: Poštarina PRCE u gotovu. : Br. 51. DUBROVNIK 4. decembra 1923. God V. »' il odna S \ ijest fijena je listu ED mjesečno ; za oO 100. Dr godišnje. [i il svakog Utornika. i Oglasi, ie i oo po DOčeinOm eo — Odgovorni PLATIVO I UTUŽIVO' U DUBROVNIKU. urednik, A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. 3 Pojedini broj 1 90 Din. Ti isak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — 7 Rukopisi s se ne vraćaju. = M Se g i RU PREOVENS (SLIK Se za a klasični uzgoj u Dubrovniku. Nego i ne osvrćući se na ovu štetnu stranu Učitelji i EN OD sadašnjega ustroja mjesne realne gimnazije, njezina HNaodni lik Di Toši) Hohnjec upo e Dubrovnik se je još u odmakloj davnini odli- je osnova vrlo nezgodna i s drugog razloga. Budući P rm P je ! na ministra prosvjete g, Trifunovića slijedeću interpe- ' laciju: ,U nedjelju, 13. novembra, bilo je zborovanje beograeskih učitelja i učiteljica, na kojima je referent u ministarstvu prosvjete g. Žika Radosavljević imao referat o temi: »Klerikalizam i škola«. Kako listovi javljaju, gosp. je referent, megju ostalim, fekao ovo : Svećenstvo se je utisnulo u osnovnu školu, te uštr- cava u mlađe duše mržnju ua svakoga, ko ma drugi način vjeruje u Boga. Ali to nije još sve. U zadnje vrijeme crkveni dostojanstvenici naše pravoslavne crkve pokazali su apetit za klerikalizam. U zakonu o pra- voslavnoj crkvi, kako ga je redigovao arhijerejski sabor. u Karlovcima, odregjuje se, da vjersko poučavanje u školi moraju vršiti svećenici. Ne treba naglasivati, ko- liko zla prijeti s te strane. Učitelji, srpski učitelji na prvom mjestu, imaju svetu dužnost, da obrane školu od klerikalnog duha. Takogjer, ne smijemo gledati prekrštenih ruku ma katoličke oblasti naše, države. Učitelji treba da marljivo djeluju preko svih faktora, 'da se stvori jedinstven zakon o osnovnim školam za ovao klasičnim uzgojem svoje inteligencije, što mu naime posve različita od osnova svih drugih srednjih osiguralo trajni i još i danas uobičajeni naziv škola, ona znatno oteščava, a u mnogim slučajevima slovinska Atina“. Svi neprolazni umotvori hjegovih onemogućuje učenicima prelaženje iz ovog u druge dličnih sinova na kulturnom polju imaju svoj izvor zavode. A to je velika neprilika, osobito za obitelji aš u klasičnim naucima,, kojim ;je' njihov duh bio činovničke, koje često moraju radi javne službe da rožet. Klasicizam je hitna oznaka dubrovačke kul- se sele iz jednoga grada u drugi; za djecu ovih ire, te je prošao u tradiciju i održao se kroz brojne = obitelji premještaj znači gubitak dajbudi jedne godine, 'kenetacije do u najnovije doba. On bi još i danas a često i prekinuće započetih nauka. ršio svoj blagotvorni upliv na savremeni dubrovački Ali ono, s česa se preobrazba stare dubrovačke ulturni podmladak, da ga austrijska vlada g. 1914. gimnazije najbolnije dojimlje, to je, što s tom pre- ije potezom pera odstranila iz dubrovačke gimna- obrazbom bio je našoj gimnaziji otet njezin drevni ije, pretvorivši je u realnu. Zle posljedice ove ne- čistoklasični harakter i omalovažena njezina slavna bromišljene odredbe već se u ovo malo godina osje- prošlost, koja je sva ispunjena klasičnim uspomenama, kaju i sve to više rastu. Da bi im se na put stalo, te je ona pretrpjela time pravu deminutio capitis, i e da bi.se dubrovačkoj gimnaziji povratio njezin to baš u doba, kada u najkulturnijim narodima, n: p. lasični smjer, dubrovačka se je inteligencija:sa preko kod Francuza otimlje maha struja, koja ide za učvrš- Q0 potpisa obratila na naše Ministarstvo Prosvjete čenjem i proširenjem obuke u klasičnim jezicima. Beogradu svestrano obrazloženom molbom, da du- Jer nema jamačno. u cijeloj našoj kraljevini zavoda rovačku' realnu gimnaziju opet pretvori u klasičnu. _ starijeg, ni klasičnijeg od dubrovačke gimnazije, koja i ovdje. donosimo tu predstavku u I pod raznim imenima seže u najdavnija vremena. Ona cijelu državu, koja ima da odstrani svećenike iz škole“.