UMAAMANANANAAM u M ču Poštarima plaćena vo gotovu Broj čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. za God. X (Br. 36. JUBROVNIK, 6. Septembra 19 Narodna Svijest (Cijena je itstu 5. Din, injesečno; sa inozemstvo 10 Din, mjesečno PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Đubr. Hrv. Tiskare, | Vlasnik - izdavač - urednik: za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik, Tisak Dubrovačke slrvajskoj Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Izlazi svakog Četvrtka. Pojedini broj Din. 1.50. t Dr. Umro je čovjek. Umro je Apostol Ugasila se je jedna zvijezda i završio jedan život, ispunjen svojskim i mukotrp- nim radom za Krista i Narod. Otac je ostavio svoju djecu i Pastir svoje stado, koje je umno vodio pune trideset i četiri godine. [ sve ovce tuguju za njim, jer su ga sve znale i ljubile ko što je on njih ljubio i znao. A svako se selo pokunjeno zgurilo sječajuć se nje- govog pohoda, i zvonom je svaka zaje- cala crkva što se je podigla na blagos- lovu koji je On podao njenom temeljnom kamenu ili pri njenoj posveti. Tuguju i jecaju, jer neće više ona blaga stopa pristupiti & njima, ni lagani dodir ruke obrisati bore sa čela, ni topli glas utješiti srca i podići umorni dah vjerom i ufanjem u nagradu Vječnu. Ne- ma onoga koji će tražiti uzroke njihovih zala, zadovoljavati njihove potrebe, tješiti njihove boli i darom pomagati njihovu sirotinju. O, ne ; najviše volio i srcu najbliže držao njih, najslabije, najnemoćnije i najpotrebnije : djecu, sirote i nevoljnike. Nema ga da zagje megju njih, miljenike njegove, za koje je uvijek imao otvorenu svoju često praznu kesu, za koje je uvijek našao vremena i načina, kao da se zabavlja uz veliku gospodu. Umro je čovjek što je živio poštena lica, plemenita srca, dobre volje i da- režljive ruke ; umro je apostol i učenik prave Kristove škole što sve svoje žrtvuje za sreću svog puka, što podiže brata, pomaže ga i bodri na golgotskom putu lješeći ga konačnom pobjedom i slavom Uskrsnuća. EOŠAO JE... , ali će trajno ostati da živi u našim uspomenama i u svojim djelima, što nad nama truse blagodarne - plodove sazrele njegovim znojem, upornim nastojanjem i očinskom njegom. Bio je...., da zaore jednu dugu i duboku brazdu na Njivi Gospodnjoj, da prospe pregršti ljubavi i milosti uz tijesne putanje kojima je prolazio, da izmami posmjeh sreće na usni patnika i sazove blagoslov Očev na one kojih najviše ima, a koji najviše trpe i stradaju, jer žurni život hoće da bezbrižno Ne preko njihovih glava. Bio je...., da nam u srcima ostavi impožantnu figuru svoje ličnosti, da nam kaže kako se zemaljsko živovanje mora udesiti k vječnom životu potvrgjujući ri- ječi svoje svojim primjerom ; i da nas — nema onoga koji je“ | Josip Marčelić Dubrovački biskup. nauči ljubiti i opraštati, trpjeti i nadati se i svaku djelatnost našu upraviti skrom- no i revno malim i potištenim dušama a za slavu i veličanje Svemožnoga. Bio je.... i ruka višnje Providnosti povela ga je do kraja ovožemskog puta i preko ruba što luči ograničenost od bezeraničnosti ; vrijeme od vječnosti ; po- vela ga je da ga nadari jer je nadarivao, da ga uzdigne jer se poniživao, da mu oprosti jer je opraštao i ljubio ... Pošao | je od nas, da se moli za nas, i za odi- jevanje naših golotinja, i za napajanje naših žegja, i za meleme našim ranama. O, pokojniče dragi, pomozi nas: ostala su djeca bez Oca, sirote bez Brata, bolesni bez Liječnika. Pomozi nas, da ustrajemo na ovom bodljikavom putu, e da nas možeš jednom radosno pričekati tamo gdje prestaje patnja i bol života, u nagradi vječnoj...... Zivot