Poštariza plaćena m gotovu
w
pol
ze
|
REI
Naro
Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.
DUBROVNIK, '5. januara 1928.
dna S$vij
e
URE God.X.“
lijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo I Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Našim na Novu Godinu.
| U brzom toku povijesti proletjela je opet jedna
jpdina i odnijela sobom pregnuća i nastojanja, žrtve
| patnje, boli i razečaranja, uspjehe i poraze, poštenje
pokvarenost — i sve ono — što je sačinjavalo život
idnoga naroda i cijeloga čovječanstva u tom astro-
omskom razdoblju, da ga čuva u knjigama i novi-
1, arhivima itd. dok ga rijetki ljudi, moguće do
ecenija, ne ožive i stave pred oči budućih
ljenja, da udovolji njihovoj radoznalosti i dade
oduku.
Mala su to razdoblja u životu naroda, koji pred-
tašljaju jednu neprekidnu kariku, koja se neprestano
1ijenja od cca na sina, kad čili unatrog gledaju, ali
lo velika u životu pojcdirca-čovjeka. Veliko je raz-
oblje za onoga, koji u znoju stiče kruh svoj, koji
rugoga služi, kome kruh tugja milost dava. Veliko
azdoblje za fizičke i duševne boli pojedinca. Veliko
azdoblje za jedan osjećajni skup, koji isto ljubi, koji
d istoga pati, kome isto fali, koga isti vara, nad ko-
im isti vlada, koga isti guli i bije. A taj je osjećajni
:kup — narod“
Narod je skip. Ko hcće da marod čuva, da ga
apregjuje, da mu prcdužvje i učvršćuje život, taj
ba da računa na pojedinca. Ko nije kadar da se
ine za pcjedince, tome je patriotizam fraza. Kakvi
u pojedinci takav je narod.
Što fali današnjemu čovjeku ? Ima mnogo odgo-
ora vrlo učenih glava, a svi ti odgovori dali bi se
reći jednom riječi: morela. Tu istinu potvrgjuje nam
nevni život: suze uvrjegjenih, opljačkanih i okleve-
nih, jadikovke poriženih i odbačenih ; ispijenost glad-
h i prozeblih ; raskoš, bogastvo, besramnost, bešćut-
ost i cholost siledžija i sviju onih, koje poštivanje
ogme relativncg morala, apsclutnost dogme današ-
jeg društvenog pcretka i mcć bombe, revolucije i
ajonete diže na površinu.
Naš je hrvatski narcd sačuvao u dubini svoje
uše temelje vjere svejih oteca, bez koje morala ne-
a. Čuvajući u njemu tu vjeru, čuvamo njegovu eg-
stenciju, ne kao sredstvo, koje bi ga od drugoga
gielilo: već kao izvor morala i napretka. Podvala,
vetljivost, surova moralna korupcija, politička ne-
oralnost, prevriljivcst i demagogija besavjesnih zlo-
načkib vogja treba da isele iz naših strana. Treba ih
či sistematski: štampom, zborom, govorima, organi-
cijama. — Treba paziti na pojedinca. U svakim uz-
igjivati osjećaje vjere i uvjeriti ga, da ispunjavanje
povijedi Krista znači sreću ličnu i narodnu. Treba
ti pomagač Crkve.
Ali pri tome se samom ne smije ostati. Mnogo-
ran je život i njegove potrebe. Narod je skip, koji
Hrebuje mncgo uvjeta za život. Kultura, civilizacija i
pložaj naroda danomice ih umnožavaju. Kao katolici
namo dužnost da ispunjujemo te uvjete i da se bri-
emo i za miterijalno, sccijalno i političko dobro
Kaua-4g i
'ra je, Qrgali Visa 22 0. SE
| svoga narelunsi š pseća), koji cvate u lijepim
y
ijepe duše i u njima ra-
jećaja; upoznavanjem po-
dovi. naše književnosti i
.daštva i svim onim, što
s, Širimo našu , Mladost“,
ovara pretenzijama jednog
i jieđa.
vatima
i rgovcu vidimojamo trgovca, a ne pazimo
će u radniku samo T ika, a ne gledamo od kud
industrijalcu sam ndustrijalca, a ne pitamo
#ato je kod nas. Mi S zlikujemo od drugih, koji
/_uažu svoga, time dajomažemo tugjega. I zato
4 'shpodarski stradavamo i tugje ruke prelazimo. Ko
nas interesira za ,Hrykog Radišu“ ? Koji obrtnik
govsc nastoji da odg i podigne svoga nasljedni-
q ljubav, ali kršćanskljubav traži da ljubiš ono,
(34 i je Bog dao i u či teod drugih naroda dijeli
“ha_ee čovječji braniš Imirnih, slatkih, (za pokva-
felsocijalnog hrvatskog osje-.
Ne propovijedarmo šćanski bojkot, već kršćan- .
