" | Br. 33. e Bn 37. 1 aro PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. 4 ve . .- Naši kormilari. Pred sobom imamo 3 mjeseca radikalske vladavine. Radikali su svuda naglasivali, da će oni, ako dobiju pr vlast u ruke, pokazati svima kako znadu vladati i urediti državu. I uistinu, zahvaljujući Radiću, radi- kali su sastavili homogenu vladu, dobili su u svoje ruke svu administrativnu i legislativnu vlast, postadoše (gospodari parlamenta i svih njegovih odbora, sami |epravljaju i gospodare s našom državom. Time su na |najbolji način mogli, da pokažu svakomu svoje režim- |ske metode, svoje državotvorne sposobnosti. | I uistinu ih pokazaše već kroz ova prošla tri |mjeseca svoje vladavine ! Mi možemo da konstatiramo ova obilježja radi- alske vlade: | Skrajno je militaristična, što dokazuju vojni zaj- |movi, vojni zakon i činovnički zakon, po kojima su ficiri u našoj državi favorizirani stalež. Skrajno je reakcijonarna ; postavivši se na krivo ačelo: država sam ja, nije gotovo ni jedne uredbe ili bznane izdala, a da nije izazivala svoje protivnike, tvarala opće nezadovoljstvo. Dosta je dozvati u pamet ovi porezni sistem i uredbe o kuluku kao i neke lanke činovničkog zakona, da se uvjerimo o radikal- koj reakcijonarnosti. Radikali pak — što je glavno — imaju posebni jolitički moral. U Zagreb šalju svoje delegate da skla- paju sporazum s Hrvatima. Sporazum se dogovorno potpisuje, po njemu radikali dobijaju svu vladu u ruke, li pravedni zahtjevi sporazuma se ne izvršuju; a da Radić ne može s časa na čas srušiti njihovu vladavinu, iu zatvori vrata parlamenta. Na opće ogorčenje Hrvata, koji se bore za rav- pravnost i slobodu, prijete radikali najprije amputa- om ; a kad ta bedasta prijetnja ne uspijeva, najavljuju imno stanje u Hrvatskoj, pa da bi ga kako mogli opravdati, insceniraju razne špijunske afere. Svoje po- sebno shvaćanje morala nadasve pokazaše izručenjem |Radića sudu. Ministar pravde prikazuje optužnicu proti Radiću za davno poznate i javljene stvari, koje nijesu i delikti niti zapreka za radikale, da se u aprilu po- gjaju s Radićam o sporazumu. Kad je parlamenat ao glasovati o izručenju Radića sudu, radi stran- čarskih razloga vlada diže to pitanje s dnevnog reda, li je uvijek spravna da ga u potrebi opet iznese. Na- pokon upliću Radića u kojekakve špijunske afere, ne bi li ga i na taj način držali u šakama. I t. d., it. d. | Radikalski režim nam je pokazao kroz kratko vri- ljjeme svoje sposobnosti. — Radi toga je naša država ižko jaka i u svojoj nutrini i prama vani !?... Jedan sud o predsjedniku HPS. | »Beograd. Glasnik«, što ga izdaje i uregjuje bivši larodni poslanik Jovan Gjonović, donio je u broju od 11. o. mj.u rubrici , Politički portreti“ članak o presjed- u Hrvatske Pučke Stranke. Ne ulazeći ni u kakvo Komentarisanje prenosimo članak u cijelosti za informa- (|čiju našira čitateljima. | % Članak glasi: ,Stjepan Barić nije više narodni (|poslanik. On je izgubio bitku prošlih izbora. Izgubio jea 1e za to, što mu je oskudijevala inteligencija, borbenost, nije bio rječit. Dalego od toga ! On je tipičan, rasni vjek. Hrvat po rogjenju i odgoju. Impulzivan, kao i Srijemci. Govorljiv kao rijetko koji čovjek. U dru- tvu prijatan drug, u politici opasan protivnik. Po nje- lovim otsječenim napadima,po izlivima njegovog nemir- g duha, on je važio kao najborbeniji čovjek u Skup- ni. Pa ipak stradao je na izborima. Zašto ? Sve osobine političkog čovjeka da utiče na mase, u izdržljivost naših raznih ljudi imao je. Nije prošao. rok? Ima momenata, kad struja narodnog raspoloženja desno ; tada badava ići lijevo ! Ko hoće da ispliva, ira niz maticu ! Barić nije od onih, koji ne vide, ali d onih, koji hoće da se priklone. Raspoloženje govih. masa okrenulo je od jugoslavenstva. On je to io, Okrenulo je gotovo od jedinstva. On je i to vidio. Poštarina plaćena u gotovu. [Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. godišnje. iadikalna vlada ne verificira njegove mandate i tako. DUBROVNIK 31. jula 1923. Ni na Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. Možda je osjećao, da i vjerska organizacija, kojoj on pripada, nije uz njegovu politiku. Ipak — išao je svojim putem. Imao je hrabrosti na ratis desna i s lijeva. Borio se ipao je. Po mom shvatanju privremeno. On je bio nacionalniji nego njegovi birači, jugoslavenskiji od njih, liberalniji od njih. Oni su tražili drugu vrstu borbe. Barić je nije htio. On je lojalno radio na umirenju duhova u narodu. Vjerovao je, da je to moguće, ako se dadne Hrvatskoj autonomija. Njegovi razlozi nisu se htjeli čuti. On je sa drugovima došao u nezavidan položaj: Morao je biti slijepljen. Pa ipak ljudi nje- govih kvaliteta ne mogu dugo ostati po strani. On je borbena priroda, riječit je, ima jednu dobru inteligen- ciju i sve to skupa sa njegovima još mladim godi- nama čini, da će Barić još igrati značajnu ulogu u javnom životu. 4 Beograd i Zagreb bili su protivu njega možda, fatalno za to, što je on sa drugom Šimrakom bio više od mnogih drugih, vrlo mnogo izvikanih iskreniji po- bornik ideje zbliženja i ljubavi za oba podjednako. Njegovo vrijeme nije prošlo. On je od onih, za koje je budućnost. Ali zato je potrebno da revidira ne osje- ćanja simpatije za državnu zajednicu, jer ih.ima raz- vijene savršeno, nego taktiku svoje partije. Pobijediti izmegju Radića i Pašić - Pribićevića, nije lako. Za to treba vrlo mnogo vještine i izdržljivosti. Da li će je imati Barić? ; Korisno bi bilo i za parlamenat i za našu zem- lju da istraje i zauzme svoje mjesto u predstavništvu narodnom. Jer vremenom Barić može postati rijetko korisnim političkim čovjekom“. Kulturne vijesti. Katolički Chicago. Pred sto godina naselilo se na sadašnjem tlu ovoga grada nelioliko stanovnika, a danas je Chicago po svome stanovništvu drugi grad u Udruženim državama, a četvrti megju gradovima cijeloga svijeta. Katolika u. chicaškoj nadbiskupiji 1,150.000; svećenika 1071, crkava 395. U samom gradu ima 229 katoličkih crkava. Načelnik Chicaga, koji je - bio nedavno izabran, jest katolik Josip Dever. Chicago je izabran za mjesto XXVIII. megjunarodnog Euhari- stijskog kongresa, koji će se održati g. 1926. Naučno uništavanje oblaka. Engleske novine donose iz Amerike kako je tamo u gradu Daytonu profesor Wilder Bankroft pravio pokuse sa uništava- njem oblaka pomoću pješčanog zrnja, napunjenog elektricitetom i bacanog sa aeroplana na oblake. Leteći nad oblacima profesor je na taj način uništio sve oblake koji su bili u blizini, a od kojih su neki bili vrlo dugi i vrlo gusti. — Misli se, da će ovaj izum dobro dolaziti onim mjestima, gdje vlada prirodna magla. Pijesak, koji se puni elektricitetom baca se u oblake pomoću aeroplanskog viljka. Križarna vojna proti psosti. Poslije veličan- stvenog kongresa, koji se je kroz puna dva dana