— Visokom Kr. Ministarstvu Prosvjete je onaj isti zavod, koji je pod imenom gramatičko- Nagedene riječi, pored drugih koje su pale tijekom Beograd. retoričkog učilišta, usred tmina srednjeg vijeka, držao diskusije o istom referatu, rasvjetljuju mišljenje, koje visoko luč prosvjete na slovenskom jugu, te je ne samo okupljao oko sebe domaću mladež, već su k njemu kao vrelu humanistične naobrazbe hrlili i sinovi najodličnijih slavenskih porodica, pa i sam silni Dušan slao u Dubrovnik birane mladiće, da se na dubrovačkom učilištu naobraze i priprave za državnu službu. U ovom su zavodu crpili svoju osnov- nu naobrazbu svi oni sjajni umovi, kojima: se Du-.. brovnik, a s njime i «čijeli naš narod punim pravom ponosi. A ta se naobrazba osnivala bitno na brižnom gojenju humanizima, starogrčke i latinske knjige. Pa i ako joj je sjeme prema običaju i duhu onih vremena bilo tugje, plodovi ipak bijahu . većinom narodni, te nije presmjelo, ako ustvrdimo, da je nje- zina glavna zasluga, (ako je naša literatura onako bujno procvala, kad je knjiga mnogih većih i moćnijih naroda bila istom u zametku. A i u novije doba, vlada u velikom dijelu našega učiteljstva. To je djelo \onoga lažnoga slobodoumstva, keje crpi svoju hranu iz plitkih i površnih brošura, koje su od prave, solidne znanosti udaljene više nego što je nebo od zemlje. To je ono usilno slobodoumstvo, koje hoće slobodu za svoje principe, pa bili oni još i kako nedokazani, neistiniti i lažni, dok vjeri i crkvi te slobode ne do- “pušta, već svako vjersko mišljenje porugljivo označuje klerikalizmom. Odlučno moramo odbiti mnijenje, po kojemu bi škola imala biti isključivo domena učitelj- stva. Škola nadomješta obitelj, u njoj se mora odgoj djece višiti u duhui po zalitjevu roditelja. Narod plaća učitelje, narod mora graditi i uzdržavati škole, dakle je škola vlasništvo puka. Ogromna većina porodica i puta traži, da se odgoj djece ne vrši po načelima ne- kakvog slobodnog čovječanskog morala, nego po vjer- skim načelima. Za primjenu tih načela i za odgoj premda su nove socijalne potrebe i zahtjevi moderne "prema njima kompetentna je Crkva, kojoj i sama dr- naobrazbe stegnule klasične nauke, kako svuda tako ž2,4 qg pravo priznava u članku 16 Ustava, gdje se i kod nas, u vrlo uske granice, ipak je naš domaći raže: Vjerski nauk se vrši po želji roditelja, odnosno zavod i u tim granicama nastojao, da dostojno od- skrbnika, razdijeljeno po vjeroispovijedi, ali u suglasju govori našim kulturnim potrebama, a ujedno uzdrža- njihovim vjerskim načelima“. — Pitam dakle g. vao kontinuitet svojega kulturnog zadatka, čuvajući miniska: 1.9 Da li je spravan upozorili učiteljstvo na koliko mu je bilo moguće tradicije svojih dičnih pret- navedenu odredbu Ustava, te ju naglasiti? 2.9 Da li hodnika, ao -retoričkog učilišta i dubrovačkog smatra, da je proticrkveni duh, što vlada velikim di- mjeri, koja je potrebita kao priprava, za spomenute ,collegium-a“, pa je uzgojio lijepu četu odličnih kul- jelom učiteljstva, koristan za školu i državu ?“ znanstvene svrhe. Broj.je naime ura latinskoga jezika turnih radnika, koji odvojiše u svim granama ljud- SO S SO manji nego u čistim gimnazijama, a učenje je grč- skog znanja, a nadasve obogatiše narodnu knjigu Općinska autonomija S g ironija ! kog jezika prepušteno volji pitomaca i svedeno na krasnim plodovima svojeg zlatnog pera. A sada je cigla dva tečaja po 3 sata, tako da su u istom tečaju spomenutom 'nesretnom preobrazbom našeg drevnog zgrnuti učenici raznih razreda. Prema ovom neznatnom Zavoda prekinuto ovo njegovo blagotvorno djelova-. broju stegriutaje posve i nastavna osnova, osobito je nje, te izbrisano njegovo dično, kroz vijekove pomno svedeno na minitium čitanje klasika, taj najbolji izvor ŠUvano obilježje. | tako smo: doživjeli anomaliju, da humanistične naobrazbe, te cijela obuka u ovom pred- Dubrovnik; naša Atena, kolijevka naše narodne knjige, Imetu nije ni sjena one, što ju dava čista klasična grad na cijelom slavenskom jugu najbogatiji klasič- imnazija. A što je najgore, ovaj podregjeni položaj, nim tradicijama, dok obiluje. zavodima! za stručna o ga imaju klasični jezici, osobito: grčki u realnoj Zvanja, kao za trgovinu, pomorstvo, vojništvo, ostao igimnaziji djeluje vrlo nepovoljno na raspoloženje je on jedini izmegju znatnijih mjesta