i djela. Josip Marčelić, sin Šimuna i Gregov Tonke, rodio se je na 23 ožujka 1847 godine u Preku. Prvo je djetinjstvo proveo u krugu svoje obi- telji uz šest sestara i dva brata pod revnim odgojem bogoljubne mu majke i ozbiljnog i poštenog oca. Kad je dovršio pučku školu, di- jelom u Prijeku, a dijelom u Zadru, stupio je u zadarsko Zmajićevo Sjemenište, a zatim u bo- gosloviju. Svršivši treći bogoslovni tečaj primio je svećenički red: na 25 rujna 1870. Kasnije je stupio na više bogoslovne nauke u Augustineum u Beču, gdje je iza dugih napora i marnog studija dovršio nauke sa doktoratom bogoslovlja. Zatim se je povratio u Zadar, gdje ga je nadbiskup Maupas namjestio u bogoslovnom zavodu za profesora Novog Zavjeta (1873-1874), a kasnije Crkvenog prava i povijesti. To su mu bili najmiliji dani, jer se je mogao naći uz ljude što su mu srcu prirasli, uz selo u kojem je prohodao, uz more kojega je zanašalo i uz prijatelje s kojima se je bratimio. Baš tada je sagradio u Preku uz samo more divni zaselak za odmor svojih praznika i udobnost starih svojih roditelja. U Zadru se je našao sa pri- jašnjim drugom Franom Uccellini, s kojim je u živim razgovorima izlazio na daleke šetnje. Radi bolesti ondašnjeg upravitelja teologije, Njemu je bila predata uprava tog zavoda, gdje se je odgajao novi rod čitave naše pokrajine. Ali ga je na 16 siječnja 1893 glasoviti Lav XIII. imenovao nmaslovnim biskupom Tanskim i dao ga posvetiti za biskupa na 12 veljače iste go- dine u Zadru pa mu predao upravljanje Ko- torske biskupije. U Kotoru nije dugo ostao, jer je već na 18 svibnja 1894 bio imenovan Dua- &rovačkim biskupom. U-naš grad je svečano ušao na Ivanj dan iste godine, da zasjedne na Sto- licu pastirsku kao nasljednik biskupa i nadbis- kupa dubrovačkih i biskupa stonskih i korču- lanskih (koje su biskupije bile pridružene dubro- vačkoj iza papinske bule od 30. VII. 1828), gdje jeu neumornom od Boga blagoslovljenom radu ostao sve do svoje smrti: 31. VIII. 1928 godine. Dugi je niz godina pasao svoje duhovno stado, ali je zato još dulji niz djela, koje je On u svojoj evangjeoskoj čednosti i kršćanskoj darežljivosti izveo. Tako da nema dobre insti- tucije u njegovom djelokrugu, za koje se on nije zauzimao, koju nije osnovao ili pomagao ili preporučivao i promicao. Uči nas u svojima djelima ko što nas je i riječima učio, koliko može da uradi čovjek dobre volje i nadarenosti uz pomoć Svevišnjega ; i pokazao kako siromah čovjek može više bogatstva i pomoći pružiti potrebnima od svih bogataša što su toliko za- gušeni i zaokruženi svojim zlatom da preko njega ništa drugo ne vide. Jer nije sreća u materiji, nego tek jedno srestvo za pomoć ži- votnog našeg opstanka. On je zato najprije ri- ječju, savjetom, molitvom i ljubavlju radio za svoju pastvu, a uz to iz siromaštine svoje po- magao prve uvjete življenja i napredovanja i u tom smislu učinio više od svih našili kapitalista. Svoje javno d4poštolsko djelovanje nastupio je uz devizu: In Cruce salus“ — ,U Križu je spas“; i rad svoj postavio pod zaštitu i od- vjetovanje Bezgriješne Majke Marije; pa je bio siguran da će lagjicu svoga stada uspješno po- vesti prema konačnom cilju kroz sve bure i sav bijes uzburkanog valovlja. ,Nije došao da naniže hitra umovanja ni mudrolije, nego da zasvjedoči Kristovo propeće“ koje će biti ideja vodilja svega njegovog miš- ljenja, govorenja i djelovanja. Zato je svake godine kleru i vjernicima pisao po jednu ili više pastirskih poslanica, koje su obragjivale u dubokim potezima i pristupačnom i fluidnom stilu razne aktuelne probleme dogmatske, mo-