EE IO

i
i

 

| POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
Br. 40.

 

DUBROVNIK, 9 Listopada 1935.

Broj Čekovnog računa našeg lista

Dem" jest 4153 Podružnice Sarajevo.

God. XVII

Narodna Svijest

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Izlazi

 

svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FIč — Dubrovnik
Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2,

Rukopisi se ne povraćaju.

 

Zalobna godišnjica

Danas, 9 o. mj. navršuje se
godina dana otkako su zločina-
čki revolverski hici u Marseju,
lišili dragocjenog života Nj. Vel.
Viteškog Kralja Aleksandra 1.
Ljedinitelja.

Zalostan je to bio slučaj, i
bolno je odjeknuo širom cijelog
svijeta, a najbolnije se je doj-
mio naše države. Opravdanome
bolu i tuzi dao je oduška cje-
lokupni narod kada je solidarno
i nepodijeljeno sudjelovao u op-
ćoj tuzi, koja je zavladala u
svim krajevima zemlje.

I naš je grad iskazao dos-
tojnu posmrtnu počast svome
tragično poginulom Kralju. Ža-
lobne funkcije u crkvi, te razne
komemorativne priredbe izredale
su se i kod nas kao i u drugim
gradovima i mjestima države.
Tko je onda promatrao crninu
i opće žalosno raspoloženje u
gradu, mogao se je osvjedočiti,
da se je Dubrovnik na dostojan
način odužio uspomeni svoga
Kralja, koji je u Đubrovnik ne-
koliko puta zalazio.

Godišnjicu tragične smrti Vi-
teškog Kralja Ujedinitelja kome-
moriraće opravdano cijela drža-
va, da se na taj način oduži
Visokom pokojniku za sve ono
dobro čime je On za vrijeme
svoga vlađanja zadužio državu
i narod.

Općina je izdala posebni pro-
glas na gragjanstvo. Po svim
crkvama i bogomoljama održa-
vat će se žalobni pomen na isti
način kako se je održao prigo-
dom smrti blagopok. Viteškog
Kralja. U mjesnoj katedrali odr-
žat će žalobni pomen dijece-

| ganski biskup preuzvišeni Msgr.
Dr. Josip M. Carević u 9 s. j.

Zatim će biti komemorativna

| skupština pred Dvorom, gdje će
(| biti podignut katafalak. Tu će
| u ime gradske općine držati ža-
| lobno pomen-slovo g. Ivo kap.

Hadžija, pak će Glazbena Ma-
tica otpjevati, a Dubrov. Fil-
harmonija otsvirati jednu nad-
grobnicu.
Neka je slava Viteškom Kra-
lju Aleksandru I Ujedinitelju !
Živio Nj. V. Kralj Petar II!
Živila Jugoslavija 1

 

Naša dubrovačka biskupija osjeti-
la je kroz kratko vrijeme novi udarca.
Nakon što je koncem mjeseca Julija
otišao u vječnost biskupski provikar i
korčulanski opat Mons. Don Mašo Bo-
dulić stigla je na 2 o. mj. žalosna vi-
jest, da je onoga dana u 2 s. poslije
ponoći preminuo u Zagrebu na klinici
kanonik stoluog kaptola u Dubrovniku,
Mons. dr. Ljubo Bačić, pokrijepljen
svim tajnama i utjehama naše sv. vjere.

Ova žalosna i nagla vijest, najav-
ljena klecanjem zvona sa katedrale, iz-
nenadila je i bc ino ražalostila sve broj-
ne znance i prijatelje, u prvom redu
preuzv. biskupa, članove kaptola i os-
tale svećenike, jer je pokojnik do pred
par mjeseca izgledao sasvim dobro i
davao je utisak zdrava čovjeka, uvijek

ljubazne, vesele i blage ćudi, spreman
da svakome dobra učini.

Pokojnika oplakuje starica majka
u Velojluci, brat svećenik, mp. don
Antun Bačić, župnik u Vignju na Pe-
lješcu te još 3 brata Kuzma, Nikola i
Krešo i 3 sestre već udomljene.

Kaptol Stolne Crkve u našem gra-
du izdao je za pokojnikom osmrtnicu
i najavio, da će svečane zadušnice biti
u četvrtak (sutra) 10 o. mi. u 9 s. pr.
p. u katedrali,

Da pokaže svoju osobitu pažnju
prema vrilom pokojniku, otputovao je
preuzv. dijecez. biskup, u petak 4. 0.
mj. parobrodom do Korčule, pak au-
tom do Veleluke, da prisustvuje spro-
vodu pokojnika. U pralnji Preuzviše-
noga bio je i preč. don Frano kan.
Vučetić, koji je ujedno zastupao stolni
kaptol dubrovački. Istoga dama otišla
je i deputacija iz Stona.

