Poštarina
# Br. 30.
plaćena u gotovu.
e
i
DUBROVNIK 10. jula 1923.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
jena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. ika
bi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. ie Odgovorni
ŠA 5 i urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
= : :
Ozbiljna riječ s najvišeg mjesta.
Posljedice protukršćanskoga svjelovnoga nazora,
zastupa moderni svijet, potazuju se danomice
'riješavanja pitanja, koja zasijecaju u sudbinu
jedinih narod. Konference kao i mirovni ugovori '
pokazali su, kako malo čovječnosti imaju u sebi našela,
oja me proizlaze od Onoga, koji je sve učinio za
ovjeka i čiji svjetovni nazor provejava ljubav: prama
vjeku, kao odrazu i slici vječne ljubavi — Boga.
lapa Pijo XI. je nedavno uputio državnom tajniku
dinalu Gasparri, pismo, kojim upozorava mogućnike
a pomenutu činjenicu. I dok im stavlja pred oči
dgovornost, koju imaju obzirom na narode, čiju
udbinu kroje, upire prstom u pitanje reparacija, koje
e jedno od današnjih najvažnijih problema. Njegov
m glas dovikuje, neka iznova prouče to pitanje, ali
duhu kršćanstva, koje osim zahtjeva pravednosti,
izimlje u obzir u ne manjoj mjeri i zahtjeve milosrgja.
Gšćanska ljubav naime moduliše zahtjeve pravednosti,
e ne da, da se traži od dužnika nešto što je nemoguće,
pogotovo pak, ako bi to imalo da ugrozi socijalni
poredak cijele Evrope. S druge strane papino pismo
aži od dužnika dobru volju i sve garancije, kao
psolutno potrebite elemente da se povoljno riješi. ovo
ao pitanje. Time se je glavar katoličke crkve postavio
potpuno nepristano stanovište, uslijed čega je pismo
lo dubok odjek po cijelome svijelu. Zanimivo je
nstatovati, da se papino stanovište u glavnom pokriva
stanovištem engleske javnosti, zalim Amerike, većega
la Belgije i trezvenijih krugova u Franeuskoi.
Narav najvažaijih svjetskih problema nužao zahti-
a da se njihovo riješenje normira prama Kristu i
Njegovim načelima, i dok to ne shvate današnji mo-
jučaici, dotle je uzaludan svaki pokušaj da dadu svi-
uvjete za norinalan život. 3
Česi gosti i Česi zakupnici.
Sore ŽUPA na Petrovdan.
Gospodine Uredniče ! Žao nam je, da je došlo.
javne rasprave pitanje shodnosti českih zakupnika
\českih gosta, jer se mnogi nagju uvrijegjeni i ako
tada bez razloga. Nu kada je već došlo do rasprave,
volite mam da i mi kažemo svoju.
U zadnjem članku Vašeg lista, pod gornjim naslo-
om ima nešto, što bi trebalo pobiti, a to je, da ne stoji,
su Česi izgubili mnogo miliona za to, što je sada
na česka kruna 10 jugoslavenskih. Česi su kupili
iložili novac u zemljište i ciglanu, što danas vrijedi 50
juta više, bez računati popravke ni nove zgrade, a to,
to što je vrijednost zemljišta i gragjevnog materijala
oskočila 50 puta više nego je bila onda kad su oni kupili.
[Oni su kupili u Srebrnome zemljište oko 40.000 'mt%,
to ih je zapalo oko Kr. 3 (jugoslavenske) metar? a
a traže po met.? Kr. 200, pak gdje je gubiš?
Kupili su ciglanu u Kuparima za Kr. 800.000 jugosla-
Venskih, a ta ciglana je procijeajena g. 1914. Kr.
\000 što rapresentira današnjih Kr. 30,000.000, pak
e je gubiš ?*Osim toga oko ciglane ima zemljišta,
oje nebi oni dali za one pare što stupiji dali za sve
pa. Kada su sve to kupili, bile «ljvhjihove akcije
00 jugoslavenskih kruna, a danas pošto. ih prodaju?
