacima i redovnicima, koji su ih oda- birali kaono osamljena mjesta, gdje su mogli provoditi u tihu miru svoje da- ne u molitvi i dnevnu radu, otrgnuti od pokvarenog svijeta. To se zbivalo osobito iza pada zapadnog rimskog carstva, kad varvari odasvud navališe na njegove ostanke, paleći i rušeći. U to doba niknuše tamo ovamo po E1- ropi manastiri na osamljenim tačkama: na zapadu benediktinski, na istoku bazalijanski. Ali i koji vijek prije na- lazilo se ljudi, koji su se uklanjali on- dašnjoj još dobrim dijelom poganskoj sredini. Naš veliki dalmatinac, crkveni na- učitelj sveti Jeronim (umro g. 420.), pišući oko god. 396. Heliodoru, da bi ga utješio zbog smrti njegova mladog sinovca svećenika Nepocijana, spomi- nje otoke dalmatinske kao sklonište pustinjaka; a na drugome mjestu, u pismu nekome imućnom čovjeku Juli- janu, veli mu: — ,Ti gradiš samos- tane po otocima Dalmacije u kojima uzdržavaš mnoge svete ljude“. Vjero- vatno je, da su ti otoci, o kojima go- vori sv. Jeronim, bili u staroj dobi is- tarski iliti kvarnerski otoci, maročito Krk (Veglia) Rab i Pag; ali su u ra- nijemu srednjemu vijeku i dalje, i na južnim otocima i otočićima dalmatin- skim gragjeni samostani sv. Bazilija i Benedikta, pa Franjevački i Domini- ,NARODNA SVIJEST“ 2 Rujna 1986 Broj 35 Korčula nod vlasti englečkom. (14. II. 1831. — 15. VII. 1815.) Prigodom posjete engleškog kra- lja Edwarda VIII gradu Korčuli 16. VIlI 19386 preko njegovog ličnog taj- nika g. Thomson uručen je Ni. Vel. sa strane korčulanske općine spomen- spis o britanskoj okupaciji otoka Kor- čule g. 1813—1815. Ovaj spomen-spis sastavio je na temelju originalnih do- kumenata, nećak blagopk. Don Frane Bulića, Dr Ivo Bulić, odvjetnik u Splitu koji je preko ljeta boravio u Korčuli. Ovom spomen:spisu priložene su i fo- tografije svih uspomena i dokumenata iz vremena engleške okupacije, koja je ostala u miloj uspomeni cijelog otoka Korčule. Prije konačnog pada Napoleona Velikog kod Waterloa 1815 zapovjed- nik engl. mornarice na Jadranu kontra- admiral Th. Fr, Fremantle zauzeo je Vis i taj je otok postao bazom en- gleških operacija na Jadranu. Dne 14 februara 1813 spomenuti kontraadmi- ral dogje pod Korčulu sa iregatom »Apollo* te zauzme bez ikakvog ot- pora cijeli otok. Imenuje odbor od 6 uglednih gragjana i ovome predade svu vlast pod pretsjedništvom koman- danta grada Petra Lowena. Eogleska se vlast zauzme ozbiljno za dobrobit grada i otoka. Potvrgjeni su svi municipialni zakoni i odredbe prema statutu grada Korčule od 1214 najstarijem u Dalmaciji. Imenovan je mirovni sudac, lučki poglavar, glavari u svim selima, udarene su lučke tarife, odregjena vrijednost novcu, uspostav- ljena bolnica sa liječnikom i kirurgom uz besplatno liječenje, odregjene cijene ribi, naregjeno strogo čuvanje šuma radi brodogradnje, koja je tada cvije- tala ma Korčuli. Potvrgjena je ,Banka sv. Josipa“ za osiguranje brodogradi- telja u slučaju bolesti, starosti i smiti, koja opstoji od god, 1630 još i danas. Uregjeno je pitanje biskupa i župnika te samostana, koje je pregjašnja fran- cuska vlada bila ukinula. Nad gradom je sagragjena okrugla kula sv. Viaha koja još i danas opstoji i zove se en- gleška kula. Cijeli otok morao je da- kako platiti i ratnu kontribuciju, koja je bila odregjena prema ekonomskom stanju pojedinaca. Zapovjednik grada Petar Lowen zauzeo se je za napredak grada: dao je sagraditi kolni put do Lumbarde (6 km) te obalu na zapadnoj strani grada, a na istočnoj strani sagradi lijepu poluokruglu plokatu sa kamenim sjedalima za igre i odmaralište gra- gjana. Ova je plokata