Dr. Ljubo (Ivo) Bačić rodio se je
u Velojluci (otok Korčula) 13.11. 1884.
Osnovnu je školu pohagjao u rodno-
me mjestu, gimnaziju sa ispitom zre-
losti svršio je u Dubrovniku, a bogo-
slovne nauke u Zadru. Svećenikom je
zaregjen 11, IV 1908. Odmah zatim
pohagjao je godinu dana zadružni te-
čaj u Ljubljani (1908-9), gdje se je
upoznao sa načinom i sistemom vjer-
skih, kulturnih i socijalnih, a osobito
gospodarskih organizacija u Sloveniji.
Godine 1911. otišao je u Beč, gdje je
1914. god. promoviran doktorom  bo-
goslovlja.

Službu župnog pomoćnika obavljao
je na Pločicama, gdje je bio župnikom
stric mu pok. Mons. don Antun Bačić,
nadalje u Velojluci i Blatu. Iz Blata je
otišao kao upravitelj župe Pločice, za-
tim je u istom svojstvu prešao u Ve-
luluku, gdje je 1923. postao i stalnim
župnikom sve dok ga 1931. god. nije
preuzv. dijecez. biskup imenovao ka-
nonikom stolnog kaptola u Dubrovni-
ku. Kao kanonik rado je preuzeo i
dužnost dekana stonskog dekanata. Nj.
Sv. Papa Pijo XI odlikoveo ga je god.
1928. svojim Tajnim Komornikom.

Sprovod u Velojluci

Žalosna vijest o smrti pokojnika

stigla je u rodno mu mjesto Veluluku

 

= Mons. Dr. Ljubo (Ivo) Bačić

Kanonik Stolnog Kaptola u Dubrovniku

  

tek 2. poslije podne. Najače su se našli
pogogjeni majka, braća i ukućani, a
žalost i bol nadvila se je nad cijelim
mjestom, u kojem se je vrli pokojnik
rodio, othranio i kasnije kao kapelan
i župnik požrtvovno djelovao.

U petak, 4 o. mj. čekala je Vela-
luka smrtne ostanke Mons. dr. Bačića.
Parobrod iz Splita imao je zakašnjenje
tako da se je lijes sa pokojnikom is-
krcao nekako oko 7 sati. Žalobno kle-
canje zvona započelo je čim se je u
daljini opazio parobrod. Na obali se je
bila sjatila cijela Velaluka sa sveće-
nicima i bratoyštinama na čelu. U ve-
černjem mraku, sa nešto bojažljivog
svjetla petrom&x svijeće na crkvenom
zvoniku čuli su se uzdisaji i plač i
jecanje, dok je lijes došao do crkve
matice.

Osvanula je žalosna subota. Već
rano izjutra počeo se je sakupljati mno-
gobrojni narod ne samo iz Veleluke,
nego i okolice, Autobusi su neprestano
vozili svojtu, prijatelje, znance i mno-
gobrojne štovatelje vrlog pokojnika iz
Blata. Da prisustvuju sprovodu dohrliti
su skoro svi svećenici iz svih župa
otoka. Ako se uzme u obzir, da je ber-
ba grožgja u punom jeku u Blatu i
Velojluci, onda se može još bolje pro-
suditi poštovanje, što su ga gojili sta-
novnici obiju varoši, kad su sve po-
slove ostavili i došli na sprovod.

Sprovodnu sv. Misu služio je u
9 sati župnik Veleluke, preč. don Ivo
Sladović s asistencijom. Na kraju je
preuzvišeni biskup podijelio pontifi-
kalno odriješenje, Glagoljačku Misu
pjevao je vrlo spremno i osjećajno
mjesni pjevački zbor ,Hum“.  Na-
kon sv. Mise otpjevao je i jednu nad-
grobnicu. U crkvi je održao ganuiljiv
govor o pokojniku kateheta, preč. don
Jozo Geričić. U kratkim, ali markan-
inim potezima zgodno je ocrtao život
čestitog pokojnika. Osobito je orisao
njegov uzorni svećenički karakter. Go-
vor je ganutljivo djelovao ma masu
vjemika, koji svi nijesu imali mjesta u
crkvi, nego su morali stajati na plokati.
Pred crkvom su se oprostili sa pokoj-
nikom g. Petar Stipković ravnatelj os-
novne školeu ime učitelja i školske
djece i g. Cvijeto Ljuban, u ime župe
grada Stona.

