g u i i izbor zi parća. grada i držive potječe iz vremena kad“ > 4 = BOSTARINA PLACENA U GOTOVU Naro “ vi RI Cijene ovom hroju Din. 2.— "DUBROVNIK. 1. februara 1933. se dna Svijest Broj Cekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. | j God. XV. Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. . Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 150 Vlasnik — izdavač — Urednik: Aniun Fl& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare \zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. Svetkovina Bo. laha u &ubrovniku. »Ne straši se svega svijeta, »Dubrovniče, gradu mili, »Sva pakljena vlast prokleta »Nije moguća da Te ucvili. »U nebeskoj gori strani »Hrabren vitez, sveti Vlasi, »Tebi stoji na obrani »Tve dušmane da porazi“. Ovako pjeva dubrovački pjesnik Jaketa Palmotić u svome velikom spjevu ,Dubrovnik Ponovljen (V. pje- vanje), to jest onaj pjesnik, koji kao poklisar odaslan k Caru Muhamedu IV. u Carigrad proti nasilju bliž- nijeh turskijeh vladalaca vraćaše se u aprilu g. 1667, kući, kad u Novom Pazaru sazna da je 6. aprila 1667. potres oborio Dubrovnik, a stignuvši u Bileć primi pismo od Nikolice Bunića, u kome mu javlja da su mu u potresu poginuli žena Jčla Pucić i sve četvero djece, dva sina i dvije kćeri, Kad čovjek, koji proživi takovu nesreću, može opet naći snage, da ohrabri dušu svoga grada, znači da je Sv. Vlaho za Dubrovčane bio neograničena vjera u Boga i u opstanak svoje slobodne države. »Sveti Vlaho bio je sve za Dubrovnik i njegovu zemlju“; — tako je i književnik Dum Ivan Stojanović u trodnevnoj propovjedi god. 1882. izrazio značaj ove svetkovine — ,priklonitost Dubrovčana prema Svetom »Vlahu bio je znak narodni, svoga života i pobožnoga »i gragjanskoga, tako da Dubrovnik i sveti Vlaho, »sveti Vlaho i Dubrovnik, te dvije riječi izražavale su »jednu istu misao“, i "Pobožnost Dubrovčana naprama Sv. Vlahu i njegov mletački dužd Petar Kandijski III, koji je upravljao mletačkom republikom izmegju 942 i 958, namisli da ukroti neretvanske gusare i tom prilikom pokuša svoj napad na Dubrovnik. Tada življaše u Dubrovniku po- božni svećenik Stojko, koji bijaše paroh crkve Svetog Stjepana, sagragjene od kneza Pavlimira negdje oko 890. Po predaji sačuvanoj u puku i zabilježenoj u prvim kronikama dubrovačke historije, prikaže se ovome pobožnom svećeniku pred polnoća, dok je molio sam u crkvi, neki starac, duge i bijele brade, držeći štap u ruci, a koji mu kaza da se zove Vlaho, da je biskup mučenik iz Sevasta_u Jermeniji, te da je s Neba poslan da brani Dubrovnik, uslijed čega mlečići ne uspješe da se popnu na zidine gradske, ali da unapred budu budni i da straže, Pobožni pop ispriča ovaj dogogjaj dubrovačkoj vladi, koja Svetog Vlaha izabra za svoga pokrovitelja; lik njegov stavi na pečate i stijegove, sagradi mu crkvu najprije na vratima od Pila, a zatim god. 1349—52 prelijepi hram na mjestu gdje je i danas, u romanskom stilu na tri broda, po talijan. majstoru Giovanni da Siena. Ovaj hram odoli velikom potresu 1667, ali god, 1706. do temelja izgori, na što bi po- dignut današnji hram god. 1715. od mletačkog arhi- tekta Marina Gropelli, a posvećen od dubrovčanina Ignacija Gjorgjića. : i i Veliku vjeru u obranu Sv. Vlaha uzdrža u dubro- vačkom puku još i ovaj dogogjaj: _ Po padu Carigrada i bosanskog kraljevstva, Du- brovnik se vidi ugrožen od navale Muhameda II. Znajući da toj navali ne može nikako odoljeti, te da mora biti pregažen, obrati se cio dubrovački puk po u nekog fratra