28 Poštarina plaćena u gotovu.
) arodna
44 mse-
DUBROVNIK 28 maja 1923.
7
Cijena današnjem broju 1:50 Dim.
AAN.
PLATIVO J UTUZIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Up: ie Dubr. Hrv. p Bijare,
or živola....
Nalazio se je na zaravancima Tiberijad-
u krugu ribard. a pred velikim masama
a iz cijele Galileje. On nije bio demagog,
naučavao kao Onaj, koji vlast ima. Na-
Ga je slušao i hranio je duše riječima
ove nauke a kad i tjelesno ogladnje, On,
i ujedno obeća mnogo veće i čude
Ja sam hljeb života“, govorio je“On,
ije s neba sišao i koji jede od ovoga hljeba
će u vijeke“. Neshvatljive su ove riječi
sve, koji ga slušaju, a On još svečanije
vlja : , Tijelo je moje pravo jelo i krv je
oja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije
u posljedni dan“. — Ovo je bilo obećanje.
one noći, u koju bijaše predan, kod
je večere, uze On u ruke hljeb, dade hvale,
mi ga i reče : ,Ouo je tijelo moje, koje
a vas da se preda“... Zatim uzme čašu
t reče: ,Ovo je krv. moja, čaša novoga
ta, koja će za vas da se prolije... ovo
meni na spomen...“ Rasprostro je sto
tavio je na nj i kruha i pića za sve gladne
Ine budućih vjekova. Svi su pozvani k toj
da. je u ljubavi, bratstvu i jednakosti
lju sve dotle, dok im se ne otvore nebeske
orije sa nebeskim gozbama.
Bio je to veliki dan za nas i mi toj uspo-
posvetismo cijeli jedan dan. Taj dan mi
lamo nice, da se poklonimo Njemu uistinu
tnome pod prilikom kruha. Nosimo Ga i
o svečano po našim ulicama i putevima,
kažemo svima, koji gladuju i žegjaju za
Jogjite, poklonimo se !
Dr. Ante Starčević.
č 23. V. 1823 + 28. II. 1896).
jizrazitije mjesto u velikom nizu hrvatskih ve-
zauzima dr, Ante Starčević. Ogrijan na ilirskom
u, još kao mladić na sveučilištu, jasno je uvidio,
na jednog naroda zahtijeva političku narodnu
lualnost. Poučen iskustvom irancuskom revo-
i borbom sjevero-američkih naroda, uvidio je
ba stalne podloge u najširem sloju naroda.
preuzeo na se zadaću, da osvijesti hrvatski
pravom hrvatskom smjeru. Dr. Ante Starčevič
adinac ilirskog pokreta jasno je uočio bojazan
ešte pred osvješćivanjem hrvatskog naroda.
e uvjerenje, da spas i siguran uspjeh u po-
vatskog naroda može slijediti jedino pod lo-
»Hrvatska Hrvatima«. U tome ga je još čvr-
rio Bahov apsolutizam i bečki centralizam.
okret, što ga je pokrenuo Starčević, nije dakako
olji tadanjim vlastodršcima. Ali uspjeh nije
zostati | Starčević je bio već u grobu. Njegov
ak uspio, jer je Hrvatska konačno oslobo-
oslobogjenjem izvršena je prva etapa ti
ne samo a DOO naroda, nego svih
\
listu 4. Din, mjesečno; za inozemstvo 80. Din. godišnje.
srca, smiluje mu se, pa ga čudesno nazy,
m, gdje se nalazi pravi kruh i pravo:
gjenja. Hrvata, no ujedno nastavljena i druga,
I je on bio davno uvidio i želio, t.j. etapa ujedi-
ih južnih Slavena. I baš radi toga dr. Star-'
: sav | rad. bili: pristupačni
Clzlazi svakog Utornika.
_ Pojedini" broj 1 Dinar.
i stranom svijetu, zgodno je rekao mladočeski za-
stupnik Eima.
Starčević nije živio ni za svijet, ni za slavu svog
imena. On je živio za svoj hrvatski narod :i za svoje
ideje, zato se jedino i žrtvovao. Rodio se je 23. V.
1823, u selu Žitniku kod Gospića. Njegov rogjak Don
Šime Starčević povede ga u 13. g.u školu. Izuči gim-
naziju u Zagrebu odličnim uspjehom. Svršiv pravne
nauke poče se baviti lijepom književnošću. Riječka žu-
panija imenova Starčevića svojim velikim bilježnikom,
tada on pregnu da brani nezavisnost Hrvatske od Beča
i Pešte. U tom pravcu nastavlja svoj rad u hrvatskom
saboru počam od g. 1861., koji pobagjuju opću paž-
nju i nalaze odaziva u širokim slojevima naroda.
