str. 2. s a * vratili iz progonstva u Francusku u tolikom broju, da je to opasnost za republiku. Protiv ove. proračunane demagogije izjavi otvoreno Herve, da pravi rodoljubni republikanci neće poslušat ovaj poziv: »Bila bi ludost, naglasuje Hervč, poslušati ovaj savjet i progoniti re- dovnike koji su se vratili u Francusku, da na bojištu brane domovinu, za koju su radili u tugjini«. Divno zaista svjedočanstvo samoprijegornog rodoljubnog rada iranc. redovnika sa strane jednog poznatog socijaliste. Zatim nastavlja: »Katolička je Crkva velika škola discipli- ne, morala i društvenog života. Gospodin je Caillauš tako ciničan, da zahtjeva iznova otvorenu borbu proti kato- licima i to u ime slobođe. U ime slobode zahtjevamo naprotiv da se katolici puste na miru, pošto su kato- lici dobri, Francuzi«. Kakve nacijonalne junake odgaja kat. vjera bit će za naše slabo upućene ili zavedene antiklerikalce zgo- dno što je beogradski »Politički Glasnik« donio u februaru 1926 iz pera pravoslavnog publiciste Nikole Momčila o životu i radu velikog Belgijanca kardinala Mercier-a. On veli doslovno: »Kardinal Mercier nam lako pomaže, da se oslobodimo velike zablude kao da kat. Crkva ne bi mogla biti radi svoje megiunarodne organizacije rtacijonalna. Kard. Mercier stojeći u prvim vima megjunarodne hijerarhije kat. Crkve dao je najveći primjer nacijonaluog primasa, duboko nadahnut uzvišenim rodoljubljem. I njegovim bi držanjem bilo i. previše usporediti držanje glave naše pravoslavne nacijonalne Crkve u danima nesreće njegove domo- vine«. (On je bio napustio državu na početku rata.) Mercier je bio živa inkarnacija prava, koji je poput Grgura VII. ustao proti brutalnoj sili i ako je bio u- sred neprijatelja, koji bijahu zaposjeli njegovu domo- vinu, Ali je zato prije smrti doživio triumi. Ou je vidio studente iz Kanade gdje mu se klanjaju sa ne- izrecivim strahopočitanjem. On je vidio korporacije učenjaka Francuske i drugih država, koji ga nazivahu i pozdravljahu kao gospodara misli i heroja akcije. Kad se je raširila vijest o njegovoj smrti svak je šap- tao riječi Montecuculli-a, kad je doznao za smrt Tu- e: »Danas je umro čovjek, koji je činio čest Iz ovih podataka i svjedočanstva čovjeku puca pred očima onaj duboki jaz što dijeli neznanstveno političko bjesnilo od historičke objektivne istine. Veliki je Mercier neprestano govorio: »Dao Bog da savjest ljudska bude slavit pobjedu nad svim sofizmima i o- stane vijerna velikoj riječi sv. Ambrozija: »Nihil prae- ferendum honestati«. (L' honneur au dessus de _tout.) Kad bi se naši protivnici držali ovog načela ne bi klevetama i miskim napadajima u svojem političkom bjesnilu crnili najvišu moralnu instituciju Papinstvo — 1 dobročiniteljicu čovječanstva, kako je međavno priznao engleski protestant Mallok prigodom enciklike Pia XI. ,Quadragesimo anno“, Kardinal Mercier nao- n samim pravom, čistoćom srca i evangjeoskom ljubavi činio je da sila padne na koljena, opaža Mr. Baudrillart u članku o [Mercieru u ,Revue des deux Mondes* od 15. II. 1926. Nek se naši protivnici naoružaju ovim krepostima i onda smo sigurni da će i pred njihovim očima ka- pitulirati i na koljena pasti laž, kleveta i bjesomučne uvrede proti Papinstvu iKat. Crkvi, toj najvišoj dobro- činiteljici čovječanstva, te će se brzo odreći nemoral- nog načela svoga dosadašnjeg učitelja Voltaira. La Civiita Cattolica“ dvomjesečna rimska re- vija ulazi a 84. godinu života ostajuć kao uvijek na megdanu, a da se za dugi niz godina nije ništa uma- njila njezina stalna i čvrsta volja, da diže visoko bar- jak istine ma raznim područjima znanosti i kulture. Qua raspravlja o