il | i Poštarina plaćena u gotovu. Br. 14. Narodna S ijes: DUBROVNIK, 5. aprila 1927. God. IX. ijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Mali“ i ,veliki“ narodi. Moderni materijalističko-kapitalistički nacijonalizam na njegovim principima osnovana nauka o naro- nosti, narodnom dostojanstvu, pravu i slobodi stvorila dva pojma naroda: ,mali narod*. i ,veliki narod“, eliki narod inkarnacija je prava, kome je Machiaveli- ička filozofija posvetila svaku nepravdu i svaku silu mo ako služi nezasitnosti njegovog velikog apetita. ad bi smo dalje analizirali taj nacijonalizain, vrlo bi ko, logičnim razlaganjem njegovog principa i njego- m praksom, došli do uvjerenja, da taj nacijonalizam ije ništa drugo, rego jedno magično sredstvo, koje uži kapitalističkoj kasti velikog narcda, da se oslo- odi kontrole dvaju trećina izrabljivanih članova vla- itih nacija. ,Meli narod“, po toj nauci, skupina je niže vrsti, ja ima pravo na život samo onda, ako ,velike na- tije“ nemaju zgodnijeg načina, da podijele sfere svo- h interesa. To je jedno vječno medonošće, koje je lom prilika i obligatnom dužnošću ,lojalnosti“ spram likih susjeda i ,prijateljskih nacija“ skučeno, koje e može da dade većeg zamaha svojim gospodarskim cijalnim i strategijskim potrebama za da ne bude op- ženo od svojih susjeda: da poremećuje mir, ruši bre odnošaje, prekoračuje granice interesne sfere ve- ih susjeda itd. »Mali uarod“ objekt je vječitog interesa velikih rugova, jedno zlatno dijete za kojim svi žude i i ga miluju, ne da od njeg stvore čovjeka, već ovna, čije će šarlatanije omogućiti jednom od njih asnu zaradu. I narod SHS zapao je u seriju ,malih naroda“ red svoga nedoraslog brata arbanasa. Jedan veliki sjed opazio je, da bijele čizmice njegovog zlatnog bariaškog djeteta ne mogu ostati vječito čiste, bez jegove pomađe i poslao mu veliku seriju izvježbanih ajstora i da bi to prikrio (velika su braća ljubomorna) bunio je čitav svijet tvrdnjom, da mu mi, mala braća, gjamo opanke, Tim pitanjem bavi se sada cio svijet. Ali čemu da ironiziramo? Što smo mi uradili, takve lakrdije onemogućimo > Što je naša diplo- acija napravila, da mi postanemo malo veći narod ? r nije federativna ili autonomistički uregjena Jugo- avija Srba, Hrvata, Bugara i Slovenaca mogla već Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. odavna postati realnost? Što nas priječi da to danas ne postane ? Bili tada bilo moguće, da nas smutljivci okrivljuju da mutimo vodu. Bili neko imao kuraži da traži stručne komisije, koje bi imale da ispitaju našu »kućicu“ da nam prevrću kasarne, broje topove i mi- traljeze, kao da smo legalni i stvarni nasljednici stare (ne Kemalove) Turske ? Mi ne priznajemo ,malih“ i ,velikih maroda“, ne priznajemo dvaju prava, ni dvostrukog morala, Mi toga nijesmo nikada ni priznavali. Hiljadu godina naše borbe sa svim fizičkim i duševnim silama jakih i kul- turnih, velikih naroda daju mam prave, da budemo gordi na sami sebe, a u isto vrijeme mogu biti ozbi- ljan memento crnim košuljama. Historija Dalmacije i njenog hrivalskog naroda firapantan je dokaz zato. Mi smo narod prirogjene, džinovske duševne i fizičke snage, kome je sloboda sinonim života. Nijesmo stvo- reni za klovne, niti su naše noge pudesne za bijele čizmice. Ova država početak je našega života, uporište na kom slojimo da napred pogjemo, ne da tugje osvajamo, već da se sa svojim združujemo i čovje- čanstvu služimo. Pred našim očima lebdi cilj slavljan- ske federacije, koja će u kut baciti sve hegemonističke protivnike megju nama, i imitaciju ideologije fašistič- kog pokreta kod nas i donijeti ne samo nama sigur- nost, već i svijetu pravilan nazor o narodu i narod- nom pravu i društvenom uregjenju. Slavljanski istok se budi i sregjuje. Neće dugo proći i otrest će se mračne protukršćanske ideje. Slavljanska kršćanska duša, naći će mačina, da kr- šćanski i bratski ukloni opreke