POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

 

Br. 26.

DUBROVNIK 28. Lipnja 1932.

s

Broj Čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

God. XIV.

Narodna Svijest

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Triumfalno euharistijsko slavlje

Nijedan euharistijski kongres nije bio možda tako
veličanstven, kao što je sadašnji u Dublinu. To se
može razumjeti jedino tako, da na sadašnjim sveča-
nostima sudjeluje gotovo čitav irski narod, na čelu sa
vladom de Valere. Nije samo Dublin u svečanom ras-
položenju, već kako javljaju londonske novine čitava
Irska. Nema mjesta na ,Zelenom Otoku“, koje se nije
iskitilo u počast kongresa, premda je na stotine kilo-
metara udaljeno od Dublina i njegovi gragjani ne će
vidjeti svečanosti,

Sam je. Dublin poplavljen učesnicima kongresa
sa svih strana svijeta. Nema gotovo naroda na svijetu
koji nije zastupan na kongresu. Od Kitaja do Južne
Afrike i od Australije do Kanade, svi su narodi po-
slali svoje predstavnike u Dublin. Grad pruža do sada
nikada nevidjenu sliku šarenila i živosti, Čuju se malne
svi poznati jezici na svijetu i vide se mnogobrojne
narodne nošnje učesnika. Drži se da je na kongres
stiglo preko milijun učesnika. Toliki broj naroda bilo
je naravno izvanredno teško smjestiti, premda su na
vrijeme bile poduzete sve potrebne pripreme, da učes-
nici kongresa nadju skloništa za noć. Trebalo je zato
urediti 25 velikih parobroda u dublinskoj luci: veliki
broj poljskih logorišta, da se smjeste oni učesnici kon-
gresa, koji nijesu mogli naći mjesta po privatnim ku-
ćama, hotelima i restaurantima. A gotovo svaka je kuća
u Dublinu najspremnije stavila na raspolaganje bar
jednu sobu za učesnike kongresa. Ali je broj učesnika
nadmašio svako očekivanje, pa nije bila dovoljna usluž-
nosi duvlinskih gradjana da se ža sve nadje nočišta,

Na kongresu sudjeluju medju ostalim jedanaest
kardinala te nekoliko stotina nadbiskupa i biskupa. Iz
Sjedinjenih Država došlo je na kongres 25 nadbiskupa
i biskupa, 1600 vjernika. Veliki broj je došao iz Ka-
nađe. Iz Engleske je došlo 15 nadbiskupa i biskupa
te brojni drugi učesnici. Na tisuće svećenika svih na-
roda okupljeno je ovih dana u glavnom gradu Irske.

Sav je Dublin raskošno iskićen, Nema nijedne
kuće, ni najsiromašnije, koja se nije iskitila zastavama
i sagovima, zelenilom i cvijećem u počast kongresa.
Dopisnici velikih svjetskih novina konstatiraju, da su
upiavo najsiromašniji gragjani Dublina bili prvi, koji
su iz vlastite pobude počeli ukrašivanjem svojih kuća
u počast kongresa. Stotine kuća u siromašnim četvr-
iima Dublina iskićene su i slikama sveteca. Što više,
svi gradovi u provinciji izradili su plan za ukrašivanje
kuća i javnih zgrada za čitavo vrijeme kongresa, koji
će trajati osam dana. k

Irski seljaci su pak pokazali neobičnu požrtvov-
nost, da svoje kuće iskite u počast kongresa. Ma da
žive stotine kilometara daleko od Dublina. Oni su uz
to iskitili sve brežuljke oko svojih sela sa irskim za-
aii koje se viju na desetke metara visokim kop-
jima.

