_Br.'49.'

 

   

x

Poštarina plaćena u gotovu. NM MO

.....DUBROVNIK 20. novembra 1923.

 

i mmm m God. V.

  

i

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

[Cijena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 100. Din. godišnje. |

Izlazi svakog. Utornika, .+ |.
(+1) (Pojedini broj 1:50 Din.

 

 

, Oglasi, zahvale'i priopćena po posebnom cijeniku : = Odgovorni
urednik A. Fle. |—. Vlasništvo Qdbora ,,Narodne Svijesti“.  —
. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — .Ruk;

opisi se me vraćaju, — <
Za duk:

 

. .

Slovenci na braniku.

Iz govora Dra J. Brejca, držanog na zboru povjerenika
S. L. S. u Ljubljani dne 5. ov. mj.) 1

»Da li smo proti državi 2“ — Nekad je to bio
najgrgii top, kojim su strijeljali! na nas. Danas je to
jšuplja iraza. Kad bi država bila organizacija za plja.
[čkanje naroda, za uvagjanje i promicanje "nereda,
|krivice, korupcije -i nasilja, onda smo mi; kojihoćemo,
(da u državi bude reda, pravda,: poštenje ji sloboda,
li istinu protudržavni. Naša kritika nije naperena protiv
države, već protiv orijentalnog pojimanja države,
|kome:.je, država samo krava muzara, koja.ne pozna
ljednakopravnih državljana, već: samo oblasrie paše' i
|pašiće na jednoj, a: bijednu raju na drugoj strani,
oja o zadatcima i dužnostima moderne socijalne
ržave nema ni pojma.
| Odgovorivši sasvim temeljito na pitanje: , Zašto
hoćemo autonomiju #*.— nastavlja: U zadnji čas“

 

  
   
   
  
 
   
   
  
  
 
     
 
 
    
   
   
   
 

mizam — do raspada države i do potpune samostoj-
jhosti njenih dijelova!

|. »Da, Bavarska doceć!/ Učimo se od Bavarske.
|stina, Bavarska teži za većom samostojnosti, nego što

[ju ima, ali tome nije kriv ni autonomizam, ni federa- :

lizam, nego nešto sve drugo, što se zove prusizam.

Za Nijemce bi postojali svi uvjeti za jedinstvenu,
entrelističku državu. Svi govcre jedan jezik ili barem
maju. samo. jedan pismeni. jezik, koji, svi razumiju,
maju istu sređnjoevropsku kulturu i isti nizd te kulture,
jako razvit osjećaj macijonalne skupnosti, reda i disci-
ine; kako nijedan drigi marod-na svijetu, ai gospo-
rske prilike ne gone ih nužno na dvije razne strane,
ašto. dakle unatoč tome Nijemac, osobito Bavarac,

d Berlina, premda na oko sve za to govori, da bi to
ilo ne \samo moguće, već i oportuno ?: To je stoga,
(lo pri skupnom življenju. naroda ne odlučuju samo
Ikarodni, politički, gospodarski interesi ili interesi
tportuniteta, već su tu posrijedi drugi, ežični momenti,
llprav onako kao. i pri skupnom življenju pojedinih
judi. Tu odlučuju, i to u prvom redu svojstva zna-
ga, temperamenat, misaonost. Potreba je nutarnje
armonije. Te pak nema i ne može da je bude, gdje
lidan hoće da bude bezobziran i samopašan gospodar,
(od drugoga zahtijeva da mu se podvrgava na milost
| nemilošt. Bavarac mrzi prusovstvo zbog njegove
likavosti, nadutosti, prepotencije i zbog njegovih
legemonističkih aldira, to jest, zbog svih onih istih
fojstava, što su prusovstvo u cijelom svijetu omrazila.
g je onaj isti mentalitet, koji drastično izrazuje
jlemačka rečenica: ,Und willst du nicht mein Bruder
pin, so hau' ich dir den Schidcl ein“. Taj mentalitet
lavarca, koji je sam po sebi dobričina, ali koji je
lijestan svoje jednakovrijednosti, odbija od zajednice
|Prusima. 1 50 godišta državne zajednice, 50 godišta
aja velikoga zajedničkog rajha nije toga jaza moglo
Memostiti. A zašto ne? Zato, što je Prus ostao Prus,
ijo svoga značaja nije promijenio, jer je ostao brutalan,
ho) a k tome i sebičan iza isključivim gospodstvom
lepeći brat“. Stoga u Njemačkoj nije došlo do pra-
Woga nutamjega jedinstva, do harmonije duša, što je
ijenov i preduvjet za svako ujedinjenje, za osjećanje
tinske zajednice. I s toga će bavarski separatizam
[vjeti, dok bude živjeti pruski hegemonizam. a
A kako je u nas? Tu nemamo. ni zajedničkog
ika, ni jedinstvene 'kulture, ni jedinstvenog pisma,
jednakih gospodarskih i socijalnih prilika, najmanje
(P& jednake misaonosti ilili po balkansku , mentaliteta“.
jednu riječ: u mas mema zajedničkog ništa osim
lje i želje, da u megjusobnoj potpori obrani 'stvo-
no svi skupa jedni državu. Osječamo se kao jedan
rod samo u državno-političkom stislu kao Slovjeni
tiv Neslovjena. Mi (Slovenci osjećamo se tako malo
(bima, kako“ Srbi! Slovencima. Naše ujedinjenje ne

