POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 11. DUBROVNIK 15. Ožujka 1933. Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo, — God. XV. Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. \ + Don IVO PRODAN * 31, XII, 1852 — + 9. III. 1933. U Četvrtak 9. o. mj. oko 10 s. v. nakon kratke bolesti (hunjavice) od desetak dama zaklopio je trudne svoje oči u svom slanu u Zadru ovaj Česni s 81. godini svoga peatničkog živote. Umro je s smrću pravednika. Kad je jutrnje mrtvačko zvono sa zvonika crkve sv. Šimuna Bcgonosca najavilo gra- glanstvu njegovu smrt, svi koji su poznavali ovu vedru hrvatsku i svećeničku dušu ostali su bolno dirnuti, Znanci i prijatelji hrlili su u stan da se pomole pred mrtvim tijelom ovog velikcg pokojnika. Od svojte po- kojnikove našao se je pri smrti njegov sinovec prof, Anto Prodan, dok je njegov nećak vič. Don Ivo Čuču- ković, župnik Slanoga, zatekao ga na mrtvačkom odru. Don Ivo Prodan markantna je i dobra poznata ličmost na našem političkom i literarnom polju. On je bio vogja hrvatske stranke prava, narodni zastupnik wa dalmatinskom saboru u Zadru i ma carevinskcm vijeću u Beču. Ali njegova je karakteristika borba za prava hrvatskoga naroda i borba za glegolicu. On je u toj borbi proveo cijeli svoj život, napisao mnogo djela a uvijek ostao uzor svećenik i čelik karakter, te su ga časlili i najljući njegovi protivnici. Rogjen je u Janjini ma poluotoku Pelješcu. Tu je izučio pučku školu, a gimnaziju u Dubrovniku, gdje je položio ispit zrelosti s odličnim uspjehom. Bogo- sloviju je izučio u Zadru, te ga je 1876. dubrovački biskup Zeifiron zaredio za svećenika, a već iduće go- dine 1877. preuzimlje uredništvo Katoličke Dalmacije“ u Zadru, gdje je cijeli svoj vijek proživio. Kako je mlađi Don Ivo započeo isticati prava hrvatskoga marcda, to se digoše protiv njega tri ne- prijatelja: narodna stranka, talijenaši i austrijska vlada, Na sva tri fronta vodio je Prodan jaku i nevstrašivu borbu, a pri tom je mnogo morao da trpi i da žrtvuje, Osim ,Katoličke Dalmacije“, koju je on pchrvatio, izdavao je i uregiivao listove ,Stekliš“ i ,Pravaš“ pak beletristički časopis ,Hrvatska“ a onda politički list »Hrvatsku Krunu“, I pod zadnje svoje dane izdavao je dva lista u Preku na talijasnkom i hrvatskom jeziku. Napisao je više političkih brošura, ali glavno je njegovo djelo ,Uspomene“ u deset svezaka, od kojih je najznamenitiji ,Boiba za glagolicu“, gdje neoborivim argumentima dokazuje, da je glagolica opća povlastica hrvatskoga naroda. Još u svojoj mladosti našao je vjerna druga Dn Frana Bulića u borbi za hrvatstvo i glagolicu. Uz ova dva časna i svijetla imena povezana je politička i kulturna povijest Dalmacije u drugoj polovini prošlog vijeka. Svojim životom i radom zadužio je Don Ivo Prodan hrvatski narod i ovaj će mu sačuvati trajnu i časnu uspomenu. O svečanom sprovodu u Zadru i u Preku pri- mamo ove potankosti : Pripreme za sprovod slijedile su u petak, a sam sprovod bio je u subotu 11 o. mj. Osobitu zauzetnost i brigu za sprovod iskazali su Veleuč. gosp. Dr. Ivo Marčelić, koji je pokojnika iz ljubavi liječio, te O. Kuzma Šimunić, obitelj Borovina, učiteljica g.ca Milka Bego, Du Petar Nikolanzi i gca Laura Draganić. U subotu u 9 sati jutrom uputio se je sprovod put crkve sv. Šimuna pod vodstvom župnika VIč. Dn Jakova Fo- retić uz asistenciju i prisustvo mekolicine svećenika i velikog broja pokojnikovih štovatelja. U samoj crkvi slijedilo je svečano odriješenje, a onda se je sprovod uputio ulicom ,Calle larga* mimo