POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU "Naro Br. Cijena ovom broju Din. 2.— DUBROVNIK 9. februara 1933. oi Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. — = God. XV. dna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 150 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast, Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. atta i ES nn SJ mat eO OŠ SR GE S € ISPARI NE Uo EZ JA EE me. : Molimo za Papu našega Pija.. u »Simune Jonin, ljubiš li me više nego ovi ?...“ Tako je glasio opetovani upit Učitelja. — »Gospodine, Ti znaš da te ljubim“ odgovorio je Petar. ,Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje.“ Riječi, kojima je izvršena predaja vrhovne vla- sti nad svim članovima Crkve, vjernicima i poglavarima. Vrhovna vlast u rukama onoga koji je Stijena, Pećina. ',A ja iebi kažem, Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati...“ Cezareja Filipova, kraj priznavanja Krista Sinom Božjim, mjesto gdje Šimun Jonin is- pred svih Apostola, a kao ni jedan od njih, polaže ispovijest čurste i nepokolebive vjere. Da, jer on će ,utvrđivati braću u vjeri...“ Pax Tibi Petre ! Papin dan. Jedanaesta obljetnica izbora Pija XI. Dana 6. Februara 1922. ponovio se je dialog između Krista i Petrova nasljednika. Finale Vatikanskih konklava u Michelangelo- voj Sikstinskoj kapeli: ,Ahile Franja i Tere- sije. ljubiš li me više nego ovi 2“ ,Da Gos- podine...“ glasio je odgovor dotadašnjeg kar- dinalovog života i budućeg papinog plodo- nosnog rada. ,Pasi dakle jaganjce i ovce moje... Budi Petar, Stijena, moj Namjesnik, ključar, Vidljivi Vrhovni Gospodar ....1 Baldahini se nad glavama konklavista po- digoše: ostade samo onaj kardinala Ratti-a... A sa balkona Bazilike sv. Petra, razliježe se preko Sikstovog Obeliska, diljem katoličkog svijeta: Habemus Pontificem...! ,Mir Kristov u Kraljestvu Kristovu“. Pius XI. Pontifex Ma- aimus. Namjesnik Krista. Pravi nasljednik Pe- ira. Dana 12 Februara okrunjen tijarom vid- ljivog Vrhovnog Poglavice Kristove Crkve. . Pax Tibi Pie / Ti si Petar. I o Tebe se razbijaju žestoki valavi ljutih neprijatelja jer si Stijena, Klisura. S Tobom je Istina. Zato su nasrtaji blud- nje i laži bez uspjeha. Ti si na čelu , Sveze Ljubavi“ zato je Tvoje srce, poput Benedikta XV. i ostalih pretšas- nika otvoreno svima bez razlike. Stoga Ti sa istočnom slavenskom bizan- tinskom liturgijom kličemo: Salve, vasionoga svijeta Učitelju, kamen i osnovico Apostola, Ključaru nebeskoga carstva, Temelju Crkve. Ti jesiiostaješ , pervoprestolnij, verhovnij pred- načelnik i vožd Apostola“. sa Svetoga Oca Papu našega Pija! Oremus ..! ded“ cdadle Bra osi iki Dib. Oremus pro Pontifice nostro Pio... Molimo - Papinstvo — Kultura i Nacijonalnost. »Narodne Novine«, službeno. glasilo savske ba- novine, donose članak pod naslovom »Sv. Sava na- rodni prosvjetitelj«. 7 Taj je članak pravi pamflet pun iskrivljenih histo- ričkih istina a vrvi nedostojnim napadajima na Papin- stvo, tu najvišu duhovnu vlast, tu za sve katolike cijelog svijeta sv. božansku instituciju kojoj i sami inovjeici svoje duboko štovanje iskazuju. »Nar, Novine« kao službeno glasilo savske banovine gdje su katolici u ogromnoj većini, imale su najmanje prava da diraju u najsvetije osjećaje katolika svojim bjesomučnim na- padajima na Papinstvo, pljuskajuć historiju sa svih strana svojim nekim samovoljnim tvrdnjama. Na ove uvrede kao i ma ničim dokazane tvrdnje nekih: stano- vitih listova kao i »Sckolskog Glasnika« (Obzor br. 22 str. 5 vidi) kojim se nedostojno napada na Papin- stvo i Kat. Crkvu kao protivnicu narodnosti — sve otrcane fraze, koje