ti
Br. 37.
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK 28. augusta 1923.
e
==
c
ijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. godišnje. I lazi. : i E NI o livale i pri ć bno ijenil pi o govorni
ži O zlazi svako Utornika. glasi, zahvale i priopćena po posebnom. cijeniku. dgovorni
a PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. E g 1 urednik A. FIe. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
ki Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
ZAGREB, 19. kolovoza.
Gosp. Uredniče !
i Već sam Vam poslao opis euhar. slavlja prvog
dena. Sada nastavljam, da Vam oplšem dugi dan ovog
elebnog slavlja, koje je jedinstveno u vovijesti hrv.
maroda, a rijetko kada i drugi veći narodi dožive ova-
kova što. Samo ću u kratko ob onom što je najglav-
nije, jer bi potanji opis zapremio desetak čitavih »Nar.
Svijesti«. U ostalom izići će posebna knjiga kao spo-
men na ovu velebnu manifestaciju - katoličke hrvatske
svijesti, pa će iz nje svatko moći razabrati, kakav je
to bio kongres u Zagrebu.
Polnočka u svim crkvama.
Danas u 6 sati ujutro završeno je noćno klanjanje
zagrebačkim crkvama. Presveti. Sakramenat bio je
svečano izložen sinoć od 9 s. do jutros u 6 sati. Mo-
ljene su litanije i obavljane druge pobožnosti. U svim
kvama služena je pjevana ponoćna sv. misa. U prvo-
stolnoj crkvi pjevao je svečanu Foatifikalnu misu bis-
kup dr. Premuš, a propovijedao Žibenički biskup Mileta.
Sinoć su nebo pokrili gwšti, tmasti oblaci. Sa
h strana spremala se olujna kiša, Nebom su krsta-
ile munje i tutnjili gromovi. Upravo, kad su se u
čikvama svršavale pelnoćne mise, spustila se nad gra-
m jaka kiša, koja je s kratkim prekidom lijevala do
lanas u 9 s. pr. podne. Onda su se oblaci razišli, a
iza podneva opet izliju malo kiše nad Zagrebom.
Papinski blagoslov.
Radi nepogodnog viemena bila je jutros u 8 s.
čana poiitilikalna-sv. missi samoj: prvostolinoj erkvi.
u je pjevao apostolski nuncij H. Pellegrinetti. Pri-
itno je bilo preko 30 biskupa, svećenstvo, predstav-
lici gragjanske-i vojničke oblasti te gradskoga pogla-
\arstva. Nakon otpjevane sv. mise podijelio je izaslanik
“Oca svim učesnicima kongresa papinski blagoslov.
čanu prigodnu propovijed izrekao je ovom zgodom
kovački biskup dr. Akšamović.
Svečano zborovanje.
U 11 sati. počelo je na Kaptolu svečano zboro-
lje svih učesnika kongresa. Na velikoj tribini zauzeli
su mjesta izaslanik sv. Oca nuncij Pellegrinetti, nad-
sup dr. Bauer, kr. namjesnik dr. Čimić, min. vjera
Janjić, sav episkopat, svećenstvo i centralni odbor
za kongres. :
Predsjednik spomenutoga odbora biskup dr. Lang
avio je izaslanika sv, Oca, ministra vjera, epis-
opat i ostale nazočne predstavnike, pa je za pred-
nika zborovanja predložio dra Velimira Deželića
1, za prvog potpredsjednika protonotara Strahin-
a, za drugoga potpredsjed. kan. Stroja (Ljubljana.)
Dr. Velimir Deželić pozdravio je takogjer nuncija
fellegrinettia i sve ostale prisutne predstavnike, kao i
icuze i Engleze, koji su stigli na ovaj naš prvi
i euharistijski kongres. :
_ Po tom je pročitano pismo sv. Oca Pape, koje
predmetu euharistijskog kongresa upravljeno na
cija Pellegrinettia.
jubljanski biskup dr. Jeglič pozdravlja uime Slo-
ca kongres. Govorniku su živo povlagjivali.
Predsjednik dr. V. Deželić javlja, da je westmin-
ki nadbiskup Bourne pozdravio kongres.
Na to. je u ime Engleza pozdravio kongres O.