malebraće s otoka Dakse, fra , jedino žarkim molitvama Sv. Vlahu. Predaja bilježi u svojoj kronici i Nikola Ranjina i Engel, da s : štovanje najstarije svetinje, uz koju su svezane najsta- rije niti grada i njegove slobode, Svemu tome najvid- nije se je davalo odraza na dan svečanosti Sv. Viaha, kad je val slobode i ushićenja obuzimao cio dubro- vački puk. Već fiorentinac otac Serafin Razzi, povjesničar, koji je drugom polovinom XVI. vijeka bio došao u Du- brovnik kao prior domenikanskog samostana, Opisao je u svojoj ,Sioria di Raugia“ Svetkovinu Sv. Vlaha, Taj opis odgovara u svojim najglavnijim djelovima i da- našnjoj proslavi. Kao nekada od Republike, tako i danas za svet- kovinu svoga parca bira dubrovačka općina dva gra- gjanina, da se pobrinu za priredbu svečanosti. U du- brovačkom nazivu puk ih zove »lestanjuli“. Dubrovnik je naime budno pazio, da pučanstvo njegove teritorije bude privezeno uz grad, a ta odanost, vjernost i jed- nodušnost najbolje se je odrazivala na Dan Sv. Vlaha. Radi toga je i pjevao zanosom Gundulić na početku svoje ,Dubravke*“ : Ovo je dan ki dolazi »Jednom nama na godište, »U ki slatkoj mi slobodi, »Činimo ovdi svetilište“, Dan slobode, dan u kome i vlastela i pučani i najsiromašniji gragjani i seljaci, svi su okupljeni u zelenoj dubravi, pred hramom svoga Sveca, simbola njihove vjere, slobode i meovisnosti, samo da Du- brovnik živi: ..-»O Dubravo, slavna svima , > »U uresu slobodnomu, »Lijepa ti si mojim očima, »Draga ti si sicu mome“, (Gundulić ,Dubravka') I Dubrovnik drag je uvijek srcu svoje djece, pa ma gdje oni bili rasijani po svijetu. Iz djetinstva ostane im uspomena na svetkovinu Sv. Vlaha kao nečesa, što ih je osvježilo i probudilo, te ih ta uspomena prati kroz život, a gasi se samo u njihovim zaklopljenim očima pred zalaskom u mračnu raku. Blještavi treptaji, koji su našem narodu dali toliko velikih ljudi, uzor karaktera i pravih boraca narodne svijesti. Na Kandeloru gradski barjaci (negda svih mno- gobrojnih bratovština) sakupljaju se u 2/a sata poslije podne u građu pred hramom Sv. Vlaha. Na Orlandovu stupu, simbolu slobodne trgovine, podiže se toga časa uz gruvanje topova sa tvrgjave Minčete i uz slavljenje zvona bijela zastava sa slikom sveca, dok se prije dizala crvena, jer bijela zastava bila je ona, koju su nosili dubrovački trgovački brodovi, a značila je ,ne- utralnost“ kao i to da svaki rob postaje stupanjem na dubrovački brod slobodnim čovjekom. Dubrovnik je naime prvi ukinuo ropstvo i odredio svojim zaduž- binama kod ustanove Blagog Djela prinose za otkup- ljivanje robova. Da je bila na Orlandu crvena zastava, najbolje svjedoči poslovica u puku: ,Nema zime, dok se Orlando ne zacrveni“, To jest nema prave zime prije Sv. Vlaha. Za vrijeme republike podigla bi se pred svečevim hramom visoka katarka, ma koju bi se popeo veliki admiral u zlatu i skrletu, te dok bi svečev barjak podizao, izgovarao bi posebnu molitvu, koja se i danas izgovara. Po tome gradski barjaci uz gruvanje topova sa Minčete i zvonjavinu zvona idu pričekati i uvesti u grad barjake crkava i bratovština predgragja Pila i Ploča koji dolaze pred svečev hram da mu se poklone, a onda ostave svoje barjake na izdignutoj plokati pred hramom poredane jedan uz drugi. U svrhu Cc osobito pripuklom siromahu u U \na tanjuru, djelu pripisanu Benvenutu Cellini, glavu Sv. Vlaha, divnu bizantijsku radnju sa nenatkriljivim međaljo- nim, oduševljenim ganućem, spušta se prvi sumrak nad Dubrovnikom, sva zvona sviju crkava zaslave, sa