Čujemo preko 500 českih kruna i t9 druge i treće
emisije, dakle nijesu izgubili, nego dobili. Ovoliko na
ivrdnje o njihovu tobožnjem gubišu.
Što se zakupa tiče, mi im nijesmo proli u opće,
jer njihov dolazak na' more u Župu, nosi materijalne
koristi i ako ne one što je nosila ciglana ; ali ciglana
morala neslati zato, što je nestalo zemlje i zato šio
stvarala uslijed kopanja zemlje rupe, u kojim je
da se ide njima ni ruku u svemu onome, što se
hože.i što je razumno. Ali smo proti monopela naših
obala :i uskraćenja -domaćem pučanstvu onoga, što :
e ne bi: smjelo uskratiti; kao uzimanje pjeska sa
obala i:kupania u moru. —. Česi su dobili koncesiju
had obalom i morem, mad velikim dijelom obale i
ta kraj obale, pak tiute hoće sami da to uživaju,
ndi gdje nemadu koncesije hoće da bude zajednica!
nije pravo, jer na taj način domaći bi oslali bez -
s \
i
ležala voda, leglo malarije, Pak stoga. smo mišljenja, >
išta od onoga, što su mukte svegi uživali i što im
je neophodno potrebito.
Što se tiče gradnje tramvaja mi smo mišljenja
da bi tramvaj morao biti njihovo vlasništvo za vazda,
ako ga učine od Dubrovnika do Mlina. — Nećemo
da budemo poput poljskog psa, koji ne jede niti
pušta jesti. — Mi tramvaj nećemc sagraditi, pak neka
ga grade oni, biće mam ipak veča korist nego bez
njega, ali nek se ustanovi pravedna tarifa za prevoz.
Ne samo, no mi smo mišljenja, da bi Općina morala
dati njima i subvenciju za 10 prvih godina, toliku koja
bi odgovarala, kamatama uložene glavnice. Župljanin.
Op Ur. Uvrštavamo i ovaj članak, kao osobno
mišljenje g. dopisnika, e da se raspravljeno, pitanje
što bolje razbistri. :
Je li opravdan štrajk pomoraca ?'
(Svršetak). :
Jedno od najvažnijih sadašnjih pitaija pomoraca,
jest pitanje nezaposlenosti, kojoj i same države davaju
veliki značaj. Da bi se u pojedinim državama što više
nezaposlenost pobijala obdržavale su se do sada če-
tiri megjunarodne konferencije rada. U Vašingtonu
(1919), u Gjeaovi (1920), u Ženevi (1921 i 1922.)
Saziv i dnevni rad prve konferencije u Vašingtonu,
ulanačen je bio već u samom mirovnom ugovoru.
Vašingtonska je konferencija prihvatila šest prije rata
megjunarodnih konvencija, megju kojom je od prvih
bila: o nezaposlenosti. Pitanje nezaposlenosti bilo je
razdijeljeno u šest skupina, od kojih je jedna bila osi-
guranje u besposlici, zaštita osiguranja itd. Kao prvu
Sretna Zemlja. Skeptici tvrđe, da sretne zemlje
postoje samo u programima političkih stranaka i kan-
didata, kad idu u izbore. No ta obećana zemlja postoji,
doduše ne baš u velikom opsegu. To je kneževina
Lichtenstein. Ta sretna zemlja nema vojške, pa je se
prema tome svi megjunarodni konilikti ništa ne tiču,
no još je veće čudo, da nema poreza. Lichtensteinski
knez Johan ll.. upravlja svojom malom kireževinom na
svoj trošak. Prema tome nema ni bojazni da bi ikada
preko Lichensteina prohujila oluja boljševizma. Do slo-
ma vrijedila je kao novac austr. kruna, no sada je za-
mjenjena sa švicar. frankom, Zaista, žitelji Lichtensteina
ni ne slute kako su sretni!
