POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU "Naro Br. OUBROVNIK 22. februara 1933. s Broj Čekovnog računa našeg lista Jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XV. dna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun Fl& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare zast, Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. Vjera je i javna stvar. Religija kao faktor koji uregjuje odnos čovjeka prema Bogu, ne može biti samo privatna stvar poje- dinaca iuego i javna svakog razumnog bića. Spoz- nanje naime o Bogu stečeno iz objektivnih, realnih, javnih činjenica, uključuje i zahtijeva i javno prizna- vanje Boga, o kojemu kao Stvoritelju zavisi svako stvoreno biće, dakle i čovjek. Da je religija, vjera javna stvar potvrgjuje i zahtijeva interes ljudske zajednice, Temelje opstanka i napretka daje društvu moralni, ćudoredni zakon, ko- jemu je auktor najviše biće, Bog. Religije, u poslu uregjivanja odnosa čovjeka prema Bogu traži od ljudi, da poštuju i vrše propise moralnog zakona, koji se osim u savjesti svakoga čovjeka i pozitivnom, obja- vljenom božjem zakonu javlja takogjer u propisima ljudskog zakona. Taj ljudski zakon donosi za posti- zavanje vrhunaravnog cilja crkovna vlast (Sv. Otec Papa, Crkveni Sabori i Biskupi), a za promicanje vremenitog blagostanja legitimna civilna, državna vlast, Religija urgira potrebu vršenja dužnosti za za- jedničko dobro; pcdvlači odgovornost zbog propu- štanja dužnosti; nalaže pokornost državnim vlastima te izvršavanje zakona, koji uregjuju odnose megju pojedincima i čine mogućim zajednički život; zatvara vrata podmitljivosti, odvraća od zloupotrebljavanja vlesti. Sve ovo čini u ime i po zahtjevu Vrhovnog Zakono- davaoca. Sve su ovo funkcije i te kako javnog karaktera. Ako se postavi načelo da je vjera privatna stvar svakog pojedinca i da niko nije zvan da u tu njegovu privatnu stvar zadire, ni u kojoj formi, ni za koji cilj, onda padaju sve dužnosti, što ih propisuje moralni zakon cbzirom ma sccijalnu zajednicu. To znači, da se onda otvara put nepokoravanju i ne poštivanju za- kona; omogućuje se podmitljivost i zloupotreba vlasti, Ovo izaziva s vremenom sve to veće nezadovoljstvo i trzavice megju staležima te vodi konačno do krvavih prevrata. Zbog toga mora nužno da počne opadati takogjer vremenito blagostanje, zaostaje kultura, zna- nost te industrija. Produktivna i ekonomska snaga rapidno mora da opada, a-nadolazi siromaštvo, bijeda i sve zajedno dovodi čitave narode i države do pro- pasti. Živi primjer vidimo u savremenoj Rusiji, gdje se je religiji oduzelo sve funkcije, koje ona ima i obzirom ma javni život, ali za to su nastale i strašne posljedice u sccijalnom životu: uništena je obitelj ta stanica ljudskog društva, vojska razularene mladeži šeta Rusijom, da iz nje izraste novo degenerisano po- koljenje, komu neće bili ništa sveto do vlastitog egoizma, Religija prema tome jest i mora da bude javna stvar, jer je traže pravi interesi državne zajednice i ljudskog društva. Dosljedno tome potrebno je, da ju se štiti i brani ali ne samo nju, nego i čuvare te propovjednike i tumače božjeg moralnog zakona, Bis- kupe - Arhijereje i njihove pomoćnike svećenike - jereje i redovnike - monahe, koji sačinjavaju prestavnike Crkve Božje. Prema tome i ako su Crkva i Država samostalne u postizavanju svoga posebnog cilja, koji je Crkvi vrhnaravno dobro vjernika, a Državi vremenito dobro gragjana, ipak jer one opstoje zajedno, jedna drugu treba, da u slozi i miru postignu od Boga im po- stavljenu zadaću. Malo statistike o Isusovcima. Isusovaca ima ma svijetu 22,837. Oni imaju 28 universa sa 24,609 slušača; 9 visokih misijonarskih škola sa 7,000 gjaka; 211 drugih zavoda sa 79.177 pitomaca; sami njihovi misijonari imaju 35 takovih zavoda. — Isusovci vode 26 astronomskih opservatorija, izdržavaju 11 bolnica za gubave sa 8.000 gubavaca, imaju 15 misijonarskih seminara sa 2337 misijonarskih škola i 300.000 učenika. Osim toga