Papinski legat kardinal Lorenzo Lauri bio je do-
čekan kao suveren. Sa posebnim parobrodom, koji mu
je irska vlada stavila na raspolaganje, papinski legat
je doplovio iz Engleske u irsku luku Dun Laoghaire,
koja se za vrijeme iudjinskog gospodstva u lrskoj
zvala Kingtown. Čitav roj aeroplana irske vlade letilo
je nad parobrodom sve do njegovog ulaska u luku.
Aeroplani siu mu pošli u susret i dočekali na medji
irskih voda. U luci, na irskom tlu, pozdravili su pa-
pinskog legata dublinski nadbiskup, članovi vlade i
predstavnici svih gradskih općina Irske. Iz Dun Lao-
ghaire se papinski legat odvezao u svečanoj povorci
u Dublin oko 100 kilometara puta, neprestano akla-
miran od mnoštva naroda. U Dublinu je bio dočekan
na najsvečaniji način od predstavnika grada i svih
ustanova te gotovo čitavog gragjanstva.

Drugi dan nakon dolaska papinskog nuncija u
Dublin, de Valera je priredio svečano primanje u nje-
govu počast u starodrevnoj dublinskoj tvrgjavi, gdje su
nekada sjedili engleski guverneri, koji su vladali Irskom.
De Valera nije ovaj put ni pozvao predstavnika bri-

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1:50

 

tanske krune u Dublinu, motivirajući svoj postupak
time, da on nije zastupnik jedne inozemne države, već
ostatak tugjinskog gospostva u Irskoj.

Svake noći je Dublin obasjan morem svijetla. Sve
su javne zgrade iluminirane, a isto tako i veliki broj
privatnih. Na ponoćnoj misi u privremenoj katedrali
Dublina prisustvovalo je nekoliko stotina tisuća ljudi,
naravno da je samo najmanji broj ovog mnoštva našao
mjesta u crkvi, ali su zvučnici raznosili službu božju
daleko van, gdje su stajali i klečali vjernici. U golemom
parku Dublina održana je takogjer ponoćna svečana
misa. Svi su prisutni za vrijeme mise držali u ruci
veliku upaljenu svijeću, pa je prizor bio od silnog
dojma i veličanstvenosti.

Veličanstvenost noćne rasvjete povećava golem
reilektor od milijun svijeća jakosti, koji čitave noći
obasjava Dublin. U megjuvremenu se drže brojna zbo-
rovanja i crkve su neprestano pune vjernika. U nedjelju
26. o, mj. zadnji dan kongresa, održala se je velebna
euharistička procesija u kojoj je sudjelovalo, kako se
drži, gotovo 600,000 vjernika. Čitavi odredi irske vojske
sudjelovali su takogjer u procesiji.

Uspjeh u školama i uspjeh u životu
značenje današnjih ocjena u svjedodžbama.

Konac školske godine znači kušnju ne samo za
djake, nego i za profesore, učitelje i katehete.

U drhtavoj uzbugjenosti trepeću bezbrojna mlada
srca, koja predstavljaju petinu, desetinu ili dvadesetinu
naroda. U dušu se ureznju doživljaji, koji ostaju ne-
izbrisivi za čitavu budućnost. I veliki i mali djaci gle-
daju u onim redovima, koji im/še szopćuju, ne samo
usmeno ili pismeno svjedočanstvo o svojem radu, nego
i potvrđu o pravdi i nepravdi cijeloga svijeta.

