Pravi i lažni Štrosmajer.

«Lik velikog hrvatskog biskupa u pravom svijetlu)

Jedna od najžalosnijih pojava u našoj najnovijoj
hrvatskoj povijesti kao i sadašnjosti svakako su tuma-
čenja rada i ideja velikog Hrvata Josipa Jurja Štros-
majera, biskupa djakovačkog i osnivača hrvatskog sve-
učilišta u Zagrebu. Ime Štrosmajera stavljaju danas na
svoj barjak baš oni, koji su mu idejno posve oprečni
i protiv kojih se on borio. Svi rušitelji maših katoličkih
duhovnih moralnih i narodnih ideala nastoje nastupiti
i prikazati se kao duhovni nasljednici velikog Štros-
majera i kao oni, koji tobože nastavljaju njegovo djelo.
Ničija uspomena nije tako iskrivljena i lažao prikazana.

Već od god. 1871 izdaju se po evropskim zem-
ljama pod Strosmajerovim imenom govori ma vati-
kanskom saboru, koje Štrosmajer nije nikada izrekao.
To je izjavio sam Štrosmajer tajniku vatikanskog sa-
bora biskupu Fessleru, koji ga je pitao za razjašnjenje.
Evo kako Fessleru Štrosmajer piše iz Djakova 18. Ill.
1872: ,Vi znate kao i svi drugi, koji su bili na sa-
boru, da ja nijesam nikada držao takvoga govora, ka-
kav mi se podmeće. Moja su načela skroz protivna
onim, što ih razvija pomenuti govor. Ja sam sebi svi-
jestan, da nijesam nikad ništa rekao, što bi moglo o-
slabiti ugled sv. Stolice ili što bi moglo ikako škoditi
jedinstvu sv. Crkve. Ja Vam dajem, prečasni gospo-
dine, vlast, poslužiti se ovim listom, kako vas je volja.“

Fessler je predao tu izjavu javnosti. ,Katolićki
list“ god. 1872 br. 2 i 15 priopćuje taj Štrosmajerov
list Fessleru i izjavu ovoga učinjenu u ime Štcosma-
jera. (V. Dr. Oberški: Hrvati prama nepogrešivosti pa-
pinoj. Križevci 1921. str. 58—59),

Danas imamo kritička izdanja Štrosmajerovih go“
vora, poslanica i pisama pa možemo lako doznati nje-
gove prave misli o Crkvi, papinstvu i narodnosti. Uza
sve to neprijatelji katoličke Crkve na najnedostojniji
način grde svijetlu uspomenu Štrosmajera, ponavijajući
već toliko puta pobijene pamflete. Tako kod neupućenih
iznakažuju Štrosmajera kao katoličkog biskupa i kao
hrvatskog rodoljuba i političara. I kao jeduog i drugog
hoće da nam ga krivo prikazuju, pa ćemo zato u par
redaka osvijetliti njegove misli i njegovo djelovanje
kao katoličkog biskupa. O njegovom narodnom stavu
progovorit ćemo drugom zgodom.

Štrosmajera nastoje prikazali kao »boica protiv
papinske moći i vlasti«, kao »pobornika narodne crkve
kod Hrvata«, - kao »zakletog neprijatelja i mrzitelja
Rima i Vatikana« i t, d. Koliko je to istina najbolje
će nam kazati vlastite Štrosmajerove riječi i misli,

U pismu od 3/9 1900 upućenom narodnom za-
stupniku Žićkaru biskup kaže: Budite uvjereni, da je
sve ono, što pišu njemački listovi od prve do zadnje
riječi grdna izmišljotina i neistina. To se sve radi i
razglašuje samo radi toga, da se sv. mati Crkva
ljudima omrazi. Ja sam sveudilj ljubio sv. mater
crkvu i sada ju jednako ljubim. Uvijek sam bio uvje-
ren i još sam danas uvjeren i pripravan o tom po-
tvrditi sa svojom smrću, da je mnajuzvišenije djelo
ruku i milosti božje: sv. katolička crkva, u kojoj i po
kojoj prima ljudski rod sve, obilje božjega spa-
senja. Uslijed toga ljubio sam iskreno sv. oca Piju IX
i poštivao sam kao vidljiva glavara Crkve božje, kao
mamjesnika Kristova, kao nepogrešivog nadpastira
crkve. Nikada nijesam govorio mi protiv njemu, ni
proti rimskoj crkvi, I još danas, stojeći na rubu groba
i svoje neumrlosti ljubim i poštujem svoju katoličku
crkvu. To je razjašnjenje, to je moja otvorena ispo-
vjed«. Iza ovih riječi možemo lakše i ispravnije shvatiti
njegovo nastojanje oko sjedinjenja crkava. To je bila
ideja voditeljica čitavog njegovog života. Štrosmajer
nije tražio, kako bi neki htjeli, ujedinjenje istočne i
zapadne crkve kao dvojice jednakopravnih, već je tra-
žio da se istočna crkva vrati k matici svojoj sv. crkvi
katoličkoj, od koje se ocijepila postavši državnim bi-
rokratskim tijelom. Nije on tražio neku novu sveopću
crkvu, jer mu je ta već postojala u crkvi katoličkoj
Tražio je jedino to, da u ovoj crkvi Slaveni imaju po-
sebni obred. Prema tome nema kod njega one »po-
pustite vi, pa ćemo i mi«, jer istina nema što popu-
štati i s nikim praviti kompromise, To je jasno bar sada

