RESE ET

EI KM

POSTARINA PLAĆENA U GOTOVU

 

Br. 52.

Cijena ovom broj« Din. 2.—

DUBROVNIK 30. prosinca 1932.

o Čekovnog računa našeg lista
t 4153 Podružnice Sarajevo

God. XIV.

Narodna Svijest

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

 

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1:50

 

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik
Rukopisi se ne povraćaju.

 

Na pragu Nove Godine.

Prolazi opet jedna godina u nepovrat...

Prolazi god. 1932, ali s njom ne prolaze nevolje
i težine njenih dana, već će sve to baštiniti nova 1933.
Budućnost će nam kazati hoće li se povećati ili uma-
njiti ova nesretna baština. Izgledi su još uvijek slabi.

»Kriza, kriza...“ — ta sudbonosna riječ lebdi
nad nama i svim našim pothvatima. Kriza socijalna,
gospodarska, industrijska, agrarna, trgovačka itd. — u
svojoj je biti i osnovi jedna velika kriza duha i po-
manjkanje megjusobnog povjerenja i zdravih duhov-
nih snaga.

Sve je ostalo samo odraz i neizbježiva posljedica
ove krize, Ekonomsku i socijalnu krizu prouzročila je
kriza kapitalizma, a materijalistički i liberalni je duh
baš ono što daje kapitalizmu ono strašno obilježje, pod
kojim ga susrećemo u svakidašnjem životu. Taj je duh
tako prirastao toj društvenoj pojavi (t.j, kapitalizmu),
da s njom živi i umire, Nemoguć je neki idealni ka-
pitalizam, kao što je još manje moguć neki kršćanski
kapitalizam.  Kršćanskim se mačelima ne može i ne
smije braniti interese kapitalizma i današnjeg kapitali-
stičkog-liberalnog trulog društvenog uregjenja. Nema

tu kompromisa ni predomišljanja i s tim se mora već
jednom biti na čistu.

Današnje društveno uregjenje nosi parasitsko-
buržujsko obilježje, a predstavnicima i ideolozima ovog
poretka glavna je zadaća sačuvati postojeće stanje i
zato sve reforme dočekuju sa: ,Apege satanes ; quieta
non movere“. To je geslo i obrana buržujskog mišlje-
nja i komoditeta. Sotona je njima sccijalizam i komn-
nizam, a sotona im je i suvremeno kršćanstvo sa svojom
socijaliiom naukom sadržanom u poznatim enciklikama
»Rerum Novarum“ i ,Quadragesimo Anno“. Pored
danih smjernica socijalncg rada i obnove enciklike,
osobito ova druga, sadržavaju oštru osudu kepitalizma i
njegovih osnova, kako su to priznali i komunistički pisci,

Kako onda možemo oklijevati i stajati neodlučni,
kad su nam dane jasne smjernice sccijalnog rada i
shvaćanja. Načela kršćanske socijalne nauke moramo
provagjati u praksi, a ne samo o njima raspravljati i
pisati akademske rasprave, I ovo je potrebito ali samo
uz pozitivan rad i iskreno nastojanje oko poboljšanja
suvremenog teškog sccijalnc g stanja. To je želja, to je
interes milijuna bijednog i gladnog proleterijata. To
iraže vapaji drugih stotina milijuna, koji teško pro-
življuju iz dana u dan. To traži cijelo čovječanstvo,
kojeg je liberalizam i kapitalizam doveo na rub propasti.

A tko se tome protivi? Samo ograničena klasa
buržupfili kapitalista i njihovih suradnika. Kad govo-
rimo i osugjujemo buržuje ne mislimo pri tom na
gragjanski stalež kao takav, već mislimo pri tom na
tip i duh buržujskog življenja i mišljenja, koji je ma-
terijalističan i nemoralan. Protiv tog se treba boriti.

Ali ne nastupaju takovi uvijek otvorenih karata,
već se često vješto kriju iza zvučnih imena ,dobrotvora“
i osobito ,rodoljuba“. Radi ovog su često široke mase
indentifikovale kapitalizam s macijonalizmom i to je
jedan od važnih razloga zbog čega se je komunizam
i socijalizam širio prelazeći necijonalne ograde i osje-
ćaje. Ni mi nijesmo, dakako, poštegjeni od ovakovih
razvikanih rodoljuba. S jedne se strane na najgori način
izrabljuje i plijeni narod, a s druge ga se strane hrani
zvučnim stranačkim i nacijonalnim frazama. S tim se

već jednom mora likvidirati i onemogućiti tako dvo-
ličnu igru.

