Br. 10. Poštarina plaćena u gotova. DUBROVNIK, 8. marta 1927. God. IX, PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Pred radom oblasnih skupština. Poslije toliko godina političkih špekulacija i igra- a sa narodnom voljom, napokon su oblasne samo- rave stupile u Život. Već su se u glavnom posvrša- li svi formalni poslovi oko konstituiranja skupština kupštinskih cdbora i sada se očekuje početak rada. nogi očekuju velike blagodati cod ovih skupština i ove samouprave, megjulim mi sa velikom skepsom damo u budućnest ovakvih samouprava. Osnovni principi, na kojima se mora da bazira fava samouprava, jesu inicijativa i dovoljna finansij- a sredstva. Samouprava, koja je ograničena u inici- ivi i koja «nema dovoljno financijskih sredstava i ije samouprava, to može da bude samo njen surogat, psjena prostote. Raspolagati sam svojom kesem, to > najosnovniji princip samouprave. = Megjutim samouprave, kakve predvigja Vidovdan- Ustav i Zakon o oblasnim i sreskim samoupra- I a, ne edgovaraju ni jednom ni drvgom pricipu; : cijativa oblasnih skvpština i oblasnih odbora sve- a je na minimum, a financijska sredstva su nikakva. Član 2. zakona o oblasnim i sreskim samoupra- a predvigja poslove, koji spadaju u krug rada asne samouprave. Tu se u glavnom oblasti stavlja adatak briga oko ekoncmskog, sccijalneg i zdrav- enog napretka oblasnog stanovništva. Reći ćemo reno, lijep zadatak, ma kome bi se dalo mnogo a uraditi. Ali inicijativa je skučena. Član 64. za- a kaže, da oblasna skupština ima pravo izdavati dbe o svim pitanjima svoje nadležnosti. Ali tim se redbama mogu samo razragjivati zakonske odredbe, koliko je to potrebno radi primjene zakena u dotič. oj . oblasti. Izvan okvira, koje postavi centralni par- menat svojim zakencdavstvom, oblasna skupština ne lože da ide. Prema tome dakle, oblasne skupštine taju na neki način izvršni organi| Narodne Skup- e, a time potpuno gube inicijativu u svim onim lovima, koji su im stavljeni u djelokrug. Osim toga tervencije velikog župana su toliko moguće, da bi, kli bi smo, mogle paralizovati čitav i ovako skučeni A Ni malo se belje ne stoji ni sa drugim osnovnim tjevom za dobro i pravilno funkcijoniranje oblasnih ouprava, t. j. sa financijskim sredstvima oblasti, om 76. zakona o obl. i sr, samoupravama predvi- i su redovni prihodi oblasti. Na prvi inah je jasno, najveći prihodi mogu biti oni od samestalnih obla- poreza i taksa kao i oni od oblasnih prireza, jednoj centralističkoj državi, kao što je naša, gdje vmi aparat zahtijeva za svoje uzdržavanje silne i odnosive terete i namete, jasno je, da se oblasti vrelima prihoda neće ni moći, a ni htjeti služiti onim razmjerama, koji bi bili potrebni, ako meće dići opće nezadovoljstvo proti sebi. U ovakovom emu samouprava, gdje se centralna državna vlast ša u najneznainije odnose pojedinaca, oblasne će mouprave veema malo odteretiti državne funkcije, prema tome, ako uopće dogje do toga, državni će nameti u neznatnoj mjeri sniziti. Pevećati pak te vne namete još, osim općinskim i znatnim obla- um dažbinama, veoma je riskantan posao. Riskira se ivesti narod u nemogućnost plaćanja. Šta bi to zna- 9 za opći privredni i financijski položaj zemlje, sva- me je dovoljno jasno. Kada, osim ovoga znamo da istar Financija skoro apsolutno gospodari oblasnim cijama, i da oblasne skupštine imaju veoma malo ostalnosti u raspolaganju sa svojim financijskim lstvima, onda će nam _ iluzornost ovakvih samo- mava biti još jasnija. Dodajmo k tome teritorijalnu ničenost oblasti i slika će nam o oblasnim finan- ma biti potpuno jasna. Kada već stvari stoje ovako, onda je dužnost snih skupština, da što je moguće više smanje i materijalne rashode na samu administraciju u sti. Oblast se mora otresti birokratizma, ako se nešto učiniti. Megjutim svijesni svega ovoga, amo danas i sutra jače nego jučer da nastavimo Du za onakovo uregjemje države, kakvo zahtijevaju ovni principi