RESE ET EI KM POSTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 52. Cijena ovom broj« Din. 2.— DUBROVNIK 30. prosinca 1932. o Čekovnog računa našeg lista t 4153 Podružnice Sarajevo God. XIV. Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1:50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. Na pragu Nove Godine. Prolazi opet jedna godina u nepovrat... Prolazi god. 1932, ali s njom ne prolaze nevolje i težine njenih dana, već će sve to baštiniti nova 1933. Budućnost će nam kazati hoće li se povećati ili uma- njiti ova nesretna baština. Izgledi su još uvijek slabi. »Kriza, kriza...“ — ta sudbonosna riječ lebdi nad nama i svim našim pothvatima. Kriza socijalna, gospodarska, industrijska, agrarna, trgovačka itd. — u svojoj je biti i osnovi jedna velika kriza duha i po- manjkanje megjusobnog povjerenja i zdravih duhov- nih snaga. Sve je ostalo samo odraz i neizbježiva posljedica ove krize, Ekonomsku i socijalnu krizu prouzročila je kriza kapitalizma, a materijalistički i liberalni je duh baš ono što daje kapitalizmu ono strašno obilježje, pod kojim ga susrećemo u svakidašnjem životu. Taj je duh tako prirastao toj društvenoj pojavi (t.j, kapitalizmu), da s njom živi i umire, Nemoguć je neki idealni ka- pitalizam, kao što je još manje moguć neki kršćanski kapitalizam. Kršćanskim se mačelima ne može i ne smije braniti interese kapitalizma i današnjeg kapitali- stičkog-liberalnog trulog društvenog uregjenja. Nema tu kompromisa ni predomišljanja i s tim se mora već jednom biti na čistu. Današnje društveno uregjenje nosi parasitsko- buržujsko obilježje, a predstavnicima i ideolozima ovog poretka glavna je zadaća sačuvati postojeće stanje i zato sve reforme dočekuju sa: ,Apege satanes ; quieta non movere“. To je geslo i obrana buržujskog mišlje- nja i komoditeta. Sotona je njima sccijalizam i komn- nizam, a sotona im je i suvremeno kršćanstvo sa svojom socijaliiom naukom sadržanom u poznatim enciklikama »Rerum Novarum“ i ,Quadragesimo Anno“. Pored danih smjernica socijalncg rada i obnove enciklike, osobito ova druga, sadržavaju oštru osudu kepitalizma i njegovih osnova, kako su to priznali i komunistički pisci, Kako onda možemo oklijevati i stajati neodlučni, kad su nam dane jasne smjernice sccijalnog rada i shvaćanja. Načela kršćanske socijalne nauke moramo provagjati u praksi, a ne samo o njima raspravljati i pisati akademske rasprave, I ovo je potrebito ali samo uz pozitivan rad i iskreno nastojanje oko poboljšanja suvremenog teškog sccijalnc g stanja. To je želja, to je interes milijuna bijednog i gladnog proleterijata. To iraže vapaji drugih stotina milijuna, koji teško pro- življuju iz dana u dan. To traži cijelo čovječanstvo, kojeg je liberalizam i kapitalizam doveo na rub propasti. A tko se tome protivi? Samo ograničena klasa buržupfili kapitalista i njihovih suradnika. Kad govo- rimo i osugjujemo buržuje ne mislimo pri tom na gragjanski stalež kao takav, već mislimo pri tom na tip i duh buržujskog življenja i mišljenja, koji je ma- terijalističan i nemoralan. Protiv tog se treba boriti. Ali ne nastupaju takovi uvijek otvorenih karata, već se često vješto kriju iza zvučnih imena ,dobrotvora“ i osobito ,rodoljuba“. Radi ovog su često široke mase indentifikovale kapitalizam s macijonalizmom i to je jedan od važnih razloga zbog čega se je komunizam i socijalizam širio prelazeći necijonalne ograde i osje- ćaje. Ni mi nijesmo, dakako, poštegjeni od ovakovih razvikanih rodoljuba. S jedne se strane na najgori način izrabljuje i plijeni narod, a s druge ga se strane hrani zvučnim stranačkim i nacijonalnim frazama. S tim se već jednom mora likvidirati i onemogućiti tako dvo- ličnu igru. Teškom stanju, što smo ga ovdje djelomično i ukratko ocrtali nalazimo najboljeg lijeka u kršćanskoj socijalnoj