. Poštarina plaćena u gotovu. Br. 47. DUBROVNIK 6. novembra 1923. Cijena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 100. Din. godišnje. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. , Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. O i Ornil "Oglasi, Žanić i o po EG o — Odgovorni Izlazi SVekOg Utornika. urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske (Miskare. — KRA se ne vraćaju. — 4 zo . .. . vi Opozicija u parlamentu. U zadnjem zasjedanju parlamenta, rad opozicio- nalnog bloka nije uspio, buduć pojedine frakcije imaju posebno gledište u njihovome programu i ne mogu doći do sporazuma, te tako radikali mogu i dalje ra- diti s parlamentom, što ih je volja. Demokrati htjeli bi predobiti ostale frakcije da sruše radikale, a to u svrhu. da demokrati dogju ma njihovo mjesto. Nu ostale stranke opozicije nemaju povjerenja u demo- kratima, uvjereni da kad bi se isti dočepali vlasti, da bi provagjali istu politiku i upotrebljavali iste metode kao i radikali. . Demokrati megjutim zagovaraju još uvijek sistem centralizma, što je S. Pribićević potvrdio u svome govoru i na zadnjem demokratskom zboru dne 28, oktobra t. g. u Sarajevu. Suvišno je opetovati, da je centralistički sistem nemoguć, jer se oslanja na pogrešnoj i nesigurnoj bazi. Ako demokrati imaju ozbiljnu namjeru da sruše radikale, treba da pruže sjegurnu garanciju za pro- mjenu režima i politike. Ne budu li se pokoriti tome uslovu, radikali će i dalje ostati na vladi, izdajuć fer- mane sa trećinom poslanika, skalupjenom megju osta- lim od Nijemaca i Turaka. i Nije vjerojatno da će Radićevci doći u parlamenat jer i kad bi došli, vrlo je dvojbeno da li bi uslijedila njihova verifikacija, znajuć dobro radikali da bi ih ujedinjena opozicija neminovno \ pokopala. Prošlih dana održana je u Zagrebu konferencija nekih vigjenijih političara, kojim je namisao ošnovati novu stranku t. zv. »Stednja linija“, koja ima u vidu | uregjenje države na autonomističkoj bazi. Da li će | ova stranka uspjeti u njezinome naumu, dvoji se, jer = nema oslona u narodu. i Svak dobromisaoni uvigja da sa dosadanjim | kobnim režimom, koji je prouzrokovao, da je naša država najposlije izgubila svaki ugled u unutrašnjosti i u inozemstvu, nije moguće ići dalje, jer je ugrožen opstanak iste države. Pri ovakoj vrlo ozbiljnoj situaciji, _ cijepkanje u stranke i strančice, bezumno je, jer tim “ postupkom nije moguće išta postići, već treba prisa- | jediniti čvrstu ialangu : £* Union fait la fors poštenih, — trijeznih u politici i spremnih ljudi, koji će zadojeni iskrenim čustvima doimoljublja, htjeti i znati, da obore sa siupa lažne kumire, i da urede državu na način, da se svi njezini podanici budu osjećali potpuno za- dovoljni;. obnavljujući pokolebalu vjeru ud prava i | dužnosti pojedinih gragjana, u osobnu i imovinsku bezbjednost i u svetost pravde. Vatikan podstrekač svjetskoga rata“ !!> Pred ovim bombastičnim naslovom zagrebačke »Novosti« donijele su prošlih dana članak, koji je u glavnom izvađak iz jednog talijanskog fašističkog lista. Sadržaj toga članka po prilici je ovaj: Glaso- viti njemački pacifista von Gerlach po nalogu umorenog predsjednika bavarske vlade Kurt Eisnera sregjivao je diplomatski arhiv bavarske vlade i otkrio u rijemu depešu bavarskog poslanika u Vatikanu voh Rittera, U toj depeši javlja ovaj, da Vatikan potiče centralne vlasti, neka upotrijebe prigodu umorstva Frana Ferdi- nanda i neka oružano napadu Srbiju, jer da se radi o panslavističkom nasrtaju. Von Gerlach je u švicarskim = novinama - objelodanio depešu. Kad je Kurt Eisner umoren, bavarska ,kletikalna“ vlada osudila je Gerlacha ma robiju. Sada se u njemačkoj i u svjetskoj štampi | vodi kampanja za reviziju procesa. »Novosti« tvrde, da se ni iz daleka ne kuša staviti u sumnju depeše bavarskog poslanika i vele, da se u rimskim novinar- skim krugovima čude, što. 