Str. 4

Sitni rad pk. Mora. Don Bara Fantela.

Ulomak iz pisma pok. Don Bara Fantela, pisana
svome bratancu iz Lastova 15/3. 1924. kao odgovor
na pismo o analiabetskim tečajevima u Vojsci.

,Treba da znaš kako pok. O. Franjo Brkić erce-
govac i ja, jedini smo bili koji smo radili za narodnu
stvar na prosvjetnom polju. On je nešto našao u Ja-
njevu (katoličko selo na Kosovu) a ja ništa u Letnici
(katoličko selo na Moravi blizu izvora), nego goli
narod. Morao sam ondje duboko krčiti i divlje kori-
jene guliti. Ja sam ondje osnovao školu i podučavao
muško i žensko latinicom i ćirilicom. Bit će još koja
ženska ili muški, koji će sada imati kojih 40 godina,
što će znati čitati i ćirilicom, ako nijesu zaboravili.
To je bilo godine 1888. do godine 1898. Koliko me
je onda stalo muke da izvedem u stvar ovo poduzeće!
Morao sam u Letnici za tri cijele godine, dok sam
dobavio školsko zvono, hoditi od kuće do kuće i di-
zati djecu iz postelje, te sakupljati ih i dovoditi ih u
školu. Koliko je tu bilo poteškoća! jer bi me kućni
psi opasali lavežom, pa bi ja, kandžijom u ruci dozi-
vao domaćina ili domaćicu, ili koga drugoga da me
odbrani od njih! Zimi bi trupao sam drva za peći u
školi, užegao te kad bi se stoplila, jadna djeca siro-
mašna, napola gola, trči da se griju i ručaju tu ko-
madić suhoga kruha od golokudnice ili kako oni kažu
od kalamoćnice, a ja bi im u Skoplje kupovao trhan
halve, ili što drugo, da im bude smok suhome hljebu,
jer mrvicu sira rijetko ko bi je imao, i to samo da je
liže a ne grize. Pa bi počela škola, koja bi trajala po
dvije po tri ure, razbijati glavu s njima, samo za lju-
bav, Ova me jedina odlučila na to, i evo kako:

U početku kad sam došao tu, za dva mjeseca
dana učio sam djecu samo katekizam i moliti Boga.
Jeda dan pitam jednu djevojčicu bit će imala oko 13
godina, da broji. Ona me nije razumjela. Ouda ja
rečem: reci jedan, dva, tri i t. d. Ja to nijesam čula
nikad, odgovori ona. A ja je pitam: što si činila dosad ?
Čuvala sam ovce. A koliko ovaca si imala? Veli mi:
neznam. A da si koju bila izgubila, bi li poznala, da
ka jedna? Bih, odgovori, poznela bi po obličju
edne nije. Tada rekoh sam u sebi: neću pu-
stiti ovaj narod u ovakome neznanju, makar me stalo
najvišijeh žrtava. Poslije sam doznao da u tom selu,
onda od 32 kuće, nije bilo tri četiri žene, koje su
znale brojiti do sto. A odrasli muški su znali, koji su
hodili na pazar da kupuju i prodavaju. A bilo je i od
onih, koji nijesu hodili na pazar, jer nijesu znali bro-
jiti. Tako su bili glupi. Ovo je živa istina.

Za četiri ljetna mjeseca, maj, jun, jul i avgust,
red me je bilo plaćati govedara da čuva seoska go-
veda; inače ne bi mi mogla doći na školu djeca, jer
je morao svak čuvati na pašu svoja dva, tri, pet, šest
ili više goveda; a oni su bili siromasi ili od sebe ili
od turskog zuluma. Da bi više djecu oduševio za
školu stavljao bi im na tombulu, mafesa, čarapa, ma-
rama, metalika, brojanica, medalja, mabožnih slika itd.
Pitajte kazat će Vam. Tako isto, učinio bi djeci objed;
ubio bi jedan dva kozlića, pa bi im skuho rizi i mesa
zajedno, da iju. Na svaki način sam se trudio, da ih
oduševim što više za školu.