     
 
   
 
  
   
   
   
  
   
   
  
  
    
    
  
 
  
    
   
    
 
  
 

na, nego da smo o jednoj te istoj državi našli svoj
ednički slovjenski dom. Stoga je za: razbistrenje

iznosi nam se kao opomena izgled Bavarske, i kaže .,
nam se: pogledajte kamo vodi (federalizam i autono-/

usa re može da vidi ? Zašto meće da se pusti vladati

tlači, da smo se jedan u drugoga slili kao više vrsti

pojmova potrebito, da pometnemo jednom za vazda
neistinitu frazu o.narodnom ujedinjenju, kad smo u
istini samo državno ujedinjenje. '

A pri tome ujedinjenju dogagja nam se slično
kao Bavarcima i Prusima' Paralela nije neispravna. Naše
srpstvo pokazuje“ nažalost mnogo sličnosti & prusov-
stvom, to biva svaki dan_ očitije. Isto omalovaživanje
i briskiranje svega, što nije specijalno srpsko, isto
nepovjerenje napram svemu nesrpskomu, ista — da

se vrlo blago izrazim — preočita i prevelika skrb za ,

materijalie srpske interese, a nadasve ista težnja za.

nadvladom nad braćom, koji smo mu, pravo reći, tek"
bratići, kojima se on hoće svim sredstvima naturiti za R

gospodara, pa makar i pomoću Nijemaca i Turaka.
Taj duh je ono, što nas dijeli u prvom redu. I dokle
god bude taj duh oladao u Beogradu, dotle će onkraj
Save i Drine živjeti i rasti automistička i federalistička
misao. (Dugotrajno odobravanje). U tome se nalaze
duboki etični korijeni našega pokreta. :

Zato bi moralo srpstvo najprije predobiti dušu

našega naroda; ali toga ono neće postići nemoralnim :

sredstvima, korupcijom i potkupljivanjem, još manje
silom bajuneta :ili izgladnjivanjem naših kulturnih
ustanova, najmanje pak nerivavanjem ćirilice i srpskoga
jezika — već samo time, da preobrazi svoju vlastitu
misaoncst, svoj mentalitet, (Burno povlagjivanje). Kad
naš narod'bude vidio, da bratstvo nije samo maska,
da se lakše dogje do susjedova i'hratova hambara,
već da je istinski osjećaj, — onda će on opet tako
iskreno zagrliti svoga srpskoga brata, kako u vrijeme
prevrata, kad smo u bratstvu vidjeli — svoje evan-
gjelje i svoj program. - ei 3

Jer se pak taj preokret neće još za dugo izvršiti,
a i me može se izvršiti kroz noć, stoga moramo sve
dotle ostati kako jesmo, autonomisti, koji tražimo, da
na svojoj zemlji ostanemo svoji gospodari !“ i

 

Srbi i Cincari.

