_POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU gr. 39. « DUBROVNIK. 27. Rujna 1933. s Broj Cekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. Narodna Svijest gijena je listu 5 Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Manitestacija žive vjere naših Konavala. Ni jedna ideja nije toliko moćna, da oduševi i pokrene široke mase kao vjerska. Ova okuplja cijele narode bez razlike društvenog položaja u jedno du- hovno jedinstvo, bratstvo i solidarnost. Vjera je od Boga data čovjeku, da upravlja njegovim mislima i djelima, ona mu označuje pravu svrhu života, u njoj on nalazi utjehu i smisao života i njegovog nerazdru- živog druga — patnja — ona je temeljni dio njegovog duhovnog života; pak zato nije čudo, da pokreće ljudskim duhom. I Konavle su se odazvale želji sv. Oca i pozivu svojih župnika, te su od 13—17 ovog mjeseca, po- korničkim procesijama, molitvom i primanjem sv. Sa- kramenata dolično proslavili ovaj rijetki kršćanski ju- bilej, 1900 godišnjicu muke i smiti Spasiteljeve. Kad je pao prvi sumrak u srijedu 17. IX., zaslavila su sva zvona u konavoskim maticama i kapelama, što je o- davalo jednu divnu harmoniju. Odaziv je bio tako brojan, kako se nitko mije nadao, a pokazao se je takav zanos u pobožnosti, da su mnogi bili uprav potreseni i do suza ganuti. Glas zvona i simbol Križa u svijetlu umjetnički načinjenom na obronku brda povih Pridvorja, bijaše neki neodoljivi Božji poziv vjemim dušama. Od 9 s. večer dalje, Konavle su pružale čarobni prizor. Mnoštvo svjetiljaka razne boje i jakosti svjetlucalo je niz okolna brda, po polju i putevima, da ih nestane u manastiru u Pridvorju, a iz daljine sa svih strana čulo se mo- lenje sv. rozarija. Nešto iza 9 sati sjeli su svi konavoski župnici i iranjevci u ispovjedaonice. Crkva u moru svijeća, ras- srešena, bila je prava atrakcije. za narod, koji ju je sve više i više napunjao, a »Čudotvorno Propeće“ sa otoka ,Dakse“ posred crkve postavljeno bilo je povod mnogih suza, uzdaha i pobožnih molitava. Po- noća je kuclo, svećenici ustaju sa svojih sjedala, jer se prema programu imala služiti sv. misa. Ovu je služio Preč. Dekan Mons Ivo Dagonig, preko koje je održao savremenu propovijed mp. Dn Pero Brainović župnik Grude. Svojom ozbiljnom pojavom, jakim gla- som a najviše zornim prikazivanjem savremenog života u obitelji potresao je duše slušalaca. Naroda je pak bilo toliko mnoštvo, da je i prostrana crkva i sakristija i klaustar i placa pred crkvom sve bilo puno kao šipak. Ove ih je noći stupilo na sv. pričest oko 800, a mnoge nije došao red da se mogu ispovjediti. Poslije sv. mise razvila se veličanstvena procesija preko polja ispod kapele sv. Trojice, prve kona- voske matice, sa ,Propećem“ koji su nosili sveće- nici pod baldakinom. Nevigjeno mnoštvo svijeća, lampiona, ferala, rasvjeta puta, pretvorilo je noć u dan, a melidiozno pjevanje ,Puče moj“ mješovitog pjevačkog društva s Grude budilo je u svima potresne osjećaje pokajanja. Ovdje je čovjek osjetio puninu istine, kako je tek onda sretan, kad u čistoći duše slavi Boga vrhovno dobro svoje. Zora je zarudila, kad se narod vraćao svojim kućama noseći u duši nezaboravni utisak one noći, a svećenici su ponovno zasjeli u svoje ispovijedaonice, da udovolje pobožnom narodu. Poslije dnevnog rada, ići umoran 2—3 sata po tamnoj noći, čekati nekoliko sati, da se ispovijedi, pri- sustvovati trosatnoj funkciji u crkvi, te poslije nepro- spavane noći nastaviti dnevni rad, bijaše žrtva, koju samo ljudi žive vjere mogu podnijeti. Ovo bi moglo biti dolični finale ove proslave, a bijaše tek početak, uvod onog divnog triumia katoličke svijesti, koji smo doživjeli u nedjelju 17. o. mj. Bliža priprava na glavni dan proslave bila je trodnevnica, što se je održavala po svim župama Konavala. U četvrtak, petak i subotu dne 14, 15 i 16 tek, mi. hrlio je narod ma