iza objelodanjenja po prof. Dr. F. Šišiću koresponden-
cije Štrosmajer-Rački.

Kad smo upoznali ovakovog Štrosmajera gotovo
se nemoramo ni osvrćati na maivnu tvrdnju, da je
biskup bio za ocjepljenje od Rima i osnutak narodne
crkve, kako bi to htjeli neki pravoslavni i starokatolici

(koji kažu, da ih u državi ima preko 30 hiljada, a

službena drž. statistika javlja, da ih skupa s drugim
malim vjerskim skupinama ima ispod 9 hiljada!)

Za pravoslavnu crkvu veliki biskup kaže u po-
slanici iz g, 1882: »Cr&va je istočna razvrgla jedinstvo

 

»NARODNA SVIJEST«

Proslava Sv. Vlaha.

Tradicionalna crkveno-narodna svečanost Svetoga
Vlaha u našem gradu obavila se je i ove godine tačno
po programu i veoma svečano uz brojno učešće na-
roda iz bliže i daljne okolice kako se odavna ne pamti.
Tomu je puno doprinijelo krasno baš proljetno vrijeme
bez studeni, vjetra i straha od kiše, te veliki popusti
na željeznicama 50% i na parobrodima Dubr. Plovidbe
od 60% za sva tri razreda, Naroda je došlo iz Beo-
grada, Sarajeva, Mostara i bliže Hercegovine, te iz
Splita, Korčule i Pelješca a da i ne govorimo iz Stonj-
skog Primorja, otoka, Župe i Konavala sva sila, Na
sam dan svečanosti u jutro parobrodom ,Korčula“
prispjela je Cavtajska Dil. Glazba. Zatim se je usidrio
pred gradsku luku naš najveći luksus parobrod ,Kra-
ljica Marija“ sa 300 izletnika većinom Eagleza, koji
su upravo uživali i neprestano fotograiski snimali ono
impozantno izvijanje barjaka i veličanstvenu procesiju.
Barjaka je bio rekordan broj 54. Takav se broj još ne
pamti. Svečanosti su sudjelovale tri glazbe: Cavtatska,
Sokolska i vojnička. Procesiji je sudjelovao u mitri
Msgr. Stjepan pl. Hadrović, apost, protonotar i prepo-
zit kaptola Vrhbosanskoga iz Sarajeva, koji se od ne-
koliko dana nalazi na odmoru u svećeničkom domu
»Salvator“ u Lapadu. Svečanoj pontifikalnoj misi su-
djelovao je i pomoćnik bana Zelske banovine g, Mili-
sav Ivanišević, te je uz gradonačelnika, sreskog inspe-
ktora i sreskog načelnika sa općin. prisjednicima pratio
sv. Moći gorućom voštanicom u ruci. U procesiji je
stupao takogjer zamjenik komandania Pomor. Vojne
Akademije sa zborom časnika i profesora te odio voj-
nika ratne mornarice i kopnene vojske, koji su na koncu
ispalili po običaju trostruku salvu.