su povjesničkim dokumentima iz prošlosti i sadašnjosti već na stotine puta bile u prah oborene, odgovorit ćemo samo izjavom većinom ino- vjerskih historičkih celebriteta, čija se objektivnost ni za čas ne može u sumnju staviti, Pred timo bjektivnim izjavama pomnjivom čilaocu puknut će pred očima onaj duboki jaz što dijeli neznanstveno političko bje- snilo od historičke objektivne istine. - Papinstvo je kroz sve vjekove po sudu najvišeg historičara, medavno umirla, glasovitog Pastora bilo žarište evropskog života i vogja civilizacije: a s njime se slaže i protestant Guizot koji pripoznaje, da svaki intelektualni i moralni razvitik počiva :na kršćanskoj vjeri. Zato s pravom; de: Maistre meziva: današnju civi- lizaciju ćerkom kat. vjere, e Pape su bili čuvari moralnosti i odgojitelji na- roda, vječni neprijatelji krutog nasilja. To je konačni sud neumitne povjesti, što .i proiestanski historičari Miiller i Henrik Leo pripoznavaju za svoj narod. Kako se je Papinstvo borilo proti najvišim mogućnicima, koji su htjeli da sila vlada mad pravom (Faustrecht) mješte da vlada pravo nad silom potvrgjuju nam riječi protestanskog historičara Guizota, koji se u svojoj kul- turnoj povjesti ne žaca pripoznati velike zasluge Pa- pinstva u tom pogledu: »si \' eglise chretienne n'avait pas existć le monde entier auraitcl& livić a la pur force materielle«. Još preciznije to priznaje sam Maz- zini liberalac o Grguru VII u borbi proti razuzdanoga i silovitog Henrika IV: »la grande missione fraintesa da tutti coloro che nulla sanno d'istoria, compita da quell eroe d'intelletto Gregorio VII, fu la vittoria che egli diede al diritto sopra il regio ferro«. Pape su bili čuvari autoriteta i reda u svijetu bez čega nema opstanka ni državi ni društvu, sakcio- nirajuć državnu vlast kojoj treba da se svi pokoravaju iz savjesti a ne od straha pred kaznom. To priznaje uz ostale sam bezvjerac Proudhon. Kakoje Crkva Katolička štitila macijonalnost do- sta je pročitati ono što piše poznati protes. historičar Gregorovij u svojem djelu (Gregorovius: »Geschichte der Stadt Rom.): ,Rim je cesara bio uništio narodnost a Papinski ju je Rim priznao, i proglasio ćudorednu jednakost i njihovo zajedničko državljansko pravo..Nad narode se je podigao ideal jednoga i nerazdjelivog čovječanstva. Pred oltarom jednog Boga bili su Rim- jani, Grci i Slaveni jednaki.....«. Roma se je nazi- vala majkom naroda, bila je »civitas Dei« država Božja i u ćudorednom pogledu -»orbis terrarum«. Knez se Solovjev, veliki prijatelj Strossmajerov, konvertita, naj- viši filozof prošlog vijeka još jasnije ob ovom izrazuje u borbi sa lažnom nacijonalnosti: »Bilo bi skroz krivo kad bi tko htio Kršćanstvo (katoličku vjeru) da izjed- nači sa kosmopolitskim principom. Apostoli nijesu imali / nikakva razloga da propovjedaju odricanje od svega, što čovjeka veže uz njegov narod. Ako kršćanstvo ne traži bezličnosti ne može iražiti ni beznarodnosti. Kad kršćanstvo zahtijeva od pojedinaca i maroda preporod ili obnovu tada to meznači, da im uništuje prirodna svojstva i sposobnosti, nego samo da ih pretvara, obo- gaćuje novim sadržajem i novim pravcem«. 