d Podttaerima plodčona u gatovu
tr. 33.
REI LSI SRSJ
Broj
DUBROVNIK, 16. Augusta 1928. jest
Narodna Svij
čekovnog računa našeg lista
4153 Podružnice Sarajevo,
RA God. X. .
i PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
: Uredništvo 1 Uprava kod Dubr. Hrv, Tisksere,
Nettunske konvencije.
Sve kada bi jedna država sačinjavala organsku
\ejelinu i kad bi mogla da udovolji svim materijalnim
potrebama svojih djelova, i opet bi za svoj spiritualni
progres njezini clanovi morali da stupe u kontakt,
radi izmjeničkog potpomaganja, s ostalim elementima
ljudskog društva, koji su izvan njezine periferije. Zbog
'toga je došlo da su ,ugovori“ postali jedna potreba,
e da bi se preko njih mogli da regulišu svi razni
odnošaji, koji pod kontrolu i kompetenciju država
spadaju. Naravno je pak, da će u takvim formulama
\svak nastojati da što je bolje moguće zaštititi vlastite
\interese, i u koliko je to postigao, tek je u toliko za
\njega jedan ugovor dobar ili koristan. Zato mora uvi-
djeti, da ugovori — uza svu nužnost svoje naravi
\pod majopćenitijim gledištem — prestaju biti nužni,
.za jednog vugovaraoca, ako su u pojedinim detaljima,
o kojim se u konkreinom slučaju radi, štetni. Za sebe
štetne ugovore neće nitko namjerno sklopiti, osim ako
ga na to sile prilike pa je od više zala izabrao to
kao najmanje.
Nitko pametan nije proti umjesnim ugovorima.
\Ali netlunske konvencije za nas su ni korisne ni nužne.
Objektivno promatrajući ih nema na njima ni-
kakvih neobičnih i nečuvenih popusta ni favoriziranja,
jer svaka stranka prema drugoj priznava jednake po-
lakšice. Ali se baš u tome i sastoji čitava pogreška
naših političara, koji su ih sastavljali, da su gledali
na njihovu objektivnost, bez obzira na olakšavajuće i
otežavajuće okolnosti. Takove se konvencije mogu da
prave izmegju dvije zemlje, koje su jedna drugoj u
\svemu ravne. A mi ltaliji, ili ljepše. rečeno: ltalija
nama nije ravna. Ona je stara država, koja zna što
hoće, koja ima svoje programe, već prokušani državni
'uregjaj, koja ima uregjene puteve, tvornice, staloženu
\ekonomsku djelatnost, sigurno tržište za svoje proiz-
\vode i t. d., a mi smo mlada država, koja mora u
vemu tomu tek da se razvije. A_u tu svrhu potrebne
u nam potpurio slobodne ruke. Stoga za nas nije
obro praviti ugovore, koji nam ne donašaju koristi,
još manje onakve koji nam mogu samo škoditi i
| sputavati nas svojom obavezom da se u našem budu-
ćem razvoju slobodno i po miloj volji razmašemo,
\bez bojazni da će nam netko zavirivati u naše intimnosti.
Kakovu nam korist ove konvencije donašaju? I
'zašto toliko truda okolo nečesa što nam neće koristiti ?
koja je nužda svemu tomu zajedno ?
Neki su političari uprav s obzirom na ovo izni-
jeli teoriju, da jedna Vlada ne mora, da odgovara ni
prizna, poduzeća druge. Teorija je doista vrlo komodna,
ali i vrlo pogrešna. Odgovaralo bi nekoj pravici da
\svak odgovara samo za svoje čine, ali bi pri tom
svaka vlada sačinjavala svoju državu, i anarhija, ne-
\dosljednost, strančarstvo i započimanje uvijek iznova
— bili bi neizbježivi. — Drugi opet za ove konven-
cije ne optužuju nikako Vladu, koja ih je ratificirala,
(tumačeći to kao neku nužnu rezultantu iz svih dosa-
danjih djelovanja prijašnjih Vlada i prijašnjih ugovora.
