UMAAMANANANAAM u M ču

 

Poštarima plaćena vo gotovu Broj čekovnog računa našeg lista

jest 4153 Podružnice Sarajevo.

za God. X

(Br. 36. JUBROVNIK, 6. Septembra 19

Narodna Svijest

(Cijena je itstu 5. Din, injesečno; sa inozemstvo 10 Din, mjesečno
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Đubr. Hrv. Tiskare, |

 

 

Vlasnik - izdavač - urednik:
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik,
Tisak Dubrovačke slrvajskoj Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.

 

t Dr.

Umro je čovjek. Umro je Apostol
Ugasila se je jedna zvijezda i završio
jedan život, ispunjen svojskim i mukotrp-
nim radom za Krista i Narod.

Otac je ostavio svoju djecu i Pastir
svoje stado, koje je umno vodio pune
trideset i četiri godine. [ sve ovce tuguju
za njim, jer su ga sve znale i ljubile ko
što je on njih ljubio i znao. A svako se
selo pokunjeno zgurilo sječajuć se nje-
govog pohoda, i zvonom je svaka zaje-
cala crkva što se je podigla na blagos-
lovu koji je On podao njenom temeljnom
kamenu ili pri njenoj posveti.

Tuguju i jecaju, jer neće više ona
blaga stopa pristupiti & njima, ni lagani
dodir ruke obrisati bore sa čela, ni topli
glas utješiti srca i podići umorni dah
vjerom i ufanjem u nagradu Vječnu. Ne-
ma onoga koji će tražiti uzroke njihovih
zala, zadovoljavati njihove potrebe, tješiti
njihove boli i darom pomagati njihovu
sirotinju. O, ne ;
najviše volio i srcu najbliže držao njih,
najslabije, najnemoćnije i najpotrebnije :
djecu, sirote i nevoljnike. Nema ga da
zagje megju njih, miljenike njegove, za
koje je uvijek imao otvorenu svoju često
praznu kesu, za koje je uvijek našao
vremena i načina, kao da se zabavlja
uz veliku gospodu.

Umro je čovjek što je živio poštena
lica, plemenita srca, dobre volje i da-
režljive ruke ; umro je apostol i učenik
prave Kristove škole što sve svoje žrtvuje
za sreću svog puka, što podiže brata,
pomaže ga i bodri na golgotskom putu
lješeći ga konačnom pobjedom i slavom
Uskrsnuća.

EOŠAO JE... , ali će trajno ostati
da živi u našim uspomenama i u svojim
djelima, što nad nama truse blagodarne
- plodove sazrele njegovim znojem, upornim
nastojanjem i očinskom njegom.

Bio je...., da zaore jednu dugu i
duboku brazdu na Njivi Gospodnjoj, da
prospe pregršti ljubavi i milosti uz tijesne
putanje kojima je prolazio, da izmami
posmjeh sreće na usni patnika i sazove
blagoslov Očev na one kojih najviše ima,
a koji najviše trpe i stradaju, jer žurni
život hoće da bezbrižno Ne preko
njihovih glava.

Bio je...., da nam u srcima ostavi
impožantnu figuru svoje ličnosti, da nam
kaže kako se zemaljsko živovanje mora
udesiti k vječnom životu potvrgjujući ri-
ječi svoje svojim primjerom ; i da nas

— nema onoga koji je“ |

 

Josip Marčelić

Dubrovački biskup.

nauči ljubiti i opraštati, trpjeti i nadati
se i svaku djelatnost našu upraviti skrom-
no i revno malim i potištenim dušama a
za slavu i veličanje Svemožnoga.

Bio je.... i ruka višnje Providnosti
povela ga je do kraja ovožemskog puta
i preko ruba što luči ograničenost od
bezeraničnosti ; vrijeme od vječnosti ; po-
vela ga je da ga nadari jer je nadarivao,
da ga uzdigne jer se poniživao, da mu
oprosti jer je opraštao i ljubio ... Pošao

| je od nas, da se moli za nas, i za odi-

jevanje naših golotinja, i za napajanje
naših žegja, i za meleme našim ranama.

O, pokojniče dragi, pomozi nas:
ostala su djeca bez Oca, sirote bez
Brata, bolesni bez Liječnika. Pomozi nas,
da ustrajemo na ovom bodljikavom putu,
e da nas možeš jednom radosno pričekati
tamo gdje prestaje patnja i bol života,
u nagradi vječnoj......

Zivot i djela.

