Poštarina plaćena u gotovu. Današnjem broju cijena 2 Dinara. “Br. 21. = DUBROVNIK 8. maja 1923. Goat. E Cijena je listu 4. Din. mjesečno; za, inozemstvo 80 Din. godišnje. il 7 VAIA U On Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni AN PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. gi VA g g i; urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, : Pojedini broj 1 Dinar. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, — Euharistički kongres u Zagrebu. 'Presvijetli dijecezanski biskup Dr. Josip Marčelić | izdao je slijedeću okružnicu : Prečasnom svećenstvu i pravovjernom puku pozdrav u Gospodinu. i U svojem pastitskom listu prigodom prošle sv. “ Korizme javio sam Vam, kako će se ove godine 18. i 19. augusta držati u Zagrebu Euhar. kongres za cijelu našu državu. Ponovno Vas pozivljem, draga braćo i sinci preljubljeni, eda se odazovete pozivu u koliko Vam bude moguće i u koliko Vam budu dopuštale Vaše posebne prilike. Tim ćemo javno iskazati svoju vjeru u ovo veliko Svetotajstvo, što nam ga je naš Spa- sitelj Isukrst ostavio kao najveći zalog svoje ljubavi. Neizmjeran u svom bogatstvu, svemoguć u svojoj moći, Isukrst naš Bog, naš brat, nije nam mogao više "dati ni ostaviti. Dao nam je sama sebe u presvetom otajstvu sv. Pričesti, koja je vez bratske ljubavi, temelj pravog duševnog i moralnog napretka, napose danas, kad je kruta, glupa materija toliko zarazila čovječji duh i skučila ga zemlji; napose danas kad eki poganski i divljački duh separatizma i mržnje “hoće da razdijeli čovjeka od čovjeka, narod od na- oda, državu od države. Danas osobito ćutimo po- rebu da dađemo oduška svojoj živoj vjeri te se \združimo što tješnje u otajstvu ljubavi presvete uharistije. Združimo se što čvršće kao braća po rvi i po vjeri u Kristu, koji je ostavio sama sebe a hranu cijelom čovječanstvu i spojio sve ljude u oralno jedinstvo, koje je podloga internacijonalnom jedinstvu, za kojim su težili i još danas teže svi emeniti kršćanski-dul a dostojanstvo, na koj raća smo Njegova, gragjani riebeskog grada jeru: alema, baštinici raja. Zato sada, kada se svi narodi \matječu, kako će prirediti što veličanstvenije slavlje \leukrstu, Bogu-Čovjeku, treba da i od nas svak ko "može pohrli u bijeli Zagreb, eda proslavimo .na po- 'sebni način svojim prisustvom svog Spasitelja u \presv. Euharistiji. i | Opaska: Svaki župnik neka nastoji, da u svojoj župi ustanovi mali odbor, koji će se o stvari baviti. Imena onijeh, koji žele prisustvovati sastanku u Za- _prije svršetka Juna, da se mogu dostaviti odboru u agrebu, koji se ima brinuti za stanove i za popust a željeznici i parobrodu. on Frani lvaniševiću — na i (nastavak) : Specijalno raspravljati o tome : koji je od dvaju od mas upotrebljavanih alfabeta, bolji i praktičniji, i sada nećemo, buduć da je to pitanje opširno i te- eljito raspravio Don Vice Medini u nizu članaka ašlih u riiašem listu otrag dvije godine. Ako Don Frane njegov ,vele cijenjeni suradnik“ drže, da su u snazi obiti ono Medinijevo dokazivanje, mogu slobodno, 1im već unaprijed kažemo, da će, kako i prof. Šare, izvući tanji kraj! : 1 'Puštajući dakle našega don Franu, da, čitajući ilicu (navlaš onu krasnu službenu rukopisnu !) raz- ije još koji par skupocjenil naočara, prihvaćamo edmet ondje, gdje smo ga zadnji put ostavili, | Iz svega što se prije reklo biva očito, da time 0 se u ovo zadnje doba od strane nekojih Hrvata očelo pisati ekavštinom, ne pospješuje, ama ni za jednu dlaku, napuštanje ćirilice od strane Srba. Piseli ati hercegovačkim ili pisali sremačkim narječjem, tbima, s njihova gledišta, mora biti sve jedno, d toga baš i ne stvaraju pitanje, buduć da i oni bi, pišu i jednim i drugim narječjem; pa je odgovor! nstvu pisma i narječja (t j. da Srbi popuste u prvoga, a Hrvati, na uzvrat, u pitanju "drugoga) šepavo u obje noge, uprav onako, kao što je u Ivanom (hr- limo, draga.bračo,.: zdignuti po Isukrstu, - \grebu, treba čim prijelposlati ovdješnjem odboru, i to - ga tako zvano »kompromisni) riješenje“ pitanja u njegovu listu, i s Tu već Slopincima. vatom), koji govori ijekavski, — ko da bi tobož Srbi, koji su ondje predstavljeni u ,Jovu“, govorili svi onako kako govore Srijemci i Šumadinci ! Tome se inače nije čuditi, kad se već iz prijašnjeg pisanja našega don Frane znade, da je on poekavio biilum tri četvrtine naroda Jugoslavije, pa čak i u Bo- sni našao ekavaca, gdje im, po riječi samog beograd- skog profesura Belića, u narodu ni traga nema! Zato, i kad piše: .,mi ćemo srpskoj braći doći u susret drugom uslugom ...“ — trebalo bi ga upitati: o kojoj ,srpskoj braći“ on to govori ?... i koja suto »Srpska braća“ kojoj bi, u slučaju, Hrvati uslugu“ učinili? To, zanago, ne mogu biti ni srbi bosanski, ni hercegovački, ni movopazarski, ni podrinski, ni cr- nogorski, pa ni oni u Hrvatskoj i Dalmaciji, jer svi ti, buduć da su ijekavci, kao šlo smo i mi Dubrovčani, »ekavske usluge“ ne irebuju.* ,Usluga“ bi bila uči- njena samo onim srbima Srijemcima i Šumadincima, koji su se, nažalost, što se narječja tiče, voljeli povesti sa svojom braćomnebraćom Bugarima, nego za svo- jom pravom srpskom braćom s juga i sa zapada, i koji su radiji bili poslušati Jovana Stejića, nego Vuka i Daničića, koje je inače vas naš narod, skupa sa Don Eraninim ikavcima, u ovoj stvari poslušao. Nu, kad spomenusmo Vuka Karadžića, da vidimo što i kako naš don Frane o njemu piše! »Puno :se — kaže on — zamjera i ekavštini. Istina je da je Vuk Stefanović odabrao ijekavštinu za književni jezik, i to je potpuno odgovaralo njegovoj dobi. Da je or doživio današnje vrijeme ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca, kod kojih se pretežno govori ekavski, bio bi sigurno udesio takav i način pisanja“. Lijepo doista! Nu samo da upitamo : otkuda don Frane zna, da bi Vuk, da je sada živ, bio promijenio — svoje mišljenje ? To je tako samo proizvoljno rečeno, dok, u stvari, sio je od prilike isto, kao da bi ko rekao, da kad bi Dante, Petrarca, Tasso ili Ariosto bili doživjeli političko ujedinjenje _Italije,, ne bi bili više za to, da marječje toskansko, kojim su oni pisali, . smatrajući ga najboljim za književnost, bude općenito prihvaćeno za književnost u 'ujedinjenoj Italiji, — već da bi bili dali izraditi osebnu statistiku o tome, koliko Talijana govori n. pr. pijemonteškim, koliko napole- tanskim, koliko mletačkim, koliko puljiško-kalabreškim narječjem, pa onda — po teoriji pok. Jovana Stejića — »gdje pretegne večina“ (ili kako on veli »višina“) — to da se ima uzeti kao opće književno ! I onda, pri brojenju glava i mesnatih jezika, lasno bi se bilo moglo dati, da .odnese barjak puljiško-kalabreško ili- koje drugo njemu slično narječje ! Nigdje, ni kod jednog evropskog kulturnog naroda nije u ovakim pitanjima bio odlučan kriterij proste brojne većine, ni kod Talijana, ni kod Nijemaca, ni kod Francuza, ni kod Španjolaca. Svuda su drugi kriteriji, drugi razlozi u račun dolazili, i oni su odlučili, kako je to isti gore pomenuti gosp. Medini u poznatoj svojoj štampanoj raspravi opširnije iskazao. Rasvijetlivši i temeljito potkrijepivši razloge, što ih je Vuk tek onako sumarno naveo za južno narječje, pisac je u onoj raspravi i dokazao da isti razlozi vrijede i danas, i da je pok. Skerlić one razloge tek pokušao pobiti, ali ih pobio nije. Kušajući da pobije Vuka (i ne samo Vuka, već i Daničića i Miklošića i druge koji su na poznatom sastanku u Beču g. 1850. Vukove razloge potpuno usvojili !) zašao je pok. Skerlić na jedno polje, koje nije bilo njegovo, pa ako se može postaviti pitanje, što bi bio Vuk učinio, da je bio živ onda kad je pok. : I. Skerlić u »Srpskom Kanjiž. Glasniku« ono i onako fino, i uljudno i bez ikakva animoziteta, o njemu i o njegovim razlozima pisao, mi smo tvrdo uvjeteni, da bi ,Odgovor Vukov Skerliću“ bio za ovoga ne manje porazan, nego što je negda za ,slavenosrpske književnike porazan bio ,Vukov odgovor Milošu Svetiću“ — pored svega što se je ovaj sa svojim ,književni- cima“obje sio bio o sablju ondašnjeg svog pokrovitelja, silnog M'loša Obrenovića ! e + U Makedoniji izgovor starog jaf-a nije svuda jednak. U jednom, kraju vlada izgovor ijekavski, u