POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 26. DUBROVNIK 28. Lipnja 1932. s Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XIV. Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Triumfalno euharistijsko slavlje Nijedan euharistijski kongres nije bio možda tako veličanstven, kao što je sadašnji u Dublinu. To se može razumjeti jedino tako, da na sadašnjim sveča- nostima sudjeluje gotovo čitav irski narod, na čelu sa vladom de Valere. Nije samo Dublin u svečanom ras- položenju, već kako javljaju londonske novine čitava Irska. Nema mjesta na ,Zelenom Otoku“, koje se nije iskitilo u počast kongresa, premda je na stotine kilo- metara udaljeno od Dublina i njegovi gragjani ne će vidjeti svečanosti, Sam je. Dublin poplavljen učesnicima kongresa sa svih strana svijeta. Nema gotovo naroda na svijetu koji nije zastupan na kongresu. Od Kitaja do Južne Afrike i od Australije do Kanade, svi su narodi po- slali svoje predstavnike u Dublin. Grad pruža do sada nikada nevidjenu sliku šarenila i živosti, Čuju se malne svi poznati jezici na svijetu i vide se mnogobrojne narodne nošnje učesnika. Drži se da je na kongres stiglo preko milijun učesnika. Toliki broj naroda bilo je naravno izvanredno teško smjestiti, premda su na vrijeme bile poduzete sve potrebne pripreme, da učes- nici kongresa nadju skloništa za noć. Trebalo je zato urediti 25 velikih parobroda u dublinskoj luci: veliki broj poljskih logorišta, da se smjeste oni učesnici kon- gresa, koji nijesu mogli naći mjesta po privatnim ku- ćama, hotelima i restaurantima. A gotovo svaka je kuća u Dublinu najspremnije stavila na raspolaganje bar jednu sobu za učesnike kongresa. Ali je broj učesnika nadmašio svako očekivanje, pa nije bila dovoljna usluž- nosi duvlinskih gradjana da se ža sve nadje nočišta, Na kongresu sudjeluju medju ostalim jedanaest kardinala te nekoliko stotina nadbiskupa i biskupa. Iz Sjedinjenih Država došlo je na kongres 25 nadbiskupa i biskupa, 1600 vjernika. Veliki broj je došao iz Ka- nađe. Iz Engleske je došlo 15 nadbiskupa i biskupa te brojni drugi učesnici. Na tisuće svećenika svih na- roda okupljeno je ovih dana u glavnom gradu Irske. Sav je Dublin raskošno iskićen, Nema nijedne kuće, ni najsiromašnije, koja se nije iskitila zastavama i sagovima, zelenilom i cvijećem u počast kongresa. Dopisnici velikih svjetskih novina konstatiraju, da su upiavo najsiromašniji gragjani Dublina bili prvi, koji su iz vlastite pobude počeli ukrašivanjem svojih kuća u počast kongresa. Stotine kuća u siromašnim četvr- iima Dublina iskićene su i slikama sveteca. Što više, svi gradovi u provinciji izradili su plan za ukrašivanje kuća i javnih zgrada za čitavo vrijeme kongresa, koji će trajati osam dana. k Irski seljaci su pak pokazali neobičnu požrtvov- nost, da svoje kuće iskite u počast kongresa. Ma da žive stotine kilometara daleko od Dublina. Oni su uz to iskitili sve brežuljke oko svojih sela sa irskim za- aii koje se viju na desetke metara visokim kop- jima. Papinski legat kardinal Lorenzo Lauri bio je do- čekan kao suveren. Sa posebnim parobrodom, koji mu je irska vlada stavila na raspolaganje, papinski legat je doplovio iz Engleske u irsku luku Dun Laoghaire, koja se za vrijeme iudjinskog gospodstva u lrskoj zvala Kingtown. Čitav roj aeroplana irske vlade letilo je nad parobrodom sve do njegovog ulaska u luku. Aeroplani siu mu pošli u susret i dočekali na medji irskih voda. U luci, na irskom tlu, pozdravili su pa- pinskog legata dublinski nadbiskup, članovi vlade i predstavnici svih gradskih općina Irske. Iz Dun Lao- ghaire se papinski legat odvezao u svečanoj povorci u Dublin oko 100 kilometara puta, neprestano akla- miran od mnoštva naroda. U Dublinu je bio dočekan na najsvečaniji način od predstavnika grada i svih ustanova te gotovo čitavog gragjanstva. Drugi dan nakon dolaska papinskog nuncija u Dublin, de Valera je priredio svečano primanje u nje- govu počast u starodrevnoj dublinskoj tvrgjavi, gdje su nekada sjedili engleski guverneri, koji su vladali Irskom. De Valera nije ovaj put ni pozvao predstavnika bri- Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1:50 tanske krune u Dublinu, motivirajući svoj postupak time, da on nije