sv. Sakramente i sv. Misi, a poslije podne na Put križa, Odaziv je bio vanredan, župnici su jedva mogli odoljet ispovijedanju, a u večer su crkve bile pune naroda. Ko nije mogao doći u ve- čer na maticu išao je u mjesne kapele na molitvu koju je sam narod obavljao, moleći rozarij i pjevajući muku Isusovu u stihovima. A tko nije moga ni u kapele taj iro je kod kuće molio i pjevao muku Isusovu. Može se bez pretjerivanja reći, da su ovih dana cijeli Konavli svako veče molili i pjevali. Poslije jake bure, koja je duvala u subotu osva- nula je vedra i tiha nedjelja, da dovede u manastir staro i mlado e da učestvuje proslavi, kakovu će teško više doživjeti. U jutro rano zvona su dozivala narod, da se okupi u svojim maticima, pa da onda u redu muku i molitvi prevale onaj dugi put do manastira. Ne autima, kolima ni konjima već pješice, a neko i bosonog hodio je narod, jer lagodnost života ne ide skupa sa pokorom. U procesijama se vidilo seljake i činovnike, bogataša i siromaha, trgovca i zanatliju, dijete, starca, svi stupaju iza križa kao braća. Ovdje je brisana razlika, koju je ljudska oholost postavila, da razdijeli što je Bog ujedinio. Oko 7 s. j. kretala _je lagano preko polja duga povorka župa: Pločica i Vitaljine uz milo zvučno pje- vanje djevojačkih glasova. Nešto iza toga dolazilo je nepregledno mnoštvo u skupinama; sa zapada župe: Cavtat, Čilipi, Stravča, sa sjevera župa: Pridvorje, a sa istoka župe: Gruda i Mrcine. Pred svima je Križ, kojim se obavlja ,put Križa“, a ne nose ni crkvene zastave ni svečane bar- jake, već pjevaju pokorničke pjesme Bože moj“, ,Ja se kajem“, ,Smiluj se meni, Bože“ i ,Gospin Plač“. Ponosno ali ponizno stupaju ove falange ne u Traš- košnim odjevenim haljinama i sabljažnjivim nošnjama, već u bjelini raznolikih narodnih nošnja ili u crnini sa velom na glavi, znakom kršćanske poniznosti. Stu- paju disciplinovane povorke laganim tempom, pjeva- jući po izbor pjesme, ulažu Gikva, klanjaju sei ljube Čudotvorno Propeće, a zatim izlaze da se od- more od napornog puta i okrijepe hladnom vodom. Procesije su bile ogromne iz Čilipa 1100 duša, iz Grude 900 duša, iz Mrcina oko 800 duša itd. Do- lazak procesije bio je prizor koji nam govori da u našem narodu imade i vjere i reda i smisla za sve dobro i lijepo. U 10 sati zvonce daje znak da započinje služba Božja. Svijet ustaje sa svojih sjedala ispod hladovine drveća i skuplja se pod velebnim platanom, koji će svojom krošnjom štititi vjernike od sunčanih zraka. Iz Crkve izlazu svećenici u crkovnim haljinama, da služe sv. misu pod platanom, Preč. dekan Mons. Dagonig odslužio je sv. misu, a pjevao je pjevački zbor iz Čilipa uz pratnju na harmoniumu gosp. Nika Skurić učitelja. Poslije evangjelja uspeo se pod platan mladi uvaženi iranjevac O. Dr. Marijan Blažić. I ako je svak čuo za ovog glasovitog propovjednika, danas je tek imao sreću prvi put da čuje riječ utjehe iz njegovih usta. Grobna tišina zavlada. Narod se sve više stiskao da ga bolje čuje. Gromki glas razlijega se na sve strane te ga može razumjeti i zadnji slušalac. Prikazao je križ kao najbolju školu za svakoga. »Abstine, sus- tine et vinces“ t. j. kroti svoje sklonosti — podnosi patnje života i bit ćeš pobjednik — bijahu glavne tačke njegove propovijedi. U svojim digresijama šibao je po- roke današnjeg naraštaja, koji je izgubio smisao života, jer se odalečio od nauke Križa. Završio je sa velikim zanosom pozivajući narod, da ostane vjeran križu, da mu on vlada u srcima, u obitejji, u školi i javnom životu odakle ga se kuša izbaciti. Poslije sv. mise, razvila se procesija kojoj je učestovalo više naroda nego na dan euharističnog kongresa. Računa se da je bilo oko 5.000 duša. Ovdje je vjersko oduševljenje došlo do vrhunca. U razma- cima se molilo rozarije, a pjevački zborovi naizmjence pjevahu ,Puče moj“. Svečanost je završila sa pjesmom