vjeri, znanosti, filozofiji, umjetnosti, povijesti i književnosti. | ova pitanja razvija strogim kritičnim istraživanjem, lijepim stilom i pravilnim je- zikom, a opet jednostavnim načinom, da se približuje i čitaocu manje pripravnom za visoke problema. ,Ci- vila Cattolica“ hoće ne samo da služi intelektualnim potrebama klera, nego i svjetovnjacima, pa se obraća zavodima, bibliotekama, društvima, a osobito ocima obitelji kojima više nego drugima treba dobre štampe, koja će im donijeti savjeta u velikim dnevnim pita- njima, a ujedno im udahnuti i raspaliti vjersku ljubav. Povjerenik ove poznate revije za Jugoslaviju je g. Petar Šperac, Split, Dubrovačka ul. 5a. Pretplata je godišnja iznimno za Jugoslaviju 60 lira, a polugodiš- nja L. 30. Novac se šalje povjereniku. Za vlč. sveće- nike pak erga sacra (9 sv. Misa ,ad intentionem Ad- ministrationis Civ. Catt.“, uz potvrdu). Pravi put za postignuće lijepih mIDETETU EE g uz istodobno odstranjenje ružno obojen: bi je lih zu bi zubnog kamena jest slijedeći : Tatisnite jedno NEZIZINNZNINNEOO (1 Ohlorodont-zubne paste na suhu Chlorodont-četku za zube (specijalna četkica sa nazubljenim rezom), zatim natrljajte svoje zube sa svih strana, i prema gore i prema dolje, a onda isperite usla sa Chlorodont-vodom za usta i istovremeno grgljajte Uspjeh će Vas iznenaditi! Isčeznuti će neugodni i ružni zubni kamen, a ostat će krasni osjećaj svježine. Zahtijevajte izričito Chloro- dont. zubnu pastu Tube Din 8.— |-Din 13.— obiva se svagdje. * NARODNA _SVIJEST- Gi. Krečak. Sv. Stolica i Dubrovnik. 1. Pape štite slobodu i trgovinu Dubrovnika. «Odnošaj dubrovačke republike sa sv. Stolicom prevažan je traktat dubrovačke povjesti. Ko je makar i površno pročitao ovu slavnu povjest nije moguće, a da mu se samo od sebe nije nametnulo pitanje: »Koja je to moć ili sila, što je malenu dubrovačku općinu, nejaku vojnom snagom, ne samo uzdržala na životu kroz 18 stoljeća, nego je i podigla i držala na zavid- noj visini prosvjete i blagostanja ?« Na ovo je pitanje bez dvojbe mnogi sebi odgovorio, da je ta moć bila patriotizam starih dubrovčana, odnosno da je ta sila bila spretna diplomacija oštroumnih upravljača njezinih, kojim u vogjenju državnog kormila jedva da je bilo premca. Odgovor je ovaj dijelom samo tačan, jer nepot- pun. Patriotizam naime može doduše proizvagjati he- rojskih i udivljenja vrijednih djela na uhar, razvitak i opsianak države i naroda, ali proti sili, surovoj i mnogo jačoj, ne može da trajno odolijeva, ako i sam nema uza se jaku obrambenu silu. Ni diplomacija, makar i najvještija, ne može da konstantno uspijeva, ako ne prijatelju ne može da imponira svojom snagom ili da+ budi snagom svojih saveznika. S obzirom ma maleni Dubrovnik, opkoljen jakim i pohlepnim susjedima, red. je priznati, da je uz patriotizam puka i vještu diplo- maciju vlastele bila neka treća sila, koja mu je omo- gućila vjekovnu egzistenciju i prosperitet. Ta je pak moć, moralna ali jaka, bila sv. Stolica, koja je nad Dubrovnikom bila, svojim ga autoritetom štitila, mo- ralnom i materijalnom pomoći od neprijatelja branila, njegovo blagostanje svojim brojnim privilegijama una- predile, a sretnom vezom uz katoličku crkvu i zapadno evropsku civilizaciju njegov književni i znanstveni rad i procvat favorizirala. Dubrovnik, i ako malen i nejak, nije dakle bio sam. Imao je uza se najjači auktortet i najjaču moralnu moć u raznim papama, koji su ga cijenili kao »tvr- gjavu katoličke vjere, učvršćenu legijama angiela i kre- postima gragjana«, koju je — kako reče papa Urban VIII. Gospod vojska stavio u dobar čas na prag duš- manima vjere. Za to su se oni koji bi ga rado bili