POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU “Naro Br. oN ' I =a DUBROVNIK 2. Ožujka 19832. ms Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XIV. dna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovaćke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1:50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare \zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. . v.. i Kosta Vojnovića. šnjici njegova rogjenja (1832—1932). 2 marta ov. god. mavršuje se stogodišnjica rogjenja jednog od najsnažnijih pob« rnika jugoslaven- skog ujedinjenja, jednog od najsvjellijih hrvatskih ro- doljuba, onoga, koji je kao uzvišen značaj i bistar um, madalje kao učenjak i uzgajatelj, uzoran otac i snažan politički govornik ostavio potomstvu uspomenu životnih primjera, kako se misli, živi, bori i trpi radi pravice i istine. Zaista su jubileji — ,ludi saeculares“ — već zato korisni, što nam dozivlju u pamet zaboravljene stvari što nečujno struje u našim žilama, Ali slava jubilejska narodnih velikana i značajeva zapravo je jedno od ve- likih kulturnih i moralnih dužnosti, koje nem pored svih poricanja današnje materijalističke t:štine došap- tavaju glasove onih znamenitih i dičnih pokojnika, koje kao prirodni masljednici ,haeredes mnecessarii“ smatramo svojim duhovnim ocima i graditeljima našeg očinskog Doma. Uspomena D.ra Kostantina kneza Vojnovića u mašoj tako nemirnoj, potrganoj i profaniranoj sadašnjici zvuči kao paradoks i an&hronizam, da rečem tačnije : kao protest proti kukolju bezdušne i ciničke beznačaj- nosti i duševne letargije, koju Sotona sije po svijetu i po našim narodnim brazdama. Kosto je Vojnović bio rodom iz Ercegnovoga u Boci Kotorskoj a starinom iz Besne. Nakon očine smrti preseli se Kosto sa svojem majkom u D»brovnik g. 1842, gdje je svršio gimnazijalne nauke kod Pijarista. Du- brovnik, gdje se uzgojio, zavolio on kao svoj zavičajni grad. U taj se slavni grad često svraćao, u njemu se posljednje godine života nastanio, u njemu umro, Tu su se rodila njegova dva odlična i znamenita sina, naš veliki dramatski pjesnik Ivo i brat mu Lujo, koji sada živi u Parizu. God. 1851 ode u Beč, gdje je slušao pravo na sveučilištu. Tamo je upoznao Vuka Karsdžića, Isto- dobno dogje u dodir sa famoznim ministrom Bachom, koji ga pozva da stupi u državnu službu. Vojnović odbi ministrov poziv i vrati se u Dubrovnik, gdje je od g. 1854 služio kao prislušnik. Te se godine oženi sa vrlo nadarenom Marijom pl. Serregli, s kojom ode u Mletke, gdje se spravljao za stroge ispite i naredne godine bje na Padovanskom sveučilištu promoviran na čast doktora prava. Tada je u Turinu izlazio list >Cre- puscolo«, u kojemu je saragjivao mladi Vojnović i prikazivao hrvatske političke odnošaje, nastojeći da hrvatskoj stvari pribavi u ltaliji što više simpstija. Iza dovršenih nauka krene u Dubrovnik. Radio je kao koncipijent kod D.ra Radmila. God. 1858 na- stani se u Splitu, gdje otvori svoju odvjetničku kan- celariju. Svojom simpatičnom pojavom, dubrovačkom skladnošću, blagim temperamentom i finim nastupom osvoji brzo srca ne samo splitskih Hrvata nego i auto- nomaša, tako da je bio slijedeće godine biran za tajnika trgovačko-obrine komore u Splitu. U tom je svojstu napisao prvo statističko djelo o Dalmaciji. Odmah ma početku svog javnog rada malazimo kneza Vojnovića uz bok Klaića i Pavlinovića i drvgih narodnih vogja, koji su budili hrvatsku narodnu svijest u Dalmaciji. Pavlinović ga je čak smatrao svojim naj- pouzdanijim prijateljem. De2lmatinski Hrvati nijesu imali svcga glasila. Nasta ljuta borba za i proti sjedinjenju Dalmacije sa Hrvatskom u raznim brošurama. Tom- maseo, Duplančić, Čega i Ljubić, pozniji akademik i ravnatelj arheološkog društva u Zagrebu, pisali su proti sjedinjenju. Odgovareli su im Bakotić, Danilo, Nikolić, Monti, a naročito Kosto Vojnović. Kad se je povratio ustav g. 1861 Vojnović napisa raspravu ,Un voto per 1 unione“ koja je napravila senzaciju i podigla prašinu u autonomaškim protivničkim krugovima. Tako masta borba izmegju Vojnovića i slavnog našeg zemljaka Tommasea, koji se u najboljim &:ovima ipak osjećao naše gore listom i koji je s poštovanjem govorio o Vojnovićevim navodima. God. 1862 počeo je izlaziti u Zadru »Il