Str. 4 Sitni rad pk. Mora. Don Bara Fantela. Ulomak iz pisma pok. Don Bara Fantela, pisana svome bratancu iz Lastova 15/3. 1924. kao odgovor na pismo o analiabetskim tečajevima u Vojsci. ,Treba da znaš kako pok. O. Franjo Brkić erce- govac i ja, jedini smo bili koji smo radili za narodnu stvar na prosvjetnom polju. On je nešto našao u Ja- njevu (katoličko selo na Kosovu) a ja ništa u Letnici (katoličko selo na Moravi blizu izvora), nego goli narod. Morao sam ondje duboko krčiti i divlje kori- jene guliti. Ja sam ondje osnovao školu i podučavao muško i žensko latinicom i ćirilicom. Bit će još koja ženska ili muški, koji će sada imati kojih 40 godina, što će znati čitati i ćirilicom, ako nijesu zaboravili. To je bilo godine 1888. do godine 1898. Koliko me je onda stalo muke da izvedem u stvar ovo poduzeće! Morao sam u Letnici za tri cijele godine, dok sam dobavio školsko zvono, hoditi od kuće do kuće i di- zati djecu iz postelje, te sakupljati ih i dovoditi ih u školu. Koliko je tu bilo poteškoća! jer bi me kućni psi opasali lavežom, pa bi ja, kandžijom u ruci dozi- vao domaćina ili domaćicu, ili koga drugoga da me odbrani od njih! Zimi bi trupao sam drva za peći u školi, užegao te kad bi se stoplila, jadna djeca siro- mašna, napola gola, trči da se griju i ručaju tu ko- madić suhoga kruha od golokudnice ili kako oni kažu od kalamoćnice, a ja bi im u Skoplje kupovao trhan halve, ili što drugo, da im bude smok suhome hljebu, jer mrvicu sira rijetko ko bi je imao, i to samo da je liže a ne grize. Pa bi počela škola, koja bi trajala po dvije po tri ure, razbijati glavu s njima, samo za lju- bav, Ova me jedina odlučila na to, i evo kako: U početku kad sam došao tu, za dva mjeseca dana učio sam djecu samo katekizam i moliti Boga. Jeda dan pitam jednu djevojčicu bit će imala oko 13 godina, da broji. Ona me nije razumjela. Ouda ja rečem: reci jedan, dva, tri i t. d. Ja to nijesam čula nikad, odgovori ona. A ja je pitam: što si činila dosad ? Čuvala sam ovce. A koliko ovaca si imala? Veli mi: neznam. A da si koju bila izgubila, bi li poznala, da ka jedna? Bih, odgovori, poznela bi po obličju edne nije. Tada rekoh sam u sebi: neću pu- stiti ovaj narod u ovakome neznanju, makar me stalo najvišijeh žrtava. Poslije sam doznao da u tom selu, onda od 32 kuće, nije bilo tri četiri žene, koje su znale brojiti do sto. A odrasli muški su znali, koji su hodili na pazar da kupuju i prodavaju. A bilo je i od onih, koji nijesu hodili na pazar, jer nijesu znali bro- jiti. Tako su bili glupi. Ovo je živa istina. Za četiri ljetna mjeseca, maj, jun, jul i avgust, red me je bilo plaćati govedara da čuva seoska go- veda; inače ne bi mi mogla doći na školu djeca, jer je morao svak čuvati na pašu svoja dva, tri, pet, šest ili više goveda; a oni su bili siromasi ili od sebe ili od turskog zuluma. Da bi više djecu oduševio za školu stavljao bi im na tombulu, mafesa, čarapa, ma- rama, metalika, brojanica, medalja, mabožnih slika itd. Pitajte kazat će Vam. Tako isto, učinio bi djeci objed; ubio bi jedan dva kozlića, pa bi im skuho rizi i mesa zajedno, da iju. Na svaki način sam se trudio, da ih oduševim što više za školu. Učinili smo nekoliko puta prestave u župnom domu i u Crkvi. Don Tadeja Ivanović je vodio glavnu ulogu u tom poslu, jer je bio vješt. Dva tri puta je bila prestava u župnoj kući; a u Crkvi svake godine za Božić, činili smo pastirsku prestavu, na zadovolj- stvo svega naroda, I u školi smo učinili jednu krasnu akademiju, na čast onoga rodoljuba (zaboravio sam mu ime i prezime) što je vodio račune u Wieganda ma Staciji u Skoplju, .pruge od Zebevca. Poslije je morao on poći u Srbiju, jer je bio istjeran od Konsu- lata Austrijskoga. A ko bi mogao izbrojiti sve što smo činili za narodnu prosvjetu u doba onih tmina? Dosta je znati da poslije mene, ova škola bi prenesena iz Letnice u Stublu medju katolike Albaneze; jer je u Letnici smrdjela, (kako su onda govorili) panslavizmom konsulima austrijskim. A ja sam isposlovao 15. napo- leona na godinu za školu u Letnicu, jer sam znao, da poslije mene, neće više niko činiti školu iz narodne ljubavi, nego za platu; pa ipak