'srbijanska štampa na ovo _ oikriće šuti. Ovim »Novosti« hoće da u srpskoj štampi uopće, navlaš pak u srbijanskoj izazovu kampanju proliv Vatikana. Mjesni srpsko-radikalski list, koji . se nazivlje Dubrovnik«, da pokaže. kako u mržnji na katolicizam atkriljuje i same. vosti«, pretekao ih je iznesavši jeć otrag mjesec dana gori pomenutu Ritterovu depešu, nekabi, gospoda oko »Narodne Svijesti« vidjela itobož uvjerila se, kakvo je to ,hrišćanstvo Pape Benedikta XV,“ 1 Pri tome je »Dubrovnik« svoje fenomenalno istorijsko neznanje dokumentirao time, što je papu Pija X. pomiješao s papom Benediktom XV. i bavarskog poslanika zamijenio s njemačkim I Optužba, koju mrzitelji Rima hoće da natovare na sv. Oca Papu i na Vatikan kad bi bila istinita, bila bi uistinu vrlo teška i veoma bi kompromitovala papinski auktoritet. Ali optužba istinita nije! Zagre- bačka je »Narodna Politika« u svom broju od 25. ov. mj. to »Novostima« dokazala. Evo kako uprav stvar stoji i o čemu se radi! U čitavoj ovoj, inače već zastarjeloj aferi ne radi se o njemačkom pacifisti i publicisti von Gerlachu, koji nije osugjen na nikakvu 'robiju, već uregjuje svoj list »Die Welt am Montag«, nego se radi o činovniku bavarske vlade Fechenbachu, koji je upravljao arhivom bavarskog vanjskog ministarstva. On je otkrio depešu bavarskog poslanika u Vatikanu Rittera. bavarskom ministarskom predsjedniku Hertlingu. U njoj on infor- mira svoju vladu, da se papa Pijo X. i kardinal Mery del Val boje, da će Austrija propustili prigode, da pobijedi nevjerne zapadne narode (Francusku) i ski- zmatične Slavene. Fechenbachu je ta depeša bila inte- resantna, Dudući da o njoj nije nikada bilo govora u javnosti, premda je bilo poznato, da su centralne vlasti za vrijeme rata htjele opravdati svoju pobjedu pobjedom kršćanstva i da su kušale služiti se papinim auktoritetom. Fechenbach je predao taj dokumenat poznatom švicarskom, francuskom . nakladniku Rayotu u Lozani. Ovaj premda kalvinisti, označio je doku- menat kao glupi i nemogući falsifikat, i obavijestio e o tome antentine vlade. Kad je u Bavarskoj Eisner umoren, i kad su došli na vladu reakcionarci, osudili su oni Fechenbacha zbog veleizdaje na 10 god. tamnice. Kad je Vatikan saznao za Ritterovu depešu, smjesta ju je označio falsifikalom, koja nadilazi u historiji diplomacije svojom drskošću sve dosadašnje: Dementi je objelodanjen u berlinskoj »Germaniji«. Kardinal Mery del Val izjavio je, da je ministar Ritter znfamni lažac. Mery del Val u to vrijeme nije uopće ni govorio s Ritlerom, a u Vatikanu mu uopće niko nije dao informacije navedene u depeši, već su one izmišljene u izvjesne svrhe. Uistinu pokazalo se da su njemački imperijalisti te informacije izrabili, ali tajno. Katolički biskupi dobili su za vrijeme rata prijepis Ritterove depeše sa instru- kcijam vlade. U tim instrukcijama davali su se bisku- pima naputci, neka svećenici vjernicima kazuju, da su papa i car jedne misli, da je rat Božja volja i sveta stvar, i da se to znade po najpouzdanijim informacijma. U glasilu njemačkih pacifista »die Menschheit« (br. 23 g. 1923) izjavio je princ Hohentohe, da je Ritterova depeša ne samo lažna, već da je ona berlinska maki- nacija sa svrhom da se bavarski katolici g. 1914 oduševe za pruski rat, Sami njemački katolici zahti- jevaju reviziju Fechenbachoya procesa i konstatuju, da on nije osugjen radi povrede uredovne tajne već zbog veleizdaje, Bavarska ga vlada nije mogla dati osuditi zbog povrede tajne, jer bi se bilo lako Cokezalo, da je taj dokumenat ialsifikat. Stvar dakle stoji tako. Uostalom — dodava »Nar, Politika« — ,ko i malo pozna Pija X. taj znade, da je svjetski rat upravo bio kriv njegovoj smrti. Historički je dokazano, da je on prvih dana rata sve poduzeo, da spriječi svjetsko krvoproliće i da mu je puklo srce, kad je vidio da su njegovi napori uzaludni. Teško je pojmiti, da Bi Vatikan sklapao konkordat sa Srbijom u isto doba, kad bi, navodno, huškao centralne vlasti na Srbiju. Za objektivne i nepristrane publiciste afera o izjavama Vatikana likvidirana je stvar. Francuska štampa u većini nije sklona Vatikanu, ipak ta štampa nikada ne: upotrebljuje taj argumenat protiv Vatikana, jer je i za nju ta stvar riješena. Samo novinari »Novosti« (i oni oko zadrlog »Dubrovnika«) još su tako zaostali i neinformirani, e misle da mogu prodavati svojoj publici pod gotov groš tako stare i otrcane laži, Najinteresantnije je, da »MNovosti« brane istinitost te depeše, dok se u isto doba bavarski reakcionarci