Ćiril Martindel, a u ime Francuza O. Gabrijel
e, profesor ecole Gerson u Parizu. Na koncu
toga govora kliknuo je Gasque hrvatski: “, Živila
slavija“ ! i i
Predsjednik dr. Velimir Deželić održao je po tom
at o rezolucijama ,Euharistija i Crkva“ i ,Narod
a 'Svećenstvu“.
Tajnik kongres. pripravnog odbora dr. Dostal pro-
'je obje rezolucije, koje su jednodušno prihvaćene,
| Biskup križevački dr. Njaradi referira o rezolići-
»Obnova kršćanskog života po Euharistiji“ i
dba obnove“. Dr. Dostal čita odnosne rezolucije,
jednodušno prihvaćaju. U svemu je bilo pred-
i prihvaćeno 14 rezolucija. : :
Veličanstveno Euharistično slavlje u Zagrebu.
(Od našeg posebnog izvjestitelja iz Zagreba.) :
Za tim je izaslanik sv. Oca nuncij Pellegrinetti
podijelio papinski blagoslov. Govorio je hrvatski. Time
je svečano zborovanje oke 1 s. posl. pod. dovršeno.
sia Svečana teofopička procesija.
Poslije podne u 4 s, krenula je iz prvostolne
crkve svečana teoforička procesija.
Već oko 2 i pol sata počele su na Kaptol prido-
laziti pojedine grupe učesnika teoforičke procesije, koje
su onda razvrštavane i udijeljivane. Tim je načinom
od župne crkve sv. Marka u gornjem gradu do zgrade
»Narodnih Novina« na Prilazu Gjure Deželića u do-
njem gradu, dakle Markovom, Mesničkom ulicom, Ili-
com, Krajiškom ulicom i Prilazom, postavljen prvi dio
procesije. Ovaj dio ustrajao je u najuzornijem redu,
na svojim mjestima, dok nije sa Kaptela stigao drugi
dio procesije s izaslanikom sv. Oca. Čim je ovaj dio
stigao na Markov trg stavila se je čitava svečana po-
“vorka u gibanje,
Iza križa stupala je školska omladina; za tim
glazba 33. pješ. puka; seljaci i seljakinje iz Vojvodine,
Djakova (prekrasne i bogate ženske nošnje), Osijeka,
Zemuna, Hrvatskog Primoria, Bosne i Hercegovine ;
slijedi druge glazba (Salezijanski pitomci) Megjumurje;
seljaštvo iz zagrebačke. biskupije. Dubrovčani sa barja-
kom sv. Vlaha, kojemu su se osobito Zagrepčani ra-
dovali i pozdravljali ga; Sinjani sa zastavom Gospe
Sinjske, pa ostali iz Dalmacije. Slijedi treća glazba ;
za tim Slovenija (lepe narodne nošnje); zagrebačka
društva; cehovi; kongregacije; , Hrvatska Žena“ ; dje-
vojčice u bjelini sa.simboliras. sv. Euharistije ; Fran-
cuzi; redovni i svjetovni kler; episkopat; ,nebo“ sa
pontifikatom ; iza: ,neba“ predstavnici vlade, vojne i
civilne vlasti; gradski načelnik sa zastupstvom i ko-
načno redovnice i milosrdnice.
Nuncij Pellegrinetti nosio je presveti Sakramenat
samo do crkve sv, Marka, gdje je sa. ministrom vjera
drom_Janjićem i pomoćnikom zapovjednika armije ge-
neralom Srećkovićem i namjesnikom Čimićem ostavio
svečanu povorku. Gradski načelnik arh. Heinzel ustra-
jao je kroz čitavi put.
