POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU "Naro Br. 1IUržev ri. a Ai yo “i /8| K 18. siječnja 1933. ii DUBRO d no E za. (7388412 s Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo, — vijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 150 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FIl& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. Ciljevi jugoslavenske masonerije. (Još nešto o ,Velikom Besedniku“). U prošlom broju našeg lista donijeli smo glavne navode ,Velikog Besednika“, beogradskog liferanta Damijana J. Brankovića, koje je iznio u svom sombor- skom govoru. Taj je govor objavio u cijelini zagrebački »Katolički List« (od 22. XII. 1932), koji je najavio da će se sada redom osvrćati ma navode ,Velikog Be sednika“. To je uznemirilo ,Velikog Besednika“, pa je uputio uredništvu »K. L.« jedno pismo, kojem je priložio svoj ,Izvod iz govora o klerikalizmu“. Ovi naši reci imaju svrhu da informiraju našu javnost, pa ćemo zato iznijeti neke interesantne tvrdnje ,Velikog Besednika“. — On kaže: ,Ja verujem da u našim mišljenjima ima zajed- ničkih dodirnih tačaka. Ja, a sigurno i Vi, Prečasni Gospodine, verujete u vanredan talenat Njeg. Preuzv. Nadbiskupa Dr. Bauera. Vama su i njegove ostale odlike i vrline poznate. Stoga Vas poverljivo, kao brat u Hristu pitam : ,Zašto je našoj jugoslavenskoj crkvi potrebito, da svog vrhovnog poglavicu traži u ino- stranstvu, megj talijanskim biskupima i da ga dekre- tuje za Hristovog izaslanika...“ itd. Dakle, u tom grmu zec leži! To je program rada i cilj udruženih jugoslavenskih slobodnozidarskih snaga. Traži se od nas Hrvata-katolika da osnujemo narodnu crkvu, koju bi onda masonerija i njena ,braća po po- ložajima“ lako pritisnula, kao što radi sa sličnim ,na- rodnim crkvama“. Pri tom su toliko drski, da ne rečemo bezobrazni, da se pozivlju na ličnost i talenat dičnog našeg hrvat- skog metropolite, koji je nedavno onako odvažno osudio masoneriju, tu ,nečasnu družbu“, kako ju je nazvao ubijeni predsjednik Francuske G. Doumer. Zdravi narodni organizam i sregjene prilike u nekoj državi nijesu nikad pogodno ilo za eksperimen- tiranja masonskih buržujskih parasita uz asistenciju »braće po položajima“. Zato masonerija na sve mo- guće načine nastoji zadržati ,vlade“ i diktature svoje »brade“. Tako se drži poljski diktator Pilsudski, a tako se neko vrijeme držao u Rumuniji i ,brat“ prof. N. Jorga, dok ga nije kršćanska i demokratska Narodno- seljačka stranka (Maniu i Vajda-Voevod) srušila i posve onemogućila. Usnješno se oglašnje u , Narodnoj Svijesti“ ! Porast cijena žitarica. U posljednje vrijeme gotovo iz dana u dan rastu cijene pšenice. Na porast cijena utjecao je izvoz u Austriju. Danas je izvoz neznatan, a pšenica ipak raste u cijeni. Uzrok je tome, što je potražnja veća od po- nude. Megjutim sama potražnja i nije tako velika, ali je ponuda veoma slaba, koja nije spekulativnog zna- čaja, već odgovara pravom stanju. Prošle je godine 1932 prinos pšenice iznosio oko 14.5 milijuna kvintala. To je najslabija žetva poslije rata i za nekoliko milijuna kvintala je slabija od go- dišnjeg prosjeka, a za preko 10 milijuna kvintala je slabija od rekordne žetve 1930. god. Računa se, da mi godišnje trebamo za ishranu i za sjeme oko 19 milijuna kvintala pšenice. Zalihe g. 1931. iznose oko milijun kvintala, dakle ukupno za ovu godinu imamo 15.5 milijuna kvintala. Prema tome za preko 3 milijuna kvintala manje nego što je godišnja potreba. Prinos kukiruza je odličan, upravo rekordan. Uslijed toga cijena mu je oko trećine cijene pšenice. Posljedica je toga, da mnogi prelaze od potrošnje pše- nice na kukuruz, odnosno miješaju kukuruz sa pšenicom. Obzirom na gradsko stanovništvo koje troši pšenični kruh, bez obzira na «ijene pšenice i kukuruza, postoji opasnost, da bi se zalihe pšenice mogle iscrpsti prije početka nove žetve.. Zbog toga je potrebno već sada voditi računa o tome, da se eventualno smanji ili sa- svim