_POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
gr. 39.

«

DUBROVNIK. 27. Rujna 1933.

s

Broj Cekovnog računa našeg lista

jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV.

Narodna Svijest

 

gijena je listu 5 Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

 

Manitestacija žive vjere naših Konavala.

Ni jedna ideja nije toliko moćna, da oduševi i
pokrene široke mase kao vjerska. Ova okuplja cijele
narode bez razlike društvenog položaja u jedno du-
hovno jedinstvo, bratstvo i solidarnost. Vjera je od
Boga data čovjeku, da upravlja njegovim mislima i
djelima, ona mu označuje pravu svrhu života, u njoj
on nalazi utjehu i smisao života i njegovog nerazdru-
živog druga — patnja — ona je temeljni dio njegovog
duhovnog života; pak zato nije čudo, da pokreće
ljudskim duhom.

I Konavle su se odazvale želji sv. Oca i pozivu
svojih župnika, te su od 13—17 ovog mjeseca, po-
korničkim procesijama, molitvom i primanjem sv. Sa-
kramenata dolično proslavili ovaj rijetki kršćanski ju-
bilej, 1900 godišnjicu muke i smiti Spasiteljeve. Kad
je pao prvi sumrak u srijedu 17. IX., zaslavila su sva
zvona u konavoskim maticama i kapelama, što je o-
davalo jednu divnu harmoniju. Odaziv je bio tako
brojan, kako se nitko mije nadao, a pokazao se je
takav zanos u pobožnosti, da su mnogi bili uprav
potreseni i do suza ganuti.

Glas zvona i simbol Križa u svijetlu umjetnički
načinjenom na obronku brda povih Pridvorja, bijaše
neki neodoljivi Božji poziv vjemim dušama. Od 9 s.
večer dalje, Konavle su pružale čarobni prizor. Mnoštvo
svjetiljaka razne boje i jakosti svjetlucalo je niz okolna
brda, po polju i putevima, da ih nestane u manastiru
u Pridvorju, a iz daljine sa svih strana čulo se mo-
lenje sv. rozarija.

Nešto iza 9 sati sjeli su svi konavoski župnici i
iranjevci u ispovjedaonice. Crkva u moru svijeća, ras-
srešena, bila je prava atrakcije. za narod, koji
ju je sve više i više napunjao, a »Čudotvorno Propeće“
sa otoka ,Dakse“ posred crkve postavljeno bilo je
povod mnogih suza, uzdaha i pobožnih molitava. Po-
noća je kuclo, svećenici ustaju sa svojih sjedala, jer
se prema programu imala služiti sv. misa. Ovu je
služio Preč. Dekan Mons Ivo Dagonig, preko koje je
održao savremenu propovijed mp. Dn Pero Brainović
župnik Grude. Svojom ozbiljnom pojavom, jakim gla-
som a najviše zornim prikazivanjem savremenog života
u obitelji potresao je duše slušalaca. Naroda je pak
bilo toliko mnoštvo, da je i prostrana crkva i sakristija
i klaustar i placa pred crkvom sve bilo puno kao šipak.
Ove ih je noći stupilo na sv. pričest oko 800, a mnoge
nije došao red da se mogu ispovjediti.

Poslije sv. mise razvila se veličanstvena procesija
preko polja ispod kapele sv. Trojice, prve kona-
voske matice, sa ,Propećem“ koji su nosili sveće-
nici pod  baldakinom.  Nevigjeno mnoštvo svijeća,
lampiona, ferala, rasvjeta puta, pretvorilo je noć
u dan, a melidiozno pjevanje ,Puče moj“ mješovitog
pjevačkog društva s Grude budilo je u svima potresne
osjećaje pokajanja. Ovdje je čovjek osjetio puninu
istine, kako je tek onda sretan, kad u čistoći duše
slavi Boga vrhovno dobro svoje.

Zora je zarudila, kad se narod vraćao svojim
kućama noseći u duši nezaboravni utisak one noći, a
svećenici su ponovno zasjeli u svoje ispovijedaonice,
da udovolje pobožnom narodu.

Poslije dnevnog rada, ići umoran 2—3 sata po
tamnoj noći, čekati nekoliko sati, da se ispovijedi, pri-
sustvovati trosatnoj funkciji u crkvi, te poslije nepro-
spavane noći nastaviti dnevni rad, bijaše žrtva, koju
samo ljudi žive vjere mogu podnijeti. Ovo bi moglo
biti dolični finale ove proslave, a bijaše tek početak,
uvod onog divnog triumia katoličke svijesti, koji smo
doživjeli u nedjelju 17. o. mj. Bliža priprava na glavni
dan proslave bila je trodnevnica, što se je održavala
po svim župama Konavala.

