Poštarina plaćena u gotovu.

 

Današnjem broju cijena 2 Dinara.

 

  

 

 
 

 

“Br. 21. = DUBROVNIK 8. maja 1923. Goat.
E Cijena je listu 4. Din. mjesečno; za, inozemstvo 80 Din. godišnje. il 7 VAIA U On Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
AN PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. gi VA g g i; urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, : Pojedini broj 1 Dinar. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, —

 

Euharistički kongres u Zagrebu.

'Presvijetli dijecezanski biskup Dr. Josip Marčelić
| izdao je slijedeću okružnicu :

Prečasnom svećenstvu i pravovjernom puku
pozdrav u Gospodinu.

i U svojem pastitskom listu prigodom prošle sv.

“ Korizme javio sam Vam, kako će se ove godine

18. i 19. augusta držati u Zagrebu Euhar. kongres
za cijelu našu državu.

Ponovno Vas pozivljem, draga braćo i sinci
preljubljeni, eda se odazovete pozivu u koliko Vam
bude moguće i u koliko Vam budu dopuštale Vaše
posebne prilike. Tim ćemo javno iskazati svoju vjeru
u ovo veliko Svetotajstvo, što nam ga je naš Spa-
sitelj Isukrst ostavio kao najveći zalog svoje ljubavi.
Neizmjeran u svom bogatstvu, svemoguć u svojoj
moći, Isukrst naš Bog, naš brat, nije nam mogao više
"dati ni ostaviti. Dao nam je sama sebe u presvetom
otajstvu sv. Pričesti, koja je vez bratske ljubavi,
temelj pravog duševnog i moralnog napretka, napose
danas, kad je kruta, glupa materija toliko zarazila
čovječji duh i skučila ga zemlji; napose danas kad
eki poganski i divljački duh separatizma i mržnje
“hoće da razdijeli čovjeka od čovjeka, narod od na-
oda, državu od države. Danas osobito ćutimo po-
rebu da dađemo oduška svojoj živoj vjeri te se
\združimo što tješnje u otajstvu ljubavi presvete
uharistije. Združimo se što čvršće kao braća po
rvi i po vjeri u Kristu, koji je ostavio sama sebe
a hranu cijelom čovječanstvu i spojio sve ljude u
oralno jedinstvo, koje je podloga internacijonalnom
jedinstvu, za kojim su težili i još danas teže svi
emeniti kršćanski-dul
a dostojanstvo, na koj
raća smo Njegova, gragjani riebeskog grada jeru:
alema, baštinici raja. Zato sada, kada se svi narodi
\matječu, kako će prirediti što veličanstvenije slavlje
\leukrstu, Bogu-Čovjeku, treba da i od nas svak ko
"može pohrli u bijeli Zagreb, eda proslavimo .na po-
'sebni način svojim prisustvom svog Spasitelja u
\presv. Euharistiji. i
| Opaska: Svaki župnik neka nastoji, da u svojoj
župi ustanovi mali odbor, koji će se o stvari baviti.
Imena onijeh, koji žele prisustvovati sastanku u Za-

  
 
  
 
 
 
 
 
 
 
    
   
    
 
  
   
   
   
  
  
   
    
 
   
   
   
    
     
  
  
  
   
 
  
    
  
   
 
 

   

_prije svršetka Juna, da se mogu dostaviti odboru u
agrebu, koji se ima brinuti za stanove i za popust
a željeznici i parobrodu.