Prenosimo ovo nešto zanimivo, što pod gornjim
naipisom piše beogradski »Glasnik«, a sarajevski
»Narod« preštampava : že

Poznata je stvar da su Jevreji odavno poznati u
svim zemljama evropskim kao jedan opasan i vrlo
uticajan elemenat, jer je skoro svuda u njihovim ru-
kama novac — kapital, i to likvidan kapital. _

Kod nas, megjutim, Jevreji ni iz daleka nijesu
tako opasni ni bogati kao Cincari. Cincari drže u ovoj
zemlji dva najmoćnija instrumenta kulture i civilizacije :
vlast i bogatstvo. : :

Cincari su najveća opasnost po moral, patriotizam
i prosperitet ove zemlje ! GE o

Srbo-eincarski tip se razlikuje od srpskoga tipa.
Cincarin je, istina prividno, primio mnoge ' osobine
Srba... Pa ipak i kroz vijekove uzajamnog života sa
Srbima Cincarin je ostao samo cincarin... Površno i

prividno nacionalan. Imia za svega jednu mjeru, kojom

mjeri sve vrijedncsti, to j€ novac... > :

Nema zajednice i ustanove u kojoj ga nema i
koju neće materijalno iskoristiti. Nema osjećanja koga
ne mjeri novcem, niti pak uvjerenja koga neće žrtvo-
vati ličnom interesu. Čemu god prigje gleda da ga
iskoristi, bilo materijalno, bilo intelektualno.

Državu i njenu vlast smatra za najbolje sredstvo
za iskorišćivanje i lično bogatstvo, zato se otimaju za
vlast i državne položaje. Kad mu zatreba prodaje sve:
uvjerenje, bratstvo, prijateljstvo, državne interese, pa
čak i sebe, da bi postao vlast. I oni je imaju, drže
i iskorišćavaju. š

U ovoj zen
za nju, a cincari. vladaju,
dana sasvim me prodaju. i

— O, Srbi, Srbi, vi ste djeca .g.“ a

(E, pa kad vi to tako lijepo rekoste, ne treba da mi
ni riječi dodajemo | — Ured. »Nar. Svijesti«.

 

mlji Srbi samo rade, ieljigaju, biju se
truju, prodaju, dok je jednog

   
  

 

 

 

 

reumatizmu i kostobolji taj više ne trpi
:boli jer:

 

Tk za Reumatis sredstvo za mazanje proti
ll il :već upotrebio Reumatis, Reuma-

tis dobiva se uz originalnu cijenu u ljekarni u Gružu.

"štampanje crkvenih knjiga. U štampariji će

Pisma iz Ljubljane.

Pučko sveučilište u Ljubljani. Jednu važnu pre-
orijentaciju doživljavamo pod pritiskom političkih,
gospodarskih i socijalnih preokreta. Naime uvijek
jasnije postaje mislećemu čovjeku, da ireba napustiti
aristokratski način promatranja uzgoja i izobrazbe uop-
će, te priznati pravicu takogjer najširim slojevima kao
takvim pravicu do duševne hrane. i do izobrazbe. —
U tom pogledu počelo je u Ljubljani »Pučko sveuči-
lište« 4, oktobra serijom svojih predavanja u dvorani
universe. Početak je bio sretan publikom. Tu je bilo
vidjeti zastupnike «prosvjetnih oblasti; sveučilišne pro.
fesore, laičnu i svećeničku inteligenciju, učiteljstvo, “
jake, gragjane i radnike. Broj slušatelja dokazuje, |

 

socijalne obnove današnjeg društva. Iza pozdravnog
govora akademičara: Čebeja nastupi svojim predavanjem
sveičil. prof. Dr. Ozvald: Potreba .nove orijentacije“.
Razvio je u kratkim, ali do dna dubokim izvagjanima
sva nužna pitanja moralne obnove modernog čovje-
čanstva. Početak predavanja »Pučkog sveučilišta« imao.
je takvi, uspjeh, da se mogu očekivati od toga naj-
ljepši plodovi. U nedjelju 1i oktobra bilo je preda-
vanje sveučil. prof. Dr. :J. Hadži-a: ,Socijalni red
megju životinjama.“ — C4',_