crkvu oo. trećore- daca put pristaništa Fossa, gdje je čekao naročiti brod, da velikog pokojnika prenese u Preko. Nakon ponovnog edriješenja pri morskoj obali lijes je bio postavljen u brod, u koji su se ukrcali i gore spomenuti sinovac i mećak pokojnika te vijenci, koji su bili poslani iz Zadra i to divni vijenac g. Pavia Relje, obitelji Brkan i Borovina, Dječjeg Zabavišta, gce Filomene Cvjetković i Katice Gruban te pokojnikove rodbine. Kad je brod sligao u Preko, formirala se je veličanstvena povorka : Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 150 i školska djeca sa svojim učiteljstvem, vijenci iz Prekoga i to: VIč. župnika Dn Mirka Didović, g. Marka Mašina, braće Mašina, svećenstva, cikovinarstva, veroši Preko, Prečana, Katoličkih društava uz one vijence već spo- menute iz Zadra. Od svećenstva bili su prisutni: ,vogja sprovoda žup. Prekcga velč. Don Miško Didović uz asistenciju, ge velč. gg. Mandić, Kuvač, Vukić, Blasić, Strgačić, Preč, Matulina iz Šibenike. koji je zastupao i Preuzv. biskupa Miletu, O, Ivan Mandušić, zastupatelj pro- vincije Presv. Qikupitelja, dvabogoslova, vič. gg. OO. Trećoreci iz Prekcga. Zatim čč. sestre u Prekomu, prestevnici vlasti u Prekemu, gg. Marko Stojić iz Ši- benika, Marko Karagijcle, Dr. Ivo Marčelić te veoma veliko mnoštvo gragjanstva Prekoga i okolice, koji su premda je bio radni dan, došli, da odadu počast svome nezabor. mom zastupniku, prijalelju i pravom ocu. Sproved j« krenuo od pristaništa obalom put župne crkve, gdje ;> vIč. Didović žup. uz asistenciju otpjevao glagoljačku sv. misu, a ma koru je veoma lijepo pjevao uz pratnju harmonija dječački zbor gojenaca oo. (re- ćoredeca iz Prekoga koralnu mitvačku misu, dok je tihu sv. misu čitao velč, Mandić. Poslije sv. mise i odriješenja, sprovod se je uputio k moru, da mrtvo tijelo bude preneseno na otočić oo. Trećoredaca i po- kopano u njihov grob. Prije nego li je lijes spušten u bred vič, Don Krsto Vukić župnik Kali održao je govcr uprav zanosnim čuvstvem, odanim srcem i bi- ranim riječima i prikazao velikcg pokojnika kao uzor svećenika, učenog i karakternog političara, borca za glagelicu, patnika i siromaha, kome kao zadnji pozdrav, kliče: Slava mu! Kad je povorka sa lijesom nošenim od četiri mladića bila prevezena na otočić, slijedilo je u crkvi co. irećoredeca svečano cdriješenje, a poslije toga mrtvi ostanci velikog rodoljuba Dn Iva Prodana bili su uz ganuće i pobožno čuvstvo postavljeni u grob oo. trećoredaca tik samih crkvenih zidova sa sjeverne strane sučelice njegovom milom gradu Zadru! Vječni pokoj njegovoj dragoj i velikoj duši.! * Slava Don Ivu Prodanu! Slava!!! Isusovci i hrvatska kultura. 2. Isusovci i hrvatsko kazalište, Frošli put smo vidjeli važnost nacijonalnog rada Isusovaca u Hrvatskoj 17. stoljeća. Pri tom nijesmo, opet ističemo, frazirali i iznosili nenavedene citate, pa ćemo istu stvar i danas učiniti, Opet donosimo rezul- tate naučnog rada Dr. F. Fanceva, poznatog našeg naučnog radnika. Govoreći o staroj hrvatskoj drami Dr. Fancev kaže: ,U tome (t. i. u duhovnoj kulturi) je kaptol zadržao prevlast nad Gracem (i. j. zagrebačkim Gričem) do god. 1606. kad su, pozvani od gragjana, ušli u nj Isusovci i izradili u njemu temelje od Kap- tolske ingerencije nezavisnog hrvatskog školstva“. »Tom prigodom kad su Isusovci dali Griču prve prave srednje škole, dali su mu i prvi školski teater“. »I prije toga hrvatski se igralo na Griču u isu- sovačkom kolegijskom teatru, tako sasvim sigurno 1644, a možda već i god. 1618...“ To je Dr. Fancev rekao u zagrebačkom kazalištu 31. VIII. 1931. i to je štampano u ,Hrv.Kolu* Knjiga XIII. g. 1932. (str. 135-137). 3. Isusovci i hrvatski jezik. Svima nama poznati Dr. Kosto Vojnović rekao je na sjednici zagrebačke akademije g. 1893. i ove riječi: Ako su Isusovci bili predstavnici i promicatelji hu- manizma, tijem slijegjahu oni staru dubrovačku pre- daju .. Ali stoji, da su je (t. j. ideju narodnosti) lijepo obragjivali, da su joj dali lijepih imena, da su dvije stotine godina prije Vuka, dosta sretno za ono vrijeme pokušali kupiti blago našega jezika u dva riječnika, da u naraštaj, koji su oni othranili spadaju Dinko Ra- njina, Ivan Gundulić, Gjono Palmotić, Ignat Gjorgić... (Rad Jug. Akad. knjiga 119 str. 65). Napominjemo tome, da je pisac prve hrv. gra- matike (1604. g.) Isusovac Bartul Kašić, a pisci rječ- nika su Isusovci Jakob Mikalja, Andrija Jambrešić i Juraj Habdelić, Prigodom 300 god. rogjenja Habdelića Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. seže 4 Prije Din 120 Prije , 140 Prije ,, 150 Omogućujemo roditeljima, da svoju djecu dobro odjenu uz nevjerojatne povoljne uslove, što je sada više nego ikada važno. POSJETITE NAŠU PRODAVAONICU TIVAR ODIJELA predsjednik ,Braće Hrv. Zmaja“ rekao je i ove riječi: »Plemić po rodu, srcem i dušom Hrvat, posvetio'se je uzvišenom zvaniu, da zamijeni britki mač perom," ko- jim će koristiti prosvjeti svog ljubljenog maroda... On je svoj maternji jezik odabrao jezikom svojih djela. On je bio iznimkom svojih savremenika, koji mada su se osjećali Hrvatima, ipak su pisali tugjim jezikom latinskim. Premda plemić, bio je skroz narodan čovjek, a to je mnogo za onao doba, kad je živio“. Još nešto: Prestavnici hrv. književnosti u 17. v. bili su u prvom redu Isusovci: Nikola Krajačević, već spomenuti Juraj Habdelić i Baltazar Milovec. Povijest je zabilježila preko 150 pisaca Isusovaca u Hrvatskoj i preko 1000 knjiga, što su ih napisali hrvatski Isusovci, Iza svega ovoga usugjuje se ,brat“ Oito u beo- gradskoj skupštini reći da Isusovci me mogu biti na- cijonalni i da ne mogu nacijonalno raditi. Zar sve ovo nije nacijonalni rad u najuzvišenijem smislu ? Takvih macijonalnih radnika i danas trebamo, a ne trubača i frazera. Naši su Isusovci bili pravi rasadnici prosvjete i pravog rodoljublja i zato su srasli sa životom i po- trebama hrv. naroda. ITO posta za zube je najkoljse. U školi biskupa Strossmayera. Što Strossmayer misli o Crkvi Katoličkoj. Neprijateljima katoličke crkve osobito je milo još i dandanas često naglašavati, da je Strossmayer vodio nekakvu oštru borbu sa katoličkom crkvom. Tako su i god. 1889. protestanti u Americi širili krivu nauku i pripisivali je Strossmayeru. Kad je Strossmayer bio o tom obavješten od Kovingtonskoga biskupa Kamila Paula Maesa Strossmayer u Glasniku bosansko sriem- ske biskupije od god. 1889. objelodanjuje pismo, # kojem ističe svoje vjerovanje : »Neka znadu svi, a u prvom redu oni, kojima se približa opasnost da budu zavedeni, da je meni..... katolička crkva jedina posrednica izmegju Boga i ljudi, jedina prava djeliteljica otajstava sv. Križa..... z Osim toga ljubim, štujem i klanjam se rimskoj crkvi, koja je matica i učiteljica svih crkvi na svijetu ...“ p... Bez sv. rimske Stolice i bez sv. Oca Pape nema crkve Božje, nema ine može biti u crkvi Božjoj pravoga života ...“ (Glasnik 1889. str. 147-149, 209-212) U Glasniku god. 1890. piše u korizmenoj posla- nici: ,Sv. se crkvi katoličkoj često puta zamijera, što nije narodna ; ali se zaboravlja, da crkva po naravi