Poštarina plaćena s gotovu. + _Narodna DUBROVNIK, u januara 1927. na žijena je listu 5, Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, ww uu. Naš cilj. Život je borba. Ko hoće da postigne neku odre- jenu svrhu, taj mora da se bori. Da ta borba ne ude uzaludna, treba da čovjek zna: šlo je, što mu reba, što hoće da postigne i da tačno odredi put ko- im mu je poći. Čovjek je socijalno biće. On je član: obitelji, taleža, naroda, države i Crkve, Bit njegova usko je kopčana sa društvom, kome pripada, i tvori s njim 2dnu cjelinu. U toj cjelini ne gine ipak njegova osob- ost, već jedino njegova neograničena sloboda. Sloboda ojedinaca ograničena je vjerem (naravski onih, koji jeruju) i javnim i privatnim pravom. Na vjeri se sniva moral, kome je tvorac Bog, a pravo tvori na- od sam. Kakvo će dakle biti pravo, kojim se uregjuju dnošaji izmegju čovjeka i čovjeka, staleža spram sta- eža, naroda spram naroda, naroda prema državi i brnuto, ovisno je od zaroda samoga. Narod stvara pravo samo preko svojih društvenih redstavnika. U parlamentarnim državama tvore pravo arodni poslanici većine. Od njih je ovisno hoće li se | zakoni oslanjati na Božjim zakonima ili ne. Oni dregjuju slobodu pojedincu i skupinama, kao n. pr. rkvi, stvaraju zakone, kojim se vregjuju odnošaji jegju staležima itd, = Parlamenat igra najvažniju ulogu u životu naroda država, jer je od njegovih odluka ovisno sve što u ima, u što vjeruje i što ljubi. Od njega je od san fizički i mcralni opstanak, koliko pojedinaca liko svih narodnih vjerskih, kulturnih, gospodarskih \staleških skupina. Jeli sve to u takoj formi pravedno nije, drugo je pitanje, sad je glavno, da je tako i onaj koji traži, da se taj sistem surovih većina romijeni (megju koje spadamo i mi) mora istim putem tu promjenu izvojuje. I zato onaj, koji se ne inte- tsira za politički i stranački život, ne vodi brigu o ebi ni o svojim vjerskim, nerodnim i čovječjim dobrima. Mi imamo svoju državu. To znači: mi imamo od ijeta priznati ograničeni teritorij, u kome Hrvati pre- vaju sa svojom braćom Srbima i Slovencima. To je dna velika dobrobit u toliko, u koliko naš narod slobagja od velikih macijonalnih skupina, koje bi ašem narodu oduzele mogućnost vlastitog razvitka u koliko tvori od S:ba, Hrvata i Slovenaca jednu ku silu, sposobnu za razvitak i obranu. Kao članovi državne jedinice, dužni smo, da svim silama zašti- njemo njen opstanak proti svakoj sili i svakom stra- om utjecaju. Unutar tih granica nailazimo ma razne narodne, ilturne i socijalne skupine, od kojih je ovisno, ko će biti uregjena naša država, kakvi će odnošaji adati megju Srbima, Hrvatima i Slovencima, megju znim staležima, hoćemo li imati vjersku slobodu, šćansku školu i t. d. Naš je cilj potpuna harmonija, koju uvjetuje otpuna ravnopravnost i sloboda mafodna, vjerska, ospodarska i staleška, Ta sloboda neda se postići bljanjem, niti je ona postignuta političkim frazama vatskih demagoga, velikosrpskih mudrijana i senti- ensli jugoslavenskih. pjesnika. Ta sloboda ište rst i solidan zakonski temelj. Mi imamo ustav, koji je protivan principima, koje astupamo, jer je krut, centralisličan, jer omogućuje st uajjačemu : vlast političku, gospodarsku, kulturnu. mu ustavu duguje zahvalnost naš privredni, kulturni |socijalni rastoj. On je uzrok, da se vas naš državni Ivot ukočio i istrošio u borbi za ravnopravnost i mi- istarske stolice. | Naš je cilj autonomistički uregjena Jugoslavija, ije će djelove sačinjavati pokrajine, koje veže isti pri- dni i gospodarski položaj i povjesni i narodni osjećaj. li tražimo kulturnu, gospodarsku i stalešku autonomiju. i Bez takih autonomija nema slobode, ravnoprav- sti, demokratije i. napretka. Laž je da autonomija ši državno jedinstvo. Bedacima, koji to govore lijepo Ngovara veliki Forster, koji kaže da baš