Da se vidi kako je veličanstvena i kod nas do-
slije nevigjena procesija bila, neka pokažu slijedeće
brojke : Procesija se kretala u duljini od šest kilome-
tara. Sama povorka (od pivog križa do zadnjeg učes-
nika na procesiji) kretala se po istom mjestu puna dva
sata, a cijela procesija trajala je četiri sata. U njoj se
nosilo preko 150 barjaka crkvenih, (od tih preko 30
slovenskih), mitraša je bilo 30 što biskupa, što opata
i prelata, redovnog svećenštva (sviju redova, najviše
iranjevaca) oko 400, a svjetovnog isto toliko, dakle
usve oko 800 svećenika, redovnica (najviše Milosrd-
nica) oko 500. U ophodu je sudjelovalo oko 80.000
osoba, a gledaoca je bilo po ulici preko 100.000 Vri-
jeme je bilo vanredno ugodno, nebo vedro, premda je
ujutro pljuštila kiša. Narod je bio razdragan, što je
došla blaga potrebna kiša, a ipak je za vrijeme pro-
cesije bilo posvema vedro.
Neopisiv je bio prizor, kad “je papinski nuncij
podijelio blagoslov sa Presvetim na Jelačićevom trgu,
koji se napunio tisućama vjernika sve glava do glave,
pa onda vojnička glazba intonirala: , Do mebesa nek se
ori“, a sva ona golema masa (oko 100.000) jednodušno
prihvatila pjevati: muški i ženski, starački i mlade-
nački, djevojački i mladički glasovi stopili se u jednu
harmoniju, da je odjekivalo diljem svega Zagreba:
* mlsukrste Srcu Tvom — Snama #aš se kune dom —
Dušom tijelom vijek sam tvoj — Za krst časni bijuć
: boj.“ Bio je to momenat, koji se rijetko doživljuje, a
nikada ne zaboravlja, koji je. na sve učesnike. i gle-
daoce, pa bili ovi i najrazličitijeg vjerskog osjećaja,
proizveo dubok utisak, kako su to jednoglasno istakli
svi zagrebački listovi. Bio je to divni finale veličan-
stvene pjesme slavlja i vjere, koju su ovih dana Hr-
vati katolici pjevali euharist. Isusu u svom glavnom
gradu Zagrebu, koji se opet sa svoje strane krasno
ponio i sve učesnike ljubazno i toplo primao u svoje
krilo, te ovi poniješe sobom najmilije uspomene na
lijepi naš Zagreb. Premda je bilo mnoštvo naroda,
premda velika stiska, ipak nigdje ni jedinog neugod-
onog incidenta, nigdje nikakve nesreće, nigdje posre-
dovanja policije ili žandarmerije. Tako uzorni red i
megjusobna ljubav može vladati samo megju onima,
koje prožimlje vjera i ljubav Isukrstova.
i Euhar. Isusu slava u vijeke!
Za klasičnu kulturu.
U više smo navrata <istaknuli, kako je golemi
nesmisao, da je Dubrovnik, ta ,slovinska Atina“, koji
svoju slavnu prošlost duguje poglavito klasicizmu,
izgubio od jednom svoju humanističnu, a dobio realnu
gimnaziju. Naš glas ostao je nažalost glas vapijućeg
u pustinji. Dubrovnik se je odavna podao nekoj resi-
gnaciji, pak kao da mu se malo haje, što više neće
davati svijetlu i narodu svomu učenjaka-velikana, kako-
vima se danas diči i ponosi. Moguće da bude imao
raznih stručnjaka, ali teško književnika-literata. Da bi se
ovo vitalno pitanje za prestiž slavnog našeg grada maklo
s mrtve tačke, prenosimo iz spljetskog »Novog Doba«
vapaj Kotorana, da im se spasi humanistična gimnazija :
»WNeki dan stiže naredba ministra prosvjete, da se stara
humanistička gimnazija u Kotoru ima u sadašnjem
obliku ukinuti i pretvoriti u realnu gimnaziju, kakove
postoje u Srbiji i Crnoj Gori. Treba znati, što huma-
nističke gimnazije znače našim primorskim dalmatinskim
gradovima. Nikli na klasičnome tlu, gdje je jednom
cvala rimska i grčka kultura, poprimiše izmegju prvih
u Evropi humanizam ne kao eksotičnu biljku, nćgo
jer su ih na to nukali ostaci rimskih spomenika, koji
se u njima sačuvaše i svaki dan im lebdijahu pred
očima, bio je to dakle pravi ,genius loci“. Nije zato
čudo, ako je Dalmacija od 15. vijeka amo pa sve do
danas dala znamenit broj čuvenih humanista, ako su
svi njezini veliki ljudi bili prožeti klasičnom kulturom.
