Poštarina plaćena u gotovu.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Pojedini broj 1:50 Din.
Br. DUBROVNIK, 15. februara 1927. God. IX.
Dijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Vlasnik - izdavač - urednik:
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
»Politici“ u raboš.
Ovogodišnji proglas festanjula sv. Vlaha izazvao
dubrovačko glasilo, da pregjemo. Istina, nijesmo po-
žvani, a ni ovlašćeni, da govorimo u ime g.g. festanjula,
ali držimo, da čast Dubrovnika zahtijeva, da se na
le komentare osvrnemo.
Beogradska »Politika« u rubrici ,Megju nama“
vrće se na prvi stav toga proglasa, pa veli po prilici
»1I ako g.g. festanjuli sigurno nijesu na to mislili,
brovački radićevci (čitaj: Hrvati. Op. sl.) sigurno
že, da je ovo uniženje Dubrovnika došlo ne od Na-
leona i Austrije, već od beogradskog centralizma“.
Držimo, da ni g.g. festanjulima, a i nijednom
metnom Dubrovčaninu, nije bilo na pameti, da tu-
ači u ovom smislu onaj proglas. Iz cijelog sastava
azi to: Dubrovnik je nekoć bio moćan i silan, kul-
urno i ekonomski jak, žiža balkanskog slovenstva.
storija, njen neumitni zakon nužnosti, doveli su Du-
Mtovnik u silnu dekadencu i Dubrovnik danas pred-
vlja samo jedan lijepi muzej, kome se stranci dive.
'esta sv. Vlaha neka nam posluži, da obnovimo uspo-
1ene na prošlost, a istovremeno neka dađe pobude
lubrovčanima, da se probude iz mrtvila, da u novim
menima, rame o rame sa žuljevitim rukama, koje
u Minčetu i mire podigle, koje su starom Dubrovniku
tojim jakim mornsrskim mišicama slavu svijetom pro-
sile i zlato i srebro u grad gomilale, pa time i
ihogućile onako silan kulturni razvitak starog Dubrov-
ika, u zajednici i slozi sa ovim žvljevitim rukama
a i novi Dubrovnik pokaže, da nije slomljen, da
još uvijek ponosan i gord, sposoban da ide pute-
a otaca, jak da njihovu baštinu naslijedi. ,Neka
X probudi sve ono što je još ostalo tu“.
Ali »Politika« heće valjda da podmeće. Pa kada
iziva, dužri smo joj odgovora. Naš će odgovor biti
ren i otvoren. Hcće li se svigjeti »Politici« ili neće,
nećemo ni pitati.
Dubrovnik je bio ponižen i od Napoleona i od
strije. I baš ova poniženja moguće su djelovala tako,
lije dekadencija bila silna i potpuna.
Ali Dubrovnik se je nadao, da će u svojoj naci-
Hlalnoj državi ne samo izbjeći daljna poniženja, već
će se reparirati i ona, koja je već pod tugjim jar-
im doživio, a koja bi se još reparirati mogla. Me-
itim Dubrovnik te reparacije nije doživio. Ali_poni-
Snja i to velikih i jakih poniženja doživio je.
+ Općinski komesarijat, koji je Dubrovniku u nasli-
šje ostavila tugjinska Austrija, beogradski centralizam
dokinuo, već ga je podržavao skoro punih osam
dina. Koliko je time trpio kulturni i ekonomski
qpredak Dubrovnika, nećemo ni spominjati. Doina
ito svakom Dubrovčaninu poznato.
Kao uspomenu na veliku i slavnu prošlost imali
U Austrija pustila. Ali beogradski centralizam, u
Djoj težnji za nivelisanjem oduzeo nam je i taj
Slučaj sa arhivom vrlo nam lijepo ilustrira obzir
Ogradskog centralizma prema dubrovačkom ponosu.
Pa pitanje izmjene zgrada. Vitalno pitanje za
urni procvat Dubrovnika, ne miče se smjesta. Ne-
u Beogradu smisla za to.
A naša gimnazija? Cvijet dubrovačke inteligencije
t njezin klasični smjer — ali uzalud! U centrali-
1 om Ministarstvu Prosvjete nemaju ili neće da imaju
Našlo bi se još koješta. Ali ino, da je dosta,
Olpokažemo »Politici« i onima, koji misle kao i ona,
im je puno bolje da nas ne potežu za jezik. Ne
gu se Dubrovčani oduševljavati centralizmom, koji
razumnoj i neopravdanoj težnji za nivelisanjem
| često puta i najljepše i najmilije uspomene na
šlost punu slave i veličine, Prošlost, u kojej bi se
Jitebali ugledati i nastojati da je dostignemo, a
brisati je Pelin koje je historija _ nazvala
neke komentare, preko kojih ne možemo, kao javno “
Pobjeda Slovačke pučke stranke.
