"

| Br. 33.
e Bn 37.

1

 

aro

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

4 ve . .-
Naši kormilari.

Pred sobom imamo 3 mjeseca radikalske vladavine.
Radikali su svuda naglasivali, da će oni, ako dobiju
pr vlast u ruke, pokazati svima kako znadu vladati
i urediti državu. I uistinu, zahvaljujući Radiću, radi-
kali su sastavili homogenu vladu, dobili su u svoje
ruke svu administrativnu i legislativnu vlast, postadoše
(gospodari parlamenta i svih njegovih odbora, sami
|epravljaju i gospodare s našom državom. Time su na
|najbolji način mogli, da pokažu svakomu svoje režim-
|ske metode, svoje državotvorne sposobnosti.
| I uistinu ih pokazaše već kroz ova prošla tri
|mjeseca svoje vladavine !

Mi možemo da konstatiramo ova obilježja radi-
alske vlade:
| Skrajno je militaristična, što dokazuju vojni zaj-
|movi, vojni zakon i činovnički zakon, po kojima su
ficiri u našoj državi favorizirani stalež.

Skrajno je reakcijonarna ; postavivši se na krivo
ačelo: država sam ja, nije gotovo ni jedne uredbe ili
bznane izdala, a da nije izazivala svoje protivnike,
tvarala opće nezadovoljstvo. Dosta je dozvati u pamet
ovi porezni sistem i uredbe o kuluku kao i neke
lanke činovničkog zakona, da se uvjerimo o radikal-
koj reakcijonarnosti.

Radikali pak — što je glavno — imaju posebni
jolitički moral. U Zagreb šalju svoje delegate da skla-
paju sporazum s Hrvatima. Sporazum se dogovorno
potpisuje, po njemu radikali dobijaju svu vladu u ruke,
li pravedni zahtjevi sporazuma se ne izvršuju; a da
Radić ne može s časa na čas srušiti njihovu vladavinu,

 

  
  
   
  
      
  
 
  
   
 
 
  
  
 
  
   
   
    
   
 
  
  
   
   
  
    
   
  
   
   
 
   
 
   
    
   
  

iu zatvori vrata parlamenta.

Na opće ogorčenje Hrvata, koji se bore za rav-
pravnost i slobodu, prijete radikali najprije amputa-
om ; a kad ta bedasta prijetnja ne uspijeva, najavljuju
imno stanje u Hrvatskoj, pa da bi ga kako mogli
opravdati, insceniraju razne špijunske afere. Svoje po-
sebno shvaćanje morala nadasve pokazaše izručenjem
|Radića sudu. Ministar pravde prikazuje optužnicu proti
Radiću za davno poznate i javljene stvari, koje nijesu
i delikti niti zapreka za radikale, da se u aprilu po-
gjaju s Radićam o sporazumu. Kad je parlamenat
ao glasovati o izručenju Radića sudu, radi stran-
čarskih razloga vlada diže to pitanje s dnevnog reda,
li je uvijek spravna da ga u potrebi opet iznese. Na-
pokon upliću Radića u kojekakve špijunske afere, ne
bi li ga i na taj način držali u šakama. I t. d., it. d.
| Radikalski režim nam je pokazao kroz kratko vri-
ljjeme svoje sposobnosti. — Radi toga je naša država
ižko jaka i u svojoj nutrini i prama vani !?...

 

 

Jedan sud o predsjedniku HPS.
| »Beograd. Glasnik«, što ga izdaje i uregjuje bivši

larodni poslanik Jovan Gjonović, donio je u broju od
11. o. mj.u rubrici , Politički portreti“ članak o presjed-
u Hrvatske Pučke Stranke. Ne ulazeći ni u kakvo
Komentarisanje prenosimo članak u cijelosti za informa-
(|čiju našira čitateljima.
| % Članak glasi: ,Stjepan Barić nije više narodni
(|poslanik. On je izgubio bitku prošlih izbora. Izgubio
jea 1e za to, što mu je oskudijevala inteligencija, borbenost,
nije bio rječit. Dalego od toga ! On je tipičan, rasni
vjek. Hrvat po rogjenju i odgoju. Impulzivan, kao
i Srijemci. Govorljiv kao rijetko koji čovjek. U dru-
tvu prijatan drug, u politici opasan protivnik. Po nje-
lovim otsječenim napadima,po izlivima njegovog nemir-
g duha, on je važio kao najborbeniji čovjek u Skup-
ni. Pa ipak stradao je na izborima. Zašto ?
Sve osobine političkog čovjeka da utiče na mase,
u izdržljivost naših raznih ljudi imao je. Nije prošao.
rok?

