Poštarina plaćena u gotovu.
Današnjem broju cijena 1:50 Din.
Br. 27. DUBROVNIK _19. juna 1923. E Giv
ijena je listu 4. Din. mjesečno; za inozemstvo 80. Din. godišnje. E Izlazi svakog Mitotnika Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorn
PLATIVO I UTUZIVO U DUBROVNIKU. ROO : i urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“.; —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Fi ojedini broj 1 Dinar. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, —
sinovske odanosti eto ti brzo sotonske mržnje prama
svemu što je sveto i pošteno. —. Zla štampa ubija
kod mladeži smisao za radinost i štedljivost, a odgaja
od njih lijenčine i rasipnike ; sije mržnju u obiteljima
pak umjesto sreće i zadovoljstva stvara u njima
pravi pakao.
Protuvjerske novine, koje vode borbu proti vjeri
i crkvi, uplivaju i na javni život time, što hoće da
stvaraju u državi protuvjersko i protucrkveno raspolo-
ženje. Tisuće i tisuće ljudi čitaju te protukršćanske,
bezvjerske spise, te na taj način postaju pristašama
onih ideja i nazora, koji se malaze u tim spisima.
Tako se odgajaju indiferentni pojedinci, grade bezvjerske
kule, koje navaljuju na naša .kršćanska načela i krše
prava, koja nam pripadaju kao katolicima.
A kako da se vladamo proti tome zlu. Nikako
drukčije, nego revno šireći dobru štampu. Našoj mla-
deži dajmo u ruke dobru knjigu, katolički časopis,
koji će je odgojiti u duhu kršćanskih načela. I kao
što bezvjerci štampom stvaraju i učvršćuju svoje protu-
vjerske bojne redove, tako i mi katolici moramo pomoću
dobre štampe stvarati katoličku javnost, koja hoće da
imade u svojoj sredini Isukrsta i njegov nau«, pa bilo
to u obitelji, školi ili državi. Naš uspjeh će biti tim
veći, što više budemo raširili katoličku štampu. Zato
je najpreća dužnost svakoga od nas, da iz svih sila
poradi za proširenje štampe, koja odgaja uvjerene
katoličke pojedince i stvara kršćansku javnost. Ne smije
da progje dan katoličke štampe 29. tek. mi., a da se
svaka katolička kuća ne sjeti svojih dužnosti, te se
pretplati ma koju ketol. novinu ili časopis. Nijedan
svijestan katolik neće propustiti prigodu, a da na dan
sv. Petra i Pavla ne pruži svoj što obilniji doprinos
za katol. štampu.
Hrvati! Katolici! Naše geslo mora da bude:
Bojkot bezvjerskoj štampi !
Sve za dobru, katoličku štampu!
.. veo.
Trumbić contra Pašić.
U sjednici Narodne Skupštine od 7. o. mj. ustao
g. Nikola Pašić, te je, potaknut jakim govorom slo-
venačkog poslanika g. Dra. Hohnjeca, opraskao, onako
na svoj način, jedan govor, u kome je, megju ostalim,
htio da podvali koješta bivšem »Jug. Odboru« i nje-
\govu bivšem predsjedniku g. Dr. Anti Trumbiću.
=, U tome svome sui generis — govoru nije g. Pa-
šić baš ništa rekao, što već ne bi bilo rečeno u raznim
srpskim novinama, koje mu- stoje na službi, poimence
u »Tribuni«, »Balkanu«, »Samoupravi«, »Srpskoj Ri-
ječi« i dr. Ali, jer je g. Pašić sada sam lično istupio,
da ustvrdi koješta, što nipošto ne odgavara istini, red
je bilo da njegove tvrdnje budu temeljito oprovranute,
što je i bilo učinjeno govorom. Dra Trumbića, izrečenim
u Zagrebu, u Hrvatskoj Zajednici dne 10 o. mj.
Dvosaini govor Dr. Trumbića bit će, radi svoje
važnosti, osebno odštampan kao brošura, i rasluren u
narod, da ovome bude služio za orijentaciju u svemu
onome, što je neposredno pretekto djelo našega oslo-
bogjenja i ujedinjenja, a istodobno kao sutuk onima,
koji ,u Beogradu pišu knjige i novine na račun reži-
ma; kojima je do toga, da, prikazujući stvari kako
nijesu, prave ličnu reklamu svojima .i oblate ljude,
koji su dobrovoljno radili za narodnu stvar i njoj
rtvovali sve što su mogli; ljude koji su se stavili
ili na stranu Srbije i Saveznika već u početku rata,
d se nije moglo očekivati da će nestati Austro-Ugar-
, i čiji su službeni podanici oni bili, i u čijim je
kama bilo sve njihovo imanje i rodbina njihova, što
značilo staviti na kccku — sa slabim izgledima u
uspjeh — svu svoju eksistenciju“.