Bez obzira na jedno i drugo krivnja pada i na one
(koji su u početku pošli sa krivih i politički kratkovi-
dnih pripcipa, i na one koji su taj junački ciklus na-
stavili, i na one koji su ga završili.
O Konvencijama se može i lijepo i ružno govo-
riti, već prema tome s kakvog ih se gledišta promatra:
a li objektivno ili uvažavajući naše prilike i neprilike»
(Ima političara koji su ih čas gledali s jednog a čas
s drugog stanovišta, pa su ih čas hudili a čas hvalili).
i Megjutim naš mali narod i maše selo od svih
'koristi, koje budu slučajno donijele, neće vidjeti ploda,
| svu će štetu i opet samo on na svojim legjima da
Pa zar to mora da uvijek tako bude?
Kod hemoroida, teške stolice, bolova u crijevima
u boku, teškog disanja, vrtoglavice, upotreba Franz-
osefove gorke vode ima prijatno olakšavajuće djelo-
anje, a često potpuno oporavljenje. Stručnjaci za in-
rne bolesti preporučuju u mnogobrojnim slučajevima,
se pije dnevno ujutro i u veče pola čaše Franz-
0sef vode. Dobiva se svugdje.
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; sa lanozemstvo 10 Din, mjesečno»
:
izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50. |
+ Stjepan Radić i seljaštvo.
Arhimedova tačka Radićeva rada, shvaćanja i
uspjeha bio je odnošaj njegov prema seljaku. Seljaštvo
je poluga, pomoću koje je on pokrenuo sav javni život
u Hrvatskoj u dvadesetom vijeku. On je imao svojstva,
koja su ga činila najsposobnijim da tog seljaka za
sebe dobije: Bio je širok kao seljaštvo, poznavao je
njegovu dušu, ugagjao mu svojom čovječanskom, pa-
cifističkom Tolstojevskom maukom, činio od njega
vrhovno mjerilo svih vrednota i interesa, propovijedao
nepovjerenje prama drugim staležima, govorio u sli-
kama izražavajući se kao narod, tumačio u velikim,
širokim, ali jasnim linijama i za naroda shvatljivime.
Od svoje nauke napravio je religiju, čija je temeljna
dogma bila: seljaštvo je bog, a Stipica njegov prorok.
Sav svoj rad i sve svoje naziranje ravnao je
prema seljaštvu. Dok je radio samo megju Hrvatima,
on je bio hrv. nacionalist, koji duboko osjeća hrvat-
sivo i koji hoće hrv. državu; ali je bio preširok, a da
bi se kod toga zaustavio. Pa kad je proširio svoju
svoju akciju na Srbe i Slovence, bio je Jugoslaven;
a pomišljajući na seljaštvo Bugarske i Rusije, bio je
Sveslaven.
Sa svog stanovišta promatrao je i inteligenciju i
sve ostale staleleže, koji po njemu imaju samo toliko
vrijednosti, koliko koriste seljaku. Seljaštvo je izvor
znanja i vlasti, a intelegenat mora biti samo njegov
interpret i egzekutor; jer se je za njega seljaštvo
pokrivalo s pojmom naroda i po opsegu i po sadržaju.
U tom pogledu on je bio onaj ruski Dostojevskijev
»počvenik“, koji u ,počvi“ (domaćoj grudi) vidi spas
hrvatstva i čovječanstva. Njegov pokret nije bio ze-
mljoradnički u smislu marksizma, jer Radić nije shvaćac
seljaštvo kao klasu, već više kao narod, kojemu ima
služiti državna organizacija i inteligencija. Stoga om
niti nije proveo organizaciju seljaštva kao klase, to jest
socijalno-eknnomsku (zadrugarsku) organizaciju, koja
je temelj drugim sličnim pokretima (u Bugarskoj,
Čehoslovačkoj i t. d.)