Minčete zagrme topovi kao pratnja za najljepšu pjesmu, a grad na dvoru zaplamti u ognju i rasvjeti, te istrči puno veselja i malo i veliko, mlado i staro, što možda samo taj dan izagje. Pod republikom prisustvovali su večernji uz nadbiskupa još i podloženi mu biskupi Trebinja i Stona, pa opati Lokruma, sv. Jakoba od Višnjice, sa Šipana i Mljeta. Posljednji bi ušao Knez sa Malim Vijećem i svim svojim dvorjanicima, Po svršenom Magnificat u ono vrijeme pristupilo bi još 25 brastava sa sviračima na čelu, noseći svako bratstvo kao poklon općem svecu svijeću i drugih darova, što bi sve položili na odregjena mjesta. Kao i onda, tako i sada već od prve večernje u hramu Sv. Vlaha, pa do kasne .ure noći, narod vrvi da se ,grliča“, to jest da mu svećenik blagoslovi grlo, jer je Sv. Vlaho poznat u nared: 'ao zaštitnik protiv bolesti grla. ti Na dan Sv. Viaha već izjutra rano paljba s Min- čete i slavljenje zvona najavljuje Svečev dan, U hramu Sv. Vlaha već su u prvu zoru svete mise. Na 7 e s, izlaze gradski barjaci s onim predgragja najprije na Ploče, a zatim na Pile da pričekaju sve barjake iz raznih sela prostrane dubrovačke okolice, Svi dolaze u najljepšim marodnim nošnjama, svi vrve obuzeti jednom svježom radosti i zanosom, što se me daje opisati, ali što se osjeća, što trepti na njihovim licima, što se širi kroz sakupljeni narod poput talasa što te nenadno digne i povlači i onda, netom su svi skup- ljeni na Pilama, pred ulazak u grad, eto oduška u pucnjavi trombuna, maškula i pušaka, dok pojedini barjaktar, kako pristupa pred tu negda ,bojnu paradu“, stane izvijati svoj barjak motajući ga oko sebe naj- većom hitrinom snage i života da ga u znak poklona, uaprama vratima grada gledajući, spusti kao svileni sag pred Njim — Gradom! Svi ovi ponositi barjaci, sahranjeni kroz godinu dana u seoskim crkvama, još puni zadaha tamjana i cvijeća, sad su tu pred ulaskom u grad, na svježu vazduhu, rastrti, naduveni lepršanjem slobodna vjetrića, u ruci mladih zdravih barjaktara, koji svijesni ponosa snage svoga zdrava sela izvijaju njima kao lakom sulicom, sad na lijevu, sad na desnu, u znak poklona. Koja velebna škola civilizacije u našem narodu — Dubrovnik! Zatim ulaze trepteći u grad, da pred Svečevim Hramom izvrše isti poklon, pa gle- dajući put Općine i Dvora. U Svečevu hramu svečana je služba, a malo kasnije u Stolnoj Crkvi, gdje su iz riznice već iznesene sve moći svetaca zakovane u najljepšim remek - djelima zlatarske umjetnosti raznih epoha. i A onda iza službe Božje procesija. Svi barjaci praćeni od svojih župljana, cijelo svećenstvo i redovi domenikanaca i franjevaca u najljepšim ornatima, što još od vremena republike čekaju u dubokim starinskim ormarima ili najveću svetkovinu svoje crkve ili ovaj dan da nveličaju slavu i sjaj Dubrovnika, noseći svaki od njih po jedne moći, što će narod da ljubi, a pred svakijem bio je za vrijeme republike po jedan vlastelin s voštanom svijećom u ruci. Zlato, brokat, damasak, sve se to preljeva u tunikama, pianetama i pluvialima, zatim biskup u svome plaštu od skupocjenog crvenog velura izvezena i potkovana bogatim zlatom, držeći nima u zmaltu, kakovu nemaju ni Mletci, ni Rim, a narod lu, što se tiska do svoga pastira da poljubi onu glavu, da se vrati kući, u svoja sela, u svoje kućarice okri- lebni baldakin od tamno = lanaca nosi lijepa i vitka == J narodnoj nošnji izve- djedova i pradjedova, valjda uskrsnuta ponovljenja i aše rase, — a pod baldakinom pelenica Is a i aii p- POTOM SIJKIT SOA S