Nastavnici to dobro znadu. Barem savjesni na-
stavnici. Zato je njima vrlo teško ukalupljivati svoje
mišljenje o djacima u nekoliko šablonskih ocjena. Šta
znači odličan, vrlo dobar ili dobar uspjeh ? Profesori,
učitelji i katehete znadu, da je ta ljestvica ocjenjivanja
vrlo siromašna. Megju učenicima se tijekom vremena
razvije vanredno fino osjećanje za vrijednost svakoga
izmegju njih. Oni pogagjaju izvrsno, tko je vrijedniji
od koga. U razredu od pedeset djaka imadu oni go-
tovo pedeset stupnjeva ocjenjivanja. Kada bi djaci morali
da po svojem iskustvu poredaju sami sebe jednoga
iza drugoga, oni bi od pedesetorice drugova načinili
možda pedeset redova. A profesori, učitelji i katehete
svrstat će svu tu pedesetoricu samo u četiri reda. Tu
već mora silom prilika da posirada barem donekle
megju učenicima osjećanje za pravednost. Ta šta može
mladi čovjek da sudi o ocjenjivanju koje stavlja u isti
red djake, koji bi morali zapravo da stoje na vrlo uda-
ljenim stepenicama istoga stubišta? Kod odlikaša
još će se nekako složiti većina razreda, da oni mogu
stajati naporedo jedan uz drugoga. Ali kod djaka s vrlo
dobrim i dobrim uspjehom nema jedinstvene vrijednosti.
Tu postoje golemi razmaci izmegju pojedinaca, koji
stoje zapravo, daleko jedan iza drugoga, a službeno
im ocjenjivanje priznaje isti uspjeh.

1 stara je ljestvica ocjenjivanja, barem za srednje
škole, bila prilično siromašna, a otkako je ukinuta nota
dovoljan, u nastavi je nastala mala revolucija. Danas
ne možemo mnogo držati do toga, imade li tko vrlo
dobar ili dobar uspjeh. Može se desiti slučaj, da onaj
djak, kojibi po starom imao dovoljan uspjeh, prestigne
sve djake s dobrim uspjehom, i na njegovoj svjedožbi
najedamput piše, da je. svršio razred s vrlo dobrim
uspjehom. Naprotiv djak, koji nije bio nikada u opas-
nosti da propadne, nego je pripadao uvijek ,srednjemu
staležu“ dobrih djaka, opaža najedamput, da je zapo-
stavljen onim drugovima, koji se možda teškom mukom
provlače iz razreda u razred. Na taj se način srednje
škole ocjene pretvaraju u lažnu valutu, koja me može
potaknuti djake na revno natjecanje u učenju, Umjesto
da su stari ,dovoljnaši“ postali ,dobraši“ pretvorili
su se mnogi stari ,dobraši“ i ,vrlodobraši“ po;fak-
tičnom znanju u ,dovoljnaše“. Zato bi bilo potrebito,
da se vratimo barem na stari način ocjenjivanja, koji je

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik

Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare \zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik

Rukopisi se ne povraćaju.

svakako bolji od sadašnjega, ako već ne ćemo da stvo-
rimo nove kategorije, koje bi bolje ocjenjivale ukupnu,
ćudorednu i aktivističku vrijednost učenika.

Današnje školske ocjene, koje se unose u svje-
dodžbe, iscrpljuju tek jednu stranu učenikovih spo-
sobnosti i uspjeha. Zeto nije čudo, što mnogi odlikaši
ne znače kasnije u životu ništa, Život traži čitava čo-
vjeka, a ne samo njegovo pamćenje i razum. Šta više,
u životu igraju više puta presudnu ulogu upravo one
osobine koje nijesu ocijenjene u školskim svjedodžbama
Gjak s dobrim uspjehom u naučnim predmetima, ali
s neumornom radinošću, čvrstim značajem i živom
poduzetnošću može kasnije vrijediti narodu više nego
odlikaš, koji je slabe volje, nesamosialne inicijative i
sebične ćudi. Rijetko će se dogoditi, da potpuno slab
djak postane istaknutim javnim radnikom u svojem
narodu. Ali zato se može često dogoditi i dogagja se,
da srednji gjaci prestizavaju one svoje drugove, i
su u svjedodžbama imali bolje ocjene od njih. To nas
mora uvjeriti, da današnjih školskih ocjena ne smijemo
ni potcjenjivati ni precjenjivati.