Nazionale« (pozniji »Nerodni Lisi«), pa Vojnovića nalazimo megju prvim saradnicima toga lista, glasila narodne hrvatske misli u Dalmaciji. Već u druge m broju toga lista piše Vojnović svoj poznati članak ,O pravu i dužnosti opo- zicije“. Tu navaljuje na njemački kruti centralizam i magjarski dualizam, a zegovara federalizam, Od onda do svoje smrti osta Vojnović vjernim saradnikom Pavlinovićeva i Bjankinova »Narodnog Lista«. Vojnović je u Splitu bio na čelu Hrvata. To je u ono doba bilo junaštvo. Priznati se Hrvatom zna- čilo je tada suprotstaviti se teroru zavedenih uličar- skih banda. Vojnović je bio prvi koji se je u ono opasno doba Bajamontove autonomaške strahovlade na splitskoj općini usudio da izvjesi na svojoj kući hrvatsku tro- bojnicu. Lappenna i drugovi shvatiše taj rodoljubni gest kao provokaciju. ' Navckaše ulicu i razdrežena svjetina navali na Vojnovićev stan, ali se Kcsta nije uplašio. Mali se Ivo Vojnović vilo dobro sjećao tcg juriša i po njegovu kazivanju njegovi su roditelji sta- novali u istoj kući ma obali, gdje je bila osnovana hrvatska čitaonica. U Vojnovićev stan zalazili su onda narodni korifeji. U tom bi stanu često zatutnjio korak jupiterske figure Dum Miha Pavlinovića, koji bi uzeo i luljao na svojim koljenima malog Iva poznijeg pjes- nika. Nezaboravna značajna vremena! Narod je znao onda (ne više sad I) cijeniti značaj, naročito značaj Kostantina Vojnovića. Kotorski ga ve- leporeznici izabraše 1864 god. svojim zastupnikom na dalmatinskom saboru, a godine 1872 izabra ga Ma- karska svojim izaslanikom u zadarski sabor, a kasnije to isto učini i Korčula. Neki ga dalmatinski gradovi imenovaše svojim začasnim građaninom. God, 1872 proputova sa Pavlinovićem Hrvatsku i Slavoniju. Tom prigodom upozna biskupa Strosmajera. Njihovo je prijateljstvo bilo srčano i dosmrtno, Na povratku napisa za ,Narodni List“ ,Pisma iz Hrvatske“, a god. 1874 napisa talijanski ,Statistične crtice o Hrvatskoj“, gdje je istaknuo naciona'ne, političke i ekonomske interese, koji vojuju za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom, Tu ima divne nauke za naša kaotična vremena |! Jedna mala anegdota: Kad je Pavlinović bio od austrijsko-autonomaške birokracije optužen, da je bunio proti državi Podgorane i tom prilikom strpaše u z sve kućne starešine i podgorskog glavara, da bi od njih iznudili kakvo priznanje na zator Miha Pavlino- vića, ponudi se Vojnović kao njihov branitelj. Logika Vojnovićeve besjede i njegovo stručno znanje pribavi slobodu robijašima a spas Pavlinoviću. (Treba zapam- titi, da je to bila prva rasprava u Splitu vođena zbog smione volje Vojnovićeve u hrvatskom jeziku. Godina 1874 bila je naročito znamenita u histo- riji hrvatskog naroda, Te godine se je otvorilo ponajviše žilavim nastojanjem i mun'f cencijom Strosmajerovom hrvatsko sveučilište u Zagrebu. U Dalmaciji veselju ni kraja ni kcnca, naročito onda. kad se je obaznalo, da je Vojnović imenovan za pr iesora kaznenog, kasnije gređanskog prava na istom sveučilištu. Prije svog odlaska u Zagreb pozdravlja svoje prijatelje među ostalim : »Nek moji prijatelji budu uvjereni, da kako radeć amo uz njih moje srce i misao težili su na Hrvatsku, tako radeć u Hrvatskoj, srce i misao težit će ovamo...“ God. 1874 dne 24 listopada bje izabran za prorektora, Tom prigodom progovori djaštvu. Taj govor odjeknu po cijeloj slavenskoj štaimpi, jer je tom prigodom izričito istaknuo svoju vjeru u konačnu slobodu hrvat- skog maroda. Godine 1876 bio je izabran dekanom juridičkog fakulteta, a za god. 1877 — 1878 rektorom zagrebačkog svevčilišta, U tom se svojstvu zauzeo uspješno za pravo reciprcciteta hrvatskog sveučilišta u Austriji. G. 1878 ispuni časno zadaću predsjednika odbora za prenos Preradovićevih kostiju na M rogoj. O0& Naše potrebe memirile kod meših: oglesivača Danju: lijepa i po kiši i nevremenu \uVeče: lijepa kod čaja i plesa. Mnogo toga donosi to godišnje doba: loše vrijeme . . . lijepe zabave. Ali gdje Vi bili — vani ili unutri — uvijek ste lijepa ako upotrebljavate Elida Creme de chaque heure. E Elida Creme de chaque heure obavija kožu jednim finim zaštitnim velom ... uzdržaje je mekom, nježnom i lijepom, a štiti je protiv vjetra i nevremena. ELIDA CREME DE CHAQUE HEURE_ -