Poštarina plaćena u gotovu. Br. 49. Narod DUBROVNIK 20. novembra 1923. na_Svijest God. V. , Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. godišnje. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Izlazi svakog Uk Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni E i 4 urednik A, Fie. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“. — Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Slovenci na braniku. (Iz govora Dra J. Brejca, držanog na zboru povjerenika S. L. S. u Ljubljani dne 5. ov. mj.) »Da li smo proti državi 2“ — Nekad je to bio najgrgii top, kojim su strijeljali na nas. Danas je to šuplja fraza. Kad bi država bila organizacija za plja. čkanje naroda, za uvagjanje i promicanje (nereda, krivice, korupcije i nasilja, onda smo mi, \koji lloćemo, da u državi bude reda, pravda, poštenje i sloboda, uistinu protudržavni. Naša kritika nije naperena protiv države, več protiv orijentalnog pojimanja države, kome je država samo krava muzara, koja ne pozna jednakopravnih državljana, već samo oblasne paše i pašiće na jednoj, a bijednu raju ma drugoj strani, koja o zadatcima i dužnostima moderne socijalne države nema ni pojma. : Odgovorivši sasvim temeljilo na pitanje: , Zašto hoćemo autonomiju ?“ ,.— nastavlja: ;,U zadnji čas“ iznosi nam se kao opomena izgled Bawarske, i kaže nam se: pogledajte kamo vodi federalizam i autono- mizam — do raspada države i do potpune samostoj- nosti njenih dijelova ! »Da, Bavarska docet/ Učimo se od Bavarske. _ Istina, Bavarska teži za većom samostojnosti, nego što | ju ima, ali tome nije kriv ni autonomizam, ni federa- _ lizam, nego nešto sve drugo, što se zove prusizam. _ Za Nijemce bi postojali svi uvjeti za jedinstvenu; centrelističku državu. Svi govere jedan jezik ili barem | imaju samo jedan pismeni jezik, koji svi razumiju, | i maju istu srednjoevropsku kulturu i isti nizd te kulture, | jako razvit osjećaj macijonalne skupnosti, reda i disci- "a | Zašto dakle unatoč tome Nijemac, osobito Bavarac, | Prusa re može da vidi? Zašto neće da se pusti vladati | od Berlina, premda na oko sve za to govori, da bi to bilo ne samo moguće, već i oportuno ? To je stoga, što pri skupnom življenju naroda ne odlučuju samo narodni, | politički, gospodarski interesi ili interesi oportuniteta, već su tu posrijedi drugi, etični momenti, uprav osako kao i pri skupnom življenju pojedinih ljudi. Tu odlučuju, i to u prvom redu svojstva zna- | čaja, temperamenat, misaonost. . Potreba je nutarnje \ harmonije. Te pak nema i ne može da je bude, gdje jedan hoće da bude bezobziran i samopašan gospodar, | a od drugoga zahtijeva da mu se podvrgava na milost. | i nemilost.“ Bavarac mrzi prusovstvo zbog njegove lukavosti, nadutosti, prepotencije i zbog njegovih | hegemonističkih aliira, to jest,. zbog svih onih istih : svojstava, što su prusovstvo u cijelom svijetu omrazila. | To je onaj isti mentalitet, koji drastično izrazuje njemačka rečenica: ,Und willst du nicht mein Bruder | sein, so hau' ich dir den Schšdcl ein“. Taj mentalitet Bavarca, koji je sam po sebi dobričina, ali koji je | svijestan svoje jednakovrijednosti, odbija od zajednice | s Prusima. I 50 godišta državne zajednice, 50 godišta sjaja velikoga zajedničkog rajha nije toga