Pa i Kotor, premda izmegju najmanjih, nije zaostao
u tom pogledu. Klasična se je naobrazba u njemu
uvijek gojila, pa kad je obuka prešla iz privatnih u
javne ruke, bilo je potpuno opravdano, da se je u
njemu god. 1864, dakle pred skoro 60 godina, ute-
meljila gimnazija. — Ovu su Bokelii uvijek čuvali Kao
oko u glavi, pa kad se je god. 1887. radi nedovoljnog
broja djaka ukinula gornja gimnazija, sve se općine
bokeljske jednodušno opriješe iz petnih žila, a iz
Kotora krenuše oba biskupa, katolički i pravoslavni,
skupa s načelnikom u , da isposluju da im se
gimnazija uzdrži. A kad neumornim trudom uspješe,
cijelu Boku obuze veliko zadovoljstvo. Boka je time
dokazala koliko zna cijeniti vrijednost kulturnog zavoda,
kakva je gimnazija, pa je i prošle godine, kad se
svečano proslavila pedesetgodišnjica njezina opstanka
kao viša gimnazija, učešće svih slojeva pučanstva bez
razlike bilo veliko. Zato je glas o ukidanju humani-
stičke gimnazije izazvao opće negodovanje u Kotoru
i u cijeloj Boki.
: Koji su pak razlozi naveli ministra prosvjete, da
Jednim potezom pera naredi tako duboku promjenu
karaktera kotorske gimnazije ? — ,Eda se izjednače
sve gimnazije u oblasti i da bude lakše njima upra-
vljati“. — Moramo priznati da se nismo nikad nadali,
da će tako, meopravdani razlozi, da ne rečemo iako
lakoumlje, odlučivati u ovom važnom pitanju. Moraju
li se zbilja sve gimnazije izjednačiti ? Ne postoje li
u svim državama raznovrsni tipovi gimnazija ? Pa jesu
li na odmet državi? Ne bi li ova naprotiv crpila koristi
iz toga što, uz realne gimnazije, imade i nekoliko
humanističkih, koje bi mogle mladiće za neke struke
bez dvojbe bolje pripraviti od onih drugih, a da ne
govorimo o činjenici, da su humanističke gimnazije
odgojile čak i glasovitih inžinira i tehničara. Ali, pri-
govara nam se, lakše je upravljati gimnazijama, kad
su sve jednake. Nego budući da je administrativna
uprava srednjih škola uvijek jednaka, zvale se one
gimnazije, realke ili liceji, to se taj prigovor može
samo na to odnositi, da valjda sada nema u mini-
starstvu prosvjete nadzornika, koji su dovoljno klasično
vaspitani, da bi bili kadri pregledati humanističke
gimnazije. Ali mi imademo dosta vrsnih pedagoga,
koji bi bili dorasli toj zadaći. Ne bi se napokon moglo
ni prigovoriti, da je učiteljski zbor kotorske gimnazije
manjkav ili sastavljen od neispitanih i nekvalifikovanih
nastavnika. On se sastoji dapače većinom od potpuno
ispitanih i stalnih profesora, koji su dorasli svojoj
teškoj zadaći, kako to i uspjeh dokazuje, a ima izmegju
i starijih prokušanih i vrsnih sila.
Podižemo stoga svoj glas proti ukidanju huma-
nističke gimnazije u Kotoru i tražimo, da se ta skroz
neosnovana, dapače škodna naredba povuče, a Kotoru
sačuva stari njegov zavod, koji je dao, a nadamo se,
i dat će još valjanih ljudi marodu i domovini“.
Tako Kotorani pravom i pišu i rade, Ali i Dubrov-
čani za gajenje klasične kulture i za ponovno
vaskrsenje humanističke gimnazije poduzeše shodne
korake. — Za pitanje zainteresovali su se najugledniji
naši gragjani te na kompetentno mjesto upravili prjed-
stavku potpisanu od velikog broja mjesne inteligene je.
Nadamo se, da će predstavka našeg gragjanstva naići
na razumijevanje kod odlučujućih faktora i povratiti
Dubrovniku izvor njegove veličine — humanističnu
gimnaziju.