Historičan je njegov govor 26. Il. 1861, kojim
dokazuje pravo hrvatskog naroda na samostalnost, is-
tiče vjerolomstvo Habzburgovaca i grijehe Austrije i
prekid zajednice s Madžarima uslijed rata 1848. Go-
vor kulminira tvrdnjom, da svako zlo hrvatkog naroda
dolazi samo i jedino: od Austrije. Oživljujući historično
državno pravo Hrvatske dr. A. Starčević digao je u
narodu svijest. Podignu kult Zrinskog Frankopana za
sva vremena u hrvatskom narodu. Dok je Dr. Star-
čević ovako radio u domovini, njegov drug Dr. Eu-
gen Kvaternik uz književni i politički rad tražio je.
veze u inozemstvu. Uspije da nekako prodre u Parizu
sa svojim mišljenjem. Zato je bio izagaan, ali prigo-
dom amnestije 1867. vrati se u domovinu.
God. 1871. nasta progon pravaša u Zagrebu.
Zatvoriče dr. Antu, Davida Starčevića i drugove.
Stranka prava bila je u teškim prilikama. Ona se opet
preporagja 1878, kada Starčević u saboru ustade pro-
tiv aneksije Bosne i Hercegovine po Austriji. Stranka
prava sve više jača, te šalje u sabor veliki broj za-
stupnika. Tada zasjedne na bansku stolicu zloglasni
grof Khuen-Hedervary, koji poče goniti i tlačiti hrvat-
ski narod. Od g. 1890. stranka prava napreduje poput
bujice. To se dokumentira prigodom otkrića Kačićeva
spomenika u Makarskoj te Gundulićeva u Dubrovniku.
God. 1894. udara se temelj Starčevićevom domu u
Zagrebu uz prisustvo Hrvata iz svih hrvatskih krajeva.
Godinu dana za tim svečano se predaje D.ru Starčeviću.
Dr. A. Starčević oboli i 28. ll. 1896. umrije, te je po-
kopan u Šestinama kraj Zagreba, kako je sam želio.
Ponajboljem svojem političaru, kremenjaku, ka-
rakteru, velikanu hrvatski će narod uvijek odavati
dužnu počast i ime će njegovo ostati slavno u po-
vjesnici hrvatskoga naroda. Slava mu!!!
Česi gosti i Česi zakupnici.
U našim se je novinama zadnjih dana zapodjela
polemika o dolasku braće Čeha na naše more.
Jedni uvigjaju u tom opasnost za Dalmaciju, dok drugi
iznose veliku blagodat, jer 60.000 Čeha, što dolazi na
more, potroši za željeznicu, parobrode i za hranu oko
180,000.000 Din. a to je znatan kapital, Mislimo, da
u ovo pitanje treba unijeti jedno razlikovanje : jedno
su Česi gosti, a drugo Česi zakupnici. Od prvih je
blagodat, a od drugih ozbiljna opasnost. Česi gosti
uek nam dolaze i još u većem broju i uvijek će nam
biti dobro došli. /A njima se isplati putovati u naše
krajeve, dok njihova kruna vrijedi naših 11 K i više.
Ne samo bogataši, već i niži činovnici mogu da se
priušte dolaziti u Dalmaciju na more i na sunčanje.
Jer uzmimo činovnika, koji ima samo 4.000 čhsl. kruna
mjesečno. Pretpostavimo da s tom svotom može i u
Češkoj da pristojno žive, ali kad on dogje u Dalma-
ciju i promijeni to u naš novac, on ima ništa manje
nego 44.000 K, a sa iom svotom može platit i putne
troškove i gostit se, koliko ga Vi i kupit odijelo i
vratit se veselo kući.
A sada, kad ovako uočimo ovo pitanje financi-
jalno — a to i Česima i svakomu najviše imponira —
lako ćemo razumiti, kako su se Česi počeli zanimati,
da kupuju. i zakupljuju i zemljište i zgrade i hotele
u našoj državi. Sa nekoliko milijuna njihovog kapi-
tala, oni mogu, da prekupe sve što je boljega kod nas.
Nijesu 'nam poznate sve okolnosti, ali uzmimo za pri-
Oglasi, aa i eena po Doćeđnom cijeniku.
urednik A. Fi&.
