Poštarina
Br. 53:
S
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. godišnje.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare;
Na podvale ,Srpske Riječi“.
Naš je list u svom broju od 18 pr. novembra
donio bio jednu kratku vijest, koja je glasila ovako :
»Država je stavila pravoslavnoj crkvi na raspolo-
ženje kredit od 2,000000 Din., iz reparacionog fonda,
da izvrši nabavke iz Njemačke za obnovu naših crkava.
Iz te sume nabavit će se prvo iri kompletne štamparije
za štampanje crkvenih knjiga, kao i namještaj za bo-
goslovije i teološki fakultet“.
Ovoj vijesti, koja je inače prenesena bila
Osječke srpske i radikalne »Straže«, mi smo s naše
strane dodali primjedbu: ,U ime ravnopravnosti oče-
kujemo, koliko će primiti katolička crkva 2“
Zbog cve primjedbe sarajevska »Srpska Riječ«
htjela nas je napasti u svom broju od 5 ov. mj.; ada
napadaj bude izgledao kao opravdan, ona je, prenoseći
u dotičrom uvodrom članku onu našu vijest, zavloš
ispustila iz nje uprav onu stavku, zbog koje smo mi
gornju primjedbu učinili. I nakon tako savjesne rabote,
sarajevski ,radikalni list“ suze roni nad nlošim uticajem
nesavjesne štampe na široke narcdne slojeve“, Ga
due ovako :
»Sama po sebi ova vijest ima tako naivan ka-
rakter, dok u stvari cna je imala ogromno razorno
dejstvo ma katcličke duhove, koji i inače još ni nisu
primereni (l) u ovoj našoj državi. Svaki katolik, koji je
proštio ovo saopšlenje dubrovačkog lista, a neobavi-
ješten o pravom stanju stvari, morao se instiklivno upi-.
tati: kako to, da pravoslavra crkva dobije iz repara-
cijonog fonda tclike pare, a naša katolička crkva da
ne«dobije ništa 2... Megjulim, da je ovaj dubrovački
list hlio da posluži svoju čitalačku publiku islinom,
iz
koja je u ovo slučaju zadržavala u sebi i moralni: tin. Ovieko i,
- Bla
telektualni element, »Narodna Svijest« bi dodala, uz
ovu vijest, makar i najkraće objašnjenje, šta su repa-:
recije i čemu služi reparacicni fond, i onda bi se iz-
bjegle sve ljutine kod katolika. Ali kad to nije htjela
da učini »Nar. Svijest«, učinićemo mi. Po ugovoru o
miru, zaključenom megju zaraćenim državama, pobi-
. jegjena strana : Njemačka, Austro-Ugarska i Bugarska
obavezne su da izvrše, ili u gotovom plate obnove i
“opravke objekata, koji su uništeni ili oštećeni ratom.
Kako su u Srbiji oštećene i uništene samo pravoslavne
crkve od strane neprijateljske vojske (jer tamo i nema
katoličkih crkava), to se iz repacionog fonda ne mogu
vršiti obnove i opravke katoličkih crkava".
Ele dobro! Uzmimo da je sve ovako, kako »Srp-
ska Riječ« hcće, biva, da katolička crkva u Jugoslaviji >
nema prava ni na kakvu naknadu iz reparacionog fonda,
pa ni za ona mnogobrojna crkvena zvona, što ih je
bivša. austrijsko-megjarska uprava S katoličkih i pravo-
slavnih crkava odnijela uz veliko ogorčenje, dapače i
proklinjanje naroda. Uzmimo, opet kažemo, da je baš
tako; ali ovdje se ne radi o tome. Ovdje se radi, da
| je država stavila pravoslavnoj crkvi na raspolaganje
= kredit od 2 milijuna dinara, a taj kredit, mamjesto da
se u prvom redu uloži u obnovu ili popravak onih
porušenih ili oštećenih crkava u Srbiji; o kojim »Srp-
ska Riječ« govori, on se prema obaviještenju Osječke
»Straže«, koje smo mi prenijeli, z prvom ređu ulaže
u nabavu ,tri kompletne štamparije za štampanje cr-
_ kvenih knjiga, i namještaj za bogoslovije i teološki
= fakultet“.
Mi nijesmo trgovci, da možemo tačno pro-
- računati, ali nam se čini, da sama.nabava ,tri kom-
:
e
:
“ erkva_ može išta piimii
pleine štamparije“ zapastit će, kakav milijun Din.; a
drugi milijun jedva će dostati. za osnovanje teološkog
fakulteta i za namještaj raznih bogoslovija, tako da će
za obnovu porušenih crkava u Srbiji malo što ili ništa
preostati.
Sad, ako je ovo ovako, kao što stvarno i jest;
onda je ona naša primjedba bila umjesna i oprav-
dana. Jer jednom kad se pravoslavnoj crkvi iz repa- /
gacione zaklade daje kredit, da ga ona uloži u druge
svrhe a ne u one, za koje je, po tvrdnji »Srpske
Riječi«, odregjeno podavanje reparacija od strane pobi-
jegjenih država, onda prestaje i onaj glavni i O
razlog, s kojeg isti ra
rečenog fonda.
plaćena u gotovu.
