Poštarina plaćena u gotovu.
Nar
Cijena je ovom broju 2 Dinara
_ DUBROVNIK 25. decembra
dna
God. V.
bjedom Poljaci su u.ono doba bili stekli velikih'sim-
Cijena je listu 5. Dih. Db. za inozemstvo 100. Din. godišnje. Izlazi i a ' glasi, zahvale i priopćene š ijeniku. — 1govorni
: u 103 i zlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. Odgovorni
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. č Os g a š urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju. —
: ć a O ikog induliće ji tvora »Osmea VG j-
e] ožićne refleksije Zgodna riječ. likog Gun ćevog pjesmotvora »Osmeana«. Ovom po
Vijekovi su Ga zazivali moleći: Rosite nebesa
odozgor i oblaci neka dažde Pravednika ; rastvori se
zemljo i podaj nam Spasitelja.
Pokoljenja lutajući u tami vapili su za Njim i
sva im utjeha bijaše nada u Njegov dolazak.
Napokon u punini vremena On je došao. Rasvi-
jetlio je noć; i puk, koji je hodao u tminama «vidje
svjetlost veliku; i onima, koji su živjeli u kraju
smrtne sjene, granu svjetlost.
Prost, neznatan bio je Njegov dolazak na svijet ;
ta rimski se državnici i pisci niti ne obazreše na
Nj, a ipak mi danas u Njemu gledamo najveći i
najzamašitiji dogagjaj svijeta.
Leži ko nejako dijele na slami, a naviješta boj
svjetskim mćrama: mamonizmu, gruboj sili i nacijo-
nalnoj megalomaniji. On će iz njihovih pandža da
istrene potlačene, isisavane, barbare i sve one, ko-
jima se niječe ljudsko pravo na opstanak. On navi-
ješta ljudima bratstvo, slobodu, jednakost, ne onu sa
barikada, već uma i srca. Njegov glasnik glasom ra-
dosti upravlja svima glas: Navješćujem vam radost
veliku, koja će biti svemu narodu, jer vam se danas
porodi Spasiteli, koji je Krist Gospod u gradu Da-
widovu !... To je program, koji će da spasi narode,
koji ginu, kulture, koje se ruše.
Godine Gospodnje 1923. pred betlehemskim jasli-
cama stoje — klečati nijesu navikli — tri kralja
moderne kulture: profesor, trgovac i ministar. Pro-
.matraju jaslice i u njima Dijete; sa kulturno-histo-
ričkog stanovišta stvar ih interesira ; ta Dijete izgleda
_ tako dražesno u krugu pastira i ovaca.
i Ali ide li se korak naprijed i ustvrdi li se : Ovo je
— Dijete Sin Božii, sam Bog, Otkupitelj svijeta, tri
| kralja gledaju jedan drugoga. Bacaju oko na inven-
| tar Djeteta: jasle, sijeno, povoj i... dosta ! A onda
svi ko jedan: Inventar jednoga Boga, jasle, sijeno,
povoj !! To je naprosto neshvatljivo ! To je protest
| proti cijeloj modernoj kulturi! Ako ima pravo ono
Dijete, tada je cijela naša kultura jedna zabluda.
nesmisuo, varanje i sebe i drugoga! — Jer šlo je
moderna kultura 2 Megalomanija, mamonizam, sila !
A njezine posljedice 2... Današnje stanje ljudstva ...
A što su jaslice 2.. Poniznost, siromaštvo, slabost !. .
A posljedice ?... Pjev: Slava Bogu na visini, a na
zemlji mir ljudima koji su dobre volje !
Tko ima pravo 2... Povijest od 20 vijekova daje
pravo Djetetu. Hajdemo i mi, da Mu se poklonimo !
Sarajevski »Natod«, u komu pišu pogotovu sve
sami Srbi, veli: ,Mi ne identifikujemo niti Beograda
sa Sipstvow, nili dijela Beograda s dijelom Srbije.
Mi dobro znamo, da je u Beogradu 12 Cincara, koji
hoće da budu neograničeni gospodari nad 12 mili-
juna Srba, Hrvata i Slovenaca. Vjerujemo pak ne-
pokolebivo u stari slobodarski duh Srbije, koji je iz
Beograda odagnao Turke i Austrijance. Srbija je jedno,
a današnja beogradska vlada deseto. Dužnost je svih
patriola, da ta dva pojma vazda razlučnju, i. prema
tomu postupaju“.
I bivši poslanik Jovan Gjonović ust2o je ovih
dana u svome »Glasniku« proliv toga, da se pogre-
ške današnje vlade tovare na legja cijelomu srpskomu
narodu, Ustao je i protiv loga, da se za pogreške bilo
koje hrvatske stranke optužuje cijeli hrvatski narod.
Nadovezujući na njegove riječi, zagrebačka »Narodna
Polilika« napisala je ovih dana vrlo umjestan članak,
pod natpisom: ,Glavno taktično pitanje hrv. politike“.