U četvrtak, petak i subotu dne 14, 15 i 16 tek,
mi. hrlio je narod ma sv. Sakramente i sv. Misi, a
poslije podne na Put križa, Odaziv je bio vanredan,
župnici su jedva mogli odoljet ispovijedanju, a u večer
su crkve bile pune naroda. Ko nije mogao doći u ve-
čer na maticu išao je u mjesne kapele na molitvu koju
je sam narod obavljao, moleći rozarij i pjevajući muku
Isusovu u stihovima. A tko nije moga ni u kapele taj

 
  

iro

je kod kuće molio i pjevao muku Isusovu. Može se
bez pretjerivanja reći, da su ovih dana cijeli Konavli
svako veče molili i pjevali.

Poslije jake bure, koja je duvala u subotu osva-
nula je vedra i tiha nedjelja, da dovede u manastir
staro i mlado e da učestvuje proslavi, kakovu će teško
više doživjeti. U jutro rano zvona su dozivala narod,
da se okupi u svojim maticima, pa da onda u redu
muku i molitvi prevale onaj dugi put do manastira.

Ne autima, kolima ni konjima već pješice, a neko
i bosonog hodio je narod, jer lagodnost života ne ide
skupa sa pokorom. U procesijama se vidilo seljake i
činovnike, bogataša i siromaha, trgovca i zanatliju,
dijete, starca, svi stupaju iza križa kao braća. Ovdje
je brisana razlika, koju je ljudska oholost postavila,
da razdijeli što je Bog ujedinio.

Oko 7 s. j. kretala _je lagano preko polja duga
povorka župa: Pločica i Vitaljine uz milo zvučno pje-
vanje djevojačkih glasova.

Nešto iza toga dolazilo je nepregledno mnoštvo
u skupinama; sa zapada župe: Cavtat, Čilipi, Stravča,
sa sjevera župa: Pridvorje, a sa istoka župe: Gruda
i Mrcine. Pred svima je Križ, kojim se obavlja ,put
Križa“, a ne nose ni crkvene zastave ni svečane bar-
jake, već pjevaju pokorničke pjesme Bože moj“, ,Ja
se kajem“, ,Smiluj se meni, Bože“ i ,Gospin Plač“.
Ponosno ali ponizno stupaju ove falange ne u Traš-
košnim odjevenim haljinama i sabljažnjivim nošnjama,
već u bjelini raznolikih narodnih nošnja ili u crnini
sa velom na glavi, znakom kršćanske poniznosti. Stu-
paju disciplinovane povorke laganim tempom, pjeva-
jući po izbor pjesme, ulažu Gikva, klanjaju sei
ljube Čudotvorno Propeće, a zatim izlaze da se od-
more od napornog puta i okrijepe hladnom vodom.

Procesije su bile ogromne iz Čilipa 1100 duša,
iz Grude 900 duša, iz Mrcina oko 800 duša itd. Do-
lazak procesije bio je prizor koji nam govori da u
našem narodu imade i vjere i reda i smisla za sve
dobro i lijepo.

U 10 sati zvonce daje znak da započinje služba
Božja. Svijet ustaje sa svojih sjedala ispod hladovine
drveća i skuplja se pod velebnim platanom, koji će
svojom krošnjom štititi vjernike od sunčanih zraka.
Iz Crkve izlazu svećenici u crkovnim haljinama, da
služe sv. misu pod platanom, Preč. dekan Mons.
Dagonig odslužio je sv. misu, a pjevao je pjevački
zbor iz Čilipa uz pratnju na harmoniumu gosp. Nika
Skurić učitelja. Poslije evangjelja uspeo se pod platan
mladi uvaženi iranjevac O. Dr. Marijan Blažić. I ako
je svak čuo za ovog glasovitog propovjednika, danas
je tek imao sreću prvi put da čuje riječ utjehe iz
njegovih usta.

Grobna tišina zavlada. Narod se sve više stiskao
da ga bolje čuje. Gromki glas razlijega se na sve
strane te ga može razumjeti i zadnji slušalac. Prikazao
je križ kao najbolju školu za svakoga. »Abstine, sus-
tine et vinces“ t. j. kroti svoje sklonosti — podnosi
patnje života i bit ćeš pobjednik — bijahu glavne tačke
njegove propovijedi. U svojim digresijama šibao je po-
roke današnjeg naraštaja, koji je izgubio smisao života,
jer se odalečio od nauke Križa. Završio je sa velikim
zanosom pozivajući narod, da ostane vjeran križu, da
mu on vlada u srcima, u obitejji, u školi i javnom
životu odakle ga se kuša izbaciti.

Poslije sv. mise, razvila se procesija kojoj je
učestovalo više naroda nego na dan euharističnog
kongresa. Računa se da je bilo oko 5.000 duša. Ovdje
je vjersko oduševljenje došlo do vrhunca. U razma-
cima se molilo rozarije, a pjevački zborovi naizmjence
pjevahu ,Puče moj“. Svečanost je završila sa pjesmom
zahvalnicom i ljubljenjem sv. Križa.

Poslije podne odlazio je narod u skupinama
svojim kućama noseći u sebi dojam, koji će dugo
ostati u njegovoj uspomeni.