Josip Marčelić, sin Šimuna i Gregov Tonke,
rodio se je na 23 ožujka 1847 godine u Preku.
Prvo je djetinjstvo proveo u krugu svoje obi-
telji uz šest sestara i dva brata pod revnim
odgojem bogoljubne mu majke i ozbiljnog i
poštenog oca. Kad je dovršio pučku školu, di-
jelom u Prijeku, a dijelom u Zadru, stupio je u
zadarsko Zmajićevo Sjemenište, a zatim u bo-
gosloviju. Svršivši treći bogoslovni tečaj primio
je svećenički red: na 25 rujna 1870. Kasnije je

 

stupio na više bogoslovne nauke u Augustineum
u Beču, gdje je iza dugih napora i marnog
studija dovršio nauke sa doktoratom bogoslovlja.

Zatim se je povratio u Zadar, gdje ga je
nadbiskup Maupas namjestio u bogoslovnom
zavodu za profesora Novog Zavjeta (1873-1874),
a kasnije Crkvenog prava i povijesti. To su mu
bili najmiliji dani, jer se je mogao naći uz ljude
što su mu srcu prirasli, uz selo u kojem je
prohodao, uz more kojega je zanašalo i uz
prijatelje s kojima se je bratimio. Baš tada je
sagradio u Preku uz samo more divni zaselak
za odmor svojih praznika i udobnost starih
svojih roditelja. U Zadru se je našao sa pri-
jašnjim drugom Franom Uccellini, s kojim je u
živim razgovorima izlazio na daleke šetnje.

Radi bolesti ondašnjeg upravitelja teologije,
Njemu je bila predata uprava tog zavoda, gdje
se je odgajao novi rod čitave naše pokrajine.
Ali ga je na 16 siječnja 1893 glasoviti Lav XIII.
imenovao nmaslovnim biskupom Tanskim i dao
ga posvetiti za biskupa na 12 veljače iste go-
dine u Zadru pa mu predao upravljanje Ko-
torske biskupije. U Kotoru nije dugo ostao, jer
je već na 18 svibnja 1894 bio imenovan Dua-
&rovačkim biskupom. U-naš grad je svečano ušao
na Ivanj dan iste godine, da zasjedne na Sto-
licu pastirsku kao nasljednik biskupa i nadbis-
kupa dubrovačkih i biskupa stonskih i korču-
lanskih (koje su biskupije bile pridružene dubro-
vačkoj iza papinske bule od 30. VII. 1828), gdje
jeu neumornom od Boga blagoslovljenom radu
ostao sve do svoje smrti: 31. VIII. 1928 godine.

Dugi je niz godina pasao svoje duhovno
stado, ali je zato još dulji niz djela, koje je
On u svojoj evangjeoskoj čednosti i kršćanskoj
darežljivosti izveo. Tako da nema dobre insti-
tucije u njegovom djelokrugu, za koje se on
nije zauzimao, koju nije osnovao ili pomagao
ili preporučivao i promicao. Uči nas u svojima
djelima ko što nas je i riječima učio, koliko
može da uradi čovjek dobre volje i nadarenosti
uz pomoć Svevišnjega ; i pokazao kako siromah
čovjek može više bogatstva i pomoći pružiti
potrebnima od svih bogataša što su toliko za-
gušeni i zaokruženi svojim zlatom da preko
njega ništa drugo ne vide. Jer nije sreća u
materiji, nego tek jedno srestvo za pomoć ži-
votnog našeg opstanka. On je zato najprije ri-
ječju, savjetom, molitvom i ljubavlju radio za
svoju pastvu, a uz to iz siromaštine svoje po-
magao prve uvjete življenja i napredovanja i u
tom smislu učinio više od svih našili kapitalista.

Svoje javno d4poštolsko djelovanje nastupio
je uz devizu: In Cruce salus“ — ,U Križu je
spas“; i rad svoj postavio pod zaštitu i od-
vjetovanje Bezgriješne Majke Marije; pa je bio
siguran da će lagjicu svoga stada uspješno po-
vesti prema konačnom cilju kroz sve bure i
sav bijes uzburkanog valovlja.

,Nije došao da naniže hitra umovanja ni
mudrolije, nego da zasvjedoči Kristovo propeće“
koje će biti ideja vodilja svega njegovog miš-
ljenja, govorenja i djelovanja. Zato je svake
godine kleru i vjernicima pisao po jednu ili
više pastirskih poslanica, koje su obragjivale
u dubokim potezima i pristupačnom i fluidnom
stilu razne aktuelne probleme dogmatske, mo-