on Frani lvaniševiću — na
i (nastavak) :
Specijalno raspravljati o tome : koji je od dvaju
od mas upotrebljavanih alfabeta, bolji i praktičniji,
i sada nećemo, buduć da je to pitanje opširno i te-
eljito raspravio Don Vice Medini u nizu članaka
ašlih u riiašem listu otrag dvije godine. Ako Don Frane
njegov ,vele cijenjeni suradnik“ drže, da su u snazi
obiti ono Medinijevo dokazivanje, mogu slobodno,
1im već unaprijed kažemo, da će, kako i prof. Šare,
izvući tanji kraj! : 1
'Puštajući dakle našega don Franu, da, čitajući
ilicu (navlaš onu krasnu službenu rukopisnu !) raz-
ije još koji par  skupocjenil naočara, prihvaćamo
edmet ondje, gdje smo ga zadnji put ostavili,
| Iz svega što se prije reklo biva očito, da time
0 se u ovo zadnje doba od strane nekojih Hrvata
očelo pisati ekavštinom, ne pospješuje, ama ni za
jednu dlaku, napuštanje ćirilice od strane Srba. Piseli
ati hercegovačkim ili pisali sremačkim narječjem,
tbima, s njihova gledišta, mora biti sve jedno,
d toga baš i ne stvaraju pitanje, buduć da i oni
bi, pišu i jednim i drugim narječjem; pa je

 

odgovor!

nstvu pisma i narječja (t j. da Srbi popuste u
prvoga, a Hrvati, na uzvrat, u pitanju "drugoga)
šepavo u obje noge, uprav onako, kao što je u

Ivanom (hr-

limo, draga.bračo,.:
zdignuti po Isukrstu, -

\grebu, treba čim prijelposlati ovdješnjem odboru, i to -

ga tako zvano »kompromisni) riješenje“ pitanja

u njegovu listu,
i s Tu već Slopincima.

vatom), koji govori ijekavski, — ko da bi tobož Srbi,
koji su ondje predstavljeni u ,Jovu“, govorili svi onako
kako govore Srijemci i Šumadinci !

Tome se inače nije čuditi, kad se već iz prijašnjeg
pisanja našega don Frane znade, da je on poekavio
biilum tri četvrtine naroda Jugoslavije, pa čak i u Bo-
sni našao ekavaca, gdje im, po riječi samog beograd-
skog profesura Belića, u narodu ni traga nema!

Zato, i kad piše: .,mi ćemo srpskoj braći doći u
susret drugom uslugom ...“ — trebalo bi ga upitati:
o kojoj ,srpskoj braći“ on to govori ?... i koja suto
»Srpska braća“ kojoj bi, u slučaju, Hrvati uslugu“
učinili? To, zanago, ne mogu biti ni srbi bosanski,
ni hercegovački, ni movopazarski, ni podrinski, ni cr-
nogorski, pa ni oni u Hrvatskoj i Dalmaciji, jer svi ti,
buduć da su ijekavci, kao šlo smo i mi Dubrovčani,
»ekavske usluge“ ne irebuju.* ,Usluga“ bi bila uči-
njena samo onim srbima Srijemcima i Šumadincima,
koji su se, nažalost, što se narječja tiče, voljeli povesti
sa svojom braćomnebraćom Bugarima, nego za svo-
jom pravom srpskom braćom s juga i sa zapada, i
koji su radiji bili poslušati Jovana Stejića, nego Vuka
i Daničića, koje je inače vas naš narod, skupa sa Don
Eraninim ikavcima, u ovoj stvari poslušao.

Nu, kad spomenusmo Vuka Karadžića, da vidimo
što i kako naš don Frane o njemu piše!

»Puno :se — kaže on — zamjera i ekavštini.
Istina je da je Vuk Stefanović odabrao ijekavštinu za
književni jezik, i to je potpuno odgovaralo njegovoj
dobi. Da je or doživio današnje vrijeme ujedinjenih
Srba, Hrvata i Slovenaca, kod kojih se pretežno govori
ekavski, bio bi sigurno udesio takav i način pisanja“.