u Dalmaciji — | čenika “prema. učenju. ovih, jezika, te ioni, koji bi bez zavoda za klasičnu naobrazbu, te je njegovoj ili skloni klasičnim naukama, vučeni realistič- mladeži onemogućeno, da jednakim oružjem sudje- O strujom, koja IE 'gospoduje. u zavodu sa uje u plemenitoj utakmici domaće inteligencije baš | pretežno. realnim ;pravcem, odmeću: se od klasičkih na polju onih grana ljudskog umjeća, u kojemu su | nauka, a prijanjaju uz strogo realne praktične pred- € njegovi pregji najviše proslavili. Zaista ne može mete. Stoga: izmegju slušalaca visokih škola, koji a Dude bolnije ironije! zlaze iz dubrovačke: realne gimnazije, nema više "Pogledom dakle na ovdje istaknute najpreče i jednog" tilologa, ni filozofa, ni historičara, ni Uopće \kulturne potrebe ovoga ' slavnoga grada; iz obzira“ \prama njegovoj klasičnoj prošlosti i. tradicijonalnom_' i |slušalaca , idealnih nauka, ako izuzmemo slušaoce . (bogoslovije. iz Gutta iki biskupije, koji su kao Karaktetu njegova najodličnijeg učevnog zavoda, pot- pisani mole To visoko Ministarstvo, da bi, izvoljelo i | pitomci mjesnog biskupskog Sjemeništa — ne imajući . |drugog zavoda za svoju pripravnu naobrazbu = pri- \povratiti dubrovačkoj gimnaziji njezin (prijašnji oblik, siljeni polaziti ovu realnu gimnaziju, dakle žavod 4 da bi se za pripravu na više tehničke. nauke po- a njih nipošto zgodan, jer_im u klasičnim. jezicima brinulo na drugi shodniji način. So E me pruža onu mjeru naobrazbe, s kojom njihovi U Dubrovniku, 5. jula 1993. in = Svaki pušač sa zadovoljstvom upotrebljava siro“ R 7 iz «drugih: rme soi ik raniji jesi SRNE a “(Slijede potpisi). spisi zavzube so oči Po naredbi austrijskog ministarstva bogoštovja | nastave bila je godine 1914. dotadašnja dubrovačka velika gimnazija pretvorena u realnu gimnaziju tako vanog tipa A, biva u realni zavod s ograničenom \lobaveznom .obukom u latinskom, a još ograničenijom Iheohaveznom obukom u starogrčkom jeziku. Koji su azlozi naveli spomenutu državnu vlast, da izvede lovakovu promjenu, potpisanima nije poznato, ali mi- šle, da je to bilo učinjeno svrhom, da se apsolven- ima ovog zavoda omogući polaziti ne samo sveuči- lište, već i visoke tehničke škole. Ovaj razlog po isebi ne bi bio na: odmet i nie bi mu bilo ozbiljna prigovora, da se je toj svrsi udovoljilo na drugi sho- dan način; ali što se je. udovoljilo na štetu drugih prečih potreba i uz cijenu samog bitnog i drevnog haraktera našeg zavoda, to se ne da nipošto oprav- dati. Prva štetna posljedica gorć spomenute promjene e rta, što zavod, kakav je sada, nije više zgodna pri- pravna škola za sve one struke, koje zahtijevaju potpuniju klasičnu naobrazbu, kao što je teologija, filozofija, filologija, historija i slične, a ne odgovara ni željama onih pravnika i medicinera, koji teže za otpunijom i temeljitijom humanističkom naobrazbom. Klasični se jezici uče doduše i u ovakovoj real- noj gimnaziji, kakva.je sada naša, ali nipošto u onoj U Beogradu — piše »Marib. Straža« pripravlja se zakon o seoskim i gradskim općinama pod naslovom : : ,Osnov zakona o samoupravnim gradskim opštinama ' u Kraljevini S. H.S.<. Tim 186 zakonom. uništava zad- nji trunak naše opče samouprave, te će odsad na- šim općinskim uredima vladati beogradski pandur, i to u ,samoupravnim“ gradskim općinama u osobi' posebnoga gradskoga velikoga župana, a u seoskim općinama u osobi općinskog ,sekretara, koga če op- čina plačati, a država — postavljati! Državni poli- caj, koji će odsada svojim centralističkim i režimskim bičem mahati nad našim općiname, lako će po svojoj miloj voli ukidati zaključke općinskih vijeća i diktirati županima, što bude htio beogradski ministar, a općin- sko činovništvo, koje je glasom $ 153 postavljeno na _ raspoloženje za jednu godinu, bit će posve izjednačeno s ponizujućim. položajem. državnoga. činovništva, a.za ju.buduće, veliki će župan diktirati ko se iko ne smije postaviti. Sve skupa je pravi azi s škandal i nekulturni napad, koji hoće da nas duboko ispod pravnoga stanja predratnoga doba. ž pi m je Austrija mogla pustiti, to hoće sada da nam š otme diktatura centralističkoga Beograda.