Žao nam je što, radi tijesnog prostora, ne možemo
taj članak donijeti u cijelosti, pa prenosfimo samo nešto:
»Reći će kogod da su sve struje jednake i da je
radi toga opravdano, ako gdjekoja luv. stranka raši-
ruje frontu svoje borbe protiv cijeloga srpstva. Mi to
odlučno poričemo. Imade megju Srbima već sada do-
sta jakih skupina, koje priznaju da se Hrvatima čine
najveće nepravde... Generališući pogrješke današnjih
srpskih stranaka, mi bismo Hrvati samo produživali
ovaj protuhrvatski režim i sprječavali miroljubivim i
sporazumaškim srpskim elementima ne samo sadaš-
nji nego i budući razvoj. Hrvati trebaju saveznika sa
srpske strane, i zato je pravi zločin protiv samoga
hrvatstva, kada se prema srpskim strankama vodi ta-
kva politika, koja ragja izolacijom Hrvata...
»Ne treba radi toga da šutimo.... Možemo i
moramo napadati velikosrpstvo, možemo voditi borbu
protiv radikala i demokrata, možemo napadati, ako
baš hoćete, i najistaknutije predstavnike sadašnjeg
protuhrvatskog režima, ali pustimo srpstvo i Srbe na
miru. Nemojmo jačati svojih protivnika, nemojmo
okupljati u jednu protuhrvatsku frontu svih Srba, ne-
mojmo generalisati! — Naravno da to isto vrijedi
i za Srbe“.
Poljaci i Gundulićev ,Osman“.
U Poljskoj je nedavno proslavljen dan poljske po-
bjede uad Turcima kod Chocima g. 1621. Ova poljska“
pobjeda, kako je poznato, sačinjava glavni sadržaj ve-
patija megju Jugoslovenima. I do tada je kod naši
starih dalmatinskih i dubrovačkih pjesnika slave
ideja igrala neku izvjesnu ulogu, ali uvijek -»u fanta-
stičnoj i maglovitoj« formi, kako kaže izvrsni pozua-
valac ove cpohe proi, Vodnik-Drechsler u svojoj stu-
diji »O Gundulićevom panslavizma«. (»Obzor« 1906).
Gundulić je naglasio jedinstvo slavenskog jezika i
istaknuo ve prostranstvo slavenskih plemena, Po-
ljake je st :vljao na čelo Slavenstvu i proricio im _ve-
liku biidućeost, uvijek u namjeri, da ih predobije za
veliko djelo oslebogjenja Slavena, koji su bili pod
turskim jarmoim. Ova polonofilija zvuči još i u pje-
smi o oslobogjenju Beča od Kanavelovića i u pohvali,
kojom Ignjat Gjorgjić uzdiže velikog poljskog pie-
snika iz doba renesanse Kohanovskoga. Pad peljske
moći imao je za posljedicu, da su Jugosloveni počeli
đa svoje nade poslavljaju u rusku državu, koja se tada
počela da diže i tako pjesma Dubrovčanina Ignj
Gradića »Plam sjeverski« nosi rusofilsko obilježje.
Gundulićev »Osman« nedavno je preveden na p
ski od »Jerzy-a Pogonovskoga, nakon što je pregjašnji
prevod Karla Brzozowskoga u rukopisu propao pii-
godom jednog požara. (»N. Doba«).
Nov nacrt vlade glede hrv. pitanja.
Prošlih dana čuli su se glasovi, da Pašić hoće
da digne s dnevnog reda hrv. pitanje. Svak je naga-
gjao u tim vijestima da će se napokon režim otrije-
zniti i ispuniti pravedne želje hrv. naroda. Nu sve je
drugo po srijedi. Sada se doznaje kakav nacrt sprema
radikalska vlada za riješenje“ hrv. pitanja. O lomu
nas podrobno informiše beogr. dopisnik »Slovenca«
od 18. o. mj.
Vlada je zaključila zatvoriti Radića, ako se vrati
kući. Radić bi bio pozvan pred sud zbog krivnja poči-
njenih u Zagrebu i radi čina, koje je počinio proti
državi sada u Londonu. Radi londonskih grijeha bio
bi Radić sugjen u Beogradu, uslijed čega bi se u
Beogradu izvršila i delegacija radi zagrebačkih. Biti
sugjea u Beogradu — to za Radića mnogo znači.
Stoga se opravdano sumnja, da je vlada to zaključila
baš zato, da bi Radića preplašila te ga zadržala u
tugjini. Da Radić ostane vani, te se ne vrati u Hrvat-
sku, lo je u nužnom interesu najnovije vladine polilike.
Vlada hoće pod svaku cijenu razbiti jedinstvenu
frontu hrvatskog i slovenskog naroda. Za Hrvatsku je
stvoren plan, da se slome Radićeve mase pomoću dijela
hrv. inteligencije. Motor cijele te akcije u Hrvatskoj
Posvetilište Abrahamovo.
(Osvrt i utisci nakon ljetošnjeg prikazivanja u Zagrebu.)
Neoborivu je istinu istaknuo onaj mudrac, koji
je rekao, da je svijet pozornica, a filozofi motrioci.
Jer što je razvoj svjetskih dogogjaja, nego dramatski
prikaz; što kruglja zemaljska nego golemo pozorište,
a što su filozofi (to jest misaoni ljudi), nego motrioci?