i stvori bratski život slobodne braće. Neka drugi stvaraju lakrdije, neka pjevaju pje- sme svojoj veličini u sapunavim mjehurićima, ali neka budu sigurni, da će im svaki skok preko našeg zem- ljišta biti jedan smrtonosni skok na legja, jer mi smo duhom i ljubavlju za slobodom jedan meliki narod, jednak u svim djelovima, identičnih nazora u svemu kad se o slobodi radi. Nije potrebno, da stalno patite od neuredne probave, šuljeva (hemeroida) i bolova u stomaku, ako upotrebite poznati Figol-eliksir za čišćenje sto- maka i crijeva, Proizvagja Ljekarna u Gružu. Cijena boci 35 Dinara. IiTO pasta za zube je najbolja. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovrik Vlasnik - izdavač - urednik : Antun FI& — Dubrovnik, U ćor-sokaku. reviranje, tako svojstveno našem političkom ži- votu, nastavlja se i dalje. Još se nije bila ni završila budžetska debata, a u političkoj javnosti začelo se je diskutovati o položaju na način, kao da je kriza otvo- rena. Vrše se kombinacije, pregovara se, razgovara se ne samo u krugu opozicije, već i u redovima vladine većine. Znak, da je situacija bolesna i da se traži izlaz. Centar političkih dogogjaja ostaje i nadalje radi- kalski klub. Kada bi on bio jedinstven i kompaktan današnja politička situacija koja nije baš zdrava, i ako raspolaže nezmatnom većinom, mogla bi se edržati, već i radi toga što Jugoslovanski klub predstavlja bez sumnje najkompaktniju i programski i taktički najiz- gragjeniju grupu u Skupštini. Ali rivaliteti su u radi- kalnom klubu na dnevnom redu i pri jednom važni- jem pitanju, u kojem bi bili razdijeljeni interesi radi- kalskih grupa, sigurno je da bi vlada mogla doći u nesiguran, a možda i bezizlazan položaj. Iz ovakve situacije traži se danas izlaz. U glavnom su napori upravljeni u dva pravca. G. Uzunović bi želio uvesti u vladu Radićevce, stare svoje saveznike. Iz ovog saveza on se nada, da bi mogao izvući dvije koristi, Ponajprije sačuvao bi svoje pozicije i onemogućio rovarenje protivnika u klubu, a zatim uvukao bi u vladu ljude, kojima ne bi morao činiti osobitih popuštanja; ta naučili su se oni u skoro dvije godine, da budu, kako oni rekeše, dobri statisti. G. Uzunoviću ne bi bila mrska ni kombinacija sa demokratima. Ali oni ga ne trpe, tako bar kažu, a još manje njegovog doglavnika g. Maksimovića. Ra- dićevci su već dali znati, da bi oni lako progutali i jednoga i drugoga, pa zato se on njima i okreće. Protivnici g. Uzunovića računaju na kombinaciju sa Demokratskom Zajednicom, a sa g. V. Vukićevićem na čelu. Iz takve vlade bi ispao g. Maksimović, a g. Uzunović bi mogao dobiti tek sporedni resor. Nezgoda ove kombinacije stoji u tome, što ona predstavlja kon- centraciju srpskih stranaka, što bi značilo hegemoniju, očiglednu i jasnu, te što bi na taj način, mimoišavši Hrvate imogla ponovo da raspiri plemenske borbe, Jer, u današnjoj vladi i ako nema Hrvata, Slovenci u njoj igraju veoma važnu ulogu. A interesi Hrvata i Slovenaca i ako se ne poklapaju, a ono se u.mnogim i mnogim stvarima podudaraju. U takvoj pak vladi, BEETHOVEN. 1770 — 1827 — 1927. Na 26. marta o, g. navršilo se je ravno 100 go- na od smrti jednog od najvećih glazbenika sviju emena: Ludviga v. Beethoven. Značenje Beethovenove muzike i njegova slava ste sve više nakon njegove smrti, ubraja ga .se me- u trojicu bečkih klasika (Haydn-Mozart-Beethoven), u zadnje vrijeme priznavajući mu superiornost nad talom dvojicom, ubraja ga se skupa s Bachom i agnerom megju prve glazbene velikane. “Ova su jesta rezervirana samo za sasvim ograničeni broj tsmrtnika, Bogom nadarenih velikana. Na pitanje, u čemu sastoji vrijednost Beetho- novih djela i koje je pravo, duboko, nutrnje zna- nje njegovog djelovanja, odgovara universitetski pro- or Dr. Robert Lach u zgodnom članku, iz koga dimo važnije misli (v. »Reichpost« od 20. marta o.g.): Na to nam najbolje odgovara sam rad, život i oba