bi dignuta Letnici. Ma to je sada sve svršeno i preokrenuto, da nijesmo znali toliko željeti, koliko smo postigli“. uf AVN ena ata Glasovire, orgulje, harmoniume, violine i tambure popravlja i i intonira iajsavjesnije Bartunćk Antun orguljar i udesitelj glasovira Dubrovnik — Prijeki 11. Cijene umjerene ! »NARODNA SVIJEST« +.0. Pero Moscatello. U prošlom broju javili smo njegovu smrt, a sprovod je obavljen na Svijećnicu ujutro. Mrtvačku misu otpjevao je te iza iste dao odriješenje mrtvim ostancima pokojnikovim mp. o. Kvirin Orlić, franje- vački gvardijan, uz asistenciju svojih redovnika, a ža- lobnu povorku do groba na Dančama vodio je pro- vincijal Dominikanaca mp. o. Markolin Knego. Sv. misi i odriješenju prisustvovao je preuzv. dijecezanski biskup Msgr. Dr. J. M. Carević uz zastupstvo preč. stolnog kaptola te lijepi broj svećenika, redovnika i redovnica. Za sprovodom stupao je velik broj gragjana, a neposredno iza lijesa išla su i dva pokojnikova sinovea mp. Don Niko Moscatello, savjetnik poslansiwa naše države kod Svete Stolice u Rimu te njegov brat Petar, profesor u Sarajevu. O čestitom i revnom ovom svećeniku-redovniku donosimo ove podatke. Pok. o. Moscatello rodio se je od težačkih rodi- telja u Dolu na otoku Hvaru dne 13. ožujka 1846. Čitati i pisati, jer u selu nije bilo škole, naučio se lako, što se ponudio jednome svom starijem mješćaninu, da će mu'-besplatno raditi u polju, dok ga ne nauči, Kad je seljak vidio, da učenik zmade više od njega, otpu- stio ga je isplativši mu sve nadnice, Savremenici su pripovijedali još i ovo, da bi radeći u polju stavljao ispred sebe knjigu, pa tako ujedno radio i učio. Osjećajući zvanje za redovnički i svećenički stalež obrati se, premda već odmakao u godinama, na oce Dominikance, koji ga primiše i zadjenuše svojom ha- ljinom u Bolu na otoku Braču. Nakon godine kušnje, koju je obavio ovdje u Dubrovniku, položi 21 II. 1867. redovničke zavjete, a g. 1869. bi zaregjen za svećenika. Bogoslovske škole svrši je u dubrovačkom samostanu. lako je kasno počeo učiti, isticao se veoma u nauku, tako te je postao i Lektorom sv. Bogoslovlja. Predavao je pitomcima svoga Reda latinski i talijanski, a kleri- cima-bogoslovima sv. Pismo, moralku i crkovnu povi- jest. Latinski jezik je vrlo dobro poznavao, pa je na istome ispjevao i nekoliko pjesama. Njegovu učenom raspravljanju divili su se ne samo učenici nego i oni, koji su imali prilike prisustvovati u ovdašnjem samo- stanu filozofsko-bogoslovnim školskim raspravama (cir- kulima) kao na pr. blagopok. biskup Marčelić. Izvor- nost i dubina misli opažala se u njegovim propovije- dima, koje je držao po raznim dalmatinskim gradovima. Nekoji svećenici, koji su ga slušali, žalili su, što nema dobre komunikative, koji se manjak mora pripisati prirodjenoj sporosti u govoru te slabijem poznavanju književnog jezika. Kao starješina samostana u Korčuli, Gružu i Dubrovniku ostavio je vidne tragove svoje brige i poduzetna duha u pridizanju i obnavljanju istih. Bo- raveći u Gružu podigao je novi zvonik, nabavio nova zvona, te izvršio gradnje na istočnom krilu i uz za- padni dio samostana. U Dubrovniku od prostrane ali vrlo neugledne crkve sa istrošenim pločnikom i zbog toga rasklima- nim klupama učinio je osamdesetih godina pr. vijeka lijep i dostojan hram Božji uklonivši suvišne, trošne oltare, a simetrički poredavši one, koji su ostali. Na- mjesto starog mabavio je novi, mramorni oltar sv. Vincenca Fererije. One velike lijepe arkade, što su nezgodno stajale prislonjene uz unutarnji i sjeverni zid crkve, prepomjestio nadno crkve. Kameni pločnik za- mjenio je mramornim te nabavio one krasne svilene zastore, koji i danas u svečanim zgodama rese crkvene zidove. Pri tom obuavljanju crkve u Dubrovniku imao je jakih protivnosti sa strane dubrovačkog konservatora, ali on se nije dao zastrašiti, već davši slikaru gosp. N. Nardelii precriati stari pločnik sa svim grobovima i natpisima i sačuvati od istoga ono, što je bilo vri- jedno, izveo je što je smatrao potrebitim za čast hrama Božjega, koja mu je jedino lebdila pred očima. Izmje- nom pločnika nije povrijedio pietet prema mrtvima, jer