stide svog falsifikata i ne Šsacjitu se ni braniti laži, u ime kojih »Novosti« pozivlju srbijansku štampu protiv Vatikana“. Na žalost, kod nas vam je to tako, da pošto izvjesne laži ili kojekakvi izmišljeni pronalasci cio svijet obigraju, nagju najzad kod nas svoje posljednje sto- varište, te ono što vaskolik svijet smatra već kao doka- zanu laž, prolazi kod mas kao nešto novo, jer tako hoće izvjesni novinari, koji ne zna se kako bi mogli opstati, kad ne bi išli za senzacijama! Pašićev prijedlog o Panteonu, Upogled ovog prijedloga, piše jedan ,Gragjanin- ratnik“ u beogradskoj »Republici«, megju ostalim, ovo: »Nijedan rodoljub ne može ništa imati protivu toga, da se da pristojna pomoć porodicama dvaju naših slavnih vojskovogja Vojvode Putnika i Vojvode Mišića. Razlog je tome što su oba naša vojnička velikana ostavila svoje porodice u sirotinji, što je jedan dokaz više za njihovu zaslužnost i njihovu veličinu. Ali nije stvar države da im podigne spomenike ! to je stvar naroda. Vlada može dati ideju i inicijativu za to, pa i svoj veliki prilog. Megjutim, spomenik narodnog priznanja tek tada dobija svoju ljepotu i značaj, kada ga sam narod prije ili poslije podigne. Projekat g. Pašića daje mogućnosti za ružne mnogobrojne zloupo- trebe, koje mogu kod budućih pokolenja izazivati pre- zrenje i razočaranost, zašto podizati nadgrobne spo- menike svima komandantima divizija, brigada itd. ? Bilo je slučajeva, kada je zbog nesposobnosti, tvrdo- glavosti ili nesavjesnostt pojedinih komandanata bes- ciljno poslano u smrt mnogo oceva i sinova ovoga maroda. Zašto onda ne podići spomenike i svima po- ginulim komandantima pukova i bataljona ?...;. »Spomenici se dižu radi budućih pokoljenja. Ali se budućnost ne da obmanuti ; ona postavlja svakoga na svoje mjesto. I ako narodni gnjev ne obori koji od g. Pašićevih spomenika, sigurno će mnogi od njih slu- žiti samo za to, da pokažu budućim ljndima kako su vladajuće partije nekada u našoj zemlji pokušale, da pri- vilegišu slavu za sebe, behuljno vjerujući, da se veličina može ukazom stvoriti i da se može podvaliti istoriji“. Neprilike iseljenika. Putnički Ured Jadranske Banke moli nas, da u- pozorimo pokrajinske oblasti na ovu nepriliku, u kojoj se dnevno nagje mnogo naših iseljenika, a bez svoje krivnje. — Po nekoj naredbi. Ministarstva Unutarnjih Posala moraju putnici za prekomoiske krajeve preći preko državne granice u roku od 30 dana, otkako im je bio izdan pasoš. Ova ie naredba za iseljenički svijet jako nepravedna. Iseljenik mora da čeka na riješenje svoje molbe za izdavanje pasoša redovito po više mjeseci. Oni, koji sele u Sjedinj. Države čekaju i godinu dana. Iseljenik nikad ne zna hoće li mu se odobriti pasoš, pa se za to i ne sprema na put, a kad mu pasoš stigne od nadležne oblasti, već je isteklo barem dese- tak dana od dama, kad je pasoš bio (ispostavljen. Iseljeniku ostaje sada nepunih dvadeset dana, da uredi svoje stvari-i da se spremi na daleki put. Da je to premalo za čovjeka, osobito za seljaka, koji živi da- leko vd gradova, u kojima su agencije parobrodarskih društava i Uredi stranih konzulata, moralo bi biti jasno svakome. — Pomenuta naredba osobito je nepravedna za iseljenike, koji putuju u Sjev. Ameriku. Oni moraju najprije poslati svoje pasoše nadležnom američkom konzulatu, koji im odredi ročište za dizanje vizuma. Ročišta se odregjuju obično na više sedmica kasnije od dana, kad su zatražena, te se redovito dogagja, da iseljenik mofa obnavljati policijski vizum za slo- bodamn izlaz iz zemlje. Uslijed toga iseljenici dospiju u stotinu neprilika. Spremiše se na put, a ne smiju preko granice sa inače ispravnim i skupim pasošem. Redarstva u Zagrebu i Beogradu ne mogu im obno- viti vizuma bez dozvole nadležne kotarske oblasti, Telegraiski zamoljene za dozvolu, ove SaD i ne odgovaraju. A putnik dangubi, troši i sudi. Mi smo mišljenja, da bi se iseljenicima a dozvoliti, da mogu preći granicu u roku od tri mje- seca kada im je ispostavljen pasoš. Sad je najveći broj iseljenika na putu i Ministarstvo bi učinilo dobro djelo, kad bi najkraćim putem ublažilo strogost po- menute naredbe. Matere! Hranite dojenčad sa ,,ITOFANT“ hra- nivim brašnom.