Učinili smo nekoliko puta prestave u župnom
domu i u Crkvi. Don Tadeja Ivanović je vodio glavnu
ulogu u tom poslu, jer je bio vješt. Dva tri puta je
bila prestava u župnoj kući; a u Crkvi svake godine
za Božić, činili smo pastirsku prestavu, na zadovolj-
stvo svega naroda, I u školi smo učinili jednu krasnu
akademiju, na čast onoga rodoljuba (zaboravio sam
mu ime i prezime) što je vodio račune u Wieganda
ma Staciji u Skoplju, .pruge od Zebevca. Poslije je
morao on poći u Srbiju, jer je bio istjeran od Konsu-
lata Austrijskoga. A ko bi mogao izbrojiti sve što smo
činili za narodnu prosvjetu u doba onih tmina? Dosta
je znati da poslije mene, ova škola bi prenesena iz
Letnice u Stublu medju katolike Albaneze; jer je u
Letnici smrdjela, (kako su onda govorili) panslavizmom
konsulima austrijskim. A ja sam isposlovao 15. napo-
leona na godinu za školu u Letnicu, jer sam znao,
da poslije mene, neće više niko činiti školu iz narodne
ljubavi, nego za platu; pa ipak bi dignuta Letnici.
Ma to je sada sve svršeno i preokrenuto, da nijesmo
znali toliko željeti, koliko smo postigli“.

uf

  

  
 

 

 

 

AVN ena ata
Glasovire, orgulje, harmoniume,
violine i tambure popravlja i
i intonira iajsavjesnije
Bartunćk Antun

orguljar i udesitelj glasovira
Dubrovnik — Prijeki 11.

   
 
   

   

Cijene umjerene !

 

»NARODNA SVIJEST«

+.0. Pero Moscatello.

U prošlom broju javili smo njegovu smrt, a
sprovod je obavljen na Svijećnicu ujutro. Mrtvačku
misu otpjevao je te iza iste dao odriješenje mrtvim
ostancima pokojnikovim mp. o. Kvirin Orlić, franje-
vački gvardijan, uz asistenciju svojih redovnika, a ža-
lobnu povorku do groba na Dančama vodio je pro-
vincijal Dominikanaca mp. o. Markolin Knego. Sv.
misi i odriješenju prisustvovao je preuzv. dijecezanski
biskup Msgr. Dr. J. M. Carević uz zastupstvo preč.
stolnog kaptola te lijepi broj svećenika, redovnika i
redovnica. Za sprovodom stupao je velik broj gragjana,
a neposredno iza lijesa išla su i dva pokojnikova
sinovea mp. Don Niko Moscatello, savjetnik poslansiwa
naše države kod Svete Stolice u Rimu te njegov brat
Petar, profesor u Sarajevu. O čestitom i revnom ovom
svećeniku-redovniku donosimo ove podatke.

Pok. o. Moscatello rodio se je od težačkih rodi-
telja u Dolu na otoku Hvaru dne 13. ožujka 1846.
Čitati i pisati, jer u selu nije bilo škole, naučio se lako,
što se ponudio jednome svom starijem mješćaninu, da
će mu'-besplatno raditi u polju, dok ga ne nauči, Kad
je seljak vidio, da učenik zmade više od njega, otpu-
stio ga je isplativši mu sve nadnice, Savremenici su
pripovijedali još i ovo, da bi radeći u polju stavljao
ispred sebe knjigu, pa tako ujedno radio i učio.