Teškom stanju, što smo ga ovdje djelomično i
ukratko ocrtali nalazimo najboljeg lijeka u kršćanskoj
socijalnoj nauci, koja se jednako protivi kapitalizmu
kao socijalizmu i komunizmu. Ističemo još i to, da se
treba majprije boriti protiv kapitalizma i liberalizma,
jer su to roditelji socijalizma, a po tom i komunizma,

Zato kršćanska sccijalna načela moramo primje-
nivati u svakidašnjem životu, u radionici, u trgovini,
u sccij. zakonodavstvu, u gospodarskom životu, u

politici, u zadrugarstvu i strukovnim radničkim ustano-

vama i organizacijama.
To nek bude svim nama, osobito mlagjim i inteligen-
ciji program rada i zadaća u ovoj novoj godini. —m

Nova uredba za novčane zavode.

Na osnovi čl. 6 zakona o zaštiti zemljoradnika
Ministarski savjet je izdao novu uredbu o regulisenju
isplata uloga kod novčanih zavoda.

Ovom uredbom mogu se koristiti samo aktivni
novčani zavodi koji su zapali u melikvidnost. Nova
uredba predvigja skalarnu ispletu sa pologa na uložnim
knjižicama i u tekućem računu i prema tome će zavodi
koji posegnu sa novom uredbom biti dužni da u naj-
manju ruku isplećuju iznose maznačene u cdobrenoj
joj skali, ali im je slobodno isplećivati i veće iznose.
Skala isplate treba da bude izložena u poslovnom
lokalu. Osim tih iznosa (po sk:li) zavodi su dužni
da isplaćuju (čl. 5) iznose necphodno potrebite za
uzdržavanje ulogača i njegove porod'ce, iznose potre-
bite za podmiru pogrebnih troškova, te iznose petre-
bite za podmiru poreza i javnih dažbina uopće.

Prema tcme je novom uredbom pružena ulaga-
čima mogućnost da ipak za najnužnije potrebe dogju
do potrebitog novca i zato to znači meko olakšanje i
zaštitu ulagača.

 

Iz starih bilježaka L. B. B.

Narodna je riječ, da je Božić pepeljak t. j. da je
Božić intimna domaća svečanost, koja da se slavi bez
etikete i konvercijonalnih laži, u krugu domaćih, a po
podne najintimnijih. Po ovome, prastareme dubrovač-
kom običaju, domaćica bi bila na Božić zaposlena u
kuhinji, a i domaćin na Božić ne bi izlazio vani, pošto
je već ma ponoća slušao svetu misu, pa bi se rado
zabavljao s djecom ckolo ,Betlema“ itd., te bi zalazio
i u kuhinju. Dogodi se jednom da neki došljak, neu-
pićen u običaje, dogje uprav pred cbjed, da posjeti
demaćicu i da čestita. Službenica to navijesti gospogii.
Ova izagje zlovoljno sasvim ogorčana u susret imdi-
skretnom posjeticcu ali sa usilovanim posmjehom na
ustima glasno će mu s konvencionalnom laži: ,Dobri
došli, dobri došli, služite se !“ a tiho u sebi: ,Tamo te
trag cdnio ! — Kud te je damas trag donio I“

Po dubrovačkom običaju gospogje su megju so-
izmjenjivale posjete; znalo se je, pred Božić a što bi
ostalo svakako bi izvršile do novoga godišta, Dan nove
godine znalo se je da je za gospare. Domaćica bi na
novu godinu ostala kod kuće iščekivajući muške po-
sjete za čestitke do podne. Ona bi ove posjete, bez
konvencionalsih laži, sasvim dobrovoljno i radosno
očekivala i primela pa častila i primala mile prijatelje
i znance sa kupicom i domaćom slatkom fjelicom.

Naš narod još kaže o Božiću: ,Božić je jesenski
svetee“, a i zbilja s Božićem prestaje jeseu. ,Nema
zime dck Božić ne mine“. ,Do Božića kraljeviću Mar-
kd, od Božića ajmeh moja majko.“ ,O Božiću, lijepo li
je na te, i sutra po te, i tri dana po te, ali nikad kao na tel“

 

;

 

 

  

Glasovire, orgulje, harmoniume,
violine i tambure popravlja i
i intonira najsavjesnije

Bartunćk Antun

orguljar i udesitelj glasovira
Dubrovnik — Prijeki 11.

Cijene umjerene !

  

 

 

 

Pozor! mu ps  Najcjenije !

Prvoklasnog pisačeg papira (389)
u blokovima, kutijama i mapama !%o od Din. 2.—
dalje, pak-papira, i karte od polica, (za kuhinje). Sve
kancelarijske i školske potrepštine, crnila, krede, olovaka,

dobijetejisamo 'kod

Papirnice Lujo Pešević - Dubrovnik
Prima na izradbu sve vrste kaučuk i mesiog štampilja.

POZOR! Uredi, Kancelarije, trgovci!  POZOR!
Placa Kralja Petra Uvjerite se!

»Ljubovnici“ na pozornici.