Konavle su eto ovom jedinstvenom i zajedničkom
proslavom dolično očitovali svoju vjeru i Kristovu
namjesniku sv. Oci Papi i svojim duhovnim pastirima

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik
Rukopisi se ne -povraćaju.

u kojima danas vide najveće svoje dobročinitelje i
iskrene prijatelje.

Tkogod je vidio ovaj opći odaziv naroda na ovu
proslavu morao je u duši svojoj kliknuti: ,O sveta
Katolička Crkvo, Ti si jedina kadra da u današnjem
metežu, krizi i neslozi, bogatstvom Tvojih božanskih
tajna složiš, sljubiš, okupiš i ujediniš grijehom rastro-
vane i potištene ljudske duše. Ti jedina možeš da
utješiš žalosne i zdvojne; da podigneš malodušne i
klonule; da ojačaš slabe i podigneš pale“.

 

Oko naših parkova.

U 35. broju našeg lista od 30. kolovoza 1933.
godine izašao je članak pod naslovom ,Naši par-
kovi“. Tu se u 5 redaka govori o društvu ,Dub“,
za kojeg je rečeno da ,sada — izgleda — spava du-
,bokim snom ili je već provedema tiha likvidacija
ovog korisnog i potrebnog društva. Tko je danas »Dub«
i ako ga ima, što onda radi? To se nezna“. — Osim
toga izašla je jedna notica o ,Opć. rasadniku“. Uprava
»Duba« poslala je radi toga ispravak. Mi donosimo
taj ispravak ne prisiljeni zakonom o štampi nego iz
susretljivosti prama »Dubu«, kojemu mora svatko pri-
znati velike zasluge u bliskoj prošlosti Dubrovnika.
Poslije formalnog uvoda ispravak glasi: 1) Nije istina
da se naše društvo ne brine za park Gradac, naprotiv
je istina da je god. 1928 inicijativom i obilnom ma-
terijalnom pomoći društva od preko Din, 100.000 (sto-
tinu hiljada) izvršena restauracija Gradca, koga društvo
prama raspoloživim materijalnim sredstvima svake go-
dine postepeno uregjuje. Istina je da se i sada pomoću
Općine popravljaju na Gradcu pojedine partije a ka-
meni je. materijal nabavilo ovo društvo. — 2) Nije istina
da ovo društvo spava ,dubokim snom“, maprotiv je
istina da je društvo u zadnjih par godina ostvarilo
mnoge ideje, ne samo za napredak parkova, već i raznih
kulturnih ustanova, o čemu je javnost redovno bila
obavještavana sa godišnjih društvenih sastanaka. -—
3) Nije istina da se društvo nalazi u ,tihoj likvidaciji“,
naprotiv je istina da je društvo od osnutka do danas
utrošilo za razvitak Dubrovnika i okolice preko Din.
2,600.000, a od g. 1919 preko Din. 600.000, uračunavši
tu i općinsku potporu u iznosu od Din. 93.000. —
4) Istina je da je društvo osnovalo ,Dubrovački Ra-
sadnik“ i uzdržavalo ga sve dok ga nije Općina pre-
tvorila u Općinski rasadnik. — 5) Nije istina da se nezna
tko je danas »Dub« i što radi, naprotiv je istina da
društvo po svojem radu uživa simpatije u svim sloje-
vima gragjanstva, čemu je pored ostalog dokaz veliki
mecenat skromnog dubrovačkog svećenika blagopok.
Dn Pava Lubova, koji je društvu ostavio četiri svoje kuće.
Za »Dub« Pretsjednik : Luko Bona — tajnik: F. Dabrović

Navedene su ovdje zasluge >Duba« tamo od
osnutka god. 1898, zasluge, koje nitko ne osporava,
pa ni naš članak. Mi smo pak iznijeli prigovore da-
našnjem radu »Duba«, a ne radu prošlih godina. Na-
tezanja megjutim ništa ne koriste. Glavna je stvar dobar
rad i probugjenje »Duba«, pa stoga svi želimo da ovo
društvo i dandanas nastavi svijetle tradicije, te da što
prije dostigne ,zlatno doba“ svog djelovanja i života.
Svi ga Dubrovčani u tom moraju pomoći.

 

sI ALLO LL LAN ELA O VANNA AO

AKO ŽELITE
da kod svoje kuče — za kratko
vrijeme od 6 mjeseci i uz nez-
natni trošak od samo 1 dinar
dnevno naučite ispravuo i
korektno

NJ EMAČKI, FRANCUSKI,

ENGLESKI ili TALIJANSKI

govoriti, čitati i pisati, onda
tražite besplatne probne lek-
cije i prospekte od

DOPISNE ŠKOLE
MODERNIH JEZIK.

,PERFEKT“ Beograd, (Ček. r. 56.498.) P. fah 559.

VRAN PA SENNA SENN DANE TA