Osjećajući zvanje za redovnički i svećenički stalež
obrati se, premda već odmakao u godinama, na oce
Dominikance, koji ga primiše i zadjenuše svojom ha-
ljinom u Bolu na otoku Braču. Nakon godine kušnje,
koju je obavio ovdje u Dubrovniku, položi 21 II. 1867.
redovničke zavjete, a g. 1869. bi zaregjen za svećenika.
Bogoslovske škole svrši je u dubrovačkom samostanu.
lako je kasno počeo učiti, isticao se veoma u nauku,
tako te je postao i Lektorom sv. Bogoslovlja. Predavao
je pitomcima svoga Reda latinski i talijanski, a kleri-
cima-bogoslovima sv. Pismo, moralku i crkovnu povi-
jest. Latinski jezik je vrlo dobro poznavao, pa je na
istome ispjevao i nekoliko pjesama. Njegovu učenom
raspravljanju divili su se ne samo učenici nego i oni,
koji su imali prilike prisustvovati u ovdašnjem samo-
stanu filozofsko-bogoslovnim školskim raspravama (cir-
kulima) kao na pr. blagopok. biskup Marčelić. Izvor-
nost i dubina misli opažala se u njegovim propovije-
dima, koje je držao po raznim dalmatinskim gradovima.
Nekoji svećenici, koji su ga slušali, žalili su, što nema
dobre komunikative, koji se manjak mora pripisati
prirodjenoj sporosti u govoru te slabijem poznavanju
književnog jezika.

Kao starješina samostana u Korčuli, Gružu i
Dubrovniku ostavio je vidne tragove svoje brige i
poduzetna duha u pridizanju i obnavljanju istih. Bo-
raveći u Gružu podigao je novi zvonik, nabavio nova
zvona, te izvršio gradnje na istočnom krilu i uz za-
padni dio samostana.

U Dubrovniku od prostrane ali vrlo neugledne
crkve sa istrošenim pločnikom i zbog toga rasklima-
nim klupama učinio je osamdesetih godina pr. vijeka
lijep i dostojan hram Božji uklonivši suvišne, trošne
oltare, a simetrički poredavši one, koji su ostali. Na-
mjesto starog mabavio je novi, mramorni oltar sv.
Vincenca Fererije. One velike lijepe arkade, što su
nezgodno stajale prislonjene uz unutarnji i sjeverni zid
crkve, prepomjestio nadno crkve. Kameni pločnik za-
mjenio je mramornim te nabavio one krasne svilene
zastore, koji i danas u svečanim zgodama rese crkvene
zidove.

Pri tom obuavljanju crkve u Dubrovniku imao je
jakih protivnosti sa strane dubrovačkog konservatora,
ali on se nije dao zastrašiti, već davši slikaru gosp.
N. Nardelii precriati stari pločnik sa svim grobovima
i natpisima i sačuvati od istoga ono, što je bilo vri-
jedno, izveo je što je smatrao potrebitim za čast hrama
Božjega, koja mu je jedino lebdila pred očima. Izmje-
nom pločnika nije povrijedio pietet prema mrtvima, jer

su ostavljeni na mjestu, koje su odabrali za svoje

počivalište i jer im je uspomena brižljivo sačuvana.
Da tom izmjenom nije ni znanosti naškodio, očito je
iz navedenoga. Nacrte tlorisa i grobova s natpisima
dao je uvezati u knjigu, koju je pohranio u samo-
stanskoj knjižnici, gdje se i sada nalazi. Stari dubro-
vački gospari, vlastela i vladike, i poslije tog čina vrlo
su ga cijenili i štovali, Pa i svi ostali, koji su shva-
ćali, što dolikuje, a što ne Božjem hramu, i koji su
imali samo nešto estetskog smisla, nijesu osugjivali
nego hvalili izvedene popravke. Blagop. Dum Mato
Pišta, koji se dobro sjećao prijašnjeg stanja, sa zado-
voljstvom je spominjao pred piscem ovih redaka, kako
je sada lijepo uregjena crkva. Ovo je trebalo malo
opširnije spomenuti u obranu pokojnika, jer i sada

kanarince, staqgline itd.
najbolja hrana:

proso bijelo. prosijano kg. 4 Din.

konopljino sjeme aic103
Skajola ZT e MA TO
mješana hrana < >< >, 10:5
slatka «Nepica: spo: sljodsk My
oguljena zob 3 ona

Petar Kulušić, kolonijal

Dubrovnik

(39)

kogod ne znajući, kako je stvar stala, osugjuje, što
ne zaslužuje osudu nego pohvalu.