Ima momenata, kad struja narodnog raspoloženja
desno ; tada badava ići lijevo ! Ko hoće da ispliva,
ira niz maticu ! Barić nije od onih, koji ne vide, ali
d onih, koji hoće da se priklone. Raspoloženje
govih. masa okrenulo je od jugoslavenstva. On je to
io, Okrenulo je gotovo od jedinstva. On je i to vidio.

Poštarina plaćena u gotovu.

[Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. godišnje.

iadikalna vlada ne verificira njegove mandate i tako.

DUBROVNIK 31. jula 1923.

    

Ni

na

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

Možda je osjećao, da i vjerska organizacija, kojoj on
pripada, nije uz njegovu politiku. Ipak — išao je svojim
putem. Imao je hrabrosti na ratis desna i s lijeva. Borio
se ipao je. Po mom shvatanju privremeno. On je bio
nacionalniji nego njegovi birači, jugoslavenskiji od njih,
liberalniji od njih. Oni su tražili drugu vrstu borbe.
Barić je nije htio. On je lojalno radio na umirenju
duhova u narodu. Vjerovao je, da je to moguće, ako
se dadne Hrvatskoj autonomija. Njegovi razlozi nisu
se htjeli čuti. On je sa drugovima došao u nezavidan
položaj: Morao je biti slijepljen. Pa ipak ljudi nje-
govih kvaliteta ne mogu dugo ostati po strani. On je
borbena priroda, riječit je, ima jednu dobru inteligen-
ciju i sve to skupa sa njegovima još mladim godi-
nama čini, da će Barić još igrati značajnu ulogu u
javnom životu. 4

Beograd i Zagreb bili su protivu njega možda,
fatalno za to, što je on sa drugom Šimrakom bio više
od mnogih drugih, vrlo mnogo izvikanih iskreniji po-
bornik ideje zbliženja i ljubavi za oba podjednako.
Njegovo vrijeme nije prošlo. On je od onih, za koje
je budućnost. Ali zato je potrebno da revidira ne osje-
ćanja simpatije za državnu zajednicu, jer ih.ima raz-
vijene savršeno, nego taktiku svoje partije. Pobijediti
izmegju Radića i Pašić - Pribićevića, nije lako. Za to
treba vrlo mnogo vještine i izdržljivosti. Da li će je imati
Barić? ;

Korisno bi bilo i za parlamenat i za našu zem-
lju da istraje i zauzme svoje mjesto u predstavništvu
narodnom. Jer vremenom Barić može postati rijetko
korisnim političkim čovjekom“.

 

Kulturne vijesti.

Katolički Chicago. Pred sto godina naselilo se
na sadašnjem tlu ovoga grada nelioliko stanovnika,
a danas je Chicago po svome stanovništvu drugi grad
u Udruženim državama, a četvrti megju gradovima
cijeloga svijeta. Katolika u. chicaškoj nadbiskupiji
1,150.000; svećenika 1071, crkava 395. U samom gradu

ima 229 katoličkih crkava. Načelnik Chicaga, koji je -

bio nedavno izabran, jest katolik Josip Dever. Chicago

je izabran za mjesto XXVIII. megjunarodnog Euhari-

stijskog kongresa, koji će se održati g. 1926.

Naučno uništavanje oblaka. Engleske novine
donose iz Amerike kako je tamo u gradu Daytonu
profesor Wilder Bankroft pravio pokuse sa uništava-
njem oblaka pomoću pješčanog zrnja, napunjenog
elektricitetom i bacanog sa aeroplana na oblake. Leteći
nad oblacima profesor je na taj način uništio sve
oblake koji su bili u blizini, a od kojih su neki bili
vrlo dugi i vrlo gusti. — Misli se, da će ovaj izum
dobro dolaziti onim mjestima, gdje vlada prirodna
magla. Pijesak, koji se puni elektricitetom baca se u
oblake pomoću aeroplanskog viljka.

