il

|

i

 

 

Poštarina plaćena u gotovu.

Br. 14.

Narodna S ijes:

DUBROVNIK, 5. aprila 1927.

God. IX.

 

 

ijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,

PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

Mali“ i ,veliki“ narodi.

Moderni materijalističko-kapitalistički nacijonalizam
na njegovim principima osnovana nauka o naro-
nosti, narodnom dostojanstvu, pravu i slobodi stvorila
dva pojma naroda: ,mali narod*. i ,veliki narod“,
eliki narod inkarnacija je prava, kome je Machiaveli-
ička filozofija posvetila svaku nepravdu i svaku silu
mo ako služi nezasitnosti njegovog velikog apetita.
ad bi smo dalje analizirali taj nacijonalizain, vrlo bi
ko, logičnim razlaganjem njegovog principa i njego-
m praksom, došli do uvjerenja, da taj nacijonalizam
ije ništa drugo, rego jedno magično sredstvo, koje
uži kapitalističkoj kasti velikog narcda, da se oslo-
odi kontrole dvaju trećina izrabljivanih članova vla-
itih nacija.

,Meli narod“, po toj nauci, skupina je niže vrsti,
ja ima pravo na život samo onda, ako ,velike na-

tije“ nemaju zgodnijeg načina, da podijele sfere svo-

h interesa. To je jedno vječno medonošće, koje je
lom prilika i obligatnom dužnošću ,lojalnosti“ spram
likih susjeda i ,prijateljskih nacija“ skučeno, koje
e može da dade većeg zamaha svojim gospodarskim
cijalnim i strategijskim potrebama za da ne bude op-
ženo od svojih susjeda: da poremećuje mir, ruši
bre odnošaje, prekoračuje granice interesne sfere ve-
ih susjeda itd.

»Mali uarod“ objekt je vječitog interesa velikih
rugova, jedno zlatno dijete za kojim svi žude i
i ga miluju, ne da od njeg stvore čovjeka, već
ovna, čije će šarlatanije omogućiti jednom od njih
asnu zaradu.

I narod SHS zapao je u seriju ,malih naroda“
red svoga nedoraslog brata arbanasa. Jedan veliki
sjed opazio je, da bijele čizmice njegovog zlatnog
bariaškog djeteta ne mogu ostati vječito čiste, bez
jegove pomađe i poslao mu veliku seriju izvježbanih
ajstora i da bi to prikrio (velika su braća ljubomorna)
bunio je čitav svijet tvrdnjom, da mu mi, mala braća,
gjamo opanke,

Tim pitanjem bavi se sada cio svijet.

Ali čemu da ironiziramo? Što smo mi uradili,

takve lakrdije onemogućimo > Što je naša diplo-
acija napravila, da mi postanemo malo veći narod ?
r nije federativna ili autonomistički uregjena Jugo-
avija Srba, Hrvata, Bugara i Slovenaca mogla već

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

odavna postati realnost? Što nas priječi da to danas
ne postane ? Bili tada bilo moguće, da nas smutljivci
okrivljuju da mutimo vodu. Bili neko imao kuraži da
traži stručne komisije, koje bi imale da ispitaju našu
»kućicu“ da nam prevrću kasarne, broje topove i mi-
traljeze, kao da smo legalni i stvarni nasljednici stare
(ne Kemalove) Turske ?