obustavi izvoz pšenice, odnosno, da se poduzmu Sve domaće a i strane novine osvrću se na o- vogodišnju poslanicu Dr. Antuna Korošca, koji je na Novu Godinu rasturao po Sloveniji letke, koji nose njegov potpis, a u naslovu glase: ,Deklaracija Slo- venske Ljudske stranke“. Tist toga letka je slijedeći: 1. Osnovni je zahtjev slovenskog naroda, koji je danas razdijeljen i rasparčan u četiri države: Jugo- slaviju, Italiju, Austriju i Magjarsku, da se ujedini u jednu političku zajednicu, jer mu je samo na ovakav način moguće očuvati egzistenciju i opći napredak ; 2. Glavnom dijelu slovenskog naroda, koji živi u Jugoslaviji, zadatak je, da ma ovom idealu nepre- kidno radi do konačnog ostvarenja ; 3. Iz tih razloga izlazi, da slovenski narod u Jugoslavenskoj državi mora sebi izraditi takav samo- stalan položaj, koji će neprekidno služiti kao privlačna sila za sve ostale dijelove naroda, koji žive u drugim državama. Za ostvarenje toga potrebito nam je: A) imati individualno ime, zastavu, etničku zajednicu, financijsku samostalnost, političku i kulturnn slobodu. B) jedno radikalno socijalno zakonodavstvo treba da osigura životne interese i harmoničan razvoj svih pa- triotskih i produktivnih staleža, naročito seljačke i radničke klase, 4, Za ostvarenje ovoga ideala potrebito je da mi Slovenci, Hrvati i Srbi po slobodnom sporazumu i na demokratskoj bazi izgradimo državu od ravnopravnih jedinica, od kojih će jedna biti Slovenija ; 8. Ovako jednu izgradnju traži i zastupa Seljačko- demokratska koalicija i radikalna partija, odnosno ona je ne isključuje. Mi Slovenci pridružujemo se ovom zaključka i želimo da na ostvarenju ovih ciljeva sve partije i sve struje saragjuju koliko kod kuće toliko i u cijeloj državi. Ljubljana, 31. XII. 1932. Dr. Anton Korošec. Ovaj letak je rasturen u velikom broju, pak je kroz kratko vrijeme njegov sadržaj bio poznat u naj- manjim i najzabačenijim selima Slovenije i u drugim mjestima naše države. Letak je odmab shvaćen kao jedan politički akt Dr. Korošca, sličan zagrebačkim punktacijama, pa je i on dobio takovo ime. Sve naše novine bavile su se prošlih dana poglavito ovim punk- tacijama podvrgavajući ih oštroj kritici. Neke su novine javljale da je i sam Dr, Korošec uvidio da se je istrčao pak u želji da bi popravio uti- sak, da je izdao jedan ispravak. Kako je taj ispravak kontradiktoran sa izjavom Dr. Korošca, to je sad na- stalo pitanje, je li taj ispravak autentičan, te razne novine pozivaju beogradsku ,Politiku“, koja je taj is- pravak prva donijela, da dokaže je li ga zbilja dao i potpisao Dr. Korošec, mjere za sniženje potrošnje, jer bi bilo nezgodno, ako na proljeće ili početkom ljeta budemo prisiljeni uvo- ziti pšenicu ili čak i brašno. To bi teretilo našu trgo- vinsku bilancu, upravo u vrijeme kad je najosjetljivija. Pored slabije žetve, pojedinci u nekim krajevima čuvaju velike zalihe pšenice, jer očekuju još više cijene. Godine 1931. uza sav monopol nije uspjelo da se održi cijena pšenici na 165 Din. po 100 kg. Ove godine i bez monopola, cijena joj je preko 200 Din., samo s tom razlikom, da je g. 1931. seljak imao velike zalihe pšenice, koje je morao prodavati i ispod utvr- gjene cijene, dok danas, kad je cijena prešla 200 Din. i kad se može lako prodati svaka količina, seljak je ostao bez pšenice, tako da u nekim krajevima, gdje je rgja jače poharala, sam seljak već sada nastupa kao kupac pšenice. Ovo je razlog da je i kruhu poskočila cijena u mnogim gradovima i to više crnomu nego li bijelomu. Da se osigura jeftin svagdašnji kruh trebalo bi izra- gjivati novu vrstu kruha od pola pšenice i pola kuku- ruza. Toj vrsti ne bi cijena poskočila, a taj bi kruh bio ipak dosta dobar. ITO pasta za zuhe je najbolja. Horčulanska monumentalna katedrala.