jaza moglo | premostiti. A zašto ne? Zato, što je Prus ostao Prus, što svoga značaja nije promijenio, jer je ostao brutalan, ohol, a k tome i sebičan i za isključivim gospodstvom = hlepeći ,brat“. Stoga u Njemačkoj nije došlo do pra- | voga nutarnjega jedinstva, do harmonije duša, što je | osnov i preduvjet za svako ujedinjenje, za osjećanje istinske zajednice. I s toga će bavarski separatizam živjeti, dok bude živjeti pruski hegemonizam. i A kako je u nas? Tu nemamo ni zajedničkog “jezika, ni jedinstvene kulture, ni jedinstvenog pisma, | ni jednakih gospodarskih i socijalnih prilika, najmanje | pak jednake misaonosti iliti po balkansku , mentaliteta“. i U jednu riječ: u mas nema Zajedničkog ništa osim _ volje i želje, da u megjusobnoj potpori i obrani stvo- | rimo svi skupa jednu državu. Osjećamo se kao jedan | narod samo u državno-političkom smislu kao Slovjeni Srbima, kako Srbi Slovencima. Naše ujedinjenje ne znači, da smo se jedan u drugoga slili kao više vrsti vina, nego da smo o jednoj te istoj državi našli svoj šine, kako nijedan drugi narod na svijetu, aigospo- | darske prilike ne gone ih: mužno na dvije razne strane. _ za nju, a cincari. vladaju, tnju, prodaju, | protiv Neslovjena. Mi Slovenci osjećamo se tako malo. zajednički :slovjenski dom. Stoga je za razbistrenje. pojmova potrebito, da pometnemo jednom za vazda neistinitu frazu o zarodnom ujedinjenju, kad smo u istini samo državno ujedinjenje. A pri tome ujedinjenju dogagja mam se slično kao Bavarcima i Prusima' Paralela nije neispravna. Naše srpstvo pokazuje mažalost mnogo sličnosti s prusov- stvom, to biva svaki dan očitije. Isto omalovaživanje i briskiranje svega, što mije specijalno srpsko, isto nepovjerenje napram svemu nesrpskomu, ista — da se vrlo blago izrazim — preočita i prevelika skrb za materijalne srpske interese, a nadasve ista težnja za nadvlađdom nad braćom, koji smo mu, pravo reći, tek bratići, kojima se on hoće svim sredstvima naturiti za gospodara, pa makar i pomoću Nijemaca i Turaka. Taj duh je ono, što nas dijeli u prvom redu. 1 dokle god bude taj duh vladao u Beogradu, dotle će onkraj Save i Drine živjeti i rasti automistička i federalistička misao. (Dugotrajno odobravanje). U tome 'se nalaze duboki etični korijeni našega pokreta. Zato bi moralo srpstvo najprije predobiti dušu našega naroda; ali toga ono neće postići nemoralnim sredstvima, korupcijom i potkupljivanjem, još manje silom bajuneta ili izgladnjivanjem naših kulturnih ustanova, najmanje pak narivavanjem ćirilice i srpskoga jezika — već samo time, da preobrazi svoju vlastitu misaoncst, svoj mentalitet. (Burno povlagjivanje). Kad naš narod bude vidio, da bratstvo nije samo maska, da se lakše dogje do susjedova i bratova hambara, već da je istinski osjećaj, — onda će on opet tako iskreno zagrliti svoga srpskoga brata, kako u vrijeme prevrata, kad smo u bratstvu vidjeli — svoje evan- gjelje i svoj program. : € | Jer se pak taj preokret neće još e koma, može na Siavrčići križa na 00 a dotle ostati kako jesmo, autonomisti, koji tržžimo, da ma svojoj zemlji ostanemo svoji gospodari I“ Srbi i Cincari. “ Prenosimo ovo nešto zanimivo, što pod gorrijim natpisom piše beogradski >»Glasnik«, a sarajevski »Narod« preštampava : »Poznata je stvar da su Jevreji odavno poznati u svim zemljama evropskim kao jedan opasan i vrlo uticajan elemenat, jer je skoro svuda u njihovim ru- kama novac — kapital, i to likvidan kapital. /. Kod nas, megjutim, Jevreji ni iz daleka nijesu tako opasni ni bogati kao Cincari. Cincari drže u ovoj zemlji dva najmoćnija insrumenta kulture i civilizacije : vlast i bogatstvo. i Cincari su najveća 'opisnost po moral, patriotizam i prosperitet ove zemlje!