Nova forma izrugivanja nad religijom u Ru-
siji. Moskovska »Pravda« nudi u jednome od svojih
članaka sovjetskoj vladi novu formu protureligijozne
borbe. List upozoruje na ,veliki uspjeh“ sljedećeg ko-
raka od strane komesarijata narodnog zdravlja: u
svome muzeju izložio je ovaj komesarijat usp<red re-
likvija svetaca i lješine izvršitelja lažnog novca. List veli,
da bi bilo od velike koristi proširiti ovakih i sličnih
koraka te nudi otvoriti ,muzeum svetaca“. (, Ruskulta“).
Pisma iz naroda.
Sa otoka KORČULE. Pastirski pohod obavio je
presvijetli biskup gosp. Dr. Josip Marčelić gotovo po
svim. mjestima otoka Korčule kroz čitav mjesec dana
od 8. juna do 5. jula. Obišao je Veleluku, Blato, Ra-
čišće, Pupnat, Žrnovo, Lumbardu, Vrnik, Otok (Badiju)
i grad Korčulu. Narod se je natjecao po svim mjestima,
da što svečanije dočeka svog nadpestira. Svak se je
divio neumornom radu sijedog starca, koji još mlade-
načkim duhom obavlja svoje dužnosti. Ovaj je pohod
ostavio kod svakoga dubok dojam radi očinskih opo-
tačku usvojili su i donijeli: sve.se države obvezuju mena, koje je starac pastir davao puku svomu i na
Meejunarodnom uredu stavljati izvještaje o mjerama,
koje su poduzete z& pobijanje nezaposlenosti. Sve još u
ostale konferencije manje ili više bavile su se pitanjem
nezaposlenosti. — S.J. Pomoraca morao se je ozbiljno
pozabaviti tako važnim pitanjem nezaposlenosti pomo-
raca, koje je danas. najvažnije i najhitnije pitanje po-
moraca i tražiti izlaza tolikoj nezaposlenosti pomoraca,
dok eto S. J. Pomoraca povečava još veću nezaposle-
nost: tražeći 100% povišice tako, da dvojica dobro
živu, a četiri da mru.
Drugo jedno važno pitanje, kud i kamo važnije,
nego povišica na 100% jest: što imade jedan pom.
kapetan da čini, kad više ne bude sposoban za daljuju
rastanku, svak je izricao želju, da ga Bog ojači, e da
zmogne upravljati pukom svojim !
Ljetina. Loza nosi dobra roda i do sada je sve
zdravo, ali masline ljetos slabo. Samo u nekim mje.
stima nešto ostalo. Voće ove godine slabo urodilo.
Cvijeta bilo puno; ali ništa ne ostalo, jer vjetar i zla
voda (maća) sve odnijela. Tako neće biti mjendola i
* šljiva kao. prošle godine. Cijene vinu sada poskočile,
ali koja fajda, kad ga je siromašni težak morao već
prije prodati. Ribolov prošlog mraka bio priličan, a
ovog mjeseca slabo se je započelo. Da je življenje
skupo, nije treba ni spominjati, a javnih radnja nema.
Kamenari i škvarani tek da preživu. Svak očekuje, da
službu ? — Od svoje plate nemože'da metne niti jedne. S€ prilike poboljšaju.
pare za stare dane, a ploveći 20.30 godina u borbi
sa najljućim neprijateljem — morem — micra da po-
stane pravi prosjak. Jest, sve je ovo za gospodu na
S. J. Pomoraca stvar od ništa, nego dajte 100%, da
MAJKOVI. Dne 28/6 zasebno, a na 1/7 t. j. u
Nedjelju javno, pred dupko punim školskim prostorom
naroda, prikazivala su naša školska djeca više rodo-
ljubnih, odgojnih i šaljivih prestavica i deklamacija sa
gospoda na S. J. P. ubiru još kojih 2-4% od plate veoma lijepim uspjehom tako, da smo ostali uprav
pomoraca, a za drugo ni briga ih nije. Još bi mogao
navesti bezbroj važnijih pitanja ali dosta o tom.