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj 1:50 Din.
rene pojedince rentabilnih) nasrtaja gospodarskih. Po
ugledu drugih kršćanskih zemalja dužnost nam je da
gospodarski čuvamo naš narod razvijanjem zadružnog
gospodarstva, pomaganjem domaće, socijalno od da-
našnje različne, industrije, a nadasve uzgojem radničkog,
obrtničkog i trgovačkog podmlatka.
Socijalni rad treba da bude najintezivniji. jer je
najkršćanskiji i najapostclskiji. Uz sitan rad karitativni,
treba zaći na etvoreno polje u boj sa kapitalističkim
poreikom u općini, oblasti i državi. Bez fraza materi-
jalističkih frazera, kojima njihovi utopistički programi
stvaraju duga zvanja vogje, mora se izrabiti svaka
prilika, da se stvori bilo koji, pa makar i samo jedan
paragref, za očuvanje čovječnosti, dostojanstva, sigur-
nosti i materijalnih uvjeta života radnih klasa.
Naš politički -rad treba da bude samo sredstvo
za očuvanje i unagregjenje hrvatstva. Svjestan što mu
fali i što hoće da postigne mora da se bori svim
moralnim sredstvima za postignuće našeg cilja: Auto-
nomistički uregjene Jugoslavije.
I 1928 g. će proći, kao i ova i druge pred njo-
me, U more vječnosti utonut će opet bezbroj patnja,
boli, porušenih ideala pojedinaca i naroda pa i našega.
— Ali izvršimo li mi u ovom razdoblju našu dužnost,
možemo biti sigurni da smo izvršili čin dostojan
Božje hvale i stvorili stalne osnove zdravog, krepkog
kulturnog razvoja niašege hrvatskoga naroda. U to ime:
Sretna Nova E oj
Razne potrebe Gruža.
Tržni trijemovi i ribarnica. Na prostoru pred
velikim mulom, i to na zapadnoj strani, nalazi se ne-
koliko baraka i klupa, gdje se stalno prodaje voće,
a ima i psr šatora sa raznom robom. Na istočnoj
strani svakog jetra namjeste klupe, na kojima se pro-
daje povrće, maslo, sir, jaja, mlijeko i riba. I, jer je
sve to pod vedrim nebom, to su sve te životne na-
mirnice izložene prašini, koja se kod svakog vjetra do
neba diže. Ljeti napadaju muhe i ostavljaju po tim
namirnicama bakcile i sve ono, što vjetar nanese
s prašinom. Gledajući sve to moramo, da se zapitamo
— da li imade u našemu gradu meka vlast, koja bi
imala dužnost, da se stara za zdravlje .nas Gru-
žana? :A ne samo o zdravlju već i o ugledu Gruža
neko bi se morao starati i ne bi se smjelo dozvoliti,
da ono nekoliko baraka, šatora i klupa dava našem
Gružu izgled neliog zapuštenog sela.
Mi hcćemo da budemo neki bolji ,Kurorl“, a
dozvoljavamo onakovu rugobu baš na mjestu, gdje je
prom«t stranaca majživlji, jer se ovdje u Gružu ma
velikom mulu skoro svi putnici iskrcavaju i ukrcavaju.
To se ne bi smjelo dalje trpjeti, već bi se općina
imala pobrinuti, da podigne te tržne trijemove, u ko-
jima bi se i životne namirnice, koje nam svaki dan
dolaze iz okol'ce, i riba (a i meso) moglo prodavati.
Jer Gruž nemože nikako dozvcliti, da i dalje bude
bez ribarnice. Mi u Gružu plaćamo ribu po 10 i 12
posto skuplje nego li u gradu — a to jedino s razlo-
ga, što ribari radije nose ribu na prodaju u grad, jer
ondje imadu gdje da se zaklone i od sumca i kiše,
dok ovdje u Gružu moraju ostati izloženi skupa s ri-
bom i žegi sunca i kiši i vjetru.
Uvjereni smo, da će Općina voditi računa i o
ovoj našoj potrebi,, jer bi i ti tržni trijemovi i ribar-
nica mogli biti jedan novi izvor općinskih prihoda, a,
da se sve to uradi, ne bi trebalo velikih izdataka.
Naravno, da se u blizini tih tržnih trijemova,
ne bi smjeli postavljati javni zahodi, ili barem ne
onakovi, kakav je onaj u blizini vojničkih magazina,
koji svojim zadahom okužuje čitavu okolinu.
Nema li Općina sredstava za sve ovo, možda bi
se našao i koji privatnik ili koje društvo ili zavod,
koji bi za svoj račun podigli i trijemove i ribarnicu,
kad bi mu se dali povoljni uslovi za to, Gružanin,
Poznati ljekoviti specijalitet, FIGO L oživljuje dje-
lovanje bubrega, jetra i djeluje odlično na pravilno
varenje kod bolesti žući, Cijena boći 385 Din. Proizva-
gja ljekarna u Gružu. I
i
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FI& — Dubrovnik,
Megju Hrvatima u Rumunjskoj.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja).
