Br. 22. \ Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK 15. maja 1923. "Narodna Svijest God: V. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Kriza na vrhuncu. Moguće te će nekome ovaj naslov izgledati apsurdan elogičan u današnjoj našoj političkoj situaciji. Vla- ma kriza je već riješena i mi danas imamo vladu, a računajući na potporu revizionističkog bloka, može | u parlamentu radiiriješava važna državna pitanja, ja se u današnjem momentu nameću. Činovnički, alidski i mnogi drugi zakoni već odavna čekaju je ostvarenje i ima puno vjerojatnosti, da će današ- 'vlada moći da donese ove važne zakone i tako muti sa dnevnog reda mnoga važna i urgirajuća avna pitanja. Ali pored parlamentarne krize, koja je žemo reći riješena, da li sretno ili nesretno to će budućnost da kaže, moramo priznati, da kod nas stoji državna kriza, koja je oličena u srpsko-hrvatsko- mačkom sporu. I mi se danas moramo pitati, da e nam ovo riješenje parlamentarne krize donijeti jješenje državne krize? Mi nalazimo, da je ovakvim ššenjem parlamentarne krize dovedena državna kriza vrhunca, do kulminacije i da je sada riješenje dr- ne krize neodoljivo, ono se nameće svom svojom iljnošću i svom svojom težinom današnjim našim avnicima i ona se mora riješavati, ona se mora što rije riješiti. U pregovorima, koje je radikalna stranka alla revizionističkim blokom u Zagrebu, revizionistički k je postavio kao preduvjet sporazuma obrazovanje mogene radikalske vlade. Revizionistički blok bi pomogao tu vladu, jer smatra, da je homogena ra- Iska vlada jedina u stanju da povede pregovore porazumu pravim putem. I ako je poslije famoz- uepolitičkog. i. nediplomatskog; govora Stjepana iča na velikoj skupštini HSRS u Zagrebu izgledalo, su nemogući svaki daljni pokušaji u pravcu spo- fazuma sa Radićem, odnosno sa revizionističkim bfo- tom, opeta vidimo, da su se posiije nekoliko dama ovi stišali, a Radić je, uvidjevši svoju krupnu po- griješku, koju je svojim govorom napravio, pokušao 'povuče svoje izjave, da ublaži teški dojam, koji je emlji proizveo njegov govor. Danas je obrazovana kalska homogena vlada i prema tome je ispunjen vni preduvjet daljnjim koracima sporazumijevanja, inim koracima riješavanja srpsko-hrvatsko-slovenač- spora, učinjen je prvi korak, koji biimao da vodi tlačnom uregjenju'i konselidovanju unutrašnjih pri- | naše mlade države. Pri ovakvom položaju i pri ovakvom stanju stvari se ozbiljno moramo pozabaviti izgledima ishoda pokušaja, moramo se ozbiljno pitati, da li će ovi aci moći da dovedu do konačnog sporazuma, do ačnog mira i sreće naše mlade, ali već toliko na- ene zemlje. Težište političke situacije danas leži u radikalnoj dićevoj stranci. Pašić i Radić su danas dva čovjeka, ojima ovisi budućnost, sreća i veličina naše države šeg naroda. I zato je prije svega potrebno, da jica budu svijesni svoga položaja i svoje odgo- osti. I jedan i drugi uživaju puno uvjerenje i puni toritet, keliko u svoiim masama, toliko u svome laničkome klubu i za to će od njihove dobre vo- od njihove iskrenosti, od njihove svijesti držav- e u glavnom i zavisiti ostvarenje sporozuma, mira e u našem troimenom narodu. Pašić ima da- vlast u svojim rukama, on je obrazovao. homo- U vladu svoje stranke i na njemu je prvome red, pokaže dobru volju i iskrenost, da hoće poći pu- sporazuma. To će pokazati na taj način, ako se htjeli provagjati u život tačke zagrebačkog spo- ima. Sa strane Radića mora da se pokaže odluč- \i to čvrsta i stalna odlučnost, da se zaista hoće razum i sloga. Radićevem krivnjom već su jednom četi pregovori oko sporazuma bili sasvim preki- , zato sa Radićeve strane mora da se pokaže volja remnost, da:se zaista iskreno radi i da se zaista , da se već jednom u miru i ljubavi likvidira ovo sno stanje, u kome se nalazimo. Ako bude i Ime i_s drvge strane svijesti o cdgovorrosti, svijesti čini posla, koji se ima da svrši, ako s jedne i jena je listu 4. Din. mjesečno ; za inozemstvo 80 Din. godišnje. Izlazi \svakog Utornika. Pojedini (broj 1 Dinar. druge strane bude puno iskrenosti i bratske ljubavi, mi vjerujemo, da se može doći do sporazuma. Ali ako bude svega ovoga falilo, a bude