obdržavao u Torinu, gdje su ponajbolji govornici dokazivali, da je psovka znak velike nervoznosti, glu- posti, protunaravna stvar i pravi zločin, i da mnogi nekršćanski narodi uopće ne psuju, sada je po svoj Italiji ova akcija zauzela maha. Po svim mjestima osvanuli su veliki plakati s natpisima: ,Psovanje je sramota za čovjeka i za Talijana“, ,Psovka je znak surovosti“, ,Psovanje je nemoralno“, itd. Slična se je akcija započela i kod mas u Spljetu, ali ma žalost osim lijepog odobravanja, nije još našla jačeg odaziva. Euharistični kongres u Zagrebu mogao bi u tom smislu nešto poduzeti. - Pisma iz naroda. : Stonjsko Primorje. Iz upućenih krugova doznasmo da će se sigurno doskora otvoriti pošta i brzojav u Topolu. | mi se s time slažemo iz razloga navedenih lani od poštovanog dopisnika iz stonjskog primorja — jer Topolo ima zgodan položaj — centar onog kraja — a blizu je kolnom putu a može da bude i posrednom kontrolnom tačkom mješte neznalnog Neuma, koji ne broji već 7 obitelji. No u tome slučaju trebalo bi otvoriti i ured gornjeg Primorja u Liscu ili Čepikućama i namjestiti za činovnika memješćanina, pak će biti od velike koristi onome kraju. Tako bi donja sela uz bližnja hercego- vačka podpala pod Topolo, a pod Lisac Smokovljani, Trnovica, susjedna Hercegovina, pak dalje u istok sve do Mravinca. Začudno je da primorska mjestanca od 200—300 duša imaju poštu, brzojav, puteve, parobrode i svako saobraćajno sredstvo a Stonjsko Primorje sa pograničnom Hercegovinom — kraj od preko 5000 duša nemamo mijednog pošt. ureda, već mora u daleki Ston 3—6 sati daleko. Mislimo da je svakako potrebno uz poštanski ured namjestiti istodobno i brzojav, jer bi se tako ovaj kraj najbolje mogao približiti Stonu, Dubrovniku, Metkoviću i biti u bližem i boljem kon- God.“ V. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom. cijeniku. — Odgovorni urednik A, FI&. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, — taktu sa istim mjestima. — Čuli smo, da će Poglavarstvo ukinuti krčmu u Liscu, jer da je tu prigoda gdje se zameću kavge seljana. Dali je to zapravo tako, nas se ne tiče. No mi bismo preporučili, da ukine sve krčme redomeu cijelom primorju. Amo toga konforta još ne ireba — a čemu da ono par krčmara pobiru u svakom selu zadnju paru gladnog seljaka, čiia iscijegjena djeca više puta nemaju ni zalogaja dok se otac u krčmi gubi. Obagjite redom krčme od Topolog do Čepikuća pak i one pri moru u Dolima i uvjeriti ćete se o istini navedenog. Čemu govoriti narodu o štednji, kad mu se nude i narivavaju krune ? — Pred mjesec dana povila je u Topolu neka seljanka Nenada baš nenadano mrtvo makazano dijete koje nije imalo pravu glavu: lubanju, već mješte glave kao neku mješinu na vratu a na istoj opažahu se tragovi očiju. Svilogojstvo. Koliko smo mogli doznati dandanas bave se ovom granom poljoprivrede, samo sela Lisac - Čepikuće i Točionik oko 25 (dvadeset pet) obitelji, koje su imale skupa 83 kg. svile. Istu zakupiše domaći trgovci po 1600 Kruna te ju preprodaše u Stocu (Her- cegovina). Grehota, da se ne bavi više svijeta sa ovom radnjom, koja bi mogla zakrpiti mnogu rupu, tim više što imađe priličan broj murve u svakom selu a osobito u Visočanima, Topolu i Ošljemu. Pred 2 mjeseca napala gusjenica na hrastovu šumu, tako da su dubrave i gajine izgledale ko usred zime, jer je gusjenica bila sve ogrizla. Tolika ih je bila sila, da se je kasnije, kad