Sve najvažnije reforme na području agrara doni-
jele su se mimo njega; tako je pok. banski savjetnik
Malin proveo poboljšanje seljačke proizvodnje i gospo-
darski preporod hrvat. sela; tako se je u novoj državi
obavljala agrarna reforma, a da joj on sam nije po-
svetio omoliki interes koliki ju ide; tako se je i zadru-
garstvo u Hrvatskoj započelo i razvijalo bez njega.
Njegovi su zahvati bili negdje čak i negativni. Njegov
seljački pokret bio je više političko-kulturne naravi
nego ekoncmski. On je seljaku dao svijest o njegovoj
važnosti, on ga je uveo u politički život i učinio ga
faktorom, koji je potisnuo i bacio s pjedestala hrvat-
skog javnog života sve dotadašnje vrednote. Njegova
je trajna zasluga, što je otkrio neizmjerne energije,
koje se u seljaštvu kriju, i što ih je prvi sistematski
upotrijebio za svoje političke koncepcije. Time je bez
sumnje oživio i obogatio hrvatski politički život, koje
je bila utukla kuenovština. Od seljaštva je stvorio ve-
liku političku stranku, koja je centralistički obuhvatila
sve hrvatske zemlje, rušeći provincijalizme starih stra-
naka, a često i prelazila okvir hrvatstva. I uspio je
da u pojedinim momentima kao nitko do sađa kod
nas okupi okolo sebe mnoštvo.
Megjutim pok. Radić nije iskoristio one silne snage,
koje su mu stajale na raspolaganju. U politici nije
postigao jačih rezultata, je: nije imao one metodičke
strpljive naravi, koja se etapno bori za konkretne i
dostižive ciljeve. On je bio agitator, tribun, apostol,
koji oduševljava, irapira, osvaja, ali sistematski ne gradi.
Jer je njegova narav bila preširoka, gubio se je mnogo
u generaliziranju i neodregjenosti; uz to je bio prebrz
u zaključivanju i prenagao u akciji. To je bio razlog,
da se široki slojevi, koji sporo misle i shvaćaju samo
ravne linije, nijesu mogli snaći u njegovim naglim
skokovima i da to nijesu mogli drukčije tumačiti, nego
ono: zna Stipa šta radi. — Ostavio je veliku stranku,
ali bez vogje i jake organizacije; ostavio je politički
pokret, ali bez jasno i detaljno: odregjene ideologije.
A ona je kod njega više tolstojevska, humanitarna,
prirodno-pravna i eklektična, nego kršć. katolička, pa je
time narodnoj duši oduzela mnoge pozitivne vrednote
starog živote.
> Pok. Stjepan Radić unio je u svoj javni rad za
narod svu svoju bujnu temperamentnost, mnogorječi-
vost, gipkost i duhovitost. Bio je jedan kokovih malo
ima : borac, koji je na političkoj fronti i pao za svoje
uvjerenje.
Neka :mu bude pokoj vječni !
Pravilno varenje i rad u crijevima i dobar
apetit imat ćete upotrebom prokušanog ljekovitog
specijaliteta FIGOL. Proizvagja Ljekarna Dr. Semelić-
Kesterčanek u Gružu. Cijena boci 35 Dinara.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Parrovaeke Fry vatske Tiskare E io ri - Dubrova
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FI& — Dubrovnik.
BALTIC
EEE SENJ JA
ZOREA a O
o
RADIO
najbolji i majsavršeniji aparati sadašnjosti
dobivaju se kod
zastupnika za južnu Dalmaciju
Karlo Gjurašić — Dubrovnik
Pojedini djelovi za samogradnju mogu se
takogjer dobiti uz najpovolinije cijene.
Cijenik na zahtjev besplatno!!!
Bi
Zapuštenost naših sela.