Owa bezimena komedija koju je našao Dr. P,
Karlić i po završnim je stihovima nazvao ,Ljubovnici“
ide svakako u red najboljih dramskih djela naše stare
hrvatske književnosti. Dr. Kailić prepisao je ,Ljubov-
nike“ Dum Marinu Držiću, najvećem našem starom
komediografu i najizrazitijoj ličnosti renensanse u br-
vatskim krajevima. Iza kako su objavljeni ,Ljubov-
nici“ izašli su mnogi članci i polemike, u kojima se
raspravllalo o piscu i mjestu postanka ove odlične ko-
medije. Najnoviji je u tom pogiedu članak g. A. Del-
lele-a u božićnjem broju splitskog ,Novog Doba“, pod
naslovom: ,Ljubovnici“ — Dali su dubrovačka kome-
dija ?“ Danas možemo utvrditi da Držić nije pisac ove
komedije, a dali su ,Ljubovnici“ dubrovačka kome-
dija ili ne to možemo smatrati još spornim pitanjem.
Bilo kako bilo ,Ljubovnici“ odišu dubrovačkim duhom
i mentelitetom, te nam pružaju u priredbi naših dile-
tanata lijepu sliku veselog renesansnog Dubrovnika 16.
ili 17. vijeka. Ovu je komediju prikazalo s uspjehom
na početku ove sezone Hrvatsko Narcdno Kazalište u
Zagrebu, te sad možemo prikazati izvedbu našeg Dubr.
Kazališnog Društva nekako u usporedbi s izvedbom u
Zagrebu. Odmah možemo reći da su ,Liubovnici“ us-
pjeli na prestavi od 26 o. mj. osobito ako uzmemo u
obzir da su ih izvagjali diletanti. Inscenacija je bila
mncgo bolja i vjernija nego kod zagrebačke izvedbe,
Sugestivno je ovdje prikazan predio na Bunićevoj Po-
ljani, a u Zagrebu je glavni dio pozornice ispunjala
Oncirijeva česma blizu Općine (?), sa sirana su bile
kuće ,Ljubovnika“, a u pozadini niski zid, a preko
njega morska pučina. Dakle nemoguća kombinacija s
čisto dekorativnog karaktera.

S jezične strane zagrebačka izvedba lijepo je us-
pjela, ali, razumije se, ne može se mjeriti s dubrovač.
kom, osobito u detaljima i općem koloritu. Izuzetak
je uloga Fabrićija Pisoglavića (g. I. Mirjev), koja je
s jezične strane u Zagrebu upravo savršeno izvedena.
U samoj igri zagrepčani, dakako prednjače. Kod nas
je svakako najuspjelije svoju ulogu izveo g. B. Krile-
tić (starac Lovro Kalebić) i nadmašio je svog zagre-
bačkog prcfesionslnog kolegu. Dotur Prokupit$ (g. L.
Šapro) bio je kod nas dobar, ali mu je mnogo ialilo
da dade realnu sliku umišljenog i napuhanog dotura.
Uz to mu je maska morala biti smješnija, da se tako
izrazimo. Intrigalo (g. I. Duzbaba) pobrao je najviše
uspjeha i aplauza radi dobre igre i zgodne uloge.
Morao je ipak pokazati više života i berekinstva. Taj
duh je trebao jače istaknuti u cijeloj igri, jer to traži
karakter komedije i dobe kad se radnja dogagia (re-
nesansa). Inače je režija g. T. Borozana najviše pri-
donijela uspjehu komada, a lijepe je efekte postigla
osobito kod noćnih prizora pred kućom gospoje Lu-
krecije. Uspjehu i intimnosti tih prizora mnogo je
doprinijela dobra inscenacija (g. M. Pasarić). Fabricijo
Pisoglavić (g. M. Dragičević) jezično je trebao biti
bolji, a svojoj ulozi nije dao potrebitu živost i boju.
Bio je odviše slabunjav i namješten. Slugu Proždora
je g. Ivo Peko prikazao odviše prefrigana, dočim bi
po namisli autora taj naivni sluga imao biti neki ,ori-
gjino“. Odličan je bio u toj ulozi zagrebački interpret
g. Lovrenčić. Isto tako treba da dotjera svoju ulogu
g.ca Mary Baletin (kao gospoja Lukrecija), inače ta-
lentirana glumica. Trebalo je tu više lirike i jedno-
stavnosti. Uloge službenica Anke i Vesele lijepo su
izvele g.ce K, Korotaj i M. Mozetić. Prva je u nekim
momentima dala vanrednu sliku naših starinskih dje-
vojaka, što je falilo g.ci N. Babić na zagrebačkoj iz-
vedbi. Svršetak bi se više dojmio, da je svršio sa
pjevanjem koje starinske naše ,kanzonete“, kao što je
to učinjeno u Zagrebu.

Sve ovdje iznesene opaske ne umanjuju uspjeh
»Ljubovnika“ na našoj pozornici, što služi na čast
našem vrijednom Dubr. Kazališnom Društvu. M.

Dubrovački dvopek