zastupnik jedne inozemne države, već ostatak tugjinskog gospostva u Irskoj. Svake noći je Dublin obasjan morem svijetla. Sve su javne zgrade iluminirane, a isto tako i veliki broj privatnih. Na ponoćnoj misi u privremenoj katedrali Dublina prisustvovalo je nekoliko stotina tisuća ljudi, naravno da je samo najmanji broj ovog mnoštva našao mjesta u crkvi, ali su zvučnici raznosili službu božju daleko van, gdje su stajali i klečali vjernici. U golemom parku Dublina održana je takogjer ponoćna svečana misa. Svi su prisutni za vrijeme mise držali u ruci veliku upaljenu svijeću, pa je prizor bio od silnog dojma i veličanstvenosti. Veličanstvenost noćne rasvjete povećava golem reilektor od milijun svijeća jakosti, koji čitave noći obasjava Dublin. U megjuvremenu se drže brojna zbo- rovanja i crkve su neprestano pune vjernika. U nedjelju 26. o, mj. zadnji dan kongresa, održala se je velebna euharistička procesija u kojoj je sudjelovalo, kako se drži, gotovo 600,000 vjernika. Čitavi odredi irske vojske sudjelovali su takogjer u procesiji. Uspjeh u školama i uspjeh u životu značenje današnjih ocjena u svjedodžbama. Konac školske godine znači kušnju ne samo za djake, nego i za profesore, učitelje i katehete. U drhtavoj uzbugjenosti trepeću bezbrojna mlada srca, koja predstavljaju petinu, desetinu ili dvadesetinu naroda. U dušu se ureznju doživljaji, koji ostaju ne- izbrisivi za čitavu budućnost. I veliki i mali djaci gle- daju u onim redovima, koji im/še szopćuju, ne samo usmeno ili pismeno svjedočanstvo o svojem radu, nego i potvrđu o pravdi i nepravdi cijeloga svijeta. Nastavnici to dobro znadu. Barem savjesni na- stavnici. Zato je njima vrlo teško ukalupljivati svoje mišljenje o djacima u nekoliko šablonskih ocjena. Šta znači odličan, vrlo dobar ili dobar uspjeh ? Profesori, učitelji i katehete znadu, da je ta ljestvica ocjenjivanja vrlo siromašna. Megju učenicima se tijekom vremena razvije vanredno fino osjećanje za vrijednost svakoga izmegju njih. Oni pogagjaju izvrsno, tko je vrijedniji od koga. U razredu od pedeset djaka imadu oni go- tovo pedeset stupnjeva ocjenjivanja. Kada bi djaci morali da po svojem iskustvu poredaju sami sebe jednoga iza drugoga, oni bi od pedesetorice drugova načinili možda pedeset redova. A profesori, učitelji i katehete svrstat će svu tu pedesetoricu samo u četiri reda. Tu već mora silom prilika da posirada barem donekle megju učenicima osjećanje za pravednost. Ta šta može mladi čovjek da sudi o ocjenjivanju koje stavlja u isti red djake, koji bi morali zapravo da stoje na vrlo uda- ljenim stepenicama istoga stubišta? Kod odlikaša još će se nekako složiti većina razreda, da oni mogu stajati naporedo jedan uz drugoga. Ali kod djaka s vrlo dobrim i dobrim uspjehom nema jedinstvene vrijednosti. Tu postoje golemi razmaci izmegju pojedinaca, koji stoje zapravo, daleko jedan iza drugoga, a službeno im ocjenjivanje priznaje isti uspjeh. 1 stara je ljestvica ocjenjivanja, barem za srednje škole, bila prilično siromašna, a otkako je ukinuta nota dovoljan, u nastavi je nastala mala revolucija. Danas ne možemo mnogo držati do toga, imade li tko vrlo dobar ili dobar uspjeh. Može se desiti slučaj, da onaj djak, kojibi po starom imao dovoljan uspjeh, prestigne sve djake s dobrim uspjehom, i na njegovoj svjedožbi najedamput piše, da je. svršio razred s vrlo dobrim uspjehom. Naprotiv djak, koji nije bio nikada u opas- nosti da propadne, nego je pripadao uvijek ,srednjemu staležu“ dobrih djaka, opaža najedamput, da je zapo- stavljen onim drugovima, koji se možda teškom mukom provlače iz razreda u razred. Na taj se način srednje škole ocjene pretvaraju u lažnu valutu, koja me može potaknuti djake na revno natjecanje u učenju, Umjesto da su stari ,dovoljnaši“ postali ,dobraši“ pretvorili su se mnogi stari ,dobraši“ i ,vrlodobraši“ po;fak- tičnom znanju u ,dovoljnaše“. Zato bi bilo potrebito, da se vratimo barem na stari način ocjenjivanja, koji je Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare \zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. svakako bolji od sadašnjega, ako već ne ćemo da stvo- rimo nove kategorije, koje bi bolje ocjenjivale ukupnu, ćudorednu i aktivističku vrijednost