EE IO i i | POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 40. DUBROVNIK, 9 Listopada 1935. Broj Čekovnog računa našeg lista Dem" jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XVII Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FIč — Dubrovnik Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne povraćaju. Zalobna godišnjica Danas, 9 o. mj. navršuje se godina dana otkako su zločina- čki revolverski hici u Marseju, lišili dragocjenog života Nj. Vel. Viteškog Kralja Aleksandra 1. Ljedinitelja. Zalostan je to bio slučaj, i bolno je odjeknuo širom cijelog svijeta, a najbolnije se je doj- mio naše države. Opravdanome bolu i tuzi dao je oduška cje- lokupni narod kada je solidarno i nepodijeljeno sudjelovao u op- ćoj tuzi, koja je zavladala u svim krajevima zemlje. I naš je grad iskazao dos- tojnu posmrtnu počast svome tragično poginulom Kralju. Ža- lobne funkcije u crkvi, te razne komemorativne priredbe izredale su se i kod nas kao i u drugim gradovima i mjestima države. Tko je onda promatrao crninu i opće žalosno raspoloženje u gradu, mogao se je osvjedočiti, da se je Dubrovnik na dostojan način odužio uspomeni svoga Kralja, koji je u Đubrovnik ne- koliko puta zalazio. Godišnjicu tragične smrti Vi- teškog Kralja Ujedinitelja kome- moriraće opravdano cijela drža- va, da se na taj način oduži Visokom pokojniku za sve ono dobro čime je On za vrijeme svoga vlađanja zadužio državu i narod. Općina je izdala posebni pro- glas na gragjanstvo. Po svim crkvama i bogomoljama održa- vat će se žalobni pomen na isti način kako se je održao prigo- dom smrti blagopok. Viteškog Kralja. U mjesnoj katedrali odr- žat će žalobni pomen dijece- | ganski biskup preuzvišeni Msgr. Dr. Josip M. Carević u 9 s. j. Zatim će biti komemorativna | skupština pred Dvorom, gdje će (| biti podignut katafalak. Tu će | u ime gradske općine držati ža- | lobno pomen-slovo g. Ivo kap. Hadžija, pak će Glazbena Ma- tica otpjevati, a Dubrov. Fil- harmonija otsvirati jednu nad- grobnicu. Neka je slava Viteškom Kra- lju Aleksandru I Ujedinitelju ! Živio Nj. V. Kralj Petar II! Živila Jugoslavija 1 Naša dubrovačka biskupija osjeti- la je kroz kratko vrijeme novi udarca. Nakon što je koncem mjeseca Julija otišao u vječnost biskupski provikar i korčulanski opat Mons. Don Mašo Bo- dulić stigla je na 2 o. mj. žalosna vi- jest, da je onoga dana u 2 s. poslije ponoći preminuo u Zagrebu na klinici kanonik stoluog kaptola u Dubrovniku, Mons. dr. Ljubo Bačić, pokrijepljen svim tajnama i utjehama naše sv. vjere. Ova žalosna i nagla vijest, najav- ljena klecanjem zvona sa katedrale, iz- nenadila je i bc ino ražalostila sve broj- ne znance i prijatelje, u prvom redu preuzv. biskupa, članove kaptola i os- tale svećenike, jer je pokojnik do pred par mjeseca izgledao sasvim dobro i davao je utisak zdrava čovjeka, uvijek ljubazne, vesele i blage ćudi, spreman da svakome dobra učini. Pokojnika oplakuje starica majka u Velojluci, brat svećenik, mp. don Antun Bačić, župnik u Vignju na Pe- lješcu te još 3 brata Kuzma, Nikola i Krešo i 3 sestre već udomljene. Kaptol Stolne Crkve u našem gra- du izdao je za pokojnikom osmrtnicu i najavio, da će svečane zadušnice biti u četvrtak (sutra) 10 o. mi. u 9 s. pr. p. u katedrali, Da pokaže svoju osobitu pažnju prema vrilom pokojniku, otputovao je preuzv. dijecez. biskup, u petak 4. 