drugom ikavski, u tre- čem ekavski, kako je to tačno iskazao g. lisi Terziev iz Subo- ttcč u jednom podlisku bivšeg ,Naroda“. Ista neposto; i o aos vidi se i u Sloveniji. Zapadni Slovenci i ne nazivlju sebe Slovencima, i Kulturne vijesti. Apel na kulturni svijet, da se spasi patrijarha Tihon, podigao je jedan list ruskih emigranata. Izme- gju ostaloga list piše: Na 11. aprila počimlje u Mo- skvi rasprava proti patrijarhu Tihonu i dvjema nad- biskupima. Već od maja prošle godine poglavica ruske crkve malazi se pod najstrožom stražom u samostanu i pametnom šutnjom odgovara na sve proračunane provokacije. Jednodušno negodovanje cijelog kulturnog svijeta mora da dogje do jakog izražaja. Poglavica ruske crkve ne može, ne mora biti napušten i predan kao žrtva krvožednim namjerama. Civilizovani svijet mora kazati svoju moguću riječ, koja može zaustaviti i ovu majstidniju kaznu. I ova riječ sigurno neće biti uzalud proglašena. (»Ruskulta«). Mussolini o katoličkoj crkvi. Poznati talijanski skladatelj Perosi, koji je u posljednje vrijeme pao u melankoliju i prešao k vjerskoj sekti valdenskoj, ostavio je sada tu sektu i prešao u crkvu anglikansku. Pero- sija je sud bio proglasio slaboumnim, te ga stavio pod kuratelu. Perosi bi htio poći u Englesku, da se tamo temeljito upoznade sa svojom novom crkvom. Pošto su mu oblasti uskratile putne isprave, on se je obratio direkino na samoga talijanskoga ministra predsjednika u tom poslu. U audijenciji, koju mu je udijelio Mussolini, htio je i nastojao da nagovori ministra predsjednika, neka bi svoje reforme u Italiji raširio i na stvari bogoštovne, te uveo u Italiji pro- testantizam kao državnu religiju. A na to mu je odgo- vorio Mussolini:. ,Nikada! Državnu religiju neka ima Engleska sama. Katolicizam je universalan i zato će narod talijanski ostati u katol. crkvi. Ja sam katolik i držim, da za dobrobit zemlje i crkve mora u Italiji ostati katolicizam kakav jest, a ne podjarmljen od državne moći. Italija će se reformirati u političkom a ne u vjerskom obziru“. Kolumbovi vitezovi proti Ku-Kiux-Klanu. Tajna organizacija u Sjevernoj Americi, koja se krije pod nazivom Ku-Klux-Klan, počinila je zadnjih mjeseci toliko zločina protiv katoličkih zavoda i crkava, da su katolici prisiljeni na samoobranu. Razgranjena kato- lička organizacija Kolumbovih vitezova navijestila je sada obrambeni rat proti Ku-Klux-Klanu. Za svaku pojedinu katoličku župu organizirana je četa branitelja, koji će silom spriječiti daljnje atentate proti katoličkim školama, bolnicama i crkvama. Iz katoličkog sveučilišta u Milanu. Katoličko sveučilište u Milanu napreduje sjajno. Ovo je u prvom redu zasluga velikog učenjaka i apologeta o. Augusti- na Gemellija, sveučilišnog rektora. O. Gemelli bio je prije glasovit liječnik, a pred rat je stupio u franjevački red. Talijansku katoličku književnost obogatio je kra- snim apologetskim djelima. Sveučilište izdaje dvije smotre: , Vitae pensiero“ (Životimisao)i , Rivista neosco- lastica“. Već je kroz kratko vrijeme svoga opstanka milansko sveučilište postalo središtem talijanske kato- ličke organizacije i katoličke književnosti. j . Nova kovina — dragocjenija od zlata. U brit- skoj Novoj Guineji pronašla se nova kovina, koja imade osmerostruku vrijednost zlata. Zove se ,lsmici- dium“, a nalazi ga se u rijeci. Isprva nije se tomu nalasku posvećivala nikakva osobita pozornost, i tekar kasnije ustanovilo se, da je to najdragocjenija kovina na svijetu. Pisma iz naroda. (GRUŽ. Proslava svečanosti su. Križa. Ove go- dine kao da se sve takmilo, da ova svečanost, koja je. toliko omiljela Gružanima, ispane što svečanije, što sjajnije. Osvanuo krasan svibanjski dan; ma kopnu i na moru zalepršale naše trobojnice, a veliko se mno- štvo naroda sleglo.u crkvu, da iskaže čast sv. Križu. Preko svečane sv. mise, koju je otpjevao mješoviti muški zbor uz pratnju malog orhestra, održao je pri- godni govor O. P. Vlašić. Slavlje je zauzelo veći mah poslije podne, kad je iza bogoslužja u crkvi prispjela u Gruž vojna muzika, koja je najprije pred crkvomu vi s SRS