nauci, koja se jednako protivi kapitalizmu kao socijalizmu i komunizmu. Ističemo još i to, da se treba majprije boriti protiv kapitalizma i liberalizma, jer su to roditelji socijalizma, a po tom i komunizma, Zato kršćanska sccijalna načela moramo primje- nivati u svakidašnjem životu, u radionici, u trgovini, u sccij. zakonodavstvu, u gospodarskom životu, u politici, u zadrugarstvu i strukovnim radničkim ustano- vama i organizacijama. To nek bude svim nama, osobito mlagjim i inteligen- ciji program rada i zadaća u ovoj novoj godini. —m Nova uredba za novčane zavode. Na osnovi čl. 6 zakona o zaštiti zemljoradnika Ministarski savjet je izdao novu uredbu o regulisenju isplata uloga kod novčanih zavoda. Ovom uredbom mogu se koristiti samo aktivni novčani zavodi koji su zapali u melikvidnost. Nova uredba predvigja skalarnu ispletu sa pologa na uložnim knjižicama i u tekućem računu i prema tome će zavodi koji posegnu sa novom uredbom biti dužni da u naj- manju ruku isplećuju iznose maznačene u cdobrenoj joj skali, ali im je slobodno isplećivati i veće iznose. Skala isplate treba da bude izložena u poslovnom lokalu. Osim tih iznosa (po sk:li) zavodi su dužni da isplaćuju (čl. 5) iznose necphodno potrebite za uzdržavanje ulogača i njegove porod'ce, iznose potre- bite za podmiru pogrebnih troškova, te iznose petre- bite za podmiru poreza i javnih dažbina uopće. Prema tcme je novom uredbom pružena ulaga- čima mogućnost da ipak za najnužnije potrebe dogju do potrebitog novca i zato to znači meko olakšanje i zaštitu ulagača. Iz starih bilježaka L. B. B. Narodna je riječ, da je Božić pepeljak t. j. da je Božić intimna domaća svečanost, koja da se slavi bez etikete i konvercijonalnih laži, u krugu domaćih, a po podne najintimnijih. Po ovome, prastareme dubrovač- kom običaju, domaćica bi bila na Božić zaposlena u kuhinji, a i domaćin na Božić ne bi izlazio vani, pošto je već ma ponoća slušao svetu misu, pa bi se rado zabavljao s djecom ckolo ,Betlema“ itd., te bi zalazio i u kuhinju. Dogodi se jednom da neki došljak, neu- pićen u običaje, dogje uprav pred cbjed, da posjeti demaćicu i da čestita. Službenica to navijesti gospogii. Ova izagje zlovoljno sasvim ogorčana u susret imdi- skretnom posjeticcu ali sa usilovanim posmjehom na ustima glasno će mu s konvencionalnom laži: ,Dobri došli, dobri došli, služite se !“ a tiho u sebi: ,Tamo te trag cdnio ! — Kud te je damas trag donio I“ Po dubrovačkom običaju gospogje su megju so- izmjenjivale posjete; znalo se je, pred Božić a što bi ostalo svakako bi izvršile do novoga godišta, Dan nove godine znalo se je da je za gospare. Domaćica bi na novu godinu ostala kod kuće iščekivajući muške po- sjete za čestitke do podne. Ona bi ove posjete, bez konvencionalsih laži, sasvim dobrovoljno i radosno očekivala i primela pa častila i primala mile prijatelje i znance sa kupicom i domaćom slatkom fjelicom. Naš narod još kaže o Božiću: ,Božić je jesenski svetee“, a i zbilja s Božićem prestaje jeseu. ,Nema zime dck Božić ne mine“. ,Do Božića kraljeviću Mar- kd, od Božića ajmeh moja majko.“ ,O Božiću, lijepo li je na te, i sutra po te, i tri dana po te, ali nikad kao na tel“ ; Glasovire, orgulje, harmoniume, violine i tambure popravlja i i intonira najsavjesnije Bartunćk Antun orguljar i udesitelj glasovira Dubrovnik — Prijeki 11. Cijene umjerene ! Pozor! mu ps Najcjenije ! Prvoklasnog pisačeg papira (389) u blokovima, kutijama i mapama !%o od Din. 2.