Križarna vojna proti psosti. Poslije veličan-
stvenog kongresa, koji se je kroz puna dva dana
obdržavao u Torinu, gdje su ponajbolji govornici
dokazivali, da je psovka znak velike nervoznosti, glu-
posti, protunaravna stvar i pravi zločin, i da mnogi
nekršćanski narodi uopće ne psuju, sada je po svoj
Italiji ova akcija zauzela maha. Po svim mjestima
osvanuli su veliki plakati s natpisima: ,Psovanje je
sramota za čovjeka i za Talijana“, ,Psovka je znak
surovosti“, ,Psovanje je nemoralno“, itd. Slična se
je akcija započela i kod mas u Spljetu, ali ma žalost
osim lijepog odobravanja, nije još našla jačeg odaziva.
Euharistični kongres u Zagrebu mogao bi u tom smislu
nešto poduzeti. -

Pisma iz naroda.

 

: Stonjsko Primorje.

Iz upućenih krugova doznasmo da će se sigurno
doskora otvoriti pošta i brzojav u Topolu. | mi se
s time slažemo iz razloga navedenih lani od poštovanog
dopisnika iz stonjskog primorja — jer Topolo ima
zgodan položaj — centar onog kraja — a blizu je
kolnom putu a može da bude i posrednom kontrolnom
tačkom mješte neznalnog Neuma, koji ne broji već 7
obitelji. No u tome slučaju trebalo bi otvoriti i ured
gornjeg Primorja u Liscu ili Čepikućama i namjestiti
za činovnika memješćanina, pak će biti od velike koristi
onome kraju. Tako bi donja sela uz bližnja hercego-
vačka podpala pod Topolo, a pod Lisac Smokovljani,
Trnovica, susjedna Hercegovina, pak dalje u istok sve
do Mravinca. Začudno je da primorska mjestanca od
200—300 duša imaju poštu, brzojav, puteve, parobrode
i svako saobraćajno sredstvo a Stonjsko Primorje sa
pograničnom Hercegovinom — kraj od preko 5000
duša nemamo mijednog pošt. ureda, već mora u daleki
Ston 3—6 sati daleko. Mislimo da je svakako potrebno
uz poštanski ured namjestiti istodobno i brzojav, jer
bi se tako ovaj kraj najbolje mogao približiti Stonu,

Dubrovniku, Metkoviću i biti u bližem i boljem kon-

God.“ V.

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom. cijeniku. — Odgovorni

urednik A, FI&. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —

Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —

taktu sa istim mjestima. — Čuli smo, da će Poglavarstvo
ukinuti krčmu u Liscu, jer da je tu prigoda gdje se
zameću kavge seljana. Dali je to zapravo tako, nas
se ne tiče. No mi bismo preporučili, da ukine sve
krčme redomeu cijelom primorju. Amo toga konforta
još ne ireba — a čemu da ono par krčmara pobiru
u svakom selu zadnju paru  gladnog seljaka, čiia
iscijegjena djeca više puta nemaju ni zalogaja dok se
otac u krčmi gubi. Obagjite redom krčme od Topolog
do Čepikuća pak i one pri moru u Dolima i uvjeriti
ćete se o istini navedenog. Čemu govoriti narodu o
štednji, kad mu se nude i narivavaju krune ? — Pred
mjesec dana povila je u Topolu neka seljanka Nenada
baš nenadano mrtvo makazano dijete koje nije imalo
pravu glavu: lubanju, već mješte glave kao neku
mješinu na vratu a na istoj opažahu se tragovi očiju.

Svilogojstvo. Koliko smo mogli doznati dandanas
bave se ovom granom poljoprivrede, samo sela Lisac -
Čepikuće i Točionik oko 25 (dvadeset pet) obitelji,
koje su imale skupa 83 kg. svile. Istu zakupiše domaći
trgovci po 1600 Kruna te ju preprodaše u Stocu (Her-
cegovina). Grehota, da se ne bavi više svijeta sa ovom
radnjom, koja bi mogla zakrpiti mnogu rupu, tim više
što imađe priličan broj murve u svakom selu a osobito
u Visočanima, Topolu i Ošljemu.

Pred 2 mjeseca napala gusjenica na hrastovu
šumu, tako da su dubrave i gajine izgledale ko usred
zime, jer je gusjenica bila sve ogrizla. Tolika ih je
bila sila, da se je kasnije, kad su se začahurile i popale,
moglo inotikam zgrtati ispod dubova. Sad se opet
dubovi počeli zelefiti. Svaka pedepsa božja pak i
ova. — Putnik.