Kroz trodnevlje krasno i ukusno iskićena crkva
sv. Vlaha bila je prepuna pobožnog naroda a pred
oltarom gorjelo je mnoštvo zavjetnih voštanica. Kroz
sva tri dana trodnevlja držao je pohvalno slovo žup-
nik Trstenoga preč. Don Danko Lepeš, ta prava sve-
ćenička duša. I ako slaba zdravlja ali jaka duha znao
je kako samo on znade i umije da napeto drži svoje
slušaoce prvo veče čitav sat, drugo sat i po, a treće
gotovo dva :sata a da nikomu nije dosadio niti koga
(izim sebe) umorio, te bi ga od miline svak bio i dalje
slušao. Ovakovih propovijedi ,od srca k srcu“, ganu-
s katoličkom, ali kojom ogromnom cijenom? Cijenom
propasti slobode i neodvisnosti svoje ?2« Mislimo, da
je ovo i previše jasno! Držeći crkvu katoličku jedinom
pravom i priznavajući prvenstvo rimskog pape. Štros-
majer vjeruje kao i mi u nepogriješivost sv. Oca, kad
taj govori o pitanjima vjere i morala. Biskup kaže
doslovno raspravljajaći o papi: »Evo najprečega i u-
pravo nepogrešivog izvora čiste i neoskvrnjene vjere i
prave crkve. Bez ove vrhovne moći, kojoj se svatko
pokoriti ima, nikad se ne bi moglo mirno u Crkvi
Božjoj dovršiti razmirice ni one, koje se na stegu cr-
kvenu, ni one, koje se na nauk kršćanski odnašaju«.
Dalje kaže: »Nezabludivost Crkve i nezabludivost pape
jedna je ter ista stvar, niti je ikome na svijetu dano
razdvojiti u Crkvi Božjoj tijelo od glave niti glavu
od tijela«. Papina nepogriješivost se oduvijek prizna-
vala i štovala u crkvi, a na vatizanskom koncilu god.
1869 i 1870 to je i službeno proglašeno, Manjina bi-
skupa je bila protiv tog proglašenja, a megju tima se
nalazio i naš Štrosmajer. Neprijatelji naše crkve i na-
šeg naroda najviše se na ovo pozivaju i tu slave Štros-
majera. Ali, nije on bio protiv proglašenja. papine ne-
pogrešivosti iz vjersko-dogmatskih razloga, jer on u to
vjeruje, kako smo već vidjeli iz njegovih riječi. On je
bio protiv toga, jer je držao da je to nova zapreka
sjedinjenju crkava, pa da bi za to trebalo to progla-
šenje odgoditi. Nezadovolina manjina biskupa se je
ustegla od glasovanja, ali je poslije toga izjavila:
»Mi se bez odvlake vraćamo svome stadu i preporu-
čujemo Crkvu božju i Svetost Vašu (t. j. papu), kojoj
nepromjenjeno vjernost i posluh obričemo, od svog
srca milosti i zaštiti Našega Gospodina Isukrsta. —
Rim, 17 srpnja 1870“. Kad se naš biskup sa sabora
povratio kući u Djakovo odmah je vjeinicima objavio
zaključak sabora i u molitve ga preporučio. Zar bi sve
ovo mogao govoriti i činit čovjek, koji bi bio protiv
papine nepogriješivosti i za marodnu crkvu? Ne, i
stoput ne!

Prikazali smo u kratko velikog hrvatskog i kato-
ličkog biskupa i prosvijetitelja Štrosmajera njegovim
vlastitim riječima u pravom svijetlu i onakog, kakvog
je i on sam sebe držao.

Stoga prikazivatelji Štrosmajera kao nekog ne-
vjemog katoličkog biskupa, neprijatelja papinstva, pa-
pinskog primata i nepogrešivosti te kao pobornika na-

rodne crkve, znači falsifikovati historiju! — A.

Str. 5

tljivih, uvjerljivih, zanimljivih rijetko se kada čuje. —
Raznovrsni “i birani program crkvenog pjevanja izveo
je u katedrali preko svečane večernje i pontifikala
Crkveni Pjevački Zbor te zaslužuje svaku pohvalu i
priznanje. — Igra tombule bila je veoma animirana a
naroda sva sila, da ga nitko prebrojit ne može.

Odigrano je pet zgoditaka terno od 600 Din. u
petoricu, petina (činkvina) od 800 Din. u dvojicu, prva
tombula od 1300 Din. u dvojicu, drugu tombulu od
Din. 1200 i treću od 1000 Din. dobio je samo po
jedan dobitnik.

U nedjelju po sv. Vlahu 5 o. mj. išli su po sta-
rom običaju svi gradski barjaci sa glazbama i brojnom
četom lumbardijera na Goricu sv. Vlaha te se oko'11
sati svečano u grad povratili. Iskićenje grada i rasvjeta
bila su baš ukusni a cijela je svečanost prošla u pot-
punom redu, u veselju i zadovoljstvu, što služi na čast
i hvalu ovogodišnjim festanjulima gg. ing. Milanu Ba-
letin i kap. Luju Domijan. Nek im ovaj lijepi uspjeh
svečanosti bude i najbolja nagrada za njihov trud.

U ZAGREBU.

Župa sv. Vlaha jedna od brojno i teritorijalno
najjačih župa slobodnoga grada Zagreba proslavila je
svečano svoga patrona sv. Blaža. Obavljeno je tro-
dnevlje u čast velikog Sveca. Na samu svetkovinu 3.
veljače bile su izložene na velikom žrtveniku moći sv.
Vlaha kroz cijeli dan. U 10 sati bila je svečana sv.
misa sa propovijedi a u 6 sati svečana večernjica.
Preko mise grličanje. Osim velikog broja Zagrepčana
svečanosti je prisustvovala i kolonija Dubrovčana, koji
žive u Zagrebu, jer to je dan ki dohodi jednom nami
u godište, kad se mi Dubrovčani nastanjeni po svim
tačkama golemog teritorija grada Zagreba a ujedinjeni
u misli na naš dragi Dubrovnik i fa festu sv, Vlaha
sakupimo u njegovu hramu. Festanjuii su nam poslali
proglas, koji smo izvjesili u atriju crkve sv. Blaža iu
»Dalmatinskom Skupu“ gdje smo u večer imali skupa
sa Kotoranima intimno veče. , Jutarnji List“ donio je
simpatičan članak u broju od 1. II. sa slikom crkve sv.
Viaha o tradicijonalnoj proslavi u Dubrovniku. Kalper.

U SPLITU.

Za festanjule izabrani su gg. Vlaho Zglav savj.
financij. direkcije i Tomo Pehovac, pom. kapetan. Ovi
su izdali proglas na Dubrovčane nastanjene u Splitu
pozivljući ih na zajedničku sv. Misu u crkvi OO. Do-
minikanaca preko koje će biti prigodna propovijed a
po misi grličanje.

v U BEOGRADU.

Svečanost sv. Vlaha dobija u Beogradu od
godine na godinu sve veće značenje. Ne učestvuju
samo Dubrovčani nego i mnogi Beogragjani bez
razlike vjere. Tako je i ovogodišnja svečanost is-
pala veoma lijepo. Vrijedni festanjuli, mlada gospoda
dr. Veljo Smolčić, činovnik Nar, Banke i Mirko Uco-
vić pomorski kapetan izdali su lijepi proglas i pozvali
Dubrovčane i prijatelje Dubrovnika na. svečanost.
Na Kandelorg popodne razvio se u crkvi barjak sv.
Vlaha i na oltar postavila krasna starinska slika sv.
Vlaha na drvu, od velike vrijednosti, koju je blago-
hotno ustupio za ovu svečanost pretsjednik Državnog
Savjeta, gospar dr. Josip Barić. U večer u 7 sati na
radiju je bila dubrovačka večer recitacijom i pjevanjem
prigodnih sastavaka. — Na dan sv, Vlaha u 11 sati
prije podne uz slavljenje zvona i svirku orgulja mladi
Konavljanin Ivo Kusalić u konavoskoj nošnji izvijao je
barjakom ispred crkve pred mnoštvom naroda, koji je
poslije toga dupkom ispunio crkvu Krista Kralja. Sve-
čanu sv. Misu uz asistenciju služio je konsultor beogr.
nadbiskupije i predsjednik nadbiskupskog Duhovnog
Suda O. Petar Vlašić, koji je držao i prigodno slovo
istaknuvši kršćansku katoličku vjeru starih Dubrovčana
i njihovo rodoljublje dubrovačko. Poslije sv. Mise bilo
je grličanje i ljubljenje srebrnog kipa sv. Vlaha, blago-
hotno ustupljenog od preuzv. Nuncija, kome su ga
dubrovački festanjuli bili darovali prigodom njegovog
dolaska u Dubrovnik.

U večer se u Narodnom Pozorištu davala Voj-
novićeva ,Dubrovačka Trilogija“ a u hotelu ,Srpski
Kralj“ bila je zajednička večera, veoma animirana. Nije
falila ni tombula, ni šaljiva pošta, a mlagjarija je na-
stavila plesom do zore. Sve beogradske novine doni-
jele su opis svečanosti sa slikama. Sv. Misa i propo-
vijed prenosila se na radiju. Crkveni zbor sv. Cecilije
pjevao je lijepu glagoljačku Misu i razne pjesme, me-
gju kojima i himnu sv. Vlaha, komponiranu od pok.
Lederera. — Festanjuli gg. dr. Smolčić i Ucović zaslu-
žuju svaku hvalu za ovako lijepi uspjeh svečanosti.

U svakoj prigodi pomozite
Dobrotvorno Društvo ..Milosrgie“i

\