su ostavljeni na mjestu, koje su odabrali za svoje počivalište i jer im je uspomena brižljivo sačuvana. Da tom izmjenom nije ni znanosti naškodio, očito je iz navedenoga. Nacrte tlorisa i grobova s natpisima dao je uvezati u knjigu, koju je pohranio u samo- stanskoj knjižnici, gdje se i sada nalazi. Stari dubro- vački gospari, vlastela i vladike, i poslije tog čina vrlo su ga cijenili i štovali, Pa i svi ostali, koji su shva- ćali, što dolikuje, a što ne Božjem hramu, i koji su imali samo nešto estetskog smisla, nijesu osugjivali nego hvalili izvedene popravke. Blagop. Dum Mato Pišta, koji se dobro sjećao prijašnjeg stanja, sa zado- voljstvom je spominjao pred piscem ovih redaka, kako je sada lijepo uregjena crkva. Ovo je trebalo malo opširnije spomenuti u obranu pokojnika, jer i sada kanarince, staqgline itd. najbolja hrana: proso bijelo. prosijano kg. 4 Din. konopljino sjeme aic103 Skajola ZT e MA TO mješana hrana < >< >, 10:5 slatka «Nepica: spo: sljodsk My oguljena zob 3 ona Petar Kulušić, kolonijal Dubrovnik (39) kogod ne znajući, kako je stvar stala, osugjuje, što ne zaslužuje osudu nego pohvalu. Jak i ispravan karakter bio je odlučan i neustra- šiv u obrani vjere, Božieg zakona te prava svoga Reda, koji je svom dušom ljubio. Za ovo potonje osim na- vedenog slučaja sa konservatorom dubrovačkim može poslužiti onaj slučaj s načelnikom i poglavarom u Korčuli. Kad je ondašnji načelnik Arneri, smjestio početkom g. 1878. izbjeglice iz Albanije (muške, žen- ske i djecu) u ondješnji samostan, a njemu i drugom svećetiiku i načelnik i poglavar naredili, da moraju izaći, pokojnik se kao starješina najodlučnije opro i tek prisiljen ostavio samostan. Kad su se nekoji htjeli njime poslužiti kao sredstvom protiv članova drugoga jednog Reda, pokojnik je to najodlučnije i s prijezi- rom odbio. Uz navedene odlike spomenuti je još njegovu redovničku poniznost, njegovo dobro i plemenito srce, njegovu osobitu sućut i darežljivost prema siromasima, čega se i danas još nakon više od po vijeka sjećaju Korčulani, te njegovo pouzdanje i živa vjera u Boga, prama kojoj je prosugjivao sve nazore i dogagjaje. Tu lijepu uspomenu ostavlja za sobom časni pokojnik me samo kod svoje braće nego i kod svih onih, koji su imali prilike, da ga pobliže upoznadu. : Počivao u miru! — A.Z. — Probitci životnog osiguranja. Tri neugodne brige prate Vas dnevno od Vašega doma do posla i ostaju uz Vas cijeloga dana : briga, da ćete starost morati eventualno prove- sti u siromaštvu : briga, da možete ostati u slučaju nemoćnosti bez zarade i briga. da će Vaša obitelj jednom ostati možda neopskrbljena i u nuždi. Koliko bi Vama vrijedilo, kad biste znali, da čete u slučaju nemoćnosti i starosti biti zaštićeni od bijede i nevolje, a da će Vaša porodica, zateče li Vas smrt, biti materijalno obezbijedjena. Samo polica životnog osiguranja može da Vas oslobodi od takovih briga za budućnost Vašu i Vaše porodice _ Jedino je životno osiguranje, putem kojega isto- dobno štedite i obezbijedjujete svoju starost, odnosno svoju obitelj u slučaju Vaše ranije smrti ! Osiguravajuće društvo na Vašu! policu životnog osiguranja u slučaju Vaše smrti isplaćuje Vašoj obitelji čitavu osiguranu svotu, makar da ste uplatili i samo jednu neznatnu premiju. Osiguranje za slučaj smrti i doživljaja na osi- guranu glavnicu od Din. 10 000,— stoji poprećno Din. 1.— (jedan dinar) dnevno ! f Najstariji naš, poznati i odlično fundirani osi- guravajući zavod ,CROATIA“ omogućuje specijalno svojim cijenicima na malene osigurane svote i onima, koji nijesu imučni, provedbu životnog osiguranja. Croatia“ preuzima životna losiguranja več počevši od Din. 5000 osigurane glavnice. Za takovu glav- nicu, isplativu u slučaju doživljaja nakon 20 godina f samo 65 para dnevno ! Nitko dakle, tko misli na budučnost svoju i svoje porodice, nebi smio propustiti, a dx ne sklopi ili u slučaju ranije smrti odmah, treba žrtvovati životno osiguranje, koje odgovara njegovim prilika- ma i potrebama. U tom pak pravću neka se svatko s povjerenjem obrati na naša domaću osiguravajuća zadrugu ,Croatia“. (47) mI ITO pasta za zuhe je najbolja. stopa š k