— dalje, pak-papira, i karte od polica, (za kuhinje). Sve kancelarijske i školske potrepštine, crnila, krede, olovaka, dobijetejisamo 'kod Papirnice Lujo Pešević - Dubrovnik Prima na izradbu sve vrste kaučuk i mesiog štampilja. POZOR! Uredi, Kancelarije, trgovci! POZOR! Placa Kralja Petra Uvjerite se! »Ljubovnici“ na pozornici. Owa bezimena komedija koju je našao Dr. P, Karlić i po završnim je stihovima nazvao ,Ljubovnici“ ide svakako u red najboljih dramskih djela naše stare hrvatske književnosti. Dr. Kailić prepisao je ,Ljubov- nike“ Dum Marinu Držiću, najvećem našem starom komediografu i najizrazitijoj ličnosti renensanse u br- vatskim krajevima. Iza kako su objavljeni ,Ljubov- nici“ izašli su mnogi članci i polemike, u kojima se raspravllalo o piscu i mjestu postanka ove odlične ko- medije. Najnoviji je u tom pogiedu članak g. A. Del- lele-a u božićnjem broju splitskog ,Novog Doba“, pod naslovom: ,Ljubovnici“ — Dali su dubrovačka kome- dija ?“ Danas možemo utvrditi da Držić nije pisac ove komedije, a dali su ,Ljubovnici“ dubrovačka kome- dija ili ne to možemo smatrati još spornim pitanjem. Bilo kako bilo ,Ljubovnici“ odišu dubrovačkim duhom i mentelitetom, te nam pružaju u priredbi naših dile- tanata lijepu sliku veselog renesansnog Dubrovnika 16. ili 17. vijeka. Ovu je komediju prikazalo s uspjehom na početku ove sezone Hrvatsko Narcdno Kazalište u Zagrebu, te sad možemo prikazati izvedbu našeg Dubr. Kazališnog Društva nekako u usporedbi s izvedbom u Zagrebu. Odmah možemo reći da su ,Liubovnici“ us- pjeli na prestavi od 26 o. mj. osobito ako uzmemo u obzir da su ih izvagjali diletanti. Inscenacija je bila mncgo bolja i vjernija nego kod zagrebačke izvedbe, Sugestivno je ovdje prikazan predio na Bunićevoj Po- ljani, a u Zagrebu je glavni dio pozornice ispunjala Oncirijeva česma blizu Općine (?), sa sirana su bile kuće ,Ljubovnika“, a u pozadini niski zid, a preko njega morska pučina. Dakle nemoguća kombinacija s čisto dekorativnog karaktera. S jezične strane zagrebačka izvedba lijepo je us- pjela, ali, razumije se, ne može se mjeriti s dubrovač. kom, osobito u detaljima i općem koloritu. Izuzetak je uloga Fabrićija Pisoglavića (g. I. Mirjev), koja je s jezične strane u Zagrebu upravo savršeno izvedena. U samoj igri zagrepčani, dakako prednjače. Kod nas je svakako najuspjelije svoju ulogu izveo g. B. Krile- tić (starac Lovro Kalebić) i nadmašio je svog zagre- bačkog prcfesionslnog kolegu. Dotur Prokupit$ (g. L. Šapro) bio je kod nas dobar, ali mu je mnogo ialilo da dade realnu sliku umišljenog i napuhanog dotura. Uz to mu je maska morala biti smješnija, da se tako izrazimo. Intrigalo (g. I. Duzbaba) pobrao je najviše uspjeha i aplauza radi dobre igre i zgodne uloge. Morao je ipak pokazati više života i berekinstva. Taj duh je trebao jače istaknuti u cijeloj igri, jer to traži karakter komedije i dobe kad se radnja dogagia (re- nesansa). Inače je režija g. T. Borozana najviše pri- donijela uspjehu komada, a lijepe je efekte postigla osobito kod noćnih prizora pred kućom gospoje Lu- krecije. Uspjehu i intimnosti tih prizora mnogo je doprinijela dobra inscenacija (g. M. Pasarić). Fabricijo Pisoglavić (g. M. Dragičević) jezično je trebao biti bolji, a svojoj ulozi nije dao potrebitu živost i boju. Bio je odviše slabunjav i namješten. Slugu Proždora je g. Ivo Peko prikazao odviše prefrigana, dočim bi po namisli autora taj naivni sluga imao biti neki ,ori- gjino“. Odličan je bio u toj ulozi zagrebački interpret g. Lovrenčić. Isto tako treba da dotjera svoju ulogu g.ca Mary Baletin (kao gospoja Lukrecija), inače ta- lentirana glumica. Trebalo je tu više lirike i jedno- stavnosti. Uloge službenica Anke i Vesele lijepo su izvele g.ce K, Korotaj i M. Mozetić. Prva je u nekim momentima dala vanrednu sliku naših starinskih dje- vojaka, što je falilo g.ci N. Babić na zagrebačkoj iz- vedbi. Svršetak bi se više dojmio, da je svršio sa pjevanjem koje starinske naše ,kanzonete“, kao što je to učinjeno u Zagrebu. Sve ovdje iznesene opaske ne umanjuju uspjeh »Ljubovnika“ na našoj pozornici, što služi na čast našem vrijednom Dubr. Kazališnom Društvu. M. Dubrovački dvopek