zahvalnicom i ljubljenjem sv. Križa. Poslije podne odlazio je narod u skupinama svojim kućama noseći u sebi dojam, koji će dugo ostati u njegovoj uspomeni. Konavle su eto ovom jedinstvenom i zajedničkom proslavom dolično očitovali svoju vjeru i Kristovu namjesniku sv. Oci Papi i svojim duhovnim pastirima Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne -povraćaju. u kojima danas vide najveće svoje dobročinitelje i iskrene prijatelje. Tkogod je vidio ovaj opći odaziv naroda na ovu proslavu morao je u duši svojoj kliknuti: ,O sveta Katolička Crkvo, Ti si jedina kadra da u današnjem metežu, krizi i neslozi, bogatstvom Tvojih božanskih tajna složiš, sljubiš, okupiš i ujediniš grijehom rastro- vane i potištene ljudske duše. Ti jedina možeš da utješiš žalosne i zdvojne; da podigneš malodušne i klonule; da ojačaš slabe i podigneš pale“. Oko naših parkova. U 35. broju našeg lista od 30. kolovoza 1933. godine izašao je članak pod naslovom ,Naši par- kovi“. Tu se u 5 redaka govori o društvu ,Dub“, za kojeg je rečeno da ,sada — izgleda — spava du- ,bokim snom ili je već provedema tiha likvidacija ovog korisnog i potrebnog društva. Tko je danas »Dub« i ako ga ima, što onda radi? To se nezna“. — Osim toga izašla je jedna notica o ,Opć. rasadniku“. Uprava »Duba« poslala je radi toga ispravak. Mi donosimo taj ispravak ne prisiljeni zakonom o štampi nego iz susretljivosti prama »Dubu«, kojemu mora svatko pri- znati velike zasluge u bliskoj prošlosti Dubrovnika. Poslije formalnog uvoda ispravak glasi: 1) Nije istina da se naše društvo ne brine za park Gradac, naprotiv je istina da je god. 1928 inicijativom i obilnom ma- terijalnom pomoći društva od preko Din, 100.000 (sto- tinu hiljada) izvršena restauracija Gradca, koga društvo prama raspoloživim materijalnim sredstvima svake go- dine postepeno uregjuje. Istina je da se i sada pomoću Općine popravljaju na Gradcu pojedine partije a ka- meni je. materijal nabavilo ovo društvo. — 2) Nije istina da ovo društvo spava ,dubokim snom“, maprotiv je istina da je društvo u zadnjih par godina ostvarilo mnoge ideje, ne samo za napredak parkova, već i raznih kulturnih ustanova, o čemu je javnost redovno bila obavještavana sa godišnjih društvenih sastanaka. -— 3) Nije istina da se društvo nalazi u ,tihoj likvidaciji“, naprotiv je istina da je društvo od osnutka do danas utrošilo za razvitak Dubrovnika i okolice preko Din. 2,600.000, a od g. 1919 preko Din. 600.000, uračunavši tu i općinsku potporu u iznosu od Din. 93.000. — 4) Istina je da je društvo osnovalo ,Dubrovački Ra- sadnik“ i uzdržavalo ga sve dok ga nije Općina pre- tvorila u Općinski rasadnik. — 5) Nije istina da se nezna tko je danas »Dub« i što radi, naprotiv je istina da društvo po svojem radu uživa simpatije u svim sloje- vima gragjanstva, čemu je pored ostalog dokaz veliki mecenat skromnog dubrovačkog svećenika blagopok. Dn Pava Lubova, koji je društvu ostavio četiri svoje kuće. Za »Dub« Pretsjednik : Luko Bona — tajnik: F. Dabrović Navedene su ovdje zasluge >Duba« tamo od osnutka god. 1898, zasluge, koje nitko ne osporava, pa ni naš članak. Mi smo pak iznijeli prigovore da- našnjem radu »Duba«, a ne radu prošlih godina. Na- tezanja megjutim ništa ne koriste. Glavna je stvar dobar rad i probugjenje »Duba«, pa stoga svi želimo da ovo društvo i dandanas nastavi svijetle tradicije, te da što prije dostigne ,zlatno doba“ svog djelovanja i života. Svi ga Dubrovčani u tom moraju pomoći. sI ALLO LL LAN ELA O VANNA AO AKO ŽELITE da kod svoje kuče — za kratko vrijeme od 6 mjeseci i uz nez- natni trošak od samo 1 dinar dnevno naučite ispravuo i korektno NJ EMAČKI, FRANCUSKI, ENGLESKI ili TALIJANSKI govoriti, čitati i pisati, onda tražite besplatne probne lek- cije i prospekte od DOPISNE ŠKOLE MODERNIH JEZIK. ,PERFEKT“ Beograd, (Ček. r. 56.498.) P. fah 559. VRAN PA SENNA SENN DANE TA