su se začahurile i popale, moglo inotikam zgrtati ispod dubova. Sad se opet dubovi počeli zelefiti. Svaka pedepsa božja pak i ova. — Putnik. Zapadna okolica dubrovačka. Štrejk parobroda, šteta narodu i gradu. Što misli vlada ob ovome, što rade općine ? Ima danas četrdeset dana, da su se naši parobrodi zavezali radi štrajka. Koliko je štrajk štetan ne da se procijeniti. Ali on nije samo štetan po arma- ture i mornare već i po marod. Mi seljaci imamo dnevno potrebu od grada, jer smo s gradom tsko spojeni. U Dubrovniku su nam sve vlasti, bolnica, sve živoine namirnice, on ie središni grad cijele okolice. Bilo bi potrebno i korisno, da imamo i po više puta na dan komusikaciju sa gradom. Uslijed pomanjkanja komunikacije sa gradom; puno stvari fali nam u selima. Sreća da je ljeto, pa se marod muči svakojako. da pogje do grada: netko ide pješice, netko brodicom, a netko željeznicom hodeći do iste preko brda i planina, gdje se vukovi legu. Sad je doba ribanja, pa često nema se s kim, niti ima brodica. Nekad, kad još nije bilo parobroda, u svakome mjestu bijo brodica frageta, pa.je narod na njih računao. Parobrodi uništiše tragete, pa sada nemamo ni trageta ni vapora ; danas nam je gore nego otrag pedeset godina. Sto misle armaturi, što mornari, a što naša brižna vlada? Ona bi imala energično istupiti; te ovome štrajku doći na kraj i postaviti red izmegju mornara i armatura, a narodu doći u susret sa komunikacijom do grada. Ova pitanja ne smiju se zapuštati ni za par dana, a kamo li preko četrdeset. Ovakovo stanje komunikacija i štrajka stvara nezadovoljstva uopće. Gdje su naše općine? Što su one poduzele da se ovo uredi? Nek istupe sve složno i energično potraže od Ministarstva saobraćaja, bilo kojeg bilo, da ovi neredi već prestanu. Mislimo, da ga u ova pitanja ne ulazi politika, već opće dobro naroda, za koje je dužan, da se svak što prije zauzme. Iz okolice NINA. O krunskom novcu i o nika- kuim komunikacijama i i. d. Naš dobri i kroz 4 godine isisavani narod, na čudu je što još nije došao do svoga dinarskog movca za predane A. Ug. krune još u Aprilu o. g. — Nije pravo da zbog raznih švercera, špekulanata, zakupnika, gulikoža, naš pučanin, koji je dobivao stari novac za potpore, mirovine, male prodaje, plate i t. d.,, dandanas stradava zbog duga i skupoće kruha, ruha, obuće, odjeće i životnih namirnica. Vjeru- jemo, da će dinarsko podmirivanje uslijedit ovih dana, bez odbitka, i uz dobru relaciju, inače našem malom čovjeku naopako! — Zato prosimo od naših da se požure. Sada uslijed štrajka naših pomoraca, i na čudu smo i glede naših komunikacija. Osim naših torpiljaraka, koje tiču poštanska mjesta, mi u općini Nina nemamo niti kopnenih komunikacija. Moralo bi se žuriti sa gradnjom ceste Nin-Poljica-Zemunik, koja neće biti gotova ni za 10 godina! Tom cestom mora da Zadar bude, kako je zaslužio, sasvim od nas odci- jepljen. Neka se Zadar tješi sa bljuvotinama proti nama u listu »Corriere« i »Aquila« i nekako njihovo tugje parobrodarsko društvo tršćansko »Tripcovich« (iz naše Boke !), koje tiče svaku našu luku i mrtvu, mora da bude od nas potpuno onemogućeno, t. j. bojkotirano. Očito nam je, da ga prekomorac uzdržava jedino da dokaže poturicama, Zadranima, nekakvo mletačko gospodstvo na našemu moru. — Sramota! SV pak, otok do 1000 stanovnika, nema nikakvih komunikacija ni kopnenih ni pomorskih! Gorko ali istinito — Ž. I, ČE.