Naša su sela dala velik broj inteligenata i to u
aajrazličitijim smjerovima izobraženih. Potrošilo se je
za njih svu silu novaca otkidajući često i od vlastitog
grla. Mnogo se je truda i patnja za njih pretrpilo,
a često se tolike obitelji zadužile i time se bacile u
težak ekonomski i financijalni položaj, iz kojega će
Bog zna kada uzmoći da se izvuku. No, što sve ne bi
učinio roditelj za bolju budućnost svoga poroda i što
sve ne bi pretrpio, da mu osigura blagostanje ili ga
bar potisne naprijed prema boljemu, pokazavši mu
pravi i doličan put i davši mu srestva za razvoj i
napredovanje | Oru tvrdu i prokletu zemlju očevi naši,
da iz nje iscrpe škrie darove otopljene znojem sa čela:
oru i nadaju se uz to, kako će jednoia pod stare svoje
dane moći zbaciti sve brige koje ih taru i oipočinuti
gledajući razblaženim okom na prošlost i smireno oče-
kujući polazak u druge bolje krajeve. Pa kakav je svr-
šetak njihovim nadama? Sve to tragičniji, što je nada
bila jača. Dijete im se otugjilo i duhom i srcem, otišlo
drugim putevima u neke neshvatljive daljine i tamo
kao da se je izgubilo. Da, zaista se je izgubilo za njih,
ocjepilo se od zajedničkog debla, da se više ne povrati.
A ako se povrati ne pozna ili ne mari da spozna svoje
roditelje i njihove potrebe i neće da im prizna svu
žrtvu za njega učinjenu, smatrajući je njihovom rodi-
teljskom dužnošću.
No još ne bi bilo najgore, ako se je pogospo-
dičeni seljak otugjio rodnoj grudi, samo ako je obez-
bjedio svoj vlastiti opstanak i ako na svom visokom
položaju zdravo i plemenito i savjesno radi, kako ga
je majka od malih nogu upućivala davajući mu svu
plemenitost vlastite duše. Tad bi se doista pokazao
egoista, ali još ne takav da bi direktno štetovao svojoj
okolini, predmetu ili poslu, u koji ga je njegovo
zvanje dovelo. — Stvar je najočajnija, ako takav čo-
vjek nanjušivši velegradsku hiperkulturu, zagje megju
takovo društvo, keje će ga povesti stramputicom i
naučiti ga, da onima što se za njega trude isisa i za-
dnju snagu i uguši i zadnji dah života; pa da ka-
snije, osim toga što je njih upropastio, upropašćava
sebe i kao negativno stvorenje ruši sreću svoje naj-
bliže okolice, obitelji, i nepoštenim načinom tiskajući
se kroz život smeta napretku onih što bi ga bili po-
stigli. Najočajnije je, kad se je otugjio ne samo selu
i roditeljima u smislu financijskog ili ekonomskog
pomaganja, već i u moralnom smislu : pa postane pro-
palica, koja iza svih nastojanja i troškova, iza svih
muka i truda, i opet nije (u nijednoj ljudskoj djela-
tnosti) — ništa.
A megjutim sela naše trpe. Prepuštena su sama
sebi, bez direktiva i potpomaganja, da se u sitničavim
svojim zadjevicama, ličnim i obiteljskim i partajskim,
glogju, guše i ubijaju. Zapuštena su. A tko će najprvi
da se za njih brine nego oni kojima je sveta dužnost
da im vrate milo za drago ? A koliko je tih inteligenata
sa sela, koji su videći i spoznavši socijalnu i eko-
nomsku bijedu ambijenta iz koga su niknuli, svojski
prionuli, da poruše sve one prepreke, što smetaju na-
predovanju. Koliko su zadruga podigli, koliko čita-
onica osnovali, koliko knjižnica utemeljili, koliko pre-
davanja održali, koliko savjeta dali, koliko razmjerica
likvidirali ? Koju je korist moralnu, ako već ne mate-
rijalnu, selo od njih imalo ? Gdje su društva koja su
organizovali i plod koji su postigli svojim ličnim ve-