Pravi i lažni Štrosmajer. «Lik velikog hrvatskog biskupa u pravom svijetlu) Jedna od najžalosnijih pojava u našoj najnovijoj hrvatskoj povijesti kao i sadašnjosti svakako su tuma- čenja rada i ideja velikog Hrvata Josipa Jurja Štros- majera, biskupa djakovačkog i osnivača hrvatskog sve- učilišta u Zagrebu. Ime Štrosmajera stavljaju danas na svoj barjak baš oni, koji su mu idejno posve oprečni i protiv kojih se on borio. Svi rušitelji maših katoličkih duhovnih moralnih i narodnih ideala nastoje nastupiti i prikazati se kao duhovni nasljednici velikog Štros- majera i kao oni, koji tobože nastavljaju njegovo djelo. Ničija uspomena nije tako iskrivljena i lažao prikazana. Već od god. 1871 izdaju se po evropskim zem- ljama pod Strosmajerovim imenom govori ma vati- kanskom saboru, koje Štrosmajer nije nikada izrekao. To je izjavio sam Štrosmajer tajniku vatikanskog sa- bora biskupu Fessleru, koji ga je pitao za razjašnjenje. Evo kako Fessleru Štrosmajer piše iz Djakova 18. Ill. 1872: ,Vi znate kao i svi drugi, koji su bili na sa- boru, da ja nijesam nikada držao takvoga govora, ka- kav mi se podmeće. Moja su načela skroz protivna onim, što ih razvija pomenuti govor. Ja sam sebi svi- jestan, da nijesam nikad ništa rekao, što bi moglo o- slabiti ugled sv. Stolice ili što bi moglo ikako škoditi jedinstvu sv. Crkve. Ja Vam dajem, prečasni gospo- dine, vlast, poslužiti se ovim listom, kako vas je volja.“ Fessler je predao tu izjavu javnosti. ,Katolićki list“ god. 1872 br. 2 i 15 priopćuje taj Štrosmajerov list Fessleru i izjavu ovoga učinjenu u ime Štcosma- jera. (V. Dr. Oberški: Hrvati prama nepogrešivosti pa- pinoj. Križevci 1921. str. 58—59), Danas imamo kritička izdanja Štrosmajerovih go“ vora, poslanica i pisama pa možemo lako doznati nje- gove prave misli o Crkvi, papinstvu i narodnosti. Uza sve to neprijatelji katoličke Crkve na najnedostojniji način grde svijetlu uspomenu Štrosmajera, ponavijajući već toliko puta pobijene pamflete. Tako kod neupućenih iznakažuju Štrosmajera kao katoličkog biskupa i kao hrvatskog rodoljuba i političara. I kao jeduog i drugog hoće da nam ga krivo prikazuju, pa ćemo zato u par redaka osvijetliti njegove misli i njegovo djelovanje kao katoličkog biskupa. O njegovom narodnom stavu progovorit ćemo drugom zgodom. Štrosmajera nastoje prikazali kao »boica protiv papinske moći i vlasti«, kao »pobornika narodne crkve kod Hrvata«, - kao »zakletog neprijatelja i mrzitelja Rima i Vatikana« i t, d. Koliko je to istina najbolje će nam kazati vlastite Štrosmajerove riječi i misli, U pismu od 3/9 1900 upućenom narodnom za- stupniku Žićkaru biskup kaže: Budite uvjereni, da je sve ono, što pišu njemački listovi od prve do zadnje riječi grdna izmišljotina i neistina. To se sve radi i razglašuje samo radi toga, da se sv. mati Crkva ljudima omrazi. Ja sam sveudilj ljubio sv. mater crkvu i sada ju jednako ljubim. Uvijek sam bio uvje- ren i još sam danas uvjeren i pripravan o tom po- tvrditi sa svojom smrću, da je mnajuzvišenije djelo ruku i milosti božje: sv. katolička crkva, u kojoj i po kojoj prima ljudski rod sve, obilje božjega spa- senja. Uslijed toga ljubio sam iskreno sv. oca Piju IX i poštivao sam kao vidljiva glavara Crkve božje, kao mamjesnika Kristova, kao nepogrešivog nadpastira crkve. Nikada nijesam govorio mi protiv njemu, ni proti rimskoj crkvi, I još danas, stojeći na rubu groba i svoje neumrlosti ljubim i poštujem svoju katoličku crkvu. To je razjašnjenje, to