se imalo pred očima samo sitni i partijski interesi, ako se ne bude išlo za veličinom nacije i države, već za veličinom pojedinaca i partije, sve će se to razbiti i mi ćemo se onda naći pred katastrofom. Sporazum, jedino pošteni.i pravi sporazum je u mogućnosti da riješi našu državnu krizu. Taj sporazum će biti pošten i pravi onda, kada se ne bude ideji separatnih interesa žrtvovalo ideje opštih interesa. Sporazum će biti pošten kada budu njim zadovoljni i Srbi i Hrvati i Slovenci, kada oni budu svuda, ma 'gdje se u državi nalazili potpurio ravnopravni. Vrijeme spo- razumijevanja je došlo. Čini nam se, da je dapače je- dino sada moguće poći putem sporazuma. Kasnije moći će se samo poći putem sile ili cijepanja. 1 zato, upravo zato smo stavili današnjem našem članku ovaj naslov. Državnici i političari moraju da uvide kritički momenat u kome se nalazimo, a narod treba da budno pazi i prati svaki čin svojih vogja i da im, ako za- strane, ako povedu jedinstvo i državu u propast, po- viče: ,Dosta nam je vaše igrarije, mi hoćemo reda, rada i mira, mi hoćemo jaku i čvrstu državu, u kojoj će da bude miran, zadovoljan i ravnopravan svaki Hrvat, Srbin i Slovenac, mi hoćemo reda i slobode!“ Don Frani lvaniševiću — na odgovor! (nastavak) Isto onako, od prilike, kao što je g. Nikola Pašić (da bilo kako opravda centralizam i onaku podjelu države kakva je učinjena vidovdanskim Ustavom) trebao da izbaci frazu, ,da istorijskih oblasti kod nas i nema“ o i da oblasti, koje mi imamo, nije stvorila istorija, nego »glupava“ (valjda lukava) Austrija i Turska: — tako je i našemu don Frani, da bilo kako opravda opći prihvat književne ekavštine, trebalo da vidi sablast Austrije i ondje, gdje je drugi ne vidi, te da u »Novo Doba« napiše i ovo: »Kad je polovinom prošloga vijeka, makon ilir- skoga pokreta Slovenac Stanko Vraz zagovarao kod svojih hrvatski jezik i pravopis u školama, digli su se tomu prigovori, kao i danas proti ekaoštini (kursiv je naš. Op. Uredn.), a to sa osebujnog plemenskog stanovišta. Onda se je znalo odakle vjetar puha, sa Dunava, iz 'Beča, Koji dosljedan svome geslu ,divide etimpera“ — gledao je krivim okom to stapanje Slo- venaca sa Hrvatima i poduzeo je sva sredstva, da toga ne bude, kao što se na žalost i nije zbilo“. Ko ne zna, kako uprav. stvar stoji u pogledu Slo- venaca i njihova književnog jezika, možda i povjeruje ovakome don Franinu prikazivanju. Potreba je s toga da kažemo koju riječ pobliže o tome. Osnivač slovenačkog knjiž. jezika je Doljenec, Primož Trubar, rodom iz Turjaka kod Ljubljane. Tru- bar je prihvatio slovenački doljenski dialekat i podigao ga na književni jezik, jer drugi dialekat nije poznavao : i jer je mogao na taj način postići svoj cilj, da proširi protestantizam na teritoriji, na kojoj je isprva djelo- vao i htjeo djelovati samo sa živom narodnom riječi, i. j. sa slovenskim jezikom, jer je i narod, za koji je pisao bio isključivo slovenački i jer bi svaki drugi jezik (n. pr. srpsko-hrvatski) bio bez uspjeha megju narodom, koji je trebalo tek učiti čitanju, jer ga nared nebi razumio. Od kako je velikog utjecaja bio književni jezik 16.og stoljeća (Trubarov i ostalih reiormatorskih spi- satelja) na sve kasnije slovenačke spisatelje, najljepše nam dokazuje visoki procenat Trubarove jezikoslovne tradicije i mali procenat dialektičkih primjesa kod doc- nijih spisatelja. Pored toga docnije doba nije imalo i nije moglo imati kakav vanslovenski program, uslijed čega se je još jače usredotočio sav književni rad isklju- čivo na Slovence, i slovenski se jezik razvio kao sa- .mostalni jugoslovenski književni jezik. To nije mogao izmijeniti ni Stanko Vraz, koji je istupio sa svojim vanslovenskim, tako zvanim ilirskim, a faktično srpsko- hrvatskim programom stoprv početkom druge trećine prošlog stolječa, dakle onda kad Slovenci nijesu imali samo jake protestantske književne tradicije, nego i Oglasi, zahvale:i priopćena po ine cijeniku. — Odgovorni urednik A. Fle. \vlisak Dubrovačke Nitialske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju — — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, — Cojz-Vodnik-Minliartovu i Prešernovu. Takav