Zapadna okolica dubrovačka. Štrejk parobroda,
šteta narodu i gradu. Što misli vlada ob ovome, što
rade općine ? Ima danas četrdeset dana, da su se naši
parobrodi zavezali radi štrajka. Koliko je štrajk štetan
ne da se procijeniti. Ali on nije samo štetan po arma-
ture i mornare već i po marod. Mi seljaci imamo
dnevno potrebu od grada, jer smo s gradom tsko
spojeni. U Dubrovniku su nam sve vlasti, bolnica,
sve živoine namirnice, on ie središni grad cijele okolice.
Bilo bi potrebno i korisno, da imamo i po više puta
na dan komusikaciju sa gradom. Uslijed pomanjkanja
komunikacije sa gradom; puno stvari fali nam u selima.
Sreća da je ljeto, pa se marod muči svakojako. da
pogje do grada: netko ide pješice, netko brodicom,
a netko željeznicom hodeći do iste preko brda i planina,
gdje se vukovi legu. Sad je doba ribanja, pa često
nema se s kim, niti ima brodica. Nekad, kad još nije
bilo parobroda, u svakome mjestu bijo brodica frageta,
pa.je narod na njih računao. Parobrodi uništiše tragete,
pa sada nemamo ni trageta ni vapora ; danas nam je
gore nego otrag pedeset godina. Sto misle armaturi,
što mornari, a što naša brižna vlada? Ona bi imala
energično istupiti; te ovome štrajku doći na kraj i
postaviti red izmegju mornara i armatura, a narodu
doći u susret sa komunikacijom do grada. Ova pitanja
ne smiju se zapuštati ni za par dana, a kamo li preko
četrdeset. Ovakovo stanje komunikacija i štrajka stvara
nezadovoljstva uopće. Gdje su naše općine? Što su
one poduzele da se ovo uredi? Nek istupe sve složno
i energično potraže od Ministarstva saobraćaja, bilo
kojeg bilo, da ovi neredi već prestanu. Mislimo, da
ga u ova pitanja ne ulazi politika, već opće dobro
naroda, za koje je dužan, da se svak što prije zauzme.

Iz okolice NINA. O krunskom novcu i o nika-
kuim komunikacijama i i. d. Naš dobri i kroz 4 godine
isisavani narod, na čudu je što još nije došao do
svoga dinarskog movca za predane A. Ug. krune još
u Aprilu o. g. — Nije pravo da zbog raznih švercera,
špekulanata, zakupnika, gulikoža, naš pučanin, koji je
dobivao stari novac za potpore, mirovine, male prodaje,
plate i t. d.,, dandanas stradava zbog duga i skupoće
kruha, ruha, obuće, odjeće i životnih namirnica. Vjeru-
jemo, da će dinarsko podmirivanje uslijedit ovih dana,
bez odbitka, i uz dobru relaciju, inače našem malom
čovjeku naopako! — Zato prosimo od naših da se
požure. Sada uslijed štrajka naših pomoraca, i na
čudu smo i glede naših komunikacija. Osim naših
torpiljaraka, koje tiču poštanska mjesta, mi u općini
Nina nemamo niti kopnenih komunikacija. Moralo bi
se žuriti sa gradnjom ceste Nin-Poljica-Zemunik, koja
neće biti gotova ni za 10 godina! Tom cestom mora
da Zadar bude, kako je zaslužio, sasvim od nas odci-
jepljen. Neka se Zadar tješi sa bljuvotinama proti nama
u listu »Corriere« i »Aquila« i nekako njihovo tugje
parobrodarsko društvo tršćansko »Tripcovich« (iz naše
Boke !), koje tiče svaku našu luku i mrtvu, mora da
bude od nas potpuno onemogućeno, t. j. bojkotirano.
Očito nam je, da ga prekomorac uzdržava jedino da
dokaže  poturicama, Zadranima, nekakvo mletačko
gospodstvo na našemu moru. — Sramota! SV pak,
otok do 1000 stanovnika, nema nikakvih komunikacija
ni kopnenih ni pomorskih! Gorko ali istinito — Ž. I, ČE.