POŠTARINA. PLAĆENA U GOTOVU Br. 50. DUBROVNIK 14. prosinca 1932. Broj Čekovnog raćuna našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo God. XIV. Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1:50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FIi& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik JA se ne POG Za klasičnu gimnaziju. Henri Louis Bergson, bivši profesor filozofije na ,Coll&ge de France“, član ,Acad&mie Francaise“, od- likovan Nobelovom nagradom i jedan od najvećih fi- lozofa u svijetu, zagovara bumanističku gimnaziju. To isto pitaju i profesori njemačkih univerziteta, a ne izostaju ni zastupnici anglosaske rase koji su takogjer za humanističku gimnaziju sa latinskim i grčkim jezi- kom. Jedan od odlučnih pristaša humanističke gimna- zije kod nas jest Dr. Stjepan Bosanac, rektor više pe- gagoške škole u Zagrebu i član glavnog prosvj. savjeta. Dr. Bosanac je iznio svoje mišljenje o tom važnom pitanju u ,Nastavnom vjesniku“ u Zagrebu god. 1924., a sada ponovno u ,Obzoru“ od 12 novembra ove go- dine. Dr. Bosanac tu iznosi kako je idealni tip škole klasična gimnazija, i naglašuje misao Bergsona: da su bolji bili gjaci koji su učili latinski i grčki. Dr. Bosanac nam navodi sve razloge koje Berg- son ističe u pogledu humanističke gimnazije. On na- glašuje da se čovjek osjeća jačim i sigurnijim kad može razabrati osnovno, izvorno značenje riječi. Veliki pisci koji nisu poznavali latinski, rijetki su, a bili su takovi, jer su bili geniji, za koje, naravna stvar, nisu potrebne pedagoške metode. Za tačno poznavanje francuskog jezika treba po- znavati latinski, a tako isto je i za literaturu pozna- vanje latinske književnosti i grčke umjetnosti ,coudi- tio sine qua non“ za uspjeh. Dr. Bosanac napose pak ističe kako se naukom klasičnih jezika stvara i razvija inteligencija. On je mnijenja da je potrebna potpuna klasična nastava kao priprava za liberalna zvanja, za univerzitet, a da je neklasična srednjoškolska nastava sprema za industrijalna, trgovačka i gospodarska zva- nja. Što više, u samoj Eugleskoj znatna je struja koja želi da vidi i na čelu velikih banaka i trgovačkih po- slova stručnjake sa humanističkim obrazovanjem, a to zato, što se nalazi potreba da i takovi ljudi imadu jedno idealističko obrazovanje, koje se može postići jedino pomoću jedne humanistične gimnazije. I zaista, mi vidimo da je veliki broj, dapače. re- kao bih, odličan broj gjaka humanističkih gimnazija na tehnici imao najbolji uspjeh, a i na filozofskom fakultetu učeći matematiku najbolje su odgovarali. I jedni i drugi kašnje su u Životu bili izmegju boljih profesora matematike, te su se isticali i logičnim tu- mačenjem i logičnim radom, što nije bila samo za- sluga njihove inteligencije, koju neću da osporavam, nego i latinske gramatike, te potrebne knjige za svaki veći rad na kulturnom polju. I mi imamo jedan klasičan primjer kako huma- nistična naobrazba i matematika mogu da usporedo idu, dapače da se upotpunjuju. To je prof. Pero Bud- mani, jedan od naših najboljih gramatičara i filologa, koji je u tančine poznavao veliki broj jezika, a usto bio jako dobar matematičar, Njegovi su najljepši ča- sovi, kako je sam pripovijedao, bile šetnje sa prof. Varićakom na Zrinjevcu u razgovoru o matematičkim problemima. Ovo što velim za matematiku vrijedi i za pri- rodne nauke. Danas se kod nas ide za tim da se tip klasične gimnazije ukine. Broj klas. gimnazija je u našoj dr- žavi minimalan, a i u njima se uvode takove preinake koje, bez dvojbe, uvelike umanjuju važnost i učenje klasičnih predmeta. Dr. Bosanac svojim vrsnim perom, svojom du- bokom naobrazbom i temeljitim poznavanjem predmeta ustaje protiv ovog zla, protiv ovog rušenja tipa klas. gimnazije. Dr. Bosanac nije osamljen, jer on ima sre- ću da i veliki duhovi i u Francuskoj, i u Engleskoj i u Italiji hoće i rade da se klasična gimnazija spasi i održi, a protive se da se ona nadomjesti jednom tvo- revinom kao što je realna gimnazija, koja ne može da udovolji velikim potrebama jedne više idealne naobrazbe, (Slijedi) * Splitsko ,Novo Doba“ donijelo je E članak g. Dušana Mangera, a kako Dubrovnik ima da zahvali svoju slavu po- najviše staroj klasičnoj gimnaziji, te prenosimo taj članak u cjelini, ali radi preuska prostora u dva puta. Ur. Schichtov Radion pere sam! Iz Hrvat. Matol. Akadem. Društva , Domagoj“ u Zagrebu. O ,Formama suvremenog državnog uregjenja“ predavao je na četvrtom redovitom sastanku g. Dr. Gjuro Ljubić. Najviše se sadržao na pojmu i biti de- mokracije, te krizi u