Jak i ispravan karakter bio je odlučan i neustra-
šiv u obrani vjere, Božieg zakona te prava svoga Reda,
koji je svom dušom ljubio. Za ovo potonje osim na-
vedenog slučaja sa konservatorom dubrovačkim može
poslužiti onaj slučaj s načelnikom i poglavarom u
Korčuli. Kad je ondašnji načelnik Arneri, smjestio
početkom g. 1878. izbjeglice iz Albanije (muške, žen-
ske i djecu) u ondješnji samostan, a njemu i drugom
svećetiiku i načelnik i poglavar naredili, da moraju
izaći, pokojnik se kao starješina najodlučnije opro i
tek prisiljen ostavio samostan. Kad su se nekoji htjeli
njime poslužiti kao sredstvom protiv članova drugoga
jednog Reda, pokojnik je to najodlučnije i s prijezi-
rom odbio.

Uz navedene odlike spomenuti je još njegovu
redovničku poniznost, njegovo dobro i plemenito srce,
njegovu osobitu sućut i darežljivost prema siromasima,
čega se i danas još nakon više od po vijeka sjećaju
Korčulani, te njegovo pouzdanje i živa vjera u Boga,
prama kojoj je prosugjivao sve nazore i dogagjaje.
Tu lijepu uspomenu ostavlja za sobom časni pokojnik
me samo kod svoje braće nego i kod svih onih, koji
su imali prilike, da ga pobliže upoznadu. :

Počivao u miru! — A.Z. —

 

Probitci životnog osiguranja.

Tri neugodne brige prate Vas dnevno od Vašega
doma do posla i ostaju uz Vas cijeloga dana :

briga, da ćete starost morati eventualno prove-
sti u siromaštvu :

briga, da možete ostati u slučaju nemoćnosti
bez zarade i

briga. da će Vaša obitelj jednom ostati možda
neopskrbljena i u nuždi.

Koliko bi Vama vrijedilo, kad biste znali, da čete
u slučaju nemoćnosti i starosti biti zaštićeni od bijede
i nevolje, a da će Vaša porodica, zateče li Vas smrt,
biti materijalno obezbijedjena.

Samo polica životnog osiguranja može da Vas
oslobodi od takovih briga za budućnost Vašu i Vaše
porodice _

Jedino je životno osiguranje, putem kojega isto-
dobno štedite i obezbijedjujete svoju starost, odnosno
svoju obitelj u slučaju Vaše ranije smrti !

Osiguravajuće društvo na Vašu! policu
životnog osiguranja u slučaju Vaše smrti isplaćuje
Vašoj obitelji čitavu osiguranu svotu, makar da ste
uplatili i samo jednu neznatnu premiju.

Osiguranje za slučaj smrti i doživljaja na osi-
guranu glavnicu od Din. 10 000,— stoji poprećno
Din. 1.— (jedan dinar) dnevno ! f

Najstariji naš, poznati i odlično fundirani osi-
guravajući zavod ,CROATIA“ omogućuje specijalno
svojim cijenicima na malene osigurane svote i onima,
koji nijesu imučni, provedbu životnog osiguranja.
Croatia“ preuzima životna losiguranja več počevši
od Din. 5000 osigurane glavnice. Za takovu glav-
nicu, isplativu u slučaju doživljaja nakon 20 godina

 

 

 

 

 

f

samo 65 para dnevno !
Nitko dakle, tko misli na budučnost svoju i
svoje porodice, nebi smio propustiti, a dx ne sklopi

ili u slučaju ranije smrti odmah, treba žrtvovati

životno osiguranje, koje odgovara njegovim prilika-

ma i potrebama. U tom pak pravću neka se svatko
s povjerenjem obrati na naša domaću osiguravajuća
zadrugu ,Croatia“. (47)

mI

ITO pasta za zuhe je najbolja.

 

 

 

stopa

š
k