Mi ne priznajemo ,malih“ i ,velikih maroda“,
ne priznajemo dvaju prava, ni dvostrukog morala, Mi
toga nijesmo nikada ni priznavali. Hiljadu godina naše
borbe sa svim fizičkim i duševnim silama jakih i kul-
turnih, velikih naroda daju mam prave, da budemo
gordi na sami sebe, a u isto vrijeme mogu biti ozbi-
ljan memento crnim košuljama. Historija Dalmacije i
njenog hrivalskog naroda firapantan je dokaz zato. Mi
smo narod prirogjene, džinovske duševne i fizičke
snage, kome je sloboda sinonim života. Nijesmo stvo-
reni za klovne, niti su naše noge pudesne za bijele
čizmice. Ova država početak je našega života, uporište
na kom slojimo da napred pogjemo, ne da tugje
osvajamo, već da se sa svojim združujemo i čovje-
čanstvu služimo. Pred našim očima lebdi cilj slavljan-
ske federacije, koja će u kut baciti sve hegemonističke
protivnike megju nama, i imitaciju ideologije fašistič-
kog pokreta kod nas i donijeti ne samo nama sigur-
nost, već i svijetu pravilan nazor o narodu i narod-
nom pravu i društvenom uregjenju.

Slavljanski istok se budi i sregjuje. Neće dugo
proći i otrest će se mračne protukršćanske ideje.
Slavljanska kršćanska duša, naći će mačina, da kr-
šćanski i bratski ukloni opreke i stvori bratski život
slobodne braće.

Neka drugi stvaraju lakrdije, neka pjevaju pje-
sme svojoj veličini u sapunavim mjehurićima, ali neka
budu sigurni, da će im svaki skok preko našeg zem-
ljišta biti jedan smrtonosni skok na legja, jer mi smo
duhom i ljubavlju za slobodom jedan meliki narod,
jednak u svim djelovima, identičnih nazora u svemu
kad se o slobodi radi.

 

Nije potrebno, da stalno patite od neuredne
probave, šuljeva (hemeroida) i bolova u stomaku,
ako upotrebite poznati Figol-eliksir za čišćenje sto-
maka i crijeva, Proizvagja Ljekarna u Gružu. Cijena
boci 35 Dinara.

 

IiTO pasta za zube je najbolja.

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovrik

Vlasnik - izdavač - urednik :

Antun FI& — Dubrovnik,

U ćor-sokaku.

reviranje, tako svojstveno našem političkom ži-
votu, nastavlja se i dalje. Još se nije bila ni završila
budžetska debata, a u političkoj javnosti začelo se je
diskutovati o položaju na način, kao da je kriza otvo-
rena. Vrše se kombinacije, pregovara se, razgovara se
ne samo u krugu opozicije, već i u redovima vladine
većine. Znak, da je situacija bolesna i da se traži izlaz.
Centar političkih dogogjaja ostaje i nadalje radi-
kalski klub. Kada bi on bio jedinstven i kompaktan
današnja politička situacija koja nije baš zdrava, i ako
raspolaže nezmatnom većinom, mogla bi se edržati,
već i radi toga što Jugoslovanski klub predstavlja bez
sumnje najkompaktniju i programski i taktički najiz-
gragjeniju grupu u Skupštini. Ali rivaliteti su u radi-
kalnom klubu na dnevnom redu i pri jednom važni-
jem pitanju, u kojem bi bili razdijeljeni interesi radi-
kalskih grupa, sigurno je da bi vlada mogla doći u
nesiguran, a možda i bezizlazan položaj. Iz ovakve
situacije traži se danas izlaz.
U glavnom su napori upravljeni u dva pravca.
G. Uzunović bi želio uvesti u vladu Radićevce, stare
svoje saveznike. Iz ovog saveza on se nada, da bi
mogao izvući dvije koristi, Ponajprije sačuvao bi svoje
pozicije i onemogućio rovarenje protivnika u klubu, a
zatim uvukao bi u vladu ljude, kojima ne bi morao
činiti osobitih popuštanja; ta naučili su se oni u skoro
dvije godine, da budu, kako oni rekeše, dobri statisti.
G. Uzunoviću ne bi bila mrska ni kombinacija
sa demokratima. Ali oni ga ne trpe, tako bar kažu, a
još manje njegovog doglavnika g. Maksimovića. Ra-
dićevci su već dali znati, da bi oni lako progutali i
jednoga i drugoga, pa zato se on njima i okreće.
Protivnici g. Uzunovića računaju na kombinaciju
sa Demokratskom Zajednicom, a sa g. V. Vukićevićem
na čelu. Iz takve vlade bi ispao g. Maksimović, a g.
Uzunović bi mogao dobiti tek sporedni resor. Nezgoda
ove kombinacije stoji u tome, što ona predstavlja kon-
centraciju srpskih stranaka, što bi značilo hegemoniju,
očiglednu i jasnu, te što bi na taj način, mimoišavši
Hrvate imogla ponovo da raspiri plemenske borbe,
Jer, u današnjoj vladi i ako nema Hrvata, Slovenci u
njoj igraju veoma važnu ulogu. A interesi Hrvata i
Slovenaca i ako se ne poklapaju, a ono se u.mnogim
i mnogim stvarima podudaraju. U takvoj pak vladi,