učenika. Današnje školske ocjene, koje se unose u svje- dodžbe, iscrpljuju tek jednu stranu učenikovih spo- sobnosti i uspjeha. Zeto nije čudo, što mnogi odlikaši ne znače kasnije u životu ništa, Život traži čitava čo- vjeka, a ne samo njegovo pamćenje i razum. Šta više, u životu igraju više puta presudnu ulogu upravo one osobine koje nijesu ocijenjene u školskim svjedodžbama Gjak s dobrim uspjehom u naučnim predmetima, ali s neumornom radinošću, čvrstim značajem i živom poduzetnošću može kasnije vrijediti narodu više nego odlikaš, koji je slabe volje, nesamosialne inicijative i sebične ćudi. Rijetko će se dogoditi, da potpuno slab djak postane istaknutim javnim radnikom u svojem narodu. Ali zato se može često dogoditi i dogagja se, da srednji gjaci prestizavaju one svoje drugove, i su u svjedodžbama imali bolje ocjene od njih. To nas mora uvjeriti, da današnjih školskih ocjena ne smijemo ni potcjenjivati ni precjenjivati. Roditelji su u prosugjivanju škole katkada mnogo stvarniji od službenih školskih predstavnika. Dok služ- beni predstavnici više puta zatvaraju oči pred ned stacima današnje svjetovne škole, koja ima g isključivo intelektualističko obilježje, dotle roditelji tra da im djeca budu svestrano odgojena. | neškol roditelji žele, da im djeca postanu potpuni ljudi štrenim umom, snažnom voljom i dubokim osjećanjem. Odatle se može razumjeti neograničena privrž t našega naroda prema sjemeništima, orfanotrofijima, konviktima i drugim internatima, Kad bismo načinili statistiku naših znamenitih ljudi, došli biamo do zaključka, da je veliki dio niji odgojen upravo u različitim zavodima većinom konie- sionalnoga karaktera. Ti su zavodi usavršili pozitivne osobine volje i osjećanja kod Starčevića, Strosmajera, Stadlera, Klaića, Pavlinovića, fra Grge Martića, Jelenića i bezbrojnih drugih naših velikana. Zato narod oprav- dano traži, da ti zavodi i dalje postoje i da pristup u njih bude dopušten svakomu učeniku, koji hoće da vrši zavodske propise. Djetinjarija bi bila, kad bi tkogod rekao, da voljni odgoj pripada obiteljima i da zato nijesu potrebita sjemeništa, konvikti ni orfanotro- fiji. Znademo, da velik dio naših djaka uči daleko od svoje roditeljske kuće. Bilo bi upravo nečovječno i barbarski tražiti od takvih roditelja i skrbnika, da oni ne smiju povjeriti svoju djecu zavodima, u koje imadu povjerenja. Zar da se ulici, kinematografu i modi prizna - veće pravo na odgoj nego sjemeništima, konviktima, orfanotrofijima i preparandijama, u kojima rade iskusni i kvalificirani odgojitelji i odgojiteljice ? A i oni rodi- telji, koji žive u mjestu gdje se nalaze srednje škole, imaju pravo tražiti za čudoredni odgoj svoje djece veće siručnjake, nego li su oni. Najžešća je borba proti konfesionalnim zavodima provedena dosada u Mehiku. No mehikanski su držav- nici praktički osudili i sami tu borbu, kad su svoju djecu, osobito svoje kćeri, slali u konfesionalne zavode u Sjedinjenim Državama. Svojim su dakle sugragjanima, koji nijesu imali toliko novaca, da šalju djecu u tu- gjinu, zabranjivali da se posluže istom blagodati, kojom su se služili oni. Posljedice su te dvostruke mjere u Mehiku vrlo.žalosne, jer je velik dio omladine, u ne- stašici vjerskih ideala, stao prihvaćati nauku boljševičkih prvaka, koji prijete propašću cijeloj evropskoj kulturi i civilizaciji. — P. G. Cilj euharistijskog kongresa. U nedjelju 10. o. mj. u Ogulinu završen je veliki euharistijski kongres. Na zborovanju govorio je krčki biskup Srebrenić, pretsjednik permanentnog odbora episkopata za kongrese. On je uz ostalo rekao: »Ove se godine redaju euharistijski kongresi širom naše domovine. Prvi je bio u Sarajevu, zatim se vrši ovaj u Ogulinu. Priredit će se ove godine u Omišu, Korčnli, Hvaru, Sisku, Tijesnom i na Krku. Euharistijski su kongresi svjetska pojava. To je prst milosrdja Božjeg, koje u današnjem idejnom i materijalnom haosu u svijetu upućuje čovječanstvo što treba da radi, ako hoće mir i ljubav, bez čega nemože postojati. Bog je naš gospodar. Njegovo gospodstvo treba da vlada u parlamentima i zakonodavstvu u odgoju mladeži i u udruženjima bilo koje vrsti prema načelima kako ih zahtjeva Božje pravo i razlaže katolička crkva.“