pokorili, bojali da to učine nč radi bojazni od snage Dubrovnika, nego jer im teško bješe dobiti proti sebi oca svega kršćanstva. Za to su se neki, kad bi navalili i opkolili Dubrovnik, ostavili toga posla na interven- ciju sv. Stolice. Za to su opet neki nastojeći da oslabe i unište Dubrovnik, pokušavali da ga omraze baš kod papinskog dvora navodeći inkompatibilitet odnošaja dubrovačke republike prama Visokoj Porti s njihovim kršćanskim dužnostima; ali papinska diplomacija, koja je uvijek odvajala realnošću i dalekovidnošću, ne samo da nije republici zabranila odnošaj diplomatskog pri- jateljstva s Otomanskim carstvom, nego je dubrovač- kim trgovcima udijelila i opetovno proširivala privilegij, da mogu trgovati s inovjercima i nevjernicima. Kad se ovo uvaži i kad se zna, da je trgovanje Dubrovnika značilo biti ili ne biti, onda se lako dolazi do zaključka da je privilegij sv. Stolice republici, koja je oskudijevala zemljom, značio uvjet i podstrek da živi, napreduje i razvije se do bogatstva i sjaja. Da ne bješe velike blagonaklonosti raznih papa, Dubrovnik se nebi bio dovinuo do poznatog bogatstva, niti bi stari dubrovčani bili u stanju graditi onolike sjajne crkve i osnivati mnogobrojne humane ustanova za sve grane socijalnih potreba, koje su falile i kod kud i kamo većih država, a kojih blagotvorno djelovanje mi do dana današnjega uživamo. Svojom prosvjetom Dubrovnik je — da se poslu- žim riječima kardinala Tolommei — dotaknuo rimsko veličanstvo, a da je to postigao ima da zahvali i to katoličkoj vjeri, kojom je bio vezan uz zapad i papu, inače bi bio dijelio i na prosvjetnom području sudbinu susjednih balkanskih država. 2. Odnošaj republike s papinskim dvorom. Da očuva svoju slobodu od apetita jačih susjeda i da stanovnicima osigura trgovinu, jer joj hridine ne pružahu ni minimum za egzistenciju, malena općina dubrovačka stavljaše se pod okrilje jakih sila pod Bi- zant i Mletke, pod zaštitu ugarsko hrvatskih kraljeva i Otomanskih careva, To okrilje bijaše diktat političkog oportuniteta općine voljne da živi i zato svi razni pro- tektorati trajahu stanoviti period: dok naime republici bijahu od koristi, Zato ih je prekidala čim joj više ne bijahu na korist. 4 S apostolskom stolicom stajaše pak republika na sasma drugoj bazi: ma bazi naime uzajamnog poma- ganja promicanjem zajedničkih interesa, koje se ne križahu, nego popunjahu. Zato je veza republike sa sv. Stolicom bila trajna i konstantna od postanka Du- brovnika do njegovog pada; a nepokolebiva i odana i u onim časovitim sukobima, nastalim radi huckanja susljedvih vladara, koji nijesu rado trpjeli, da im bis- kupi, kao sufragani dubrovačkog nadbiskupa, budu o ovom ovisni; ili usljed nesuglasica nadbiskupa talijan- ske narodnosti na dubrovačkoj stolici sa senatom, koji sam bješe odredio, da nijedan dubrovački gragjanin ne smije da bude nadbiskupom u svome gradu, Sve se ipak nesuglasice i sukobi brzo smirivahu čim bi papa rekao svoju, jer je u Dubrovniku najviše vrijedio pa- pin auktoritet; a pape su i kad očita krivica bijaše na strani republike bili obzirni i blagi, te praštahu gospodi i oveće omaške zbog zasluga dubrovčana za katoličku vjeru i na domu i vanka. 