: Razno. Ljubljanski demokrati poslije silnih _po-
raza na svim linijama, sada otvaraju političke tečajeve
za svoje pristaše, jer treba spretnosti i okretnosti za
uništiti ,klerikalnoga zmaja“ ; po nekim mjestima Slo-
venije kane obdržavati sastanke, (ali nade za uspjeh
nema, jer su Slovenci kulturan narod, koji se ne dade
zavaravati demagoškim .trikovima raznih agitatora. —
Radi nekih neugodnih incidenata dao je ostavku na
položaju ljubljanski veliki župan dr. Lukan, ali po pi-
sanju ljubljanskih novina ministar unutarnjih djela nije
primio ostavke. — Liberalno akademsko društvo pred
dvije godine uništilo je centralnu, akademsku menzu

!iz straha pred katoličkim akademičatima, jer su se

bojali, da ih ne nadglasaju pri biranju odbora. Kato: _
lički akademičari snašli su Se i bez centralne menze/
dok napredno gjaštvo. osjetilo je:svu težimu svoga ko-_
raka ma svojim legjima; stoga čitamo .u zadnje vri-
jeme po dnevnicima molbe za doprinose za neku
Centralnu menzu“. — Na 3. ov. mj. davalo je pje-
vačko društvo »Lisinski« iz Zagreba pod vodstvom g.
Baranovića Palesirinijevu misu »Papae Marcelli« i če:
tiri madrigala u velikoj dvorani hotel »Uniona«. Zbor
je savršeno izvagjao klasične komade neumrlog: Pale-
strine. Kako li je bio sjajan »Miserere« u slavi i Amen
u vjerovanju, sličilo je bujnoj rijeci, koja teče kroz
hridi i zelene poljane. Srce je plamtjelo slušajući ma-
drigalu »kucruda mia nemica«, a duša je duboko
osjećala pod zvucim madrigale »Alla riva del Tebro«. — >

«Ljubljana se mijenja i razvija dnevnim političkim tr

zavicama i blagim umjetničkim užicima, dočim stari :
Triglav i ponosne Kamničke Alpe po starome: običaju
okitiše svoje čelenke bijelim darovima. — P. M)

 

  

PIK E
Kulturne vijesti,
Jedno znamenito obraćenje, Uvaženi irancuski
list »Journal des Debats« donosi: ,Na 6. prošlog
oktobra, arhimandrit Sergij Dabić položio je svoju
profesiju vjere katoličke u ruke Mr. Chaptal-a. Presvi-
jetli Sergij, doktor prava i teologije, bio je za 6 godina
milostinjar kod ruskog poslanstva u Grčkoj, gdje je
predstavljao pravoslavnu rusku crkvu, zatim delegat u.
Evropi crkvene uprave južne Rusije, napokon upravitelj
ruskih crkava u Austriji, u Ugarskoj i u katoličkim
krajevima Njemačke. Od godine 1439. kad bi obdržan
Florentinski Sabor, ovo je prvi ruski prelat, koji je
pristupio katoličkoj crkvi. Papa je  uoblastio ovog
crkvenog dostojanstvenika, da može uzdržati svoj naslov
arhimandrita.i povlasticu nošenja mitrei križa na prsima.
— Pravoslavna religiozna biblioteka. Svi zapadni
narodi a naročito Englezi imaju veoma jaku religioznu

književnost. Svako krupnije pitanje. oni pretresaju i

sa religiozne strane. I. vrlo inteligentna publika
se tamo interesuje, kako će EmO pisanje shvatiti
sa religiozne strane. Ta vrsta književnosti je kod

voslavnih zastala; o tome, 'kako će misliti o pojedinim

 

stvarima i socijalnim pitanjima religiozni :predstavnici :

   
  

       
  
 
 

kod njih se slabo. vodi računa, U. po dnje vrijeme
osnovana je Biblioteka Religiozno Morainih Pitanja i
kod pravoslavnih. Sv. Sinod" udijelio ji ovoj

   

Biblioteci u sumi od 3000 Dinara iz cr!
* Crkvena štamparija u Rakovi
g. mitropolita Dožića Sv. Sinod doni
se u manastiru Rakoviči otvori modi

 

     
 
  

monasi
profesora.
BIESNO

 

jod upravom stručnjaka: glavnog iakto:
brafičkih jeti g Čvolike: Klajića.
pomoćnika g. Konstantina Petrovića.

ako se živo javnost zanima za probleme moralne ZA.