neprirodan pokušaj morao je biti osugjen na smrt već pri porogjaju. Nije dakle istina, što nam don Frane priča, da je Vrazov vanslovenski program osujetila Austrija! Vrazov pokušaj propao je sam od sebe, jer je došao u nevrijeme, i jer je bio neprirodan ! »Pod utjecajem moćnih i stogodišnjih spoljnih sila — kaže jedan učeni noviji slovenski pisac — i unutrašnjih prirodnih razvojnih težnja, slovenski se je jezik razvio u sasvim samostalan, samonikao i izrazit dialekat, koji ima danas sve atribute samostalnog je- zika i signatura svih političkih borba naših (sloven- skih) prošlih generacija bilo je priznanje (u Uslavu) slovenskog jezika. U tom jeziku stvorili smo sebi visoku literaluru, u tom jeziku stvorili smo sebi solidnu kul- turu, i na taj jezik smo fundirali po elementarnim pedagoškim načelima sav naš prosvjetni rad, koji je baš zato urodio tako lijepim plodom. Sasvim je smi- Jješno govoriti danas o tome da se napusti slovenački kao knjiž. jezik i da se preuzme srpsko-hrvatski, da- nas, kad imamo tako veliku književnost, i kada su nam oba velika reformatora najnovije slov. književnosti Levotik i Stritar, najuži Trubarovi rogjaci, još jače usidrili Trubarovu jezikovnu tradiciju u našu književ- nost i kulturu? (,Pisma iz Slovenije“, u podlisku beograd. »Radikala«, svrhom prošle i početkom ov. g.) Na, da upitamo mi sada našega don Franu: ra- zumijeli on ovu slovenačku muziku ? Razumijeli oni onu gosp. Dra Korošca sadašnjeg vogje po gotovo svih Slovenaca, koji ponovno i na vas glas izjavljuje, da Slovenci hoće da ostanu Slovenci, da su voljni živjeti u najboljem skladu s Hrvatima i sa Srbima u ovoj državi, ali da se ne misle ni pohrvatiti ni posrbiti >? Separatistička muzika! — reći će don Frane, Pri- znajemo da gornja muzika nije u skladu sa muzikom t. zv. ,integralnog jugoslavenstva“; ali što ćeš, dra- goviću, kad ti je to tako i kad tu više lijeka nema, osim ako nebi ko htio da potraži ,lijek“ u nasilju ?! Ono, megjutim, što je naš don Frane rekao o uzrocima, koji bi tobož bili, doveli do današnjega osebnog književnog jezika slovenskog, nije ipak od svega najljepše i najzanimivije. Najljepše ie, kad on ono protivljenje, na koje je nekoć nagazio bio Vrazov pokušaj u Sloveniji, uporegjuje s protivljenjem, što se sada kod nas diže protiv općeg prihvata ekavštine u našoj književnosti, i kad on ovo protivljenje (pošto već ne može da ga pripiše ,prstu Beča“ i ,vjetru sa Dunava“) pripisuje ,osebujnom plemenskom stanovi- štu“, s drugim riječima: plemenskom separatizmu. — Ali o tome drugi put! Kulturne vijesti. Katolička crkva i sovjetska vlada. Emigranski ruski list »Rul« javlja, da su sovjetske reprezentacije u inostranstvu dobile iz Moskve nalog da obustave davanja dozvola za dolazak u Rusiju katoličkim misionarima. — Iz Moskve javljaju, da će tamo skorih dana zapo- četi rasprava proti 13 katoličkih sestara, koje su tužene »jer su utemeljile u samostanu kontrarevolucijonarnu organizaciju. “— Poljski episkopat na čelu sa kardina- lima Daljborom i Kakovskim izdao je proglas sa vru- ćim protestom proti novim progonstvima katolika u Rusiji, i to proti uapšenju patra Zeliskoga i sudbenoj raspravi proti katoličkim sestrama. (»Ruskulta«). Visoku vjersku školu utemeljili su Isusovci na svojoj Gregorijanskoj universi u Rimu. Ta škola valja da pruži laicima vjersku naobrazbu, jer je škola lišena vjere učinila, da je znanje vjerskih istina u narodu ne- dovoljno. Podučavanje u crkvi takogjer nema žugjenog uspjeha. Na visokoj vjerskoj školi uči se apologetika, mudroslovlje, moralka, sociologija i cikvena povjest. Ove godine ima na toj školi 350 slušalaca. : Hrvatska katolička župa u Beču. U Beču ima nekoliko hiljada gradišćanskih Hrvata iz PRSTI RA »Burgenlanda“, koji je prije pripadao Madžarskoj, a prošle je godine uslijed plebiscita pripojen Austriji. Ti su Hrvati zamolili kardinala Piffla, da osnuje za njih u Beču posebnu župu, gdjebiim se kod službe Božje propovjedalo na hrvatskom jeziku, Nadbiskup se'izjavio pripravnim, da udovolji njihovoj molbi i da im dodijeli jednu bečku crkvu. Dakako da će se Hrvati morati sami pobrinuti za uzdržavanje svoga župnika.