__ DUBROVNIK 18. decembra. 1923.
: | = Izlazi iak Utornika.
: Pojedini broj 1:50 Din.
Inače se.je »Srpska Riječe cvom prilikom -poka-
zala ne samo majstoricom u nelojalnom prenašanju
vijesti, već se je i istakuula ružnim i nedostojnim
podvalama, u prozirnom cilju nebi li joj uspjelo, da
bilo kako, preko svojih debelih _kgmova u Beogradu,
zavrile vrafom »Narodnoj Svijesti«. Za to je trebalo
prekazati maš list kao list koji svojim saopćenjima ,ide
direktno na to da podrije miran i razuman poredak
u našoj mlacćoj državi“, da zavadi i zavede na stram-
puticu i inače uzburkane duhove«, pa čak i ubrojiti
naš list megju listove, čiji su izvori, za pokriće tro-
škova oko izdavanja novina, vrlo sumnjivi“, — sve
podvale i zlobna sumnjičenja, koja mi od nas i od
našega lista s gnjušanjem. odbijamo.
Zbogom :
»Jedinospasavajuća“ zemljoradnička stranko!
Svak se spominje, ta bilo je to, može se reći,
jučer, gospar coklur Ljubo Leontić, prešao sve od
jednom mit Sack und Pack u zemljoradničku stranku,
te se dao'iz svih “,petnih žila“ što je mogao i ne
mogao, na pcsao, da lu klasnu stranku propaguje i
utvigiuje amo kod nas, oblijetajući svu dubrovačku
okolicu od Stena do Konavala, pa i Korčulu i Met-
koviće, dižeći sastanke, govere, osnivajući ,Težačke
Sloge“, dok je njegov »Rad«, formalno pretvoren u
zemljoradničko glasilo, imao zadaću da uglavi sva-
koga, a naosob našega težaka, kako izvan zemljo-
radničke stranke nema spasenja ni nafođu mi državi.
O tome je — da samo nešto spomenemo — Dr.
Leontić lani u svome adie _ pisao ili dao pi
a i kupi se listom. u zemljoradničku. stran u, E -
hoće samo pravi i požrivovni rad, a neriječii prazno
politiziranje; u stranku, koja uz visoko uzdignutu na-
cionalnu svijest i jedino ispravno shvaćanje narodnog
i državnog jedinstva, istupa modernim socijalnim pro-
gramem, koji odgovara potrebama širih slojeva....
Za zemljorednike zemlioradnička stranka jedini je pravi
put, a ostalo sve je stramputica“, (»Rad« br. 138 g. 1922).
U br. 129 »Rada« iste lanjske godire čita se:
»Pomcć i spas iz ove situgcije predavač (Dr. Leontić)
vidi samo u organizaciji težaka, kojih je u državi 85
od stotine“; a u br. 135 kaže se, megju ostalim, da
će ,težaci jugoslavenski odlučivat o svim pitanjima
državnim. Republika ili kraljevina — to će biti odluka
volje organizovanih težaka jugoslavenskih“;
'U izvješću, što ga je donio bio »Rad« o zemljo-
rad. skupštini držanoj u Stonu 14, maja 1922, može se
čitati i ovo:
nizacije nacionalističke omladine, te je tom prilikom
Dr. Leontić istaknuo stanovište zemljoradnika u tom
pogledu.
svakog nasilnog srestva prema našim protivnicima, a
naročito smo daleko od svakog nametanja naciona-
lističkih doktrina, s prostog razloga što je naš pokret
čisto ekonomski sočifalne prirode“.
Drugom jednom prigodom pisao je isti Dr. L..
kako on ne može da se poveže za ljude i akcije, koje
ne smjeraju direklnom stvaranju zemljoradničke ideo-
logije“: toliko je on do nazad malo vremena bio
* uvjeren, da izvan zemljoradničke partije. nema spasenja!
Nadošao, megjutim, kongres Orjune u Spljetu.
1. decembra ove godine, i onaj isti Dr. Leontić, koji je
lani u Stonu odvraćao zemljoradnike od ,nacionali-
stičkih doktrina“ i koji je izjavljivao, dase ne može
: povezati za ikoju akciju, koju me smjera direktno za
stvaranje ,zemljoradničke ideologije“, našao se na
tome nacionalističkom Kongresu, ne samo da u društvu
D.ra Korolije i Pavla Jurišića drži govore, već i da se
pušta birati predsjednikom Orjunaša, desavuirajući tim
"činom sve ono, što je lani govorio i pisao o za
O stranci kico Ga e 3 DE
od postojećih poi stranaka.