Pomorei! Štrajk, koji je poduzeo S. J. P., jest
iznenagjeni videći: da se radom i nastojanjem dade
i sa našom seoskom djecom ovakav uspjeh postići. “
Zasluga je u tomu vrijednih učiteljica g.g.ca Fortunić
atentat na pomorsko časništvo. Nije njima stalo do i Bjeladinović, koje su se prve od svih bivših nastav-
besposlenosti, što imamo činiti pod naše stare dane,
pri osakaćenju ili kakvom drugom nesreinom slučaju.
Poduzeo sam korake kod najuglednijih narodnih po-
slanika, da se zaštitimo od tih pogibelji.
nika odlučile za ovaj teški i mučni, ali veoma rodo- -
-jubni i odgojni posao, na čemu smo im veoma za-
hvalni. Nadamo se, da će nas i u buduće opet izne-
naditi. Početak je svaki težak, ali naprijed na zapo-
V. Z. pom. por., četom putu !
Op. Ur. I u zadnjem broju donijeli smo pod gornjim naslo-
vom članak, što ga primismo iz krugova pomorskih časnika. Nu
na žalost uslijed pometnje, jet je došao u zadnje vrijeme, izostala
je opaska uredništva, da onaj članak, kao i ovaj, uvrštavamo jer
dolazi iz pomorskih krugova, koji su u prvom redu kadri da bistre
naš pomorski problem. :Naravno, da se naše uredništvo ne može,
da složi sa svim tvrdnjama u tim člancima.
Kulturne. vijesti.
ŠIPAN. Suša, povrće, iznos maslina, glad, crna
zima, pomoć. Teške .su nam prilike zavladale uslijed
suše. Proljetno povrće. propalo. Grahija i krumpiri
sveosve izdadoše. Narod nema što da jede. U baštini
ništa, a u blanku još manje. Narod se obrnuo na
trgovce. Nego ni trgovci bez gotovine ne dadu, a nije
ni čuda, kad maslina ne obećaje ništa, a drugo nema
zašto bi ovdi narod uhvatio novaca. I njima je teško
razduživati, kad moraju na bankama uzimati i plaćati
Katolički , skauti“ kod Pape. U nedjelju dne -nečuvene kamate što opet plaća narod. Ne bude li
10. lipnja primio je Sveti Otac u velikoj dvorani, gdje
inače običaje održati svečana proglašenja blaženih,
preko 1000 katoličkih ,skauta“ ili ,izvidnika“. »Izvid-
nici“ — :to su mladi ljudi, koji spajaju svoj planinarski:
šport sa humanitarnim čovjekoljubivim i dobrotvornim
ulova srgjela, eto jada i nevolje, eto potpuna glada.'
Ovaj mrak se slabo opoštenio, radi ružnih vremena.
Ni za vrijeme svjetskog rata ne bijaše ovakove bijede
za življenje. Crna se zima približuje, ne bude li odakle
svrhama, njeguju trezvenost i šledljivost, pa su stoga koje pomoći. Da bi bar vlada otvorila na otoku koje
\majidealnija športska udruženja. Sveti Otac govorio je
tim katoličkim ,izvidnicima“ najprije sv. misu, a onda
im je izrekao divan govor, u kojem ih je oduševlja-
vao za visoke vjerske ideale, koji najbolje odgovaraju
dušama mladih i poletnih planinara.
Q
javne radnje: uregjenje obale, potoka ili gradnju čatrnje
za vode, eda siromašni narod što zasluži. Neće li to,
a ono nek udijeli na veresiju narodu koji vagun brašna
i graha. To bar država može, samo ako hoće.