U Čehoslovačkoj državi, u kojoj ima Čeha, Nije-
maca, Rusina, Slovaka i drugih narodnosti, Česi su
najviše zaposlavljali i progonili katoličke Slovake, Slo-
vački narod nije klonuo duhom i izdržao je dugogo-
dišnju borbu pa je sada iza 8 godina pod vodstvom
Pučke stranke, koju vodi poznati političar Andrej Hlinka,
izvojevao svoja prava i postao ravnopravan Česima.
Vogja slovačkih pučana Hlinka prigodom ulaza
u vladu napisao je u glavnom listu Pučke stranke
»Slovaku« članak o borbi i konačnoj pobjedi njegove
stranke. U tom članku megju ostalim piše ovo:
»Idemo u vladu, da branimo republiku i da kon-
solidiramo prilike. Idemo, da branimo cjelovitost i
integralnost Slovačke, Idemo, da branimo pittsburški
sporazum u njegovoj cjelini i njegovim djelovima.
Idemo, da branimo autonomiju Slovačke |!
Slovačka borba je teška, gigantska. Borba za naš
ulazak u vladu trajala je puna četiri mjeseca.
Bijeda je velika, narod nema kruha, radnik stoji
bez posla, slovački su inteligenti izbačeni iz ureda na
smetlište. Uništili su nam škole, uveli su u njih duh,
kojeg se mi moramo stiditi, izbacili su iz škole kate-
kizam, priječili pohagjanje crkava i-4. d., Htjeli su da
u naše škole unesu duh Marksa i Engelsa. Centralisti
nisu poznavali nikakovog ni svjetovnog ni crkvenog
autoriteta. Oduzeli su sva crkvena dobra i podijelili
megju. svoje pristaše. Tako je jedan župan, koji je
poslije prevrata bio siromah kao crkveni miš, dobio
800 jutara zemlje.
Uredi su puni stranaca i inovjeraca; oni su umjetno
huškali narod, da istupa iz katoličke crkve. Oni su
započeli kampanju protiv zastupitika sv. Stolice; umjetno
su priredili husitske svečanosti samo da nas draže.
Idemo izvojštenom autonemijom u vladu. Mjesto
nemoćnog ministra imat ćemo zemaljskog slovačkog
predsjednika. Mjesto neznatnih županijskih odbora imat
ćemo zemaljski sabor. Mjesto saveza župa, u koji su
se mogle združiti dvije tri župe, čije je zastupnike
mcgao ministar kad je htio rastjerati, imat ćemo sabor
od 5 članova, zemaljski odbor od 10 članova, jednom
riječju zemaljsku slovačku vladu.
Imat ćemo zemeljskog predsjednika, koji će ime-
novati sve administrativne činovnike do osmog razreda.
Mjesto ministra za Slovačku, koji nije ništa značio,
dobit ćemo zemaljskog predsjednika 3 punom moći.
Slovački narod vidi autenomiju u kruhu i u kul-
turnoj i vjerskoj slobodi. A to danas donosimo. Ja i
moj tabor od 35 slovačkih parlamentaraca izlazimo iz
borbe pobjednički. '
Naskoro će izaći prijedlog za reorganizaciju dr-
žavne uprave, iz kojeg će Slovačka izaći kao pravna
cjelina jednake pravna Ceskoj, Moravskoj i Potkarpat-
skoj Rusiji. Nama će biti zahvalna Potkarpatska Rusija,
jer smo mi i za nju izvojštili autonomiju.
Slovačka će se moći mirno i pravilno razvijati.
Ja od republike ništa ne očekujem i ne tražim nego
hljeb, pravo i pravdu za svoj narod. S riječima: ,Bože
pomozi nam u ovom položaju“, završava A. Hlinka
svoj članak.
U istom članku Hlinka je oštro napao ministra
Beneša, što je dao izjavu stranim novinama i oblatio
Slovake kao da-Slovačka pučka stranka ne zna šte
hoće i za čim ide.
Sva česka štampa piše o ovom članku vogje Slo-
vaka Hlinke i vidi u ulazu Slovaka u vladu bolju i
sretniju budućnost Čehoslovačke države.
Pismo iz Zagreba.
(Naše posebno izvješće.)
Radna djelatnost u Zagrebu. U Zagrebu se
gradu usprkos svih političkih i financijalnih nedaća,
kojima ga Beograd obdaruje, ipak razvija velika dje-
latnost, a ovog ljeta i proljeća očekuje se i više rada.
U prvom se redu sprema na gragjevnu djelatnost, da
se jednom doskoči stambenoj oskudici. Zanimljivo je,
da se spremio i onaj elemenat, koji je duševno naj-
jači a novčano — prema današnjem naopakom redu
— najslabiji stalež, a to su činovnici i intelektualci,
Taj je stalež stupio u tu djelatnost gradnjom obitelj-
skih kuća, da se obezbijedi vlastitim krovom nad
glavom. Zlo se naime baš tome staležu piše, ako se
ukine zaštitni zakon o stanovima.