Tisak Stoje irvatske per — RED e se ne vraćaju. -
— Odgovorni
— Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“. —
mjer sami Dubrovnik. Česi imaju svoj hotel i kupali-
šte u Kuparima, u Lapadu »Marijiu Dvorac« a valjda
još kakav Pension. Uzeli su već pod zakup »Hotel
Imperial«, »Grand Hotel Petka«, negdašnji Hotel
»Ancora« sada »Hejda«, a vode pregovore, kako ču-
jemo i za »Hotel Lapad«,; a to sve kroz ovu godinu
dana. Ide li ovako naprijed, do godine će, svi hoteli
Dubrovnika biti u rukama Čeha.
A to ne možemo mirno da gledamo. Jer Česi
ne samo što su štedljivi — u tom im čast i nek nam
služe na izgled — nego svuda drže samo Čehe. Do-
napokon su u hotelima i brijači Česi. A naš narod
— kuda, kamo? Mora da seli trbuhom za kruhom.
Kršovito tlo, šuša i druge vremenske nepogode ne
dopuštaju u mnogim mjestima da se težak prehrani.
Ribarstvom se nije još niko obogatio, pomorstvo naše
nazaduje, e pak onda što ostaje našem čovjeku ?
U ovo pitanje ireba da se zamisle i naši politi-
čari i naši državnici, a i imućniji privatnici i da dađu
našem čovjeku poštene zarade, jer inače zlo i mnao-
pako i za sadašnjost i za budućnost. — Y.
Redukcija činovnika.
Pod tim naslovom napisao je Dr. Dulibić u za-
grebačkoj »Narodnoj Politici« članak, iz koga prenosimo
neke glavne misli: Parola o redukciji ne smije da
bude smanjenje ni za deset ni za dvađeset od sto,
nego istrebljenje svega, što je faktično nepotrebno i su-
višno u javnoj službi. Mnoštvo bespotrebnih činovnika
nije nego posljedica drugog jednog zla: lošeg ustroj-
stva i detaljne organizacije postojeće državne uprave
dotično. službe. Ne može se ni na kakav način ukloniti
posljedica, ako se prije ne ukloni zlo, iz kojega ona
potiče. Ako se ukloni uzrok, posljedica je sama po
sebi otpala.
Treba dakle pristupiti najprije preustrojstvu svih
nadleštava i organizaciji državne službe. Treba početi
od ministarstava kao od glavnih stožera. Dovoljno je
naglašeno i ne treba ponavljati do dosade, da imamo
sedam sasvim suvišnih ministarstava. Još pred skoro
dvije godine, priznajući to, vlada je bila prikazala za-
konsku osnovu, po kojoj su se imala ukinuti razna
ministarstva i njihovi poslovi dodijeliti drugima. To bi
bio pravi početak redukcije. Ali da, nije išlo, zavlačilo
se dugo, dok ta osnova nije bila povučena. Danas se
više i ne govori o tom i misli se, da je za saniranje
nesnosnih upravnih prilika dosta odbiti 10% činovnika.
Kad se sredi pitanje ukinuća suvišnih ministar-
stava, uporedo s tim uredit će se.i ostala nadleštva
širom države. luače je to nemoguće. Svako ministar-
. stvo hoće da bude jedno carstvo o sebi, hoće da ima
u pokrajinskim granama uprave svuda svoja posebna
nadleštva, neodvisna od ostale pokrajinske uprave. Tako
se nagomilao silan balast činovnika, pisara dnevničara,
sasvim suvišnili kancelarija, što sve stvara nove nepo-
trebne poslove i broj stručnjaka u službi mora da se
podvostruči, jer svako nadleštvo hoće da ima svoje
stručnjake, makar i ne imali dovoljno posla. Danas
sami ministri ne znaju tačan broj činovnika njima pod-
regjenih, još manje njihov hierarhični i platežni položaj.
Nema prave organizacije državne službe. I sam činov-
nički zakon, koji je toliko potrebit, nije danas ništa
drugo nego gragjenje s krova a ne s temelja.
Manite se redukcije činovnika prije nego uredite
valjano cijelu mašinu državne administracije, jer ćemo
takvom redukcijom upasti u ve zlo, i bit će ,error
pejor priore“.
Kulturne vijesti.
Kongres protiv psosti. Na 14. svibnja o. g.
dovršen je na svečani način u Torinu kongres protiv
psosti. Vjerske i svjetovne organizacije iz grada i iz
pokrajine došle su sa velikim natpisima: ,Psost ponizuje
čovjeka — Psost je znak neuljudnosti“ i t. d. Bila je
i ogromna povorka okolo grada sa 20 muzika. Prvi
je išao veliki auto krcat djece, koja su bacali letke
protiv psosti. Prisustvovala je povorci i vojska i narodna
milica. Ovom su kongresu prisustvovali i članovi
kralj. kuće, te mnogi crkveni i svjetovni dostojanstvenici