Roditelji su u prosugjivanju škole katkada mnogo
stvarniji od službenih školskih predstavnika. Dok služ-
beni predstavnici više puta zatvaraju oči pred ned
stacima današnje svjetovne škole, koja ima g
isključivo intelektualističko obilježje, dotle roditelji tra
da im djeca budu svestrano odgojena. | neškol
roditelji žele, da im djeca postanu potpuni ljudi
štrenim umom, snažnom voljom i dubokim osjećanjem.
Odatle se može razumjeti neograničena privrž t
našega naroda prema sjemeništima, orfanotrofijima,
konviktima i drugim internatima,

Kad bismo načinili statistiku naših znamenitih
ljudi, došli biamo do zaključka, da je veliki dio niji
odgojen upravo u različitim zavodima većinom konie-
sionalnoga karaktera. Ti su zavodi usavršili pozitivne
osobine volje i osjećanja kod Starčevića, Strosmajera,
Stadlera, Klaića, Pavlinovića, fra Grge Martića, Jelenića
i bezbrojnih drugih naših velikana. Zato narod oprav-
dano traži, da ti zavodi i dalje postoje i da pristup
u njih bude dopušten svakomu učeniku, koji hoće
da vrši zavodske propise.  Djetinjarija bi bila, kad bi
tkogod rekao, da voljni odgoj pripada obiteljima i da
zato nijesu potrebita sjemeništa, konvikti ni orfanotro-
fiji. Znademo, da velik dio naših djaka uči daleko od
svoje roditeljske kuće. Bilo bi upravo nečovječno i
barbarski tražiti od takvih roditelja i skrbnika, da oni
ne smiju povjeriti svoju djecu zavodima, u koje imadu
povjerenja. Zar da se ulici, kinematografu i modi prizna

  

    

 

  
  
  

 

- veće pravo na odgoj nego sjemeništima, konviktima,

orfanotrofijima i preparandijama, u kojima rade iskusni
i kvalificirani odgojitelji i odgojiteljice ? A i oni rodi-
telji, koji žive u mjestu gdje se nalaze srednje škole,
imaju pravo tražiti za čudoredni odgoj svoje djece
veće siručnjake, nego li su oni.

Najžešća je borba proti konfesionalnim zavodima
provedena dosada u Mehiku. No mehikanski su držav-
nici praktički osudili i sami tu borbu, kad su svoju
djecu, osobito svoje kćeri, slali u konfesionalne zavode
u Sjedinjenim Državama. Svojim su dakle sugragjanima,
koji nijesu imali toliko novaca, da šalju djecu u tu-
gjinu, zabranjivali da se posluže istom blagodati, kojom
su se služili oni. Posljedice su te dvostruke mjere u
Mehiku vrlo.žalosne, jer je velik dio omladine, u ne-
stašici vjerskih ideala, stao prihvaćati nauku boljševičkih
prvaka, koji prijete propašću cijeloj evropskoj kulturi
i civilizaciji. — P. G.

Cilj euharistijskog kongresa.

U nedjelju 10. o. mj. u Ogulinu završen je veliki
euharistijski kongres. Na zborovanju govorio je krčki
biskup  Srebrenić, pretsjednik permanentnog odbora
episkopata za kongrese. On je uz ostalo rekao:

»Ove se godine redaju euharistijski kongresi širom
naše domovine. Prvi je bio u Sarajevu, zatim se vrši
ovaj u Ogulinu. Priredit će se ove godine u Omišu,
Korčnli, Hvaru, Sisku, Tijesnom i na Krku. Euharistijski
su kongresi svjetska pojava. To je prst milosrdja Božjeg,
koje u današnjem idejnom i materijalnom haosu u
svijetu upućuje čovječanstvo što treba da radi, ako
hoće mir i ljubav, bez čega nemože postojati.

Bog je naš gospodar. Njegovo gospodstvo treba
da vlada u parlamentima i zakonodavstvu u odgoju
mladeži i u udruženjima bilo koje vrsti prema načelima
kako ih zahtjeva Božje pravo i razlaže katolička crkva.“