“ Srbo-eincarski tip se razlikuje od srpskoga tipa. Cincarin je, istina prividno, primio mnoge osobine Srba... Pa ipak i kroz vijekove uzajamnog života sa Srbima Cincarin je ostao samo cincarin... Površno i prividno nacionalan. Ima zi svega jednu mjeru, kojom mjeri sve vrijednosti, to jeimovac... : : Nema zajednice i ustinove u kojoj ga nema i koju neće materijalno iskoistiti. Nema osjećanja koga ne mjeri novcem, niti pak uvjerenja koga neće žrtvo- vati ličnom interesu. Čemu god prigje gleda da ga iskoristi, bilo materijalno, tilo intelektualno. Državu i njenu vlast imatra za najbolje sredstvo za iskorišćivanje i lično bdlalštvo zato. se otimaju za vlast i državne položaje. s mu zatreba prodaje sve: uvjerenje, bratstvo, prijatelšivo, državne interese, pa ugo izvršiti, čak i sebe, da bi postao ilast. I oni je imaju, drže bojali ih ne madglasaju pri biranju odbora. Kato- toe -močamo šve. jički akademičari snašli su Pisma. iz Ljubljane. Pučko sveučilište u Ljubljani. Jednu važnu pre- orijentaciju doživljavamo pod pritiskom političkih, gospodarskih i socijalnih preokreta. Naime uvijek jasnije postaje mislećemu čovjeku, da treba napustiti arislokratski način promatranja uzgojaiizobrazbe uop- će, te priznati pravicu takogjer najširim slojevima kao takvim pravicu do duševne hrane i do izobrazbe, — U tom pogledu počelo je u Ljubljani »Pučko sveuči- lište« 4. oktobra serijom svojih predavanja u dvorani universe. Početak je bio sretan publikom. Tu je bilo vidjeti zastupnike prosvjetnih oblasti, sveučilišne pro- fesore, laičnu, i svećeničku inteligenciju, učiteljstvo, gjake, gragjane i radnike. Broj slušatelja dokazuje, kako se živo javnost zanima za probleme moralne i socijalne obnove današnjeg društva. Iza pozdravnog govora akademičara Čebeja nastupi svojim predavanjem sveučil. prof. Dr. Ozvalđ: ,Potreba nove orijentacije“. Razvio je u kratkim, ali do dna dubokim izvagjanima sva nužna pitanja moralne obnove modernog čovje- čanstva. Početak predavanja »Pučkog sveučilišta« imao je takvi uspjeh, da se mogu očekivati od toga naj- ljepši plodovi. U nedjelju 1i oktobra bilo je preda- vanje sveučil. prof. Dr. J. Hadži-a: ,Socijalni red megju životinjama.“ — €. : Razno. Ljubljanski demokrati poslije silnih po- raza na svim linijama, sada otvaraju političke tečajeve za svoje pristaše, jer treba spretnosti i okretnosti za uništiti ,klerikalnoga zmaja“ ; po nekim mjestima Slo- venije kane obdržavati sastanke, ali nađe za uspjeh nema, jer su Slovenci kulturan narod, koji se ne dade zavaravati demagoškim trikovima raznih agitatora. — Radi nekih neugodnih incidenata dao je ostavku na položaju ljubljanski veliki župan dr. Lukan, ali po pi- _ sanju ljubljanskih novina ministar unutarnjih djela nije primio ostavke. — Liberalno akademsko