je moja otvorena ispo- vjed«. Iza ovih riječi možemo lakše i ispravnije shvatiti njegovo nastojanje oko sjedinjenja crkava. To je bila ideja voditeljica čitavog njegovog života. Štrosmajer nije tražio, kako bi neki htjeli, ujedinjenje istočne i zapadne crkve kao dvojice jednakopravnih, već je tra- žio da se istočna crkva vrati k matici svojoj sv. crkvi katoličkoj, od koje se ocijepila postavši državnim bi- rokratskim tijelom. Nije on tražio neku novu sveopću crkvu, jer mu je ta već postojala u crkvi katoličkoj Tražio je jedino to, da u ovoj crkvi Slaveni imaju po- sebni obred. Prema tome nema kod njega one »po- pustite vi, pa ćemo i mi«, jer istina nema što popu- štati i s nikim praviti kompromise, To je jasno bar sada iza objelodanjenja po prof. Dr. F. Šišiću koresponden- cije Štrosmajer-Rački. Kad smo upoznali ovakovog Štrosmajera gotovo se nemoramo ni osvrćati na maivnu tvrdnju, da je biskup bio za ocjepljenje od Rima i osnutak narodne crkve, kako bi to htjeli neki pravoslavni i starokatolici (koji kažu, da ih u državi ima preko 30 hiljada, a službena drž. statistika javlja, da ih skupa s drugim malim vjerskim skupinama ima ispod 9 hiljada!) Za pravoslavnu crkvu veliki biskup kaže u po- slanici iz g, 1882: »Cr&va je istočna razvrgla jedinstvo »NARODNA SVIJEST« Proslava Sv. Vlaha. Tradicionalna crkveno-narodna svečanost Svetoga Vlaha u našem gradu obavila se je i ove godine tačno po programu i veoma svečano uz brojno učešće na- roda iz bliže i daljne okolice kako se odavna ne pamti. Tomu je puno doprinijelo krasno baš proljetno vrijeme bez studeni, vjetra i straha od kiše, te veliki popusti na željeznicama 50% i na parobrodima Dubr. Plovidbe od 60% za sva tri razreda, Naroda je došlo iz Beo- grada, Sarajeva, Mostara i bliže Hercegovine, te iz Splita, Korčule i Pelješca a da i ne govorimo iz Stonj- skog Primorja, otoka, Župe i Konavala sva sila, Na sam dan svečanosti u jutro parobrodom ,Korčula“ prispjela je Cavtajska Dil. Glazba. Zatim se je usidrio pred gradsku luku naš najveći luksus parobrod ,Kra- ljica Marija“ sa 300 izletnika većinom Eagleza, koji su upravo uživali i neprestano fotograiski snimali ono impozantno izvijanje barjaka i veličanstvenu procesiju. Barjaka je bio rekordan broj 54. Takav se broj još ne pamti. Svečanosti su sudjelovale tri glazbe: Cavtatska, Sokolska i vojnička. Procesiji je sudjelovao u mitri Msgr. Stjepan pl. Hadrović, apost, protonotar i prepo- zit kaptola Vrhbosanskoga iz Sarajeva, koji se od ne- koliko dana nalazi na odmoru u svećeničkom domu »Salvator“ u Lapadu. Svečanoj pontifikalnoj misi su- djelovao je i pomoćnik bana Zelske banovine g, Mili- sav Ivanišević, te je uz gradonačelnika, sreskog inspe- ktora i sreskog načelnika sa općin. prisjednicima pratio sv. Moći gorućom voštanicom u ruci. U procesiji je stupao takogjer zamjenik komandania Pomor. Vojne Akademije sa zborom časnika i profesora te odio voj- nika ratne mornarice i kopnene vojske, koji su na koncu ispalili po običaju trostruku salvu. Kroz trodnevlje krasno i ukusno iskićena crkva sv. Vlaha bila je prepuna pobožnog naroda a pred oltarom gorjelo je mnoštvo zavjetnih voštanica. Kroz sva tri dana trodnevlja držao je pohvalno slovo žup- nik Trstenoga preč. Don Danko Lepeš, ta prava sve- ćenička duša. I ako slaba zdravlja ali jaka duha znao je kako samo on znade i umije da napeto drži svoje slušaoce prvo veče čitav sat, drugo sat i po, a treće gotovo dva :sata a da nikomu nije dosadio