Na ovoj temeljnoj pretpostavci osniva se i ona poznata
tvrdnja, da je povjest učiteljica. života. Na svijetu se
sve mijenja i razvija, a pojedine se faze mijene više
ne vraćaju. Uzalud ćemo htjeti, da ih ponovno razmo-
irimo i poučimo ; one su prošle i više ih nema; druge
= su nastupile i već prolaze, a nove će opet nastupiti i
proći, Nepregoriva je dakle potreba, da barem u vjernoj
slici ponovno vidimo ono, što ne može da se pred
nama cpet razvije u realnosti. Tako od svijeta činimo
pozornicu, od pojedinih ljudi glumce, a od sebe mo-
trioce. Izmjenjujemo u gornjoj mudračevoj rečenici
subjekt i predikat, ali ujedno mjenjamo i glagol ,biti“
| u glagol ,morati“; tako mjesto suda: ,svijet je po-
zornica“ izričemo sud ,pozornica mora da bude svijet“.
Samo je ovo mišljenje i djelovanje ispravno. Dramat-
= ska radnja, ako ne prikazuje realan život, imat će
i * Predavao g. prof. K. Krile u društvu »Bošković« dne 28.
= pr. mj. Predavač je zahvalan g. D.ru Ljubomiru Marakoviću, koji
— mu je svojim lijepim iscrpnim “člankom štampanim u IX. broju
= Hrvatske Prosvjete“ od 25. IX, o. g. pružio nekoliko dragocije-
nih podataka.
oblik drame, ali drama nije, Drama je ponavljanje
svjetskih dogogjaja, a svrha joj je uzaojno poučna. Nije
moj posao da vam g<vorim o drami, ni o njezinom
postanku ili razvitku; natuknut ću samo svakomu
poznatu činjenicu, da se je sredovječna drama razvila
iz vjerskih misterija, što se je zvalo ,officium“. Pri
glavnim crkvenim svečanostima prikazivao se je Spa-
siteljev porod iii njegova smrt ili dolozak svetih triju
kraljeva ili koji drugi nabožni momenat, pri čemu su
se uloge najprije pjevale, a kasnije govorile. Tu u
prvom 1edu. treba istaknuti tako zvane ,božićne“ i
',velikosedmične“ igre, koje su najprije prikazivali
svećenici u crkvama, a od XIII. vijeka dalje i laici u
vancrkvenim prostorijama; zatim tako zvane ,moralne“
igre, u kojima se ističu i alegorične figure kreposti i
opačina s njihovim megjusobnim borbama. Kako se
je za takovo prikazivanje zahtjevala neka vještina, to
se kasnije pojedini predstavljači nijesu sakupljali u
predstavljačke zborove, nego su se uzimali iz već
postojećih društava ili ,bratovština“ (spominjem samo
glasovitu bratovštinu ,la Basoche“ u Francuskoj; ime
joj je od grčko-latinske. riječi ,basilica“,“ jer su čla-
novi te bratovštine bili gotovo isključivo sudbeni kan-
celarijski. činovnici). — Historičke su dakle činjenice
pravi temelji drame, a sporedno se mogu tek da ističu
i izmišljeni, ali mogući i vjerojatni dogagjaji.
Dobro shvaćena drama mora da ima uzgojnu ili
* Što znači ,sudbena palača“.
poučnu svrhu. Samo dekadentski duh lakomislene
moderne pseudokvlture mogao je da stvara pozorišne
igre u svihu ugagjanja strastima ili tjeranju dosade.
Tim nije rečeno, da treba osuditi i zabaciti svako
prikazivanje zla i svako zbijanje šale. ,Marcet sine
adversario virtus“, rekli su već stari, pa i dobro ljepše
i sjajnije odskače iz pozadine zla; a šala u mnogo
slučajeva doprinosi, da se zamrzi zlo, a prigrli dobro,
po onoj Horacovoj: ,ridendo castigare mores“. 1 jed-
nim je dakle i drugim sredstvima uzgojna svrha drame
postignuta.
Sredovječni su dramatski auktori dakle dobro
bili shvatili pravu svrhu drame iznoseći pred publiku
religijozna misterija, da joj bade i jačaju religijozna
i s njima usko skopčana moralna čuvstva. I ako se
mnogim od njih može štošta da zamjeri u pogledu
nedotjerane a kadšto baš i naivne tehnike, osnova im
se ne može nego hvaliti. A neka se ne reče, da su
ovakova uzgojna sredstva dobra za djecu i neuke, jer
jakih pobuda na dobro trebaju i odrasli i vaspitani.
Prirodno je da čovjek ostaje čovjek i da kultura u
njemu oplemenjuje, ali ne ukida njegove slabe strane.
,Homo sum“ (rekao je Terencij u svojemu ,Heauton-
timorumenos“), humani nihila me alienum puto“.
Upliv je dobro shvaćene drame velik, a to je
vrlo uputno imao na umu , Hrvatski katolički narodni
savez“, kad se je latio teškoga posla, da prigodom
prvog narodnog euharistijskog kongresa prikaže u