centralizam i jedinstvo države jer je nasilan i protuprirodan. di koji napadaju autonomiste da su separatlsti ili a ZINE Cltornika. su hegemoniste ili bedaci. Život Švajcarske, Engleske, Sjeverne Amerike, Njemačke itd. najjasnije nam po- svjedočuje da su najjače i najkulturnije one države, u kojima ne vlada centralizam. Naš je cilj autonomija, naš put legalna ustavna borba preko parlamenta, a naša sredstva svijest, orga- nizacija i ustrajnost u borbi. Hrvati su doživjeli grdna razočaranja davajući po- vjerenje čovjeku, koji je svaki dan mijenjao svoje pro- grame i u ludo utrošio narodnu snagu. Da nije bilo toga čovjeka, danas nas ne bi gnjavio kruti centralizam, ne bi se trošile ovolike energije u vladine krize, već bi preko hrvatske autonomne skupštine cvjetao hrvatski kulturni, gospodarski i socijalni rad, u sretnoj i brat- ski snošljivoj jakoj Jugoslaviji. Ko ustraje, napreduje. Držimo se toga načela i uprimo sve sile, da se i preko oblasnih izbora mani- festira volja naša. Preko složnih oblasti Dalmacije do autonomne hrvatske banske provincije velike Jugoslavije — to je cilj Hrvatske Pučke Stranke. Amerika, Litva, Albanija i ltalija. To su četiri zemlje, o kojim se najviše govori i piše na početku nove godine 1927. Već je nekoliko vremena prošlo, od kada je bio nastao spor izmegju Sjedinjenih Država Sjeverne Ame- rike i Meksika radi petrolejskih izvora u Meksiku, koje je Unija htjela da iskorišćuje. Sad je pak ne- davno nastao novi spor izmegju Ataeričke Unije i Ni- karague, jer bi Unija e da ima x rvajna rukama preko tre ja i-preko rijeke San Juan. Koko ie OR asi, koji je već odavna Uniji osiguran, postao nedovoljan za sve to jači promet, bave se sada Sjedinjene Američke Države planom, kako bi i na drugi način, a za svoju korist, spojile dva Oceana preko spomenutih voda. Taj bi novi kanal išao od zaljeva Fonseca ua Tihom Oceanu do jezera Managua; a kako je to jezero već spojeno s jezerom Nikaragua, iz kojega opet teče rijeka San Juan u Atlantski Ocean, cijeli bi se taj vodeni put uredio srelativno umjerenim trudom i troškom. U re- publici je Nikaragui izbila revolucija proti sadašnjoj vladi, te su vladine čete bile na nekoliko mjesta i potučene od ustaša. To, dakako, ide u račun Ame- ričkoj Uniji, ali proti njoj ustaju američke latinske države, osobito Meksiko i Čile, pa se tako spor sve jače zaoštrava i širi. U Litvi je nova nacijomalistička vlada iz područja Memela, koji joj je bio odstupljen od Njemačke, svr- gnula sve njemačko činovništvo i počela proganjati komuniste, a s Poljskom je radi Vilne u neprijatelj- skim odnošajima, buduć zabacila ugovor nedavno sklopljen od prijašnje vlade s tom susjednom državom. Posljedica je toga, da moskovski listovi zagovaraju rusko-poljački sporazum. Po novinskim se je glasovima predsjednik repu- blike Albanije Ahmed Beg Zogu izvijestio u Engleškoj, kako bi tamošnji odlučujući krugovi primili njegovo proglašenje kraljem. Tvrdi se, da bi se Engleška, a jednako i Francuska, tomu odlučno protivile. Nasuprot izgleda, da bi Italija bila voljna potpomagati te nje- gove aspiracije i da bi se u povoljnom slučaju on zaručio za jednu talijansku princesu. Italija nastoji u zadnje vrijeme, da ojača svoj upliv u inozemstvu i po mogućnosti ga izjednači s en- gleškim uplivom. U tom je smislu već odavna pripre- mala pakt prijateljstva s Njemačkom ; nu došlo je tek do običnoga ugovora izmegju te dvije države, koji je tiho, bez velike reklame, bio potpisan u Rimu 29. pr. mj. I tako nije došlo do sastanka Mussolini- Stresemann; drugim riječima, Mussolini nije uspio da izigra Stresemanna proti Francuskoj. Zato je sad Ita- lija postala nježnija prama svojoj pograničnoj ,latin- skoj sestri“, pa se je talijanski poslanik u Parizu, koji je više sedmica bio ,na dopustu“, povratio na svoje mjesto i