* U božićnom broju ,Novog Doba“ bio je tiskan veoma lijepi članak pod gornjim naslovom. Ipak su se potkrale u tom članku neke povjesne netačnosti na koje se sada ne osvrćem ali smatram svojom dužnošću da na primjedbe pisca o novosagragjenoj kamenoj propovjedaonici (ambonu), koja je bila izragjena od akademskog kipara korčulanina gosp, Frana Stecca, a mojim nastojanjem izjavim što slijedi : Najprije tu se prigovara položaju propovjedaonice, da bi naime bilo bolje da je smještena gdje je bif& dosadašnja drvena propovjedaonica. MNovosagragjena propovjedaonica bila je namještena kod kora; komisija od tri stručnjaka, a na čelu profesor akademije umjet- nosti u Miinchenu Dr. Ehrbart, koji je istodobno i kipar i koji je bio otrag dvije godine u Korčuli, odredila je da se ova propovjedaonica ima namjestiti baš ma po- ložaju, da sa korom čini jednu cijelinu, i da svi u crkvi vide propovjednika a ovaj njih. Pregjašnji položaj nije bio u tom pogledu podesan. Nadalje akustika crkve tražila je, da se odabere sadašnje mjesto poslije više pokušaja na raznim mjestima crkve. Sada se čuje propovjednika gdjegod se slušalac nalazio mnogo bolje nego li prije, kako se je ovdje svak o tomu uvjerio. Takogjer i stara kamena pro- povjedaonica, koju je bio dao sagraditi krbavski biskup Vid Ostoić iz Blata na Korčuli godine 1450 za bisku- povanja u Korčuli Andrije Kanavelića bila je baš uz kor, dakle spojena sa korom kako je ova sada novo- sagragjena. Na prigovor iznesen u spomenutom članku da je nova propovjedaonica odveć i visoka i široka odgovaram: Stara propovjedaonica bila je visoka 4.30 m. dočim sadašnja 3.35 m., po tom niža od pregjašuje 95 em. Stupovi ispod stare propovjedaonice bili su viši 16 cm. od današnjih stupova. Pod starom pro- povjedaonicom stajao je oltar sv. Jakova, pokrovitelja obitelji Ostoić, po tom po mjerama i po komadima kamena stare provjedaonice, koji se i danas čuvaju u općinskom predvorju, nije današnja novosagragjena propovjedaonica ništa viša, dapače niža. Što se pak odnosi na šlrinu (prostranost) iste i ako na prvi mah izgleda da je prilično široka (prostrana), uzme li se u obzir da ovo nije obična propovjedaonica jedne župne crkve nego nekoć stolne a sada opatske crkve, gdje u velikim svečanostima Biskup ili Opat u pontifikalnom ornatu sa svojom asistencijom ide na propovjedaonicu, kako se običaje u patrijaškoj crkvi u Veneciji i u drugim monumentalnim starinskim crkvama osobito u Italiji, treba da bude šira (prostranija) nego li obične pro- povjedaonice u župnim crkvama. Nije se po tom ču- diti toj većoj širini ovdašnje novosagragjene propovje- daonice ništa uže od predjašnje u našoj crkvi. Napokon opažam na netačnost u članku ,Novog Doba“ glede razorenja stare propovjedaonice. Povjesno je dokazano a nije pučka predaja da je staru propo- vjedaonicu dao dignuti zadnji korčulanski biskup Josip- Todor Koserić godine 1800, a nikako prigodom propasti Mletačke Republike godine 1797, pod hrvatskim gene- ralom Rukavina, koji je bio došao te godine na Kor- čulu da u ime Austrijskog Cara zauzme Korčulu. Pomenuti zadnji biskup bio je dao ma žalost zatvoriti galerije (bifore) u velikoj lagji a staviti kipove Apostola u njima, a potpisani je godine 1925 obilnom potporom naše Narodne Vlade dao ponovno otvoriti galerije, a htio je dignuti te kipove, dali se je tomu usprotivio konservatorijski Ured u Splitu, jer da sada ovi kipovi po mijenju stručnjaka Msgra Bulića i Dr. Ljuba Karamana čine jednu cjelinu sa crkvom i da imaju tu ostati. Opravdanoj opasci pisca o množini električnih žarulja s dvora ciborija, potpisani je odmah udovoljio te dao dignuti sve žarulje s dvora, te je takogjer dao ostraniti dasku biskupskog trona, koja je sakrivala lijepi kapitel ugaonog stupa sa orlom, te je spravan uvijek da udovolji svakom opravdanom pri- govoru, e da ovdjašnja crkva, koja je po sudu stručnjaka jedan od najljepših arhitektonskih spomenika u našoj lijepoj domovini, ostane doista monumentalna. Korčula, dne 10. I. 1933. Dn. Mašo Bodulić, Korčulanski Opat. * Napisao Cvjetko Fisković, Orebić. Cijeli ovogodišnji Božićni broj >»Novog Doba« pravi je kulturni almanak, Op. Ur.