Oglasi, oo i o rorćen po o: cijeniku.
urednik A. Fič.
isak Dubrovačke: Jia: Tiskare. — Rukopisi se ne > vrač aj
»Dodirnuto je i pitanje djelovanja orga-
Go
.. a pre
— Vlasništvo Odbora Narodne Svijest %
Svijest
Ograničismo se samo na konslataciju jedne činje- 3
nice, dok komente i zaključke prepuštamo čitateljima i
onim pristašama zemljoradničke partije, koji su do jučer
smatrali D.ra Leontića svojim ieaderom i gledali u
njemu novoga Mesiju, koji će da im pokaže, kako su oni
jedini pozvani da , odlučuju u svim državnim pitanjima“!
4 ANTUN KAZNAČIĆ
U Regnitzu kod Graca u Štajesskoj preminuo
je dne 22. novembra o. g., Antun Kaznačić, kape-
fan u mirovini od 1881., koji je sudjelovao 1866. u
ratu u Iteliji i teško bio ranjen kod Banjeluke u
augustu 1878. kao natporučnik 22. dalmatinske pu-
kovnije. Gradačka »Tagespost« __javljajući njegovu
smrt pominje, da je pokojnik bio zadnji pripadnik
nekadašnje regimente »Fanteria Marina«. To je bila
pješadija na _,penicama“ ratne mornarice, koje se
još stariji ljudi spominju. Bio je ukopan po sniježnoj
vijavici na groblju sv. Leonarda u Gracu, popraćen
od prijalelja i štovatelja, megju kojima umirovljeni ge-
neral Klikić, poznat u Dubrovniku kao zapovjednik -
domobranstva u Gružu i pukovnik Spoljačić. Od god.
«1904., pokojnik je živio u Gorici, odlikovao se vazda
plemenitošću duha, neobičnom kullurom i osobitim
pietetom prema uspomenama rodnoga mu Dubrovnika,
Njegova je kuća u Gorici izgledala kao muzej dubro-
vački, a osobito se isticala zbirka dubrovačkih novaca
i žnamenila knjižnica od preko 4,600-svezaka i ruko-
pisa. Mnogi Dubrovčani, koji bi se k njemu svraćali
i kojima bi velikim zanosom pokazivao svoje domaće
I nalazili bi se tamo kao u sebe doma. Kad se
ida za gubitkom sv;
loga Dubrovnika. God. 1919. preseli se u Grac, gdje
je živio u bijedi i patnjama sa sinom profesorom Ivom
i suprugom, dok niie blago i spokojno usnuo u Go-
spodinu. Pokoj mu i uspomena, a sinu mu i svojti
iskreno saučešće poznanaca iz Dubrovnika!
Ovom zgodom iznosimo neke podatke o poznatoj
porodici Kaznačić. (Brat pokojnikov, Gusti Kaznačić,
davno je umro, a za vrijeme rusko-turskoga rata 1876-
1878 stupio je kao dobrovoljac u rusku vojsku za
'oslobogjenje južnih Slavena, te še odlikovao hrabrošću.
Sestra pokojnikova g.gja Rinka udata za g. Napoleona
Marcocchia, koja je preminula u Dubrovniku 1917,
bila je izvanredno duhovita i učena gospogja, te je
bila duša u najotmenijim krugovima, tako da je o njoj
kazao g. 1887. g. Ivo Vojnović: ,Rinka — isto kao
da rečeš veselje! To ime i taj pojam neka ostanu
nerazdruživi“. —Q'ee pokojnikov poznati je rodoljub
i književnik Dr. Ivo August Kaznačić, upravnik dubro-
»Mi smo odlučno — rekao je — protiv - vačke bonice, satirični pjesnik, oduševljeni zagovara-
telj ilirskoga pokreta i prijatelj pjesnika Petra Prera-
dovića, s kojim je uvijek skupa bio, kad je ovaj 1843
kao kapetan pješačke pukovnije Bakony u Dubrovniku
boravio. Dr.-Ivo August Kaznačić umro je u Dubrov-
niku 1883. i pripadao je onoj kiti dubrovačkih rodo-
ljuba i književnika, šlo su se okupljali u. Šarićevoj
farmaciji, a to su bili: Dum Mato Vodopić, Dum. Lo-
vro Kukuljica, (prof. Jozo. Bona, ; pi proi. Pero.Budmani,
Niko Veliki knez Pucić i brat mu ei Pucić, , Dum
van Stojanović, prof. Luko Za
Dr. Pero. ČingrijaĐum. Antun Kazali, Baldo Bogišić itd.
aznačić, advokat,
tac Ivov, stari gospar Dr. Antun X
: EO umro proljeća i 1874. bio je
poznat kao satirični pjesnik dubrovačkoga humora i
mnoge su njegove pjesme i kolende bile objeloda-.
njene u svoje doba u »Slovincu«. _
i Obitelj Kaznačića porijetlom .je iz Slanoga, a re-
publika o kad bi. i kakv inteli;
bijahu. vlasnici bre-
aliu še i na književnom | polju. Slava im!
. = Dojenčad . hranite“ sa »ITOFANT« hranivim
ite jer je najbolje.
dova, ao
nez Rafo O
za