Gradska općina kao da želi izići u susret pri-
kladnim zajmovima. Ali se u tom pouzeću javljaju
velike poteškoće. Za ulice u gradu i u blizini grada
projektirane su naime samo dvokatnice i veće kuće, a
činovnik općeno može opet da gradi samo prizemnice
ili u najboljem slučaju male jednokatnice. Gradsko
poglavarstvo zato upućuje činovništvo na daleku peri-
feriju, gdje je za male kuće odregjeno mjesto. A na
zagrebačku periferiju i sama poinisac je teška. Ne samo
što je blatna i podvodna, mnečista i nekanalizirana i
svakakvim elementom naseljena, nego su od nje sve
kulturne ustanove veoma udaljene. A inteligenti trebaju
knjižica, predavanja, sastanaka, pozorišta itd. Sve to
obično navečer funkcionira i svršuje u noći. Već danas
veći broj duševne inteligencije stanuje tako udaljeno,
pak se dogagja, da su kazališta i druge kulturne pri-
redbe osobito na stanovite dane prazne, a gostione
uvijek pune.
Već danas u centrumu prevladaše ica obrinici_
ikrčmari. Sada vrijedi pravilo, da
ne uspijevaju zato, što diševna
smisla za napredak, nema novace,
još i to, da će se morati i udaljiti od sveg:
Sve se to stavljalo pred oči mjerodavnima, ali u tom_
je pogledu kapitalizam i duh današnjeg materi; jalizma“
oduzeo svaki obzir na ovakve opravdane prigovore i
odgovara se: tko ima novca, ima i prvenstvo.
U tom je pogledu sretnija inteligencija u Ljubljani,
jer se tamo vodi opravdani obzir na inteligenta. Slo-
venci imaju ispravnije poglede u socijalne. prilike i
razna zvanja. — U Zagrebu stanuju i stanovat će još
i više naučenjaci i intelektualni radnici oko klaonice i
raznih tvornica i skladišta, a obrtnici i krčmari pokraj
učevnih zavoda, knjižnica i kazališta...
Osim ove još je jedna teška briga pritisnula grudi
inteligencije. Ona je napela sve svoje financijalne spo-
sobnosti, da sebi podigne kućicu. Oslonila se i na
ustaljenost naše valute, koja se prošle godine pokazala.
A sad se eto na jednom počelo tmuriti nad obzorom
politike i nastala je bojazan, da valuta ne bi ponovno
opet padala i time njihov trud i napor cijelog života
ovako lako bez ikakove njihove krivnje propao. Zato
je pravo ogorčenje nad vanjskom i nutarnjom politikom
u našoj državi. Ljudi nemaju volje da i za koga po
drugi puta ostanu bez svega, kao što se dogodilo po-
slije svjetskeg rata.
Socijalno je pitanje. prvo pitanje od uvijek a naro-
čito danas. Moderni državnik mora stim da bezuvjetno
računa. Nadajmo se, da će se ipak misliti na sve ove
eventualnosti.
+ Dr. Izidor Kršnjavi. U Zagrebu se sve više
rijedi krug značajnih i markamntnih ličnosti, koje su
sudjelovale u javnom životu Hrvata i saragjivale u
kulturnom i javnom našem životu. Evo se ovih dana
predalo sa Mirogoju majčici zemlji tijelo Dra Ise
Kršnjavija. — Zagrebačke novine pišu o njemu,
osim časnih izuzetaka, nekako čudnim ionom, kao da
se pisci nekrologa i životopisa pokojnikovih zar uzdr-
žavaju od nečesa. Da, ne će da priznaju njegove za-
sluge, a ne usugjuju se da mu ih opovrgavaju, jer
kod pok. Kršnjavoga ,facta loquuntur“. Doista je to:
bio veliki duh i čovjek, i kao takav je bio poznat
cijeloj hrvatskoj javnosti. Bio je nadaren umno kao
malo tko i svestrano svjetski naobražen. Pronicavim
duhom gledao je budućnost, pak je gradio i podigao
sve ove velike i moderne škole, prave palače, za koje
bi Zagrebu mogli i bogatiji narodi zavidjeti. Sve usta-
nove u Zagrebu čeda su njegova ili im je bio pro-
micateli, ako ih je već zatekao. Sagradio je samo
škola i crkava do stotinu. Bio je i slikar te je megju
inim naslikao sv, Franja u franjevačkoj crkvi u Zagrebu.
Radio je to kao osamd»setgodišnjak. — Dakako, da
je brojio mnoge protivnike i u posljednje doba, kad
su se inače mali duhovi pomirili radi političke prošlosti