"Kad je sve svršilo u crkvi uputila
se je žalohna povorka prema grobištu.
Bila je zaista impozantna. Bilo je ne-
kolika hiljada pratioca. Koliko je poš-
tovanje uživao Mons. dr. Bačić, vidjelo
se je i po vijencima i kitama cvijeće.
Do 50'ih je bilo. Na grobištu su
držali oproštajne govore: don Frano
kan. Vučetić u ime svoje, kaptola stol.
ne crkve i svećenstva; g. Frano Vlašić
u ime bratovština iz Stona; g. Vicko
Separović iz Blata u ime štovatelja iz
Biata; g. Antun Simatović u ime op-
ćine i općinara Veleluke i ponovno
preč. don Frano Vučetić u ime pje-
vačkog i tamburačkog društva »Hum«,

 

kojemu je pokojnik bio predsjednikom
u svoje vrijeme, Velolučka glazba su-
djelovala je poslana od Općine, u
sprovodu sviranjem žalobnih marševa
putem i na grobištu. Lijes sa pos-
mrtnim ostancima spušten je u obi-
teljsku grobnicu uz opću žalost i duž-
no poštovanje svih prisutnika.
Dekan Stona.

Ali ne samo Velaluka nego i Ston
na osobiti način žali preranu smrt
Mons. dr. Bačića. Jer on je zadnje
godine svoga svećeničkog rada posve-
tio šupi grada Stona i duhovnom dobru
cjelokupnog stonjskog dekanata.

Kad je pred više od 3 godine do-
šao u Ston našao je Mons. Bačić o-
bilato polje rada. I on ga je savjesno
obragjivao, kako je lijepo istaknuo u
svom govoru g. Cvijeto Ljuban. U
prvom redu trebalo je popraviti od
potresa porušenu crkvu maticu sv. Vlaha.
Kroz kratko vrijeme ona je njegovim
zauzimanjem popravljena i iznutra es-
stetski dotjerana. Organizirao je veli-
čanstveni euharistični kongres, koji se
je odlikovao organizacijom i pobož-
nošću. Popravio je crkvu Male Gospe.
Osnovao je crkveni pjevački zbor i
kupio krasni harmonij. Lijepo je ure-
dio crkveni vrt. Osobitu je brigu po-
svećivao mladeži, napose Djevojačkom
Društvu. Poštovanje i nepodijeljene
simpatije privukao je na sebe na oso-
biti način radi odlučnosti u obrani u
prvom redu vjerskih, a onda i narodnih
svetinja i interesa. 1 ma karitativnom
polju istakao se je otirući mnogu suzu
sa oka sirotinje.

Stoga nije nikakovo čudo, ako se
je cijela župa Ston najživlje intereso-
vala za razvoj bolesti. Netom je otpu-
tovao put Zagreba počele su prave
križarske vojne molitava, sv. Misa, pri-
česti, svijeća, lumina i ostalih zavjeta.
Kad se je pak, uoči dana smrti čulo,
da je stanje Mons. Bačića beznadno,
sjatilo se je gragjanstvo Stona pred
poštu i čekalo potanje vijesti. Čim se
je obaznalo, da je nastupila smrt, za
par desetaka minuta osvanuo je cijeli
Ston u crnini. Ujedno se je stvorila
odluka, da će što veći broj Stonjana
poći na sprovod sa posebnim paro-
brodom. Ali nepogodno vrijeme one-
mogućilo je ostvarenje ove namjere, te
se je ograničilo na to, da pogje jedna
deputacija i da se pošalje vijenac. De-
putaciju su sačinjavali, preč. don Pero
Obuljen, župnik Malog Stona, te gg.
Cvijeto Ljubam, posjednik crkovinar,
i g. Franjo Vlašić, u mirovljeni učitelj.
Djevojačko je Društvo pored toga od-
lučilo, da šalje svake srijede po je-
dan vijenac cvijeća parobrodom Dubr.
Plovidbe, koji toga dana ide iz Stona
ravno za Veluluku.

Eto, koliko je župa Ston volila i
cijenila svoga župnika i dekana. I to
je bivalo još za njegova života. Svak
ga je cijenio i poštovao, jer je i om
pored dušobrižničke brige iskazivao
svakom svojem parokijanu punu lju-
baznost, skladnost i obazrivost.

Mons. dr. Bačić bio je plemenit
u duši i srcu. Kao svećenika resile su
ga sve kreposti, a gorljivost za spasom
duša najače ga je izjedala. To je mož-

da i glavni razlog njegove prerane
smrti. Jer je duže vremena osjećao ne-

 
 

boema iz

O RES