Lijepo doista! Nu samo da upitamo : otkuda don
Frane zna, da bi Vuk, da je sada živ, bio promijenio

— svoje mišljenje ? To je tako samo proizvoljno rečeno,

dok, u stvari, sio je od prilike isto, kao da bi ko rekao,
da kad bi Dante, Petrarca, Tasso ili Ariosto bili
doživjeli političko ujedinjenje _Italije,, ne bi bili više

za to, da marječje toskansko, kojim su oni pisali, .

smatrajući ga najboljim za književnost, bude općenito
prihvaćeno za književnost u 'ujedinjenoj Italiji, — već
da bi bili dali izraditi osebnu statistiku o tome, koliko
Talijana govori n. pr. pijemonteškim, koliko napole-
tanskim, koliko mletačkim, koliko puljiško-kalabreškim
narječjem, pa onda — po teoriji pok. Jovana Stejića —
»gdje pretegne večina“ (ili kako on veli »višina“) —
to da se ima uzeti kao opće književno ! I onda, pri
brojenju glava i mesnatih jezika, lasno bi se bilo

moglo dati, da .odnese barjak puljiško-kalabreško ili-

koje drugo njemu slično narječje !

Nigdje, ni kod jednog evropskog kulturnog naroda
nije u ovakim pitanjima bio odlučan kriterij proste
brojne većine, ni kod Talijana, ni kod Nijemaca, ni
kod Francuza, ni kod Španjolaca. Svuda su drugi
kriteriji, drugi razlozi u račun dolazili, i oni su odlučili,
kako je to isti gore pomenuti gosp. Medini u poznatoj
svojoj štampanoj raspravi opširnije iskazao. Rasvijetlivši

i temeljito potkrijepivši razloge, što ih je Vuk tek onako

sumarno naveo za južno narječje, pisac je u onoj
raspravi i dokazao da isti razlozi vrijede i danas, i
da je pok. Skerlić one razloge tek pokušao pobiti,
ali ih pobio nije. Kušajući da pobije Vuka (i ne samo
Vuka, već i Daničića i Miklošića i druge koji su na
poznatom sastanku u Beču g. 1850. Vukove razloge
potpuno usvojili !) zašao je pok. Skerlić na jedno polje,
koje nije bilo njegovo, pa ako se može postaviti pitanje,
što bi bio Vuk učinio, da je bio živ onda kad je pok.

: I. Skerlić u »Srpskom Kanjiž. Glasniku« ono i onako
fino, i uljudno i bez ikakva animoziteta, o njemu i

o njegovim razlozima pisao, mi smo tvrdo uvjeteni,
da bi ,Odgovor Vukov Skerliću“ bio za ovoga ne
manje porazan, nego što je negda za ,slavenosrpske
književnike porazan bio ,Vukov odgovor Milošu Svetiću“
— pored svega što se je ovaj sa svojim ,književni-
cima“obje sio bio o sablju ondašnjeg svog pokrovitelja,
silnog M'loša Obrenovića ! e

+ U Makedoniji izgovor starog jaf-a nije svuda jednak. U
jednom, kraju vlada izgovor ijekavski, u drugom ikavski, u tre-
čem ekavski, kako je to tačno iskazao g. lisi Terziev iz Subo-
ttcč u jednom podlisku bivšeg ,Naroda“. Ista neposto;

i o aos vidi
se i u Sloveniji. Zapadni Slovenci i ne nazivlju sebe Slovencima,

i

Kulturne vijesti.

Apel na kulturni svijet, da se spasi patrijarha
Tihon, podigao je jedan list ruskih emigranata. Izme-
gju ostaloga list piše: Na 11. aprila počimlje u Mo-
skvi rasprava proti patrijarhu Tihonu i dvjema nad-
biskupima. Već od maja prošle godine poglavica ruske
crkve malazi se pod najstrožom stražom u samostanu
i pametnom šutnjom odgovara na sve proračunane
provokacije. Jednodušno negodovanje cijelog kulturnog
svijeta mora da dogje do jakog izražaja. Poglavica
ruske crkve ne može, ne mora biti napušten i predan
kao žrtva krvožednim namjerama. Civilizovani svijet
mora kazati svoju moguću riječ, koja može zaustaviti
i ovu majstidniju kaznu. I ova riječ sigurno neće biti
uzalud proglašena. (»Ruskulta«).

Mussolini o katoličkoj crkvi. Poznati talijanski
skladatelj Perosi, koji je u posljednje vrijeme pao u
melankoliju i prešao k vjerskoj sekti valdenskoj, ostavio
je sada tu sektu i prešao u crkvu anglikansku. Pero-
sija je sud bio proglasio slaboumnim, te ga stavio
pod kuratelu. Perosi bi htio poći u Englesku, da se
tamo temeljito upoznade sa svojom novom crkvom.
Pošto su mu oblasti uskratile putne isprave, on se je
obratio direkino na samoga talijanskoga ministra
predsjednika u tom poslu. U audijenciji, koju mu je
udijelio Mussolini, htio je i nastojao da nagovori
ministra predsjednika, neka bi svoje reforme u Italiji
raširio i na stvari bogoštovne, te uveo u Italiji pro-
testantizam kao državnu religiju. A na to mu je odgo-
vorio Mussolini:. ,Nikada! Državnu religiju neka
ima Engleska sama. Katolicizam je universalan i zato
će narod talijanski ostati u katol. crkvi. Ja sam katolik
i držim, da za dobrobit zemlje i crkve mora u Italiji
ostati katolicizam kakav jest, a ne podjarmljen od
državne moći. Italija će se reformirati u političkom a
ne u vjerskom obziru“.

Kolumbovi vitezovi proti Ku-Kiux-Klanu. Tajna
organizacija u Sjevernoj Americi, koja se krije pod
nazivom Ku-Klux-Klan, počinila je zadnjih mjeseci
toliko zločina protiv katoličkih zavoda i crkava, da su
katolici prisiljeni na samoobranu. Razgranjena kato-
lička organizacija Kolumbovih vitezova navijestila je
sada obrambeni rat proti Ku-Klux-Klanu. Za svaku
pojedinu katoličku župu organizirana je četa branitelja,
koji će silom spriječiti daljnje atentate proti katoličkim
školama, bolnicama i crkvama.

Iz katoličkog sveučilišta u Milanu. Katoličko
sveučilište u Milanu napreduje sjajno. Ovo je u prvom
redu zasluga velikog učenjaka i apologeta o. Augusti-
na Gemellija, sveučilišnog rektora. O. Gemelli bio je
prije glasovit liječnik, a pred rat je stupio u franjevački
red. Talijansku katoličku književnost obogatio je kra-
snim apologetskim djelima. Sveučilište izdaje dvije
smotre: , Vitae pensiero“ (Životimisao)i , Rivista neosco-
lastica“. Već je kroz kratko vrijeme svoga opstanka
milansko sveučilište postalo središtem talijanske kato-
ličke organizacije i katoličke književnosti. j

. Nova kovina — dragocjenija od zlata. U brit-
skoj Novoj Guineji pronašla se nova kovina, koja
imade osmerostruku vrijednost zlata. Zove se ,lsmici-
dium“, a nalazi ga se u rijeci. Isprva nije se tomu
nalasku posvećivala nikakva osobita pozornost, i tekar
kasnije ustanovilo se, da je to najdragocjenija kovina
na svijetu.

 

Pisma iz naroda.

(GRUŽ. Proslava svečanosti su. Križa. Ove go-
dine kao da se sve takmilo, da ova svečanost, koja je.
toliko omiljela Gružanima, ispane što svečanije, što
sjajnije. Osvanuo krasan svibanjski dan; ma kopnu i
na moru zalepršale naše trobojnice, a veliko se mno-
štvo naroda sleglo.u crkvu, da iskaže čast sv. Križu.
Preko svečane sv. mise, koju je otpjevao mješoviti
muški zbor uz pratnju malog orhestra, održao je pri-
godni govor O. P. Vlašić. Slavlje je zauzelo veći mah
poslije podne, kad je iza bogoslužja u crkvi prispjela

 

u Gruž vojna muzika, koja je najprije pred crkvomu

vi

 

 

s SRS