izdržavaju 110 misijonarskih sirotišta sa 11.500 siročadi i 50 bolnica, u kojim liječe i opskrbljuju 20.000 bolesnika. — To je doista svjetska velevlast, i to velevlast kulture i humanitarnosti ! Deklaracija ,,Narodnog Kluba“, Prošlih su dana sematosi gg. Dr. Benjamin Šupe- rina, Dr. Stanko Švrljuga, Dr. Ž. Mažuranić, Petar Dobrović, Toma Jalžabetić, Petar Gijirlić, Stjepan Jan- ković osnovali poseban klub u sematu pod imenom »Narodni Klub“, te je Dr. Šepurina 16.0. mj. pročitao u senatu programatsku deklaraciju ovog kluba, a istu je u ime svog kluba pročitjo u skupštini g. Nikola Preka. Ta deklaracija glasi; »Razvoj političkih prlika i dogogjaja sili nas Hrvate, koji smo u namjeri da zaštitimo narodne in- terese, a koristimo državnim ili od početka saragjivali ili s vremenom saradnju prižali u sprovogjenju smiri- vanju, saniranju i pripremanju kako je zamišljeno u inanifestu 6. I. 1929., da sađa, kad se s jedne strane daju političke izjave, rezolucije, deklaracije i upućuju poslanice, a s druge strane pripisuju u otsutnosti po- trebne objektivnosti i lojalne dobronamjernosti politič- kim aktima proizvoljna značenja, lišena autorske auten- tičnosti, zauzimamo odregjeuo stanovište : Demckratski princip narodne suverenosti ne dolazi u sukob s monarhističkom icrmom vladavine. Savremena demokracija csniva položaj vladaoca, da je na čelu narodne suverenosti monarh šef izvršne vlasti, nasljednik i reprezentant naroda u vršenju egzekutive. Političke organizacije u Hrvatskoj, koje su uživale plebiscitarno povjerenje naroda stale su otvoreno i jasnom odlukom ma stanovište monarhlstičkog oblika Jugoslavenske države s masljednom narodnom dina- stijom Karagjorgjevića na čelu. Demokratska načela u svim svojim konzekvenci- jama obzirom ma socijalnu 'ronskrukciim maše zemlje, daje seljaku prvenstveni položaj u organizaciji narod- nog života, jer je seljaštvo najnapredniji društveni sloj, najvažniji činilac narodne proizvodnje, najmarniji čuvar narodne kulture i sccijalnih tradicija po narodnoj i po- litičkoj svijesti najodlučniji faktor u narodnoj politici. Sa stanovišta jugoslavenske državne cjeline i je- dinstva naša je država složena državna zajednica od više historistijskih političkih individualiteta, a Jugosla- vija uski pojam triju narođnih komponenata: srpstva, hrvatstva i slovenstva, od kojih svaki u sebi posjeduje sve necionalne atribute. Unitaristički princip, ako se hoće razumno i s us- pjehom provesti u jednoj složnoj državnoj i nacionalnoj zajednici kao što je naša po prirodnim uslovima odr- žanja, učvršćivanja i usavršavanja, moguć je samo na principu pune jednakosti i ravnopravnosti izmegju Srba, Hrvata i Slovenaca, isključujući svaku prevlast jednog nad drugim ; da se unitarističkim principom, koji u jugoslaven- skom slučaju počiva na složnoj osnovi izragjenoj hi- storijskim razvojem ne mora a i ne može izvesti jedan oblik u orgauizaciji države ; da je od početka bilo jasno, a vremenom i ne- dvojbeno izraženom voljom pojedinih sastavnih držav- nih dijelova i narodnih komponenata u više navrata dokazano, da za današuji razvojni stadij jugoslaven- skog unitarizma centralističko uregjenje države nije adekvatna forma političke integracije i da usprkos sa- znanja, iskustva i jasno izraženih raspoloženja vodi sigurnom neuspjehv, a može imati samo svprotni učinak; da unitaristički princip bez povrede podnaša unu- tarnje uregjenje najširih prava sa sadržajnom snagom bilo autonomije, bilo federacije; da je jugoslavenski unitaristički princip od 1918 do danas izobličen tako zvanom ideologijom integral- nog jugoslavenstva, koja je bez razloga u praksi bri- sala jednakost i ravnopravnost srpstva, hrvatstva i slo- venstva, rušeći bez razloga preimućstva historijskih tekovina i osobina, koje su u prošlosti bile glavno uporište borbe za opstanak i glavna osnovica, povri- jegjujući prave interese te majsvetije osjećaje i na- rodni ponos; a da sa gledišta unutarnjeg državnog uregjenja ,hr- vatsko pitanje“ nije riješeno i da pretstavlja prvenstveni državni problem koji treba i po teritorijalnoj podjeli i po kompetenciji samoupravne ili pokrajinske vlasti ri- ješiti prema osnovnim težnjama Hrvata bez ustrba po državnu cjelinu. Stojeći na stanovištu opće demokratskih načela: narodne suverenosti i gragjanskih prava, političke slo- bode u punom izražaju pretstavljaju u današnjim pri- likama odlučujući faktor za političko sregjivanje i nor- malizaciju, privredna i financijska olakšanja, kulturni razvoj i socijalni napredak. Uspjeh istaknutih načela kao i svih drugih načela zavisi u glavnom o iskrenosti saradnje svih politi- čkih faktora. . Pridržavajući se svih istaknutih principa i obzirom na naše učešće u radu narodnog pretstavništva, poli- tička logika odregjuje naše držanje u pitanjima koja su nagovještena ili stavljena na dnevni red kao što su općinska i banovinska samouprava, zakon o zboru i dogovoru i poiitičkim organizacijama, slobodi štampe i izbornom redu. Naše je stanovište, da demokratski principi, gra- gjanska prava i demokratske slobode budu u potpu- nosti zavedene i osigurane pa da se sistem unutarnjeg uregjenja postavi na najširu samoupravnu osnovu, vo- deći računa o historijskim i političkim individualitetima sa kompetencijama koje će zagarantovati jednakost i ravnopravnost, isključujući politiku povlaštenja, eko- nomskog iskorišćavanja a to biva u slučaju autonom- nog ili federativnog uregjenja. U školi biskupa Strossmayera. Otvaramo u našem listu ovu rubriku, u kojoj ćemo donositi misli našeg velikog biskupa, da naš marod znade, koja su načela vodila Strossmayera u životu i radu i što je on narodu na srce stavljao i u amanet ostavio. Danas svojataju Strossmayera za sebe i svojim ga vogjom i učiteljem proglasuju oni, proti kojima se je Strossmayer najžešće borio, naime svakovrsni neprija- telji katoličke Crkve. Ali iz biskupovih vlastitih riječi brzo će se vidjeti, da ma to nemaju pravo, dapače blate njegovu svijetlu uspomenu. Odmah naglasujemo, da je Strossmayer u svome radu mogao naići na poteškoće sa strane koje crkvene ličnosti, te se je u privatnom pismu svom najintimni- jem prijatelju Dru Račkomu potužio: pa i drastičnijim izrazima na nerazumijevanje ljudi i na važnijim crkve- nim mjestima, Ali treba istaknuti, da je to Strossmayer učinio u intimnom privatnom dopisivanju a ne obje- lodanjivao štampom, jer je smatrao da to povjerljivo izmjenjivanje misli i nagagjanje u borbi nije za javnost. Što je pak Strossmayer nakon dugog razmišljanja do- bro prosudio, to je kao svoje duboko uvjerenje obje- lodanio u svojim govorima i okružnicama za svoje vjernike i cijeli naš narod. Tu se nalaze sigurna i jasna načela i nauka Strossmayerova, tu je sveta baština što nam je naš velikan ostavio u amanet. 1. Što Strossmayer uči o papi? Evo njegovih riječi: »... Što je Isus Krist po vječitom biću, naravi i moći svojoj; što je on po vječitoj zasluzi i slavi ot- kupljenja i vječitog svećeništva svoga; što je on bio na ovome svijetu, i sve što sjedeć ob desnu vječitog Oca svoga jest i ma vijek vijeka ostaje i na zemlji i na nebu; to je sve on sam po osobitom i izvanrednom daru svoje svete milosti, po otajstvenom ali ujedno i pravomu i živomu udioništvovanju u svetoj slavi i zasluzi otkupljenja i vječitoga svećeništva svoga, prenio na sv. Petra i sve nasljednike njegove do konca svijeta ; tako da je sv. Otac Papa Leon XIII. u sv. Petru i po sv. Petru pravi i živi Isusa Krista na ovom svijetu zamjenik i namjesnik... Sv. Otac Papa Leon XIII. najprvi je, najpoglavitiji, najsavršeniji i najuzvi- šeniji baštinik, namjesnik, založnik, tumač i vršitelj i obavitelj na ovomu svijetu svetoga otkupljenja i sve- ćeništva Isusa Krista, svete vjere, neumrle istine, pravde i moći Isusa Krista...“ p... Isus Krist Bog naš i Spasitelj maš vječiti je početnik, vječiti je izvor, vječiti je temelj i ugaoni kamen Crkve Božje; ali je isto to po milosti Njegovoj i sv. Petar i njegovi nasljednici, jer on sam sv.