0. mj. parobrodom do Korčule, pak au- tom do Veleluke, da prisustvuje spro- vodu pokojnika. U pralnji Preuzviše- noga bio je i preč. don Frano kan. Vučetić, koji je ujedno zastupao stolni kaptol dubrovački. Istoga dama otišla je i deputacija iz Stona. Dr. Ljubo (Ivo) Bačić rodio se je u Velojluci (otok Korčula) 13.11. 1884. Osnovnu je školu pohagjao u rodno- me mjestu, gimnaziju sa ispitom zre- losti svršio je u Dubrovniku, a bogo- slovne nauke u Zadru. Svećenikom je zaregjen 11, IV 1908. Odmah zatim pohagjao je godinu dana zadružni te- čaj u Ljubljani (1908-9), gdje se je upoznao sa načinom i sistemom vjer- skih, kulturnih i socijalnih, a osobito gospodarskih organizacija u Sloveniji. Godine 1911. otišao je u Beč, gdje je 1914. god. promoviran doktorom bo- goslovlja. Službu župnog pomoćnika obavljao je na Pločicama, gdje je bio župnikom stric mu pok. Mons. don Antun Bačić, nadalje u Velojluci i Blatu. Iz Blata je otišao kao upravitelj župe Pločice, za- tim je u istom svojstvu prešao u Ve- luluku, gdje je 1923. postao i stalnim župnikom sve dok ga 1931. god. nije preuzv. dijecez. biskup imenovao ka- nonikom stolnog kaptola u Dubrovni- ku. Kao kanonik rado je preuzeo i dužnost dekana stonskog dekanata. Nj. Sv. Papa Pijo XI odlikoveo ga je god. 1928. svojim Tajnim Komornikom. Sprovod u Velojluci Žalosna vijest o smrti pokojnika stigla je u rodno mu mjesto Veluluku = Mons. Dr. Ljubo (Ivo) Bačić Kanonik Stolnog Kaptola u Dubrovniku tek 2. poslije podne. Najače su se našli pogogjeni majka, braća i ukućani, a žalost i bol nadvila se je nad cijelim mjestom, u kojem se je vrli pokojnik rodio, othranio i kasnije kao kapelan i župnik požrtvovno djelovao. U petak, 4 o. mj. čekala je Vela- luka smrtne ostanke Mons. dr. Bačića. Parobrod iz Splita imao je zakašnjenje tako da se je lijes sa pokojnikom is- krcao nekako oko 7 sati. Žalobno kle- canje zvona započelo je čim se je u daljini opazio parobrod. Na obali se je bila sjatila cijela Velaluka sa sveće- nicima i bratoyštinama na čelu. U ve- černjem mraku, sa nešto bojažljivog svjetla petrom&x svijeće na crkvenom zvoniku čuli su se uzdisaji i plač i jecanje, dok je lijes došao do crkve matice. Osvanula je žalosna subota. Već rano izjutra počeo se je sakupljati mno- gobrojni narod ne samo iz Veleluke, nego i okolice, Autobusi su neprestano vozili svojtu, prijatelje, znance i mno- gobrojne štovatelje vrlog pokojnika iz Blata. Da prisustvuju sprovodu dohrliti su skoro svi svećenici iz svih župa otoka. Ako se uzme u obzir, da je ber- ba grožgja u punom jeku u Blatu i Velojluci, onda se može još bolje pro- suditi poštovanje, što su ga gojili sta- novnici obiju varoši, kad su sve po- slove ostavili i došli na sprovod. Sprovodnu sv. Misu služio je u 9 sati župnik Veleluke, preč. don Ivo Sladović s asistencijom. Na kraju je preuzvišeni biskup podijelio pontifi- kalno odriješenje, Glagoljačku Misu pjevao je vrlo spremno i osjećajno mjesni pjevački zbor ,Hum“. Na- kon sv. Mise otpjevao je i jednu nad- grobnicu. U crkvi je održao ganuiljiv govor o pokojniku kateheta, preč. don Jozo Geričić. U kratkim, ali markan- inim potezima zgodno je ocrtao život čestitog pokojnika. Osobito je orisao njegov uzorni svećenički karakter. Go- vor je ganutljivo djelovao ma masu vjemika, koji svi nijesu imali mjesta u crkvi, nego su morali stajati na plokati. Pred crkvom su se oprostili sa pokoj- nikom g. Petar Stipković ravnatelj os- novne školeu ime učitelja i školske djece i g. Cvijeto Ljuban, u ime župe grada Stona. "Kad je sve svršilo u crkvi uputila se je žalohna povorka prema