3. Zasluge dubrovčana za katolicizam i kršćanstvo. A velike su zbilja bile zasluge dubrovčana za papinstvo, katoličku vjeru i kršćanstvo uopće. Sjajno priznanje za to poda ugarsko hrvatski kralj Matija Kor- vin kad je obdario Dubrovnik novim barjakom i grbom s feniks pticom ističući, da je Dubrovnik poput one rijetke ptice rijedak i dragocijen grad mimo ostalih, zaslužan u velike za kršćansku stvar i bedem proti Osmanlijama. I zbilja je bio posrednik interesa oca kršćanstva u Bosni, Srbiji, Bugarskoj, Albaniji i osta- lim balkanskim zemljama, gdje obnašaše protektorat nad svim katoličkim vijernicima, čak do Carigrada. Premda je republika zagovorom i posredovanjem ugarsko hrvatskog kralja Ljudevita polučila od pape Urbana V. slobodu da može trgovati u zemljama sul- tana od Egipta, Sirije, Ikonije i Bitinije, te godine 1365. uglavila s njima prve trgovačke ugovore, to je ipak kašnje (22. Il. 1437. i 23. II. 1433.) posebnim pismima na ug.-hrv. kralja Ljudevita nastojala, da joj ovaj is- posluje proširenje povlastice trgovanja ili od pape ili od bazelskog crkvenog sabora. Kralju to i pogje za rukom, jer je presjednikom sabora bio glasoviti du- *brovčanin kardinal Ivan Stojković. Sabor izda 27. XII. 1433. posebnu povelju, kojom Dubrovniku, »opkolje- mu od nevjernika radi nepokolebive vijernosti i oda- nosti prama katoličkoj vjeri i kruni ugarsko hrvatskoj podjeljuje slobodu trgovanja s nevjernicima«, koju u- živahu neke velike sile, t. j. da smiju prevoziti svako- vrsnu trgovinu za istok i prekomorske zemlje otomanske izuzam oružje, bojne sprave i ine zabranjene predmete, Osim toga dozvoljava im se da mogu graditi u dotič- nim zemljama crkve i groblje, namještati konsule, po- vjerenike i druge čiaovnike. Ovo je drugi najsjajniji dokaz i priznanje oda- nosti dubrovčana prama katoličkoj vjeri i njezinom vrhovnom poglavaru. Ovim je pak republika bila priz- nata od najkompetentnijega foruma za veliku trgovačku puh i usporegjena s prvim trgovačkim državama onog oba. Imajući dozvolu ne samo trgovati, nego i crkve graditi i groblje podizati i škole osnivati i svećenike uzdržavati, ispovijedali su svud po. turskom carstvu svoju katoličku vjeru, a dubrovački svećenici po broj- nim kolonijama ,Bosni, Beogradu, Srbiji, Silistriji, Drinopolju, Novom pazaru i t. d. utvrgjivahu sve ka- tolike u vjeri dijeleći im sv. Sakramente i vjersku o- buku, što imaše za posljedicu, da se je pod turskim carstvom spasilo ipak i uzdržalo dosta katolika. Farlati u Illyricum sacrum VI. str. 21. svjedoči, da sve što se je katolike spasilo i uzdržalo u Bosni, Srbiji i Bu- garskoj mora se pripisat! u zaslugu dubrovačkoj vladi. Ali dok je slobodno kretanje dubrovačkih gra- gjana po Balkanu bilo od koristi katoličkoj vjeri, nji- hova trgovačka bilansa bilježi i te kakvih aktiva u ko- rist ostalih inotjernih balkanskih maroda, jer se ovi zaklanjahu za dubrovčane, da mogu uživati povlastice i imunitet po svojim od Turske osvojenim zemljama, koje uživahu dubrovčani, Tako pod izlikom da su du- brovački gragjani, vršahu dužnosti svoga vjerozakona, kako to isti Farleti svjedoči. Ovo zaštićivanje inovjer- nih balkanskih naroda — tako izvješćuje Mato Gon- dola, poklisar republike u Carigradu, — donosilo je dubrovačkoj vladi često puta neugodnih afera, protesta i štete; ali ova usprkos svega toga nije odustala od ove krstjanske i humane prakse, da i dalje zaštićuje pristaše i drugih hrišćanskih vjera; pa kad su razni knezovi i boljari bogomilske i hrišćanske crkve morali da bježe pred Turčinom, dubrovačka im je vlada da- vala zaklonište u svojemu gradu i teritoriju. I prije je bila volja trpjeti i grožnje i prijetnje, pa i materijalnu štetu, nego li ih predati na milost i nemilost onih, koji su ih tražili. š i Svojim brodovljem i vojnom potporom republika je u svako doba pomagala ne samo pape, nego i krš- ćanske vladare u borbama i vojnama proti Osmanlija- ma. I nijedna krstjanska flota nije zajedrila put turski \jeh voda bez nekih dubrovačkih gal e Ako ovom prikazu, maka rkratkom, nadodajem da su dubrovčani kao poznavaoci Balkana davali papin- wa ši i a