 

 

BEETHOVEN.
1770 — 1827 — 1927.

Na 26. marta o, g. navršilo se je ravno 100 go-
na od smrti jednog od najvećih glazbenika sviju
emena: Ludviga v. Beethoven.

Značenje Beethovenove muzike i njegova slava
ste sve više nakon njegove smrti, ubraja ga .se me-
u trojicu bečkih klasika (Haydn-Mozart-Beethoven),
u zadnje vrijeme priznavajući mu superiornost nad
talom dvojicom, ubraja ga se skupa s Bachom i
agnerom megju prve glazbene velikane. “Ova su
jesta rezervirana samo za sasvim ograničeni broj
tsmrtnika, Bogom nadarenih velikana.

Na pitanje, u čemu sastoji vrijednost Beetho-
novih djela i koje je pravo, duboko, nutrnje zna-

 

nje njegovog djelovanja, odgovara universitetski pro-
or Dr. Robert Lach u zgodnom članku, iz koga
dimo važnije misli (v. »Reichpost« od 20. marta o.g.):

Na to nam najbolje odgovara sam rad, život i
oba Beethovena. Tri su muzičara, iz čijih djela izlaze
jpotresniji akcenti i najbolniji poklici najdublje ža-
ti i neopisivog bola : Bach, Beethoven i Wagner.
ethoven je u svojim djelima vijerno razotkrio svoju
šu. Od rane mladosti njegov je život vječno, ne-
kinuto paćenje, puno sustezanja i boli, Mora da
odreče oca zbog njegovih mana, prerano gubi lju-
enu majku, vječito se bori za opstanak svoj i svo-
sestara, i to sve, dok je bio skoro u dječak.
dobi od 30 godina snašla ga najteža nevolja za
nog muzičara, da je potpuno oglušio i tako se je
rao odreći pristupa u viša društva i povući se u
ju tihu samotnu sobu. I baš u ovim nevoljama

očituje se najdublji, najčišći, najganutljiviji njegov čin,
jer mješte da očaja, da zamrzi ljude i svijet — nje-
gova plemenita duša dovinjuje se ideala ljubavi, koja
sve zahvaća, sve oprašta i sve miluje na podlozi du-
boke nade i čvrste vjere, On, siromašak, kojemu sreća
nije dala, da okuša samo malo čiste, nepokvarene
ljubavi, on stvara u svojoj mašti čarobni vrt, raj naj-
čišće, majsvetije i majnepokvarenije ljubavi u svojoj
umjetnosti, i ispjeva onu lijepu pjesmu o ovoj čistoj,
požitvovnoj ljubavi — operu ,Fidelio“.

Samo mu je jedan put dao Bog, da se makar
u mašti dovine do tih visina, jer nakon ,Fidelia“ nije
napisao druge opere, budući da nije našao drugoga
teksta, koji bi odgovarao njegovom vlastitom osjeća-
nju i njegovim načelima religiozne i moralne etike,
Cijelo umjetničko djelovanje Beethovenovo nije nego
izlijev i izražaj moralnog i religioznog ideala, kojim je
sav Beethoven bio prožet, a taj je ideal pak ponikao
iz njegovih najkrvavijih boli.

Beethoven provodeći svