POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 29. DUBROVNIK 19. Srpnja 1983. Lo di Broj Cekovnog računa našeg lista iest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. STON Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 JE PROGOVORIO!... Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. Veličanstveno Euharistijsko slavlje Stonjskog dekanata. — Veliko učešće do 6000 duša. — Oduševljene narodne mase neumorno pjevaju ,Hoćemo Boga“ i Ima časova kad narodna duša progovori elemen- tamnom snagom, te iz punih grudi slobodno izrazi svoje misli i želje. To su časovi velikog zanosa, koje mogu pokrenuti samo velike ideje prirasle srcu naroda. To su prave mcbilizecije narodne smage, provedene Žitvom, ljubavlju i samoprijegorom, a ne silom. Silom se mogu pritisnuti i primorati pojedinci i manje skupine, ali se nije do sada našla sila koja bi mogla_ izazvati narodne mase da manifestuju sebi tugje i protivne ideje i osjećaje. Ovo je moralo doći ma pamet svakome, koji je gledao velebno Euharistijsko slavlje prošle ne- djelje u starodrevnom Stonu. Slegle su se tu sa svih sirana mase našeg milog puka, da manifestuju svoju odanost pradjedovskoj vjeri, Svetoj Stolici i svojim bisku- pima. Osobito je bila brojna seoska omladina, koja je veselo i ponosno stupala sa svojim barjacima-krsta, šima pjevajući i manifestirajući Kristu - Kralju kraljeva, Pjevalo se sa svih strana, u svim mogućim into- nacijama i verijecijama. Pjevalo se spontano, iskreno i nenamješteno. Zvukovi ,Seljačke Glazbe“ iz Komina razlijegali su se od istih akorada uz pjevanje maše omladine, naše djece, mladosti, muževa, žema, staraca i starica. Nije smetala ni ljetna žega, nije smetao niti umor. To odaje pravi značaj pothvata masa i pravog narodnog slavlja. Jedna se pjesma osobito isticala, kao da je narcd u njoj iznosio svoj program i svoje želje: »Hočemo Boga u naše škole“ pjevalo se s najvećim oduševljevjem i ustrajnošću. To su kazale hiljade naroda, to je veličanstvena ispovijest našeg milog puka, dubcko religiozna i vjerna tradicijama svojih predaka. Lebdio je tada nad tim pukom duh hrvatskih knezova Domagoja i Branimira, kraljeva Tomislava i Krešimira, bana Berislavića i hi- ljade drugih maših velikih muževa i boraca za vjeru i dom. Takvi su heroji, takvi se velikani redaju od prvih početaka našeg narodnog i državnog života do naših dana. Ta zavjetna misao naših knezova, naših kraljeva i banova — zavjetna je misao i našeg puka: Za vjeru i za dom! To je shvatio puk stonjskog dekanata, to je otvoreno, iskreno i junački manifestirao na euha- rističkom kongresu prošle nedjelje u Stonu. Kako je za uspjeh euharističnog kongresa nmaj- važnije bilo isprositi pomoć božju, to su se već kroz osminu, a osobito kroz trodnevnicu, obavljale crkvene pobožnosti izlaganjem Presvetog i propovijedima. U subotu dne 15. VII, došao je preuzvišeni biskup Dr. Josip M. Carević. Na obali su ga svečano dočekali dekan, svećenstvo, odbor, vlasti, religiozna društva i narod sa glazbom iz Komina. Nakon toga ispratili su preuz. biskupa najprije u crkvu, a zatim u župni dvor. Cijeli Ston je bio u svečanom raspoloženju, iski- ćen zelenilom, cvijećem, sagovima i zastavama. U subotu večer ostao je presv. Sakramenat izložen do ponoći. Krasna i uprav veličanstvena je bila rasvjeta grada,, zidina i okolnih brda... Svečanu sv. misu na ponoća služio je preč. dekan Stona, a propovijedao je mp. O. Antonin :Zaninović, dominikanac. Sv. Pričest primilo je oko 200 vjernika. Osvanula je nedjelja dan što ga je dao sam dobri Bog, kako je lijepo istaknuo jedan od govornika na zborovanju. Dok su se u crkvi redale sv. mise jedna za drugom i pobožni narod primao sv. pričest, počeli »Zdravo Djevo“, — su stizati hodočasnici iz okolnih župa: dekanata sa svojim barjacima. Iz Dubrovnika su stigla 2 puna parobroda »Šipan« i »Cavtat« sa preko 600 hodočasnika. Iza zajedničke sv. pričesti slijedila je svečana pontifikalna misa na otvo- renom prostoru s uvodnom propovjedi preuzv. našeg biskupa. Preuzvišeni natpastir, zanosom gorljivog Apostola protumačio je sakupljenim vjernicima riječi sv. Pavla: I Bog uzviši njega i dade mu ime, koje je nad svim imenima, naglasivsi, da se na euharističnim kongresima internacijonalnim, macijonalnim i dekanatskim po ka- toličkom svijetu i u mašoj državi uzvisuje i časti Onaj, koji je bio ponižen na križu i koji se iz neograničene ljubavi prema nama ponizno sakriva pod neznatne prilike kruha i vina te trajno stanuje megju nama u svetohraništu ljubavi, Ozbiljna riječ za spas duša za- brinutog duhovnog oca dozvala je u pamet djedovsku vjeru drevnog Stona i njegova puka. Preuzvišeni biskup pozvao je vjernike Stona i čitavog dekanata neka nas- tave svojim dosadašnjim vjerskim tradicijama te ostanu vjerni Euharističnom Bogu i nepokolebivo odani Svetoj Katoličkoj Crkvi, kojom na nevidljivi način vlada sam utemeljitelj njezin Krist, a vidljivo ga zastupa na zemlji nasljednik Sv. Petra, Sv. Otac Papa. — Ogromna masa prisutnih vjernika pozorno je poslušala riječ svojeg duhovnog Oca i revnog Natoastira. Pjevao je Crkveni Pjevački Zbor iz Dubrovnika. Iza toga je slijedilo javno zborovanje, koje je otvorio stonjski župnik-dekan preč. Dr Ljubo Bačič. Sa zborovanja su poslani brzojavni pozdravi sv. Ocu Papi i Nj. Vel. Kralju, kojima je kongres zanosno klicao, Najprije je govorio g. R. Bracanović O »Euharistiji kao izvoru vjere i snage« i pri tom sakupljenoj masi evo- cirao uspomene i katoličku tradiciju Stona i okolnih mjesta. Na licima se naroda vidjelo da govornik govori iz njegove duše i izražava misli i osjećaje stonjskog i primorskog puka. Omladinac Jozo Bajurin, abiturijent, govorio je tako zanosno i temperamentno o »Euhari- stiji jakosti omladine“, da je pobrao opće odobravanje i simpatije učesnika, osobito mnogobrojne omladine kojoj je Bajurin govorio jasno i otvoreno, kao što se dolikuje: veseloj i čestitoj mladosti. »Euharistija pomoć obitelji“, bila je tema o kojoj je govorio g. A. Peručić. Zborovanje je zaključio uz oduševljene poklike i odobra- vanje mp. O. V. Michieli, Puk je progovorio slobodno i iz punih grudi! Poslije podne slijedila je veličanstvena teoforička pro- cesija do Malog Stonai natrag, koju je vodio preuzv. biskup uz asistenciju brojnog klera. Samo pjesnik bi mo- gao dati pravu sliku tog nevigjenog prizora, koji će ostati u nezaboravnoj uspomeni narodnih masa. Po najvećoj žegi kretalo se je do 6000 ljudi sa do 120 zastav; i barjaka do Malog Stona uz molitve, po- božno pjevanje i sviranje »Seljačke Glazbe« iz Komina (kod Opuzena), koja je uveličala slavlje. Išla je župa za župom svaka grupa sa svojim barjacima i simboličkim znakovima, kao n. pr. klasjem od žita, ružama, vinovom lozom, maslinom, palmama i t. d. Istaknuti treba muški zbor iz Slanoga pod vodstvom svog župnika vIč.. Don Iva Čučukovića, čije je kompozicije i izvagjao. Ali je sigurno da su naj- ljepša grupa bile stonjske djevojčice u bjelini, koje su SARGOV KALODONT Triumfalna teoforična procesija — Veliki uspjeh kongresa. pred sv. Sakramentom nosile brojne euharistijske sim- bole u priredbi vrijednih čč, sestara Bezgrešnog Začeća (podružnica samostana Danče u Dubrovniku). Ova divna procesija znači vrhunac svega slavlja. Nepregledno