Dva dana prije Božića vratio se O. Vlašićiz Ru-
munjske, gdje je megju onamošnjim Hrvatima probo-
ravio više od mjesec dana. U njegovom društvu bio
je i O. Stjepan Rade, franjevac iz Splita, O. Vlašić
kani opširnije opisati svoje doživljaje megju rumunjskim
Hrvatima u zagrebačkoj ,Narodnoj Politici“. Vaš je do-
pisnik megjutim od njega dobio ove informacije o tim
našim sunarodnjacima :
Hrvata u rumunjskoj imade oko deset tisuća.
Žive u većim i manjim skupinama u slijedećim mjesti-
ma: u Rekašu 772; u Keči 300; u Kraševu 3028; u
Nermetu 670; u Jabalči 400; u Klokotiču 1200; u
Kupaku 821; u Ravniku 750; u Vodniku 600.
Osim Rekaše i Keče, gdje ima veći broj Rumunja,
Nijemaca i Magjara, sva ostala mjesta isključivo su
hrvatska, tako da u njima ne čuješ drugog jezika do
našega, te ti se čini da si u kojem dalmatinskom, bo-
sanskom ili slavonskom mjestu. I u crkvama se pjeva
samo hrvatski, pa i župnici i ako Magjari, Nijemci ili
Slovaci govore s narodom samo hrvatski a i propovi-
jedaju u koliko im je moguće (dakako s gramatikalnim
pogrješkama u obilju) na našem jeziku.
Dobar je ovo i čestit narod i prava
Bili su vanredso veseli, kad su čuli, da k nj
laze hrvatski svećenici iz Jugoslavije, da im drže mi
sije i svugdje su ih željno dočekali i oduševljenim
slavljem primali. A njihove govore uprav su gutal
Na rastanku je bilo suza i dovikivanja: ,Dogjite n
opet!“ Uzete su i razne fotografske snimke, koje će
se otisnuti u ,Danici“.
Fo porijetlu dijele se u tri skupine: O; Keči
potječu iz Turopolja u Hrvatskoj, te su
mičkoga roda. Došli su ovamo u 18 vijeku.
bila do nedavno imanja zagrebačkih nadbis ja
je možda to potaklo stare Turopoljce, većinom poro
dica Mikšić, da se ovamo dosele. Još i danas su
držali kajkavsko mariječje.
Fini su to i otmeni ljudi. A i veoma bogati, Što
je nekada bio Dubrovnik megju hrvatskim gradovima,
to je danas Hrvatska Keča (,Checia Croata“ za raz
od ,Checia Rumena“, koja je u neposredrioi blizini
Hrv. Keče) megju hrvatskim mjestima w Rumunjskoj,
Najprosvijetljeniji, najotmeniji i najbogatiji. Pravi ple-
mići. U mnogim njihovim kućama, — a io su fini
gospodski dvori — vidiš plemićke grbove i povelje,
I kako su nekada dubrovački plemići podizali cikve i
davali zadužbine, tako i Kečani žrtvuju velike svote
za crkvu i školu. Škola je čisto katolička, konfesionalna
hrvatska škola sa hrvatskom učiteljicom. Za tu školu
oni doprinese godišnje 75.000 (sedamdeset i pet hi-
ljada) leja. Leni su sagradili krasnu crkvu u čast sv.
Katarine Dj. i Muč., koja ih je zapala preko 2 miiljuna
leja. I od nikoga nijesu dobili ni prebijene pare za
pripomoć, nego su to sve sami izmegju sebe skupili,
akoprem ih nema u mjestu više od 300! Podijelili su
se ovako: Jedan je na ovaj trošak sagradio jedan zid
crkve, drugi drugi zid, treći treći, jedan je snosio tro-
šak za krov, drugi za pod itd. Predsjednik crkvene
općine, plemeniti g. Gjuro Vojkica na svoj trošak po-
digao je veliki oltar, koji ga je zapao 150.000 leja.
Drugi plemeniti g. Franjo Mikšić nabavio je orgulje
za svotu od 200.000 leja i sve sam isplatio. Uistinu
udivljenja vrijedni katolici! U Keči ima čitaonica ,Gos-
podarsko društvo“ i tamburaški zbor, koji je u čast
O. Vlašića i Rade priredio jedne večeri koncerat sve
s hrvatskim komadima.
Druga skupina naših sunarodnjaka u Rumunjskoj
jesu Dalmatinci u Rekašu na sjeveroistoku Temišvara.
Oni se nazivlju ,Šokacime“ a tako ih i drugi nazivlju
i jezik, kojim govore zovu ,šokački“, ali je te čista
naša hrvatska 'ičavština kao što su i oni čistokrvni
Hrvati doseljeni u davno doba iz Dalmacije. Možda
još iz doba Bele IV. kad je ovaj bio u Trogiru bje-
žeći pred Tatarima ili za turskog vremena. I običaji
ovih Šokaca u Rakošu imaju dosta sličnosti s nekim
dalmatinskim običaijma. Oni se dakako i smatraju
Hrvatima. Dosta su bistri i prosvijetljeni, cijenjeni i
<
|