niti koga (izim sebe) umorio, te bi ga od miline svak bio i dalje slušao. Ovakovih propovijedi ,od srca k srcu“, ganu- s katoličkom, ali kojom ogromnom cijenom? Cijenom propasti slobode i neodvisnosti svoje ?2« Mislimo, da je ovo i previše jasno! Držeći crkvu katoličku jedinom pravom i priznavajući prvenstvo rimskog pape. Štros- majer vjeruje kao i mi u nepogriješivost sv. Oca, kad taj govori o pitanjima vjere i morala. Biskup kaže doslovno raspravljajaći o papi: »Evo najprečega i u- pravo nepogrešivog izvora čiste i neoskvrnjene vjere i prave crkve. Bez ove vrhovne moći, kojoj se svatko pokoriti ima, nikad se ne bi moglo mirno u Crkvi Božjoj dovršiti razmirice ni one, koje se na stegu cr- kvenu, ni one, koje se na nauk kršćanski odnašaju«. Dalje kaže: »Nezabludivost Crkve i nezabludivost pape jedna je ter ista stvar, niti je ikome na svijetu dano razdvojiti u Crkvi Božjoj tijelo od glave niti glavu od tijela«. Papina nepogriješivost se oduvijek prizna- vala i štovala u crkvi, a na vatizanskom koncilu god. 1869 i 1870 to je i službeno proglašeno, Manjina bi- skupa je bila protiv tog proglašenja, a megju tima se nalazio i naš Štrosmajer. Neprijatelji naše crkve i na- šeg naroda najviše se na ovo pozivaju i tu slave Štros- majera. Ali, nije on bio protiv proglašenja. papine ne- pogrešivosti iz vjersko-dogmatskih razloga, jer on u to vjeruje, kako smo već vidjeli iz njegovih riječi. On je bio protiv toga, jer je držao da je to nova zapreka sjedinjenju crkava, pa da bi za to trebalo to progla- šenje odgoditi. Nezadovolina manjina biskupa se je ustegla od glasovanja, ali je poslije toga izjavila: »Mi se bez odvlake vraćamo svome stadu i preporu- čujemo Crkvu božju i Svetost Vašu (t. j. papu), kojoj nepromjenjeno vjernost i posluh obričemo, od svog srca milosti i zaštiti Našega Gospodina Isukrsta. — Rim, 17 srpnja 1870“. Kad se naš biskup sa sabora povratio kući u Djakovo odmah je vjeinicima objavio zaključak sabora i u molitve ga preporučio. Zar bi sve ovo mogao govoriti i činit čovjek, koji bi bio protiv papine nepogriješivosti i za marodnu crkvu? Ne, i stoput ne! Prikazali smo u kratko velikog hrvatskog i kato- ličkog biskupa i prosvijetitelja Štrosmajera njegovim vlastitim riječima u pravom svijetlu i onakog, kakvog je i on sam sebe držao. Stoga prikazivatelji Štrosmajera kao nekog ne- vjemog katoličkog biskupa, neprijatelja papinstva, pa- pinskog primata i nepogrešivosti te kao pobornika na- rodne crkve, znači falsifikovati historiju! — A. Str. 5 tljivih, uvjerljivih, zanimljivih rijetko se kada čuje. — Raznovrsni “i birani program crkvenog pjevanja izveo je u katedrali preko svečane večernje i pontifikala Crkveni Pjevački Zbor te zaslužuje svaku pohvalu i priznanje. — Igra tombule bila je veoma animirana a naroda sva sila, da ga nitko prebrojit ne može. Odigrano je pet zgoditaka terno od 600 Din. u petoricu, petina (činkvina) od 800 Din. u dvojicu, prva tombula od 1300 Din. u dvojicu, drugu tombulu od Din. 1200 i treću od 1000 Din. dobio je samo po jedan dobitnik. U nedjelju po sv. Vlahu 5 o. mj. išli su po sta- rom običaju svi gradski barjaci sa glazbama i brojnom četom lumbardijera na Goricu sv. Vlaha te se oko'11 sati svečano u grad povratili. Iskićenje grada i rasvjeta bila su baš ukusni a cijela je svečanost prošla u pot- punom redu, u veselju i zadovoljstvu, što služi na čast i hvalu ovogodišnjim festanjulima gg. ing. Milanu Ba- letin i kap. Luju Domijan. Nek im ovaj lijepi uspjeh