2 4 ' Nije dakle čudo da se je Kat, Crkva historičkim razvojem dogagjaja, piše jedan liberalni list u Zagrebu 1929 god. u mjesecu Svibnju, našla kao nacionalni branič pojedinih Kat. naroda. Dosta se je sjetit sto- ljetne borbe Poljaka i Iraca za svoju slobodu. — Ako žele znati naši protivnici kako se maš veliki i pravi Jugoslaven Strossmayer izrazuje o Papinstvu neka pro- čitaju njegov govor, koji je održao 7 godina poslije vatikanskog sabora povodom zlatnog jubileja Pija IX 1877 god. u Rimu u našoj Crkvi Sv. Jeronima hrvat- skim hodočasnicima. Iz te besjede vadimo nekoliko salijentnih misli: »Papinstvo je ona silna moć, kojoj se najplemenitiji i najuzvišeniji ljudi ovoga svijeta od Ireneja do Ciprijana, od Augustina i Hijeronima, od A- tanasija i Vasilija pa do Bossueta i Fenelona drago- voljno klanjaju priznavajući u njoj jedini temelj i izvor jedinstva, jedini zalog slobode, savjest vjere, jedino utočište od samosilje. To je ona silna moć za kojom često puta i oni sami čeznu, koji je ne priznavaju, jer nehotice osjećaju da je Bog na njoj otajstvo slobode ovoga svijeta osnovao, a da bi se bez nje malo po malo stara vremena Nerona i Kaligule povratila (docet grozni i nasilni boljševizam). Ponovimo i mi svakom prilikom u ovo naše doba riječ našega slavnoga zem- ljaka Sv. Hijeronima: Gdje je Rim, ondje je istina i život. Tko s Rimom ne drži, ne stiče nego rasipa. Vo- limo s Rimom patiti i trpjeti nego se s ovim svijetom veseliti i uživati« (Vidi: Josip Juraj Strossmayer god. 1850-1900 Zagreb 1900-904 str. 135). Mi smo Hrvati imali sreću da smo odmah u po- četku svoga«državnog života :došii u okvir Kat. Crkve i po tom postali učesnici zapadne kulture. Cijeli naš nacijonalni život, naš moral i naš mentalitet nosi pečat kat, vjere i potom zapadne civilizacije, jer su to sino- nimi, To je uzrok što je maš marod imao omu otpornu snagu u obrani svojih prava i svoje macijo- nalnosti proti mnogobrojnim i raznovrsnim neprijate- ljima, jer mali narodi, zgodno naglasi ministar čeho- slovački Šramek god. 1928 na izložbi savremene kul- ture u Brnu, pobjegjuju samo sa visokim. moralom i kulturom. Katolička je Crkva ostala vjerski predstavnik Hrvata i nju je hrvatski narod zato kao takovu pošti- vao i poštuje danas, jer je pomoću kai. vjere u teš- kim borbama jednog milenija sačuvao svoju narodnost i uživao blagodati zapadne civilizacije. Profesor universe ma protest. sveučilištu u Halleu, konvertit dr. Ruville pišući o razlozima svoje vjere piše: »Vjera ili nevjera, samo to je alternativa. Vjera je istina, istina je Krist a Krist je u Crkvi. Papinstvo je ona pećina na kojoj stoji ne samo kat. Crkva nego takogjer kršćanski svijet, koji je od nje oipao«. Zato zgodno opaža drugi konvertit, najviši današnji danski književnik Jorgensen: »Što više živem kao Katolik to više osjećam u sebi porast života snage i sunca«. — Mogli bi za svoju pouku protivnici Kat, Crkve i Pa- pinstva pročitati izjavu ex-presjednika franc. republike Doumergue protestanta o crkvi Kat. u Francuskoj, koju je donio »La croix de Taru et Garonne« augusta mje- seca 1930: »Mi smo velika Kat. zemlja i moramo kao takova ostati. Stoga je naša zadaća, da u svijetu igra- mo ulogu faktora, koji ide maprijed, koji obuzdava rdjave instinkte. Vi ste preuzvišeni nadbiskupe, obra- tivši se novom pariskom nadbiskupu, predstavnik ve- like moralne snage kakova je katolicizam. Ne bojte se razvijati svoj rad. Antiklerikalizam je često površan. Katolicizam može izvršiti mnogo, ako se svećenstvo afirmira na religijoznom i socijalnom polju«. Protestant Doumergue dakle ovim riječima očituje svoje uvjerenje, da katolicizam ima preporodit Francusku a preko nje vršiti svoju opće čovječansku misiju. Neće biti na odmet našim antiklerikalcima čuti što franc. socijalista urednik Hervč piše o katolicizmu protiv židovu ex-ministru Caillaux, koji je 1922 god. prigodom godišnjice smrti španjolskog amarhiste Fer- rero poslao dopis framasonskoj loži i bloku parlamen- tarne ljevice. U tom dopisu tvrdi prognani ministar, da su se članovi kat. redova neodobrenih od vlade