kojoj se ta nalazi. Posljedice su ove krize traženja uovih oblika državnog i društvenog uregjenja, iz kojeg se traženja ragjaju veliki suvreme- ni pokreti kao što je boljševizam, socijalizam, fašizam i Hitlerov nacijonalni sccijalizam. Nakon toga prešao je Dr. Ljubić na kratku analizu tih pokreta, a onda se najviše sadržao ma tipu američke demokracije i uregjenja, jer je to danas najbolji tip demokratske vlade i uregjenja. Iza predavanja razvila se je intere- santua diskusija, u kojoj su neke stvari popunijene ili još bolje osvijetljene. Na narednom sastanku preda- vao je sveuč. prof. Dr. A. Gahs o Najnovijim rezultatima nauke o kulturi pračo- vjeka“. Tu je ovaj najbolji etnološki i predhistorijski stručnjak kod nas Hrvata govorio o nalazu pračovjeka kod Šu-Ku-Tiena, i. zv. Pekinskog čovjeka (Sinant- hropus Pekiniensis). Oblici ostataka toga čovjeka su svakako najgrubiji i najprostiji od svih dosadašnjih nalaza, ali je zato njegovo kulturno i duševno stanje na mnogo većem stepenu, nego kod njegove mlagje braće iz drugih nalazišta. To najbolje pobija teoriju opće descendencije, osobito one koja to hoće prenijeti na čovjekov duh. Mogu ti govoriti i pisati štogod hoće, ali ih nauka i činjenice pobijaju. Dr. Gahs je prošle godine održao u ,Domagoju“ predavanja o problemima moderne nauke o porijeklu religije, o kul- turi najprimitivnijih naroda. Novo se predavanje na to nadovezuje. Proslavu ,Djačkog dana“ u Zagrebu izvela je Katolička Djačka Liga, kao središte hrvatskog kato- ličkog narodnog djaštva. Proslava je bilo sastavni dio socijalnog tečaja za akademičare (o tom ćemo opšir- nije u narednom broju), koji je opet bio u sklopu Socijalnog Tjedna hrvatskih katolika. Svečana matineja priregjena je u punoj velikoj dvorani Hrv. pjevačkog društva ,Kola“. Pored glazbenih tačaka i deklamacije bila je uvodna riječ predsjednika g. Iva Bogdan te 2 kratka predavanja, i to pret. P. Grgeca o ,Socijalnoj književnosti“ i akademičara Stanka Puratića o temi »Naše djaštvo i socijalno pitanje“. g Pozor! mu nes Najcjenije ! Prvoklasnog pisaćeg papira (389) u blokovima, kutijama i mapama %%1o od Din. 2.— dalje, pak-papira, i karte od polica, (za kuhinje), Sve kancelarijske i školske potrepštine, crnila, krede, olovaka, itd. Veliki izbor Božićnih karata (dopisnica) dobijete samo kod Papirnice Lujo Pešević - Dubrovnik Prima na izradbu sve vrste kaučuk i mesing štampilja. POZOR! Uredi, Kancelarije, trgovci! POZOR! Placa Kralja Petra Uvjerite se! Žrtva Četvrtog Dubrovačkog“. (g. 1872). i t. mj. vrši se šezdeset godina da se do- godila velika nesreća na moru, koja je silno potresla i ucvilila ne samo svojtu dali i prijatelje i znance a osobito dubrovačke pomorce. Bilo je to na nemilom Oceanu na domak otoka Azora. Jedrenjak , Četvrti Dubrovački“ sa kapetanom za- povjednikom Jakobom malim Vacchetti, vraćajući se iz New-Yorka u Englesku, zapane dne 20 decembra 1872. u strašnu oluju oko otoka Azora. ,Rva ga vas dan, rva ga svu noć, kad malo pred ponoća na jedan mah digne se val kako brdo, strovali se na brod, pukne po krmi, te zgrne što nagje. Tu bijaše, kako- onoti glava, žužni Jakob, shvati ga val nemilice i nje- ga sama otpoteže u morske jazove: Jakobe, pokojna ti duša!“ Ovom tužnom prigodom kućni prijatelj Dr. Mato Vodopić ispjeva: »Ljepši cvijet svegi ubere Noćni lupež iz sred vrta: Tebe noćno tak' sadere S' plavi morska b'jes nadrta. Ko te nazva ,gluho more“ Pravo ti je ime gdijo! Er kad raspreš tve ponore Ko te molbom utažijo ? I sad raspre pak udari Jednim mahom četir' rane; Ni molitva ni oltari Tvu zdrljivost ne zapane. — Vojna udavi tužnoj ljubi, Oca mila drobnoj dici, Starcu ocu sina ubi, A uništi gaj sestrici. Malo i to: — dalje pruži I pomorsko Društvo naše Vrlom Jaku vaj protuži, I s njim ini proplakaše, — Cvil općeni jedna samo Teži misć, er je sveta: »Da sred Rajskog jurve hrama .Dobrog Jaka duša šeta“. Pokojnik bijaše mirne ćudi pošten, stojau, vrstan i slobodan pomorac, Sin Jakoba starijega Vaccheti iz Cavtata vukao je lozu iz čestite i dobro stojeće stare kuće Vacchetti, koja je da u svako doba vrsnih pomorskih kapetana a i svećenika kao što su bili Antun i Jakob Vacchetti. Ova časna i dostojna starinska loza Vacchetti dovršava sa gosparom Mišom Vaccheitti, našim sugra- gjaninom i dostojnim sinom Oceanske žrtve od dneva 21 decembra 1872. iskren, po- Polovina naše hrane je kruh Samo uregjen i dobro pečen kruh je zdrav, probavljiv i ukusan — Takav kruh kao i luksusno i mliječno pecivo u higijenskim kesicama proizvagja pekarna Petar Kulušić — Dubrovnik