svečanosti bude i najbolja nagrada za njihov trud. U ZAGREBU. Župa sv. Vlaha jedna od brojno i teritorijalno najjačih župa slobodnoga grada Zagreba proslavila je svečano svoga patrona sv. Blaža. Obavljeno je tro- dnevlje u čast velikog Sveca. Na samu svetkovinu 3. veljače bile su izložene na velikom žrtveniku moći sv. Vlaha kroz cijeli dan. U 10 sati bila je svečana sv. misa sa propovijedi a u 6 sati svečana večernjica. Preko mise grličanje. Osim velikog broja Zagrepčana svečanosti je prisustvovala i kolonija Dubrovčana, koji žive u Zagrebu, jer to je dan ki dohodi jednom nami u godište, kad se mi Dubrovčani nastanjeni po svim tačkama golemog teritorija grada Zagreba a ujedinjeni u misli na naš dragi Dubrovnik i fa festu sv, Vlaha sakupimo u njegovu hramu. Festanjuii su nam poslali proglas, koji smo izvjesili u atriju crkve sv. Blaža iu »Dalmatinskom Skupu“ gdje smo u večer imali skupa sa Kotoranima intimno veče. , Jutarnji List“ donio je simpatičan članak u broju od 1. II. sa slikom crkve sv. Viaha o tradicijonalnoj proslavi u Dubrovniku. Kalper. U SPLITU. Za festanjule izabrani su gg. Vlaho Zglav savj. financij. direkcije i Tomo Pehovac, pom. kapetan. Ovi su izdali proglas na Dubrovčane nastanjene u Splitu pozivljući ih na zajedničku sv. Misu u crkvi OO. Do- minikanaca preko koje će biti prigodna propovijed a po misi grličanje. v U BEOGRADU. Svečanost sv. Vlaha dobija u Beogradu od godine na godinu sve veće značenje. Ne učestvuju samo Dubrovčani nego i mnogi Beogragjani bez razlike vjere. Tako je i ovogodišnja svečanost is- pala veoma lijepo. Vrijedni festanjuli, mlada gospoda dr. Veljo Smolčić, činovnik Nar, Banke i Mirko Uco- vić pomorski kapetan izdali su lijepi proglas i pozvali Dubrovčane i prijatelje Dubrovnika na. svečanost. Na Kandelorg popodne razvio se u crkvi barjak sv. Vlaha i na oltar postavila krasna starinska slika sv. Vlaha na drvu, od velike vrijednosti, koju je blago- hotno ustupio za ovu svečanost pretsjednik Državnog Savjeta, gospar dr. Josip Barić. U večer u 7 sati na radiju je bila dubrovačka večer recitacijom i pjevanjem prigodnih sastavaka. — Na dan sv, Vlaha u 11 sati prije podne uz slavljenje zvona i svirku orgulja mladi Konavljanin Ivo Kusalić u konavoskoj nošnji izvijao je barjakom ispred crkve pred mnoštvom naroda, koji je poslije toga dupkom ispunio crkvu Krista Kralja. Sve- čanu sv. Misu uz asistenciju služio je konsultor beogr. nadbiskupije i predsjednik nadbiskupskog Duhovnog Suda O. Petar Vlašić, koji je držao i prigodno slovo istaknuvši kršćansku katoličku vjeru starih Dubrovčana i njihovo rodoljublje dubrovačko. Poslije sv. Mise bilo je grličanje i ljubljenje srebrnog kipa sv. Vlaha, blago- hotno ustupljenog od preuzv. Nuncija, kome su ga dubrovački festanjuli bili darovali prigodom njegovog dolaska u Dubrovnik. U večer se u Narodnom Pozorištu davala Voj- novićeva ,Dubrovačka Trilogija“ a u hotelu ,Srpski Kralj“ bila je zajednička večera, veoma animirana. Nije falila ni tombula, ni šaljiva pošta, a mlagjarija je na- stavila plesom do zore. Sve beogradske novine doni- jele su opis svečanosti sa slikama. Sv. Misa i propo- vijed prenosila se na radiju. Crkveni zbor sv. Cecilije pjevao je lijepu glagoljačku Misu i razne pjesme, me- gju kojima i himnu sv. Vlaha, komponiranu od pok. Lederera. — Festanjuli gg. dr. Smolčić i Ucović zaslu- žuju svaku hvalu za ovako lijepi uspjeh svečanosti. U svakoj prigodi pomozite Dobrotvorno Društvo ..Milosrgie“i \