društvo pred dvije godine uništilo je centralnu .akademisku menzu _ iz stra red katoličkim akademičarima, jer su se "i.bez centralne merize; : : jaštvo: je svu težinu svoga ko- raka ma svojim legjima; stoga čitamo u zadnje vri- jeme po dnevnicima molbe za doprinose za neku »Centralnu menzu“. — Na 3. ov. mj. davalo je pje- vačko društvo »Lisinski« iz Zagreba pod vodstvom g Baranovića Palestrinijevu misu »Papae Marcelli« i če. tiri madrigala u velikoj dvorani hotel »Uniona«. Zbor je savršeno izvagjao klasične komade neumrlog Pale- strine. Kako li je bio sjajan »Miserere« u slavi i Amen u vjerovanju, sličilo je bujnoj rijeci, koja teče kroz hridi i zelene poljane. Srce je plamtjelo slušajući ma- drigalu »Lucruda mia memica«, a duša je duboko osjećala pod zvucim madrigale »Alla riva del Tebro«. — Ljubljana se mijenja i razvija dnevnim političkim tr- zavicama i blagim umjetničkim užicima, dočim stari Triglav i ponosne Kamničke Alpe po starome običaju okitiše svoje čelenke bijelim darovima. — P. MI edno g, Kulturne vijesti. Jedno znamenito obraćenje. Uvaženi irancuski list »Journal des Debats« donosi: ,Na 6. prošlog oktobra, arhimandrit Sergij Dabić položio je svoju profesiju vjere katoličke u nike Mr. Chaptal-a. Presvi-- jetli Sergij, doktor prava i teologije, bio je za 6 godina. milostinjar kod ruskog poslanstva u Grčkoj, gdje je predstavljao pravoslavnu rusku crkvu, zalim delegat u Evropi crkvene uprave južne Rusije, napokon upravitelj ruskih crkava u Austriji, u Ugarskoj i u katoličkim krajevima Njemačke. Od godine 1430. kad bi obdržan Florentinski Sabor, ovo je prvi ruski prelat, koji je pristupio katoličkoj crkvi. Papa je uoblastio ovog crkvenog dostojanstvenika, da može uzdržati svoj naslov arhimandrita i povlasticu nošenja mitreikriža na prsima. Pravoslavna religlozna biblioteka. Svi zapadni narodi a naročito Englezi imaju veoma jaku religioznu književnost. Svako krupnije pitanje oni pretresaju i sa religiozne strane. I vrlo inteligentna publika se tamo interesuje, kako će se izvjesno pisanje shvatiti sa religiozne strane. Ta vrsta književnosti je kod pra- i iskorišćavaju. - : — —<=tavniti zastala; o tome, kakoće misliti.o pojedinim U ovoj zemlji Srbi sao red<r-i-%;s=rt; DljU se \ dok je jednog dana sasvim ne prodaju... av E — O, Srbi, Srbi, vi ste Pa m i ii ijer Tekoste, ne treba da mi (E, pa kad vi to tako lije Iečoste, ne ni riječi dodajemo! — Ure. >Ner: Soljesti« jE SGI — i i kostobolj taj više ne trpi i Bolijer jeneć apotrebio Reumatis. Reuma- M “za Reumati. sredstvo za mazanje proti ) cijenu u ljkarni u Gružu. i \ e tis dobiva se uz ir vi . e: S grafičkih vještina g. stvarima i socijalnim pitanjima religiozni . predstavnici kod njih se slabo vodi računa. U posljednje vrijeme osnovana je Biblioteka Religiozno Moralnih Pitanja i kod pravoslavnih. Sv. Sinod udijelio je pomoć ovoj Biblioteci u sumi od 3000 Dinara iz crkvenih fondova. Crkvena štamparija u Rakovici. Na predlog g. mitropolita Dožića Sv. Sinod donio je riješenje, da se u manastiru Rakovici otvori moderna štamparija za štampanje crkvenih knjiga. U štampariji će raditi monasi pod upravom stručnjaka : glavnog faktora i profesora 1 Gvozdena Klajića i njegovog pomoćnika g. Konstantina Petrovića. O i