još i danas kanski; od kojih i danas nekoji po- stoje, a od nekih su preostale samo ruševine; bilo da su propali zbog troš- nosti, bilo da su poharani od Sarace- na ili gusara tijekom vijekova. Izmegju otoka u južnoj Dalmaciji, poimence na korčulanskom i dubro- vačkom teritoriju, postojalo je više sa- mostana Benediktinaca i po koji Ba- zilijanaca, i to na otoku Šipanu, Mlje- tu, Sv. Andriji, Lokrumu, Mrkanu (Mar- cana), Supetru kod Cavtata, u Dub- rovniku (Sv. ,Jakob“ u Višnjici,) na Otoku“ (Badia) i Majsanu u blizini grada Korčule, napram južnoj strani poluotoka Pelješca. Neki su od ovih, ako i slabo, još sačuvani; dok su od njih sada u ruševinama. Ovi su samo- stani podignuti vjerojatno od XII i XII vijeka unaprijed, i bili su mnastavani većinom od Benediktinaca, koji su se uz propovjedanje i duhovnu službu bavili i naukom, te poučavali mladež u svojim manastirskim školama. dobro sačuvana. Koliko su Korčulani cijenili i volili tog engl. zapovjednika svjedoči natpis, koji je općina korču- lanska uklesala u pilastve spomenute plokate, a koliko je Petar Lowen za- volio bio Korčulu svjedoči njegovo oprosno pismo na Korčulane od 15, jula 1815. kad je po odredbama Beč. kog kongresa morao predati grad i otok austrijskoj vlasti. ss. Pisma iz naroda. BRGAT. Imenovanje D. Karla Ca- pursa počasnim kanonikom Kaptola Stolne Dubrovačke Crkve u velike ob- veseli cijelu župu Brgat. Preč. Capur- so je vrlo dobro poznat Brgaćanima, koji veoma cijene njegov požrtvovni rad na polju katoličke Akcije. D. Karlo je preporodio Djevojačko Društvo Srca Isusova a osnovao Skom, utemeljio pjevački crkveni zbor koji svojim sklad- nim pjevanjem zadivljuje slušaoca. | školska su ga djeca zavolila kao malo kojeg kateketu, jer su upoznala njegovu očinsku brigu i nastojanje za njihov na- predak i boljitak u ćudorednom, moral nom i vjerskom pogledu. Brgaćani svi- jesni svega ovoga htjedoše, da mu iska- žu prvom prigodom svoju harnost i poštovanje. Zato na vijest, da Don Karlo dolazi k njima na Brgat prirediše mu dneva 23 pr. mj. svečani doček. Pred. vogjeni barjacima a uz zvonjavu zvo- na i uz pucnjavu maškula otigješe u susret svom obljubljenom Don Karlu. U ime djsvojačkog Društva pozdravi ga biranim riječima članica Marija Ba- šić Nikolina, a u ime omladinskog Društva kao i cijele župe g. Pero Ba- larin Gjuro. Uz klicanje i pjevanje .Ljubimo te naša diko“ ugje svečar kroz okićena vrata u crkvu, gdje se mnoštvu svijeta srdačao zahvali, Evala Brgaćanima, koji kao svijesni i dobri katolici i Hrvati ne propustiše i ovu prigodu, da iskažu čast i hvalu svo- mu dobročinitelju. Pokućstvo i sve u struku spadajuće kao Linoleum, Tepihe za hodnike, sobe, okvire i slike izbor, uz vrlo | \ veliki | umjerene cijene kod | i pei DUBROVNIK| Benediktinskih manastira bilo je u znatnu broju i u Boki Kotorskoj od | X, vijeka unaprijed, i to vrlo zname- nitih, kako proističe iz bokeških po- vjesničkih uspomena, koje je sakupio prof. Gjelčić (Memorie storiche sulle | Bocche di Cattaro). Ja ću se ograniči! na neke manastire na korčulansko-du. | brovačkom teritoriju, iznoseći podatke o njima do kojih sam mogao doći. Ovdje ću da donesem neke historičke | podatke o slijedećim trima nama blis kim otocima i manastirima na njima: | o Mrkanu, Supetru i Majsanu, o ko- jima se, što znam, malo ili ništa do- sada pisalo, a koji podatci, iako 4 sebi sitni, mogu imati u sebi bar ne- | koga lokalnog interesa. | OTOK MRKAN Mrkan, Mrkana (insula Mercana) je mali otok jugo-istočno Dubrovniku, udaljen od njega nekih 10 kilometara, a u blizini varošice Cavtata. Duljina