Na te se ljude sada napada, ni zašta drugo nego
to što nijesu bili poslušni ni onda ni: danas“,
aime, jer imajući o našem općem narodnom pitanju
lrukčije shvaćanje nego što ga je imala i što ga ima
ska vlada pod vodstvom g. Pašića, niiesu se htjeli
oriti svim njegovim diktatima. Jer, kako je to već
ilo naglašano, i kako se u Trumbićevu govoru ponovno
aglasuje »politika g. Pašića, onda kao i sada, išla je
proširenjem političkog života Stbije na cijelu zem-
u“, dok je nasuprot Jugosl. Odbor vidio u ovoj
žavi novu tvorevinu, postavljenu na demokratskoj
i, i 4 kojoj ne smije da bude ničije hegemonije,
eg0 da bude jednako pravo za sve, tako da bude
lada izraz narodne volje“.
Trumbićevim odgovorom silno sli se uzvrpoljili i
skomešali sadašnji vlastedršci u Beogradu, kako se
po pisanju njihove štampe, A nije ni čuda, kad
uvaži, da Trumbićevi izvodi nijesu osnovani na ko-
kvim frazama, već na tvrdim dokazima. Ondje je
no osvijetljeno i temeljito pobijeno sve što je ra-
Iski leader-premier htio da izbaci protiv rada Ju-
Odbora u inostranstvu, ondje mu je i dokazano
iko je smiješan, kad je ustvrdio, da je on stvorio
, Odbor, i kako nema prava da o radu Odbora na
vskoj konferenciji kaže ono, što je sada u Skup-
rekao.
vremena naša dužnost.
Katolici ! Sigurno: ste i vi čuli, da imade ljudi,
ji se bune, viču, pišu, ako koged pokveri ili uništi
v starinski &pc menik, kakav lonac, kamen i slično.
pravdavaju time,. da se je uništilo lijepu umjetninu.
uge strane veoma često ti isti ljudi pišu knjige
novine, kojima nište i upropašćuju n&kakav stari
ac ili kamen, nego najljepšu umjetninu, najkrasniji
enik, koji je postavio sam Bog: — čovjeka.
8 je osobito raširena zla štampa, zle knjige i
e, koje. truju duše djece, mladića i djevojaka,
va i žena. Bezvjerska štampa truje danes cijeli
tod. Nije danas melen broj bezdušnika, koji
ju otrovne knjige i romane nevinoj mladeži, te
rabe najljepšu krepost duše: nevinost, a navode
| druga nepoštena i nemoralna. djela. Oni, koji
(priznaju Boga i njegovih zapovije '
udskih srdaca vj "u, ri
oja ih spaja s Bogom, pak mjesto lju
Ekspozej ministra izvanjskih djela Ninčića
Nakon dovršene debate o vladinoj deklaraciji dne
8. tek. g. ministar Ninčić pred punom. skupštinskom
dvoranoin, u prisustvu cijelog diplomatskog kora pod-
nio je svoj ekspozej.
U početku govora nastojao je da apravda ogra-
ničenja vladine deklaracije, koju je bio pročitao g.
minstar Predsjednik Pašić, i to baš u onome dijelu,
koji se odnosi ma našu spoljnu situaciju. Kao uzroke
lome pokraćenju naveo je; nepročišćeni megjunarodni
položaj u Evropi — nesregjenost odnošaja megju na-
, rodima — posljedice strašnoga svjetskoga rata, koje
se jošter osjećaju — i najposlije rane krvavoga klanja
maroda, koje se neće još za dugo izliječiti. Pobjegjeni
ni pobjednici da nijesu sredili njihove odnose. Nagla-
sio je zatim da je mala Antanta stekla u Europi ve-
liki ugled, čije značenje biva svaki dan to veće: da
ima veliko značenje što imamo i mi udjela i vidnog
učešća na Lausanskoj konferenciji; da nijesmo mogli
potpisati. Sevreski ugovor, ali zato i nije stupio na
snagu; fakat da smo i mi pozvani kao učesnici na
Lausansku konferenciju, da najbolje svjedoči koliko je
porzostao naš ugled megju narodima; da nam je ova
konferencija pružila prednost! buduć smo imali odlučnu
riječ pri odregjivanju granica sa Turskom u Trakiji.
Zatim se g. ministar osvrnuo na pitanje odnošaja sa
susjedima : .
Za Italiju, kaže, da je jedna od naših najvažnijih
susjeda. Vladi se je često puta predbacivalo, da je
prema ltaliji popustljiva i italofilska. Megjutim jedno
je sigurno, a to je da gojimo naročite simpatije prema
Italiji, s kojom smo sklopili više konvencija u cilju
sregjivanja megjusobnih odnosa i postizavanja prija-
teljskih veza. Sa obe strane postoji dobra želja, da se
uzajamni odnosi srede. Najvažnije je pitanje povlače-
nje granice prema Rijeci, o čemu nije bilo do
sada moguće pružiti detaljnija objašnjenja. Riješavanje
nekih pitanja bilo bi manje teško, kad se nebi uplitao
osjećaj, koji prouzrokuje tešku atmosferu. Dalje ističe
važnost pregovora o trgovačkome ugovoru sa Italijom
Š
saa
bavi i
i u vezi s time govori o predlogu za sklapanje jednog
carinskog ugovora, koji bi bio maš prvi ugovor te
vrste poslije rata,
Što se tiče Grčke, navodi sve, što je bilo uragjeno
za riješenje pitanja solunskog pristaništa. U pogledu
zaštite manjina, sklopljen je sporazum, za koji izriče
nadu, da će biti izvršen isto onako lealno, kao što je
Grčka izvršivala sve dosadanje njezine obaveze prema
našoj Kraljevini.