nedavno u više navrata razgovarao s Bri- andom, navodno radi arbanaškog pitanja. vođeni pat wine s Vlasnik - izdavač - urednik: za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Pismo iz Zagreba. Naše posebno izvješće. A kako politika? — Zagreb je bez informacija i tako je postao provincijonalno mjesto u pogledu politike. Ne zna ništa niti ga tko pita. Ali su zato danas svi jednako složni u želji, da Hrvatska i Sla- vonija dobije vlastitu svoju upravu i svoje novce u vlastite ruke. Svi vide, da se ovako dalje ne može, to više, što se hrvatski narod ne može sprijateljiti više sa nazatkom kao kakva daleka kolonija. Razumije da ne može plaćati, a ništa za svoje potrebe ne dobivati, Tako je program Koroščevih autonomija postao aktu- elan, premda se meće Pučkoj stranci da prizna, da je ona to postojano tražila. Danas se udaramo u glavu, što smo tako lakovjerno vjerovali slatkim riječima i ,bratskim“ obećanjima. Radić je nedavno održao tri skupštine u Za- grebu. Prvi dio njegovih govora, u kojima oštro na- pada korupciju i beogradsku mizeriju, te zlu manipu- laciju sa narodnim novcem, slušalo se. zgražanjem i gnjušenjem su se osugjivali takvi državni kormilari, Radićeve pako doškočice, kojima je branio centrali- zam, koji je svemu tome kriv, nitko nije više odobra- vao, već se u čudu pitao: Zar to brani i Stjepan Ra- dić?., Zna Radić vješto prijeći preko škakljivih pita- nja. Dobar je dijalektit i vješto govori o svojim zahti- jevima za poplavljene, za nasipe Save, o skrbi za se- ljake itd. Premda mu se danas u gradu ne vjeruje, široke mase ipak ne vide igreivjeruju, da će ih samo Radić spasti. Radić je Seul. masa i zato se preračuna« vaju, koji misle, O glavnom još nije Federalisti mnogo bolji i u građu Z ) zi e politike, koja kpvenici samo om Federaiisiička je stranka u Zagrebu kapitalistički raspoložena i aso- cijalna. Tim prirodno odbija od sebe široke gragjan- ske slojeve, od kojih svaki ima pravo glasa kao i onaj bogataš sa trokatnicama. Kuglica je u svakoga samo jedna. A ako i budu u Zagrebu ponovno iza- brani, bit će samo zato, što gragjanstvo ne zna, kamo bi, a ovi barem naglasuju ljubav do Zagreba. Zagreb- čani naime svi bez razlike vrlo ljube svoj Zagreb i vrlo su povrijegjeni radi postupka iz Beograda to više, što znadu, da plačaju jednu milijardu u državnu kasu, a ne mogu dobiti ni deset milijuna iz nje, da urede n. pr. svoje obale Save. Pravaši su jednaki federalistima i imadu toliko pristalica kao i oni. Izvan Zagreba ne dolaze ni oni u obzir. Pučka je stranka u samom Zagrebu malena, ne što bi Zagreb možda bio protivan katolicizmu. Ne, on ga danas naglasuje ; ali kod zagreb. slojeva nijesu još provedene jake katol. organizacije. Moglo bi se u bezkrajnost tako nabrajati, ali nije od potrebe, jer se sve daje svesti na jedno: Zagreb i Hrvati su odlučno protiv sadašnje beogradske politike, koja uništuje sve njihove lijepe tekovine, što su ih sticali kroz vijekove uz velike žrtve i napore. Razlikuju se samo o načinu, kako bi se tome doskočilo. Ovo će biti dosta za ilustraciju raspoloženja u Zagrebu, glavnom gradu Hrvata. Drugdje će biti isto tako, ali se u Zagrebu jače osjeća nepravda, kojom se hrvatski narod tuče, jer je taj grad glava, najosjetljiviji dio svega tijela i sjedište mišljenja i osjećanja. — x. y. Došle su knjige društva sv. Jerolima za do- životne članove i to četiri knjige redovitog izdanja 20 Din., a četiri vanrednog izdanja 20 Din. To je samo pola cijene inače je knjižarska cijena dvostruka. Nevi članovi još se uvijek mogu upisati. Upisnina 7 Din. jednom za uvijek. Danica 1927.“ Ovaj našem narodu najmiliji kalendar već je stigao. Članovi društva sv. Jeronima dobivaju ,Danicu“ za 6 Dinara, a knjižarska joj je cijena 10 Dinara. Prošle je godine zapadala 12 Diu. ,IT O“ pasta za zube je najbol