Beethovena. Tri su muzičara, iz čijih djela izlaze jpotresniji akcenti i najbolniji poklici najdublje ža- ti i neopisivog bola : Bach, Beethoven i Wagner. ethoven je u svojim djelima vijerno razotkrio svoju šu. Od rane mladosti njegov je život vječno, ne- kinuto paćenje, puno sustezanja i boli, Mora da odreče oca zbog njegovih mana, prerano gubi lju- enu majku, vječito se bori za opstanak svoj i svo- sestara, i to sve, dok je bio skoro u dječak. dobi od 30 godina snašla ga najteža nevolja za nog muzičara, da je potpuno oglušio i tako se je rao odreći pristupa u viša društva i povući se u ju tihu samotnu sobu. I baš u ovim nevoljama očituje se najdublji, najčišći, najganutljiviji njegov čin, jer mješte da očaja, da zamrzi ljude i svijet — nje- gova plemenita duša dovinjuje se ideala ljubavi, koja sve zahvaća, sve oprašta i sve miluje na podlozi du- boke nade i čvrste vjere, On, siromašak, kojemu sreća nije dala, da okuša samo malo čiste, nepokvarene ljubavi, on stvara u svojoj mašti čarobni vrt, raj naj- čišće, majsvetije i majnepokvarenije ljubavi u svojoj umjetnosti, i ispjeva onu lijepu pjesmu o ovoj čistoj, požitvovnoj ljubavi — operu ,Fidelio“. Samo mu je jedan put dao Bog, da se makar u mašti dovine do tih visina, jer nakon ,Fidelia“ nije napisao druge opere, budući da nije našao drugoga teksta, koji bi odgovarao njegovom vlastitom osjeća- nju i njegovim načelima religiozne i moralne etike, Cijelo umjetničko djelovanje Beethovenovo nije nego izlijev i izražaj moralnog i religioznog ideala, kojim je sav Beethoven bio prožet, a taj je ideal pak ponikao iz njegovih najkrvavijih boli. Beethoven provodeći svoje dane muževne dobi, kad mu je život zemaljski neumoljivo uskratio svaku zemaljsku sreću, i kad nije mogao da dogje do ze- maljske ljubavi, — pun neobične jakosti, u mirnoj, veseloj resignaciji, dovinuo se k svetoj uzvišenoj vi- sini nadzemaljske, nebeske ljubavi, one ljubavi, koja se. ne ograničuje ma jedno, jedino biće, već koja sva na- punjena pravim evangjeoskim duhom sve oprašta i svakomu se smiluje, vuče na svoja prsa cijelo čovje- čanstvo : ,Grlim vas, milijoni! Ovaj poljubac cijelom svijetu | Braćo, nad zvjezdanim krovom mora da sta- nuje dobar otac“. Kako se Beethovenov genij na onom mjestu de- vete simfonije uzdiže do najvišeg vrhunca umjetnosti i moralnog i religioznog osjećanja tako se to isto zbiva, gdje god mu religiozna i moralna veličina iza- branog sižeja dava za to prigode, tako n. pr. osim devete simfonije, u snažnoj ,Missa solemnis“ u bez- brojnim adagio njegovih simfonija, komada za ko- mornu glazbu i sonata, Katkada se čini, da na neko- jim mjestima tih komada njegova vruća krv burno kipi i kaplje, da se napokon oslabljena skruti (kao n.pr. po- iresni adagio pete simfonije sa uzdisajućim, bez suza nijemim zvukovima, ili slična mjesta u ,appassionata“, »sonata mjesečini“, u posljednjim kvartetima i t.d.). I tako mu umjetnost postaje svetinja, hram, Božja kuća, u koju on ulazi, da svoju potajnu bol tiho isplače, a da zatim zadobije snagu, da utješen, ojačan i podi- gnut opet izagje, da preuzme na se svoj križ i da ga dalje nosi. — U ovim svetim, tihim časovima sabranja sa svojim Bogom putem umjetnosti, potpuno daleko od buke ljudske, u najdubljoj samoći prirode — u ovim svetim i tihim časovima stojaše sva, jedina sreća ovoga beskrajno osamljenog velikog čovjeka. Ovo najbolje potvrgjuju izreke, koje je on vla- storučno napisao na krajevima svojih partitura ili koje je prepisao iz tugjih djela, kao n. pr.: — mNa Kahlenbergu svrhom septembra 1812. Svemogući u šumi, ja sam blaženo sretan u šumi, svako stablo govori po tebi, o Bože, koja krasota u ovom kraju, u visinama je mir — mir Njemu služiti.“ — »Onmaj koji je gore, taj opstoji, i bez njega nema ništa.“ — Nema uzvišenijega do li približiti se Božan- stvu više nego drugi ljudi, te odatle širiti zrake Bo- žanstva megju rod ljudski.“