S Albanijom nakon što je bilo riješeno najglav-
nije sporno pitanje neutralne zone naša je Vlada us-
postavila prijateljske veze.
Turska po novome mirovnome ugovoru stupa
opet na Balkan, a prema tome postaje važnim fakto-
rom u našem susjestvu, a dobro je došao, jer stojimo
s njime u prijateljskim odnošajima. :
O stanju sa Magjarskom ministar je izrazio miš-
ljenje, da može doći do normalnih odnošaja
samo, ako se magjarska država demokratizira. Izno-
si primjere neurednoga odnosa sa našim držav-
ljanima, a zatim ističe nekorektnosti prama našim vla-
stima. Specijalno naglasiva izigravanje obaveza od
strane magjarske vlade prema našoj državi. Govor mi-
nistra bio je česio popraćen jednodušnim izrazima
negodovanja prema Magjarskoj.
Odnošaji sa Austrijom sada su vrlo dobri. — Je-
dino sa Koruškim Slovencima Austrija ne postupa
korektno, Đuduć im ne otvara škole ine dopušta listove
ni društva, dok naprotiv kod nas Nijemci imaju ne
samo osnovne, nego i srednje škole izlazi veliki broj
njemačkih listova i postoji preko 70 društava, Ministar
se nada da će se i ta pogreška popraviti, pak da će
odnošaji postati posve normalni.
O Bugarskoj je g. ministar vrlo dugo govorio.
Kaže, da su u zadnje doba upadi komita postali rijegji,
a to zahvaljujući akciji bugarske vlade, koju mi pra-
timo sa simpatijom. Da nije bilo niškoga ugovora,
upadi mogli su dovesti do sukoba i neprilika. Naša
je želja, da se stara Bugarska zamjeni novom, kojoj
želimo svaki napredak.
Odnosi sa velikim Saveznicima su najiskreniji i
najprijateljskiji. U velike nas je zadužila osobito Fran-
cuska, koja nam je za vrijeme rata iskazala silnih
usluga. Cilj naše vanjske politike je čuvanje stanja
poslije rata, otklanjanje teškoća u megjunarodđnoj situa-
ciji, i jačanje narodne snage.
Radikali nagradiše burnim pljeskanjem ministrov
ekzpozej. Naprotiv cijela opozicija jednoglasno je ostu-
dila fakat, da g. Ninčić u svome govoru nije ciglom
riječi spomenuo Rusiju, što je neoprostiv propust.
Abstrahirajući od nabrajanja sklopljenih konvencija sa
raznim vladama, g. Ninčić u svome najvažnijem i naj-
aktuelnijem poglavlju naše vanjske politike, nije skoro
rekao ništa. Koliko je istinito da sa , obe strane postoji
dobra želja da se uzajamni odnosi urede“ kao što je
“naveo (g. Ninčić u svome govoru, najbolje karakterizira
novi nečuveni prohtjev lialije, koji se je saznao po in-
formacijama iz upućenih talijanskih krugova, naime da
stavi pod njezin nazor čitav Jadran. Premda je po
članu IV. Rapalskog ugovora i santmargaretske kon-
vencije, koje su već retifikovane, zagarantovana neza-
visnost Riječke samostalne države, kao i pripadnost
Delte i Baroša Jugoslaviji, ltalija sad neće da io phi-
zna, već hoće da naprosto prisvoji njezinu luku, kao
takogjer da dobije de facto u njezine ruke Baroš i Deltu,
a to u svrhu da Jugoslavija me bude slobodna u
svojim vodama.
'Izmegju svih država Evrope, ltalija_je najviše
imperijalistička. Nad našim. narodom u llstri i Gorick
provagja dnevno. svakojaka nasilja. Megju ostalim
zabranila je u crkvama i bogoslužje na našem jeziku,
zatvorila je preko 150 slavenskih škola. Jeli to zaštita:
manjine, koju moraju imati prema mirovnome ugovoru >
Mnogo bi bilo umjesnije da je g. Ninčić u svome
ekspozeju o odnošajima prama Italiji, otvoreno iskazao
stanovište vladine politike prema Italiji, i da_je ener-
gično naglasio našu čvrstu odluku, da_u pitanju samo-
stalnosti Rijeke, kao i pripadajućih joj dijela Delte i
Batoša, ne smije da bude nikakvih transakcija.