demokracije. Naš je ceterum censeo : \se hoće sreća i napredak ove države, centralizam ora srušiti. : jena je listu 5. Din. tnjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. Plodovi centralizma. Zagrebački »Jugoslavenski Lloyd« bio je odmah nakon sjedinjenja stup beogradskog centralizma i kroz osam godina ostao je vjeran toj orijentaciji lomeći koplje za Beograd, a udarajući sve u šesnaest na Za- greb. U broju od 22. pr. mj. morao je i taj list da očituje svoje razočaranje, le u članku ,Naš Beograd“ doslovce piše: »Svaki dan je gore i svaki dan se pokazuje, da Beograd nije sposoban, ne zna, ne može i neće da ovu državu konsoliduje, (Nesposobnost, pojačana sa najnižim egoizmom, a oba ova svojstva omotana u lagani i malo vrijedni staniol nacijonalnoga šovinizma i već do komičnosti podignutoga junačkoga isprsiva- nja — vladaju u ovoj državi i monopolišu sve, što znači — zaradu. Narcd i »jegove razne pokrajine se svijaju pod teretom poreza i daća, poljeprivreda, temelj privrede, nalazi se u krizi: trgovine, obrti i industrije propa- daju; nastaje sve veća besposlica i narod se iseljava — ukratko svuda i svagdje bez obzira na siranke i plemena vlada nezadovoljstvo, a Beograd, vladajući Becgrad za to nema smisla ni osjećaja, jer je njemu dobro, on radi i zaiagjuje... Taj vladajući Beograd sjedi na vladi, privilego- van je u našim imcstranim predstavništvima : on neo- graničeno gospodari u državnom monopolu, u Narod- noj i u Hipotekarnoj banci: on je privilegovan kod državnih dobara i radnja. Beograd daje i prima kon- cesije, guta provizije: on posreduje i kod toga zaslu- žuje ; u njemu se više »šapovi«, stiču imeci i karijere na osmovu kumstva, rogjaštva i drugih čistih i nečistih »patriotskih veza“. Ukratko: Beograd misi, da je oni 7 država ili bar da država postoji za to, da je onu može eksploatisati kako hoće. A to je previše | Ovako ne smije da bude i ovej praksi mora se na sve moguće načine da stane ma kraj bez obzira na farizejsko prevrtanje očiju i dreča- nje beogradskih ,palriota“, Najispravniji gragjani ove države moraju da uguše u sebi one sentimentalnosti, koje su gojili čak i prema ovakvom Beogradu.“ Nekoje potrebe Korčule i Pelješca. Škole. Pučke škole fale u Potirni na otoku Kor- čuli, u Dubi stonskoj i u Podobuču, gdje djeca nikako ne pohagjaju školu. Vinarsko uljarska obilazna škola za kotar kor- čulansko-pelješki. Na Pelješcu i na Korčuli su matice raznih vinija. Te je dužnost i države, da usavrši ovaj proizvod, da narod 1iiagje bolje zarade i dobiti na kući, da ne treba da bježi u daleki svijet. Ribarska obilazna škola za Veluluku, Trpanj, Ston i Neretvu. U ovim je krajevima ribarstvo razvi- jeno, ali u primitivnom stanju. U Velojluci prva vrst ribe prodaje se po 10 Dinara i izvaža se u Italiju. Zanatlijska škola za Trpanj sa tečajevima: lagjarski, mehaničarski, drvodjelski i kovački. Ista taka škola treba za Veluluku. Sve je ovo petrebito za eko- nomski napredak ovog kotara, koji je posve zapu- štan bio do danas. i Lučke radnje. Lukebrani u Zavalatici, obala u Lumbardi, pa lukobrani u Brijesti, u Prapratnu kod Oskorušna, u Osobljavi, u Sreseru, u Borku kod Po- tomja, u Podobučju, u Kučištu i Vignju, u Zaglavku kod Trstenika, u Prapratnu kod Stona čekaju dugo da se sagrade, a osobito muo na Draču da se svrši. Bujice. Bujice kod Vrućice srušile su iz temelja cestu za Trpanj. Ide se ispod maslina. Ni zidovi ceste nisu ostali. Štete su ogromne. Tako isto kod Potemja i Grude. Voda je nanijela silno kamenje po vinogra- dima i uništila lozu, Jednako je u Sreseru i u Crnoj- gori. Ovo treba vrlo žurno da se popravi, jer narod je nastradao od poplave po poljima. , Pošta i brzojavi. Pošta i brzojavi su potrebni u luci Žaljani, gdje je župa, škola i pristanište parobroda. Isto tako u luci Brijesti, gdje je škola i pristanište parobroda, a poštarskih ureda nema. Pošta je potrebita za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik: Antun FI& — Dubrovnik, i u župi Ponikvama i Čepikućama, u Dolima, Pijavičinu, i Vrućici, kao i na otoku Korčuli u Pupnatu i Čari. Ostale potrebe naroda, osobito prijedlog centralnoj vladi o regalisanju agramnog pitanja za dubrovačku oblast, treba dase što. prije uredi. Dr. N. Z. Bjelovučić. Akcija za zaštilu uašeg vina. U beogradskom »Trgovinskom Glasniku« od 23. ov. mj. nalazimo slijedeće vijesti o radu splitske Trg. O. Komore : Kako je poznato kroz nekoliko dana otpočet će izmegju naše i Čehoslovačke države trgovački prego- vori. Splitska Trgovačka i Obrtnička Komora uputila je nadležnim Ministarstvima opširne piedstavke o za- štiti naših vina i plasiranju ove dalmatinske privredne grane na čehoslovačkom tržištu, Ako bi naša država poduprla naš izvoz tarifnim i carinskim olakšanjima i ostalim sredstvima, koja joj stoje na raspoloženju, mi bi za kratko vrijeme postali sposobni da ozbiljno kon- kurišemo italijanskom i španskom vinu u Čehoslo- vačkej, odakle je naše vino potpuno istisnuto- pro- šlih godina. Komora dalje traži olakšanje i za buhač, višnje, povrće, svježe voće, likere, konservirane ribe, fina vina itd. Zatražene su što je moguće bolje pogodnosti i za tranzit čehoslovačke robe preko naše teritorije do dal- matinskih luka, kojima konkuriše Trst kao i za pro- met stranaca, koji se počinje lijepo da razvija. Na kraju Komora je zatražila, da se Čehoslovacima stvori u Dalmaciji što povoljnija baza za podlzanje ljetova- lišta i trgovačkih i industrijskih etablismana a u nji- hovoj vlastitoj režiji. Kako se upravlja našem prekomorskom trgovinom ! “ Po vjerodostojnoj službenoj statistici godišnji pro- metluke Trst iznašao je g. 1923. ovako : Italija 68.895 vagona; Austrija 47.310 vagona; Jugoslavija 37.589 vagona; Čehoslovačka 31.848 vagona; te Madžarska 11.437 vagona. Godine 1924. : Italija 95.310 vagona; Čehoslovačka 80.773 vagona; Austrija 63.996 vagona, te Jugoslavija 32.762 vagona. Prema gornjim podacima dolazi na našu državu prekc ste vagona dnevno, a ako tome dodamo još 30 do 40 vagona, ako ne i više, što ih nosimo preko Rijeke, to znači, da mi preko ovih dviju nama tugjih luka vozimo oko 150 vagona dmevno, dok naš izvoz i uvoz preko sušačke i splitske luke uračunavši ovamo i naš obalni promet ne dosiže niti 90 vagona dnevno. Drugim riječima dvije trećine naše prekomorske trgovime, koja gravitira na gornji Jadran, prolazi kroz Trst i Rijeku, dok tek jedna trećina otpada na našu luku Sušak i Split. Ove je još jedna žalosna činjenica, izmegju. tolikih ostalih, kao dokaz našem lošem gospodarstvu. Za daljnju izobrazbu naših majstora. Čitamo u novinama: Za soboslikare i ličilce otvara se dne 1. marta 1927. u držav. obrinoj školi u Sisku dru- gi dvomjesečni tečaj. Prvi je tečaj završio vanrednim uspjehom, polaznici su izveli sve radnje majstorskih kvaliteta. Teoretsku obuku iz kemije predaje prof. A. Sokolović i to općenito o bojama te razdiobi i glavnim svojstvima bojadisala. Uljene, akvarel, gvaš i lakaste boje, smole, ulje, topila i sekativi. Uporaba materijala, orugja i najmodernijih sprava soboslikarskih i ličilačkih. Praktičnu obuku. rukovodi poznati strukovnjak sobo- slikarski meštar Lj. Brahm i to poglavito risanje, pri- premanje i priugotavljanje soboslikarskih šablona. O- sobito važno izrezivanje 7—10 šablona na jedamput. Trostruko i četverostruko pruganje sa 3—5 i više vrsta boja na jedamput. Izvedba i niansiranje uresnih stijena pomoću limenih pločica tzv. wisch-sistem. Za ličilce temeljita poduka mlazenju drva-godišnjaka s obzirom na njihovo prirodno razvijanje. Za polaznike, koji s veseljem i ustrajnošću u tom tečaju vježbaju, jamči ravnateljstvo potpuni uspjeh izobrazbe. Školarina izna- ša 250 Dim. Potrebiti pribor daje škola. Ovakovi bi stručni tečajevi bili veoma potrebiti i u našim stra- nama ne samo za soboslikare, već i za druge zanate, kad nemamo zanatlijskih škola.