mnoštvo dostojanstveno je pratilo Euha- ristijskog Kralja kroz okićeni put uz molitvu i pjesmu. Ah! kako je puk Malog Stona dočekao svog eulia- ristijskog kralja. Da ste vidjeli one skromne sagove, svete slike, ono silno cvijeće, kojim je puk iskitio svoje kuće i svoje ulice, kojima je prolazio Božji Sin! Luka Maloga Stona iskićena je skupocjenjenim svilenim ubručićima naših žena i djevojaka, koji le- pršaju na tihom povjetarcu, kao da tim hoće da po- zdravljaju Stvoritelja svijeta. A one okićene ribarske barke, koje su uz molitvu pratile procesiju uz more, dokle je to bilo moguće! To se ne može opisati, već to treba vidjeti i proživjeti. Procesija je trajala preko dva sata, a zatim se masa slegla na mjesto javnog zborovanja, gdje je o- bavljena posveta presvetom Srcu nakon zanosne pro- povijedi franjevca O. Dane Zeca. Na to je slijedio zaključni govor preuzvišenog biskupa. U svom zaključnom govoru preuzvišeni je biskup dao oduška osjećajima radosti i duhovnog veselja nad ovako velebnim slavljem, koje je odlično organizovano uredno vogjeno i ma svačije zadovoljstvo dovršeno zaslugom požrtvovnog Odbora i pohvalnim sudjelova- njem prisutnih vlasti. Pozvao je prisutno maoštvo vjerni- ka, da zajedno s njime podadu hvalu Bogu svečanim: Tebe Boga hvalimo.Uz radost i zadovoljstvo nepregled- nog mnoštva i pjevanja ,Do nebesa“, ,Rajska Djevo“ i »Hoćemo Boga“ završio je svečani dan kongresa. Slijedio je veseli odlazak hodočasnika, te rasvjeta grada i okolice. Preuzvišeni je bio otpraćen do parobroda od naroda sa preč, dekanom i odborom kongresa ga čelu. Oko 8 sati otputovali smo mi Dubrovčani, a pri polasku nas je pozdravio izvijanjem barjaka - krstaša jedan mladi stasiti seoski momak, Stajao je na uskom rubu jedne od pregrada stonjske solane i odatle nam slao pozdrave simbolom svoje vjere. Onaj nam je seoski momak u tom čašu kazao misao cijelog našeg puka: ,Tvoji smo i tvoji hoćemo da budemo“. Odbor i svećenstvo stonjskog dekanata, osobito vrijedni Dr. Ljubo Bačić, žup. stonjski, koji je bio duša svega, za- jedno sa g. Ljuban Cvijetom shvatilo je najbolje svoju dužnost i napreglo sve sile da ovako veličanstveno i dostojanstveno proslavi Euharistijskog Krista i našu sveiu katoličku Crkvu. Zato im svaka hvala i priznanje. To su pravi narodni borci, vogje i radnici. Na koncu moramo istaknuti, da je stonski euha- ristični kongres, poput ostalih dvaju do sada održanih, naime konavoskog i korčulanskog dostojna priprava za dijecezanski euhar. kongres, što će se održati u Dubrovniku 1935 god. Program se preuzvišenog Nat- pastira točno i utješljivo provodi. Organizirati u čitavoj biskupiji apostolstvo molitve t. j. povezati sve vjernike što uže sa Bož. Spasiteljem to je zadatak, što ga je za duhovno dobro..sebi povjerenih duša postavio od početka ljubljeni naš biskup. I to se sve više i bolje vrši pomoću .apostolskog i neumornog. rada dijece- zanskog upravitelja Apostolstva molitve mp. O. Vinka Michieli. Na ovaj se naćin produbljuje vjerski život i učvršćuje vjera i odanost sv. Katoličkoj Crkvi. Eto tako je bilo i u Stonu. Vjernici dekanata posvjedočili su javno i najsvečanije svoju djedovsku vjeru. Treba samo moliti, da ta njihova vjera i nepokolebiva oda- nost sv. Katoličkoj Crkvi i svome biskupu bude čvrsta, trajna i postojana. : Ston je progovorio slobodno, dostojanstveno i odlučno. Svaka mu čast i hvala [ Bolovi u. stomaku, pujisake Siena, zatvor pjilanje u stomaku, gorka usta radjavo varenje, gla- EEA bijčo lezi, Bijeda boja lica, nestaju čestom upotrebom naravne FR. - JOZEFOVE gorke vode, koja se uzima po jedna ćaša u veće prije spavanja.