grobištu. Bila je zaista impozantna. Bilo je ne- kolika hiljada pratioca. Koliko je poš- tovanje uživao Mons. dr. Bačić, vidjelo se je i po vijencima i kitama cvijeće. Do 50'ih je bilo. Na grobištu su držali oproštajne govore: don Frano kan. Vučetić u ime svoje, kaptola stol. ne crkve i svećenstva; g. Frano Vlašić u ime bratovština iz Stona; g. Vicko Separović iz Blata u ime štovatelja iz Biata; g. Antun Simatović u ime op- ćine i općinara Veleluke i ponovno preč. don Frano Vučetić u ime pje- vačkog i tamburačkog društva »Hum«, kojemu je pokojnik bio predsjednikom u svoje vrijeme, Velolučka glazba su- djelovala je poslana od Općine, u sprovodu sviranjem žalobnih marševa putem i na grobištu. Lijes sa pos- mrtnim ostancima spušten je u obi- teljsku grobnicu uz opću žalost i duž- no poštovanje svih prisutnika. Dekan Stona. Ali ne samo Velaluka nego i Ston na osobiti način žali preranu smrt Mons. dr. Bačića. Jer on je zadnje godine svoga svećeničkog rada posve- tio šupi grada Stona i duhovnom dobru cjelokupnog stonjskog dekanata. Kad je pred više od 3 godine do- šao u Ston našao je Mons. Bačić o- bilato polje rada. I on ga je savjesno obragjivao, kako je lijepo istaknuo u svom govoru g. Cvijeto Ljuban. U prvom redu trebalo je popraviti od potresa porušenu crkvu maticu sv. Vlaha. Kroz kratko vrijeme ona je njegovim zauzimanjem popravljena i iznutra es- stetski dotjerana. Organizirao je veli- čanstveni euharistični kongres, koji se je odlikovao organizacijom i pobož- nošću. Popravio je crkvu Male Gospe. Osnovao je crkveni pjevački zbor i kupio krasni harmonij. Lijepo je ure- dio crkveni vrt. Osobitu je brigu po- svećivao mladeži, napose Djevojačkom Društvu. Poštovanje i nepodijeljene simpatije privukao je na sebe na oso- biti način radi odlučnosti u obrani u prvom redu vjerskih, a onda i narodnih svetinja i interesa. 1 ma karitativnom polju istakao se je otirući mnogu suzu sa oka sirotinje. Stoga nije nikakovo čudo, ako se je cijela župa Ston najživlje intereso- vala za razvoj bolesti. Netom je otpu- tovao put Zagreba počele su prave križarske vojne molitava, sv. Misa, pri- česti, svijeća, lumina i ostalih zavjeta. Kad se je pak, uoči dana smrti čulo, da je stanje Mons. Bačića beznadno, sjatilo se je gragjanstvo Stona pred poštu i čekalo potanje vijesti. Čim se je obaznalo, da je nastupila smrt, za par desetaka minuta osvanuo je cijeli Ston u crnini. Ujedno se je stvorila odluka, da će što veći broj Stonjana poći na sprovod sa posebnim paro- brodom. Ali nepogodno vrijeme one- mogućilo je ostvarenje ove namjere, te se je ograničilo na to, da pogje jedna deputacija i da se pošalje vijenac. De- putaciju su sačinjavali, preč. don Pero Obuljen, župnik Malog Stona, te gg. Cvijeto Ljubam, posjednik crkovinar, i g. Franjo Vlašić, u mirovljeni učitelj. Djevojačko je Društvo pored toga od- lučilo, da šalje svake srijede po je- dan vijenac cvijeća parobrodom Dubr. Plovidbe, koji toga dana ide iz Stona ravno za Veluluku. Eto, koliko je župa Ston volila i cijenila svoga župnika i dekana. I to je bivalo još za njegova života. Svak ga je cijenio i poštovao, jer je i om pored dušobrižničke brige iskazivao svakom svojem parokijanu punu lju- baznost, skladnost i obazrivost. Mons. dr. Bačić bio je plemenit u duši i srcu. Kao svećenika resile su ga sve kreposti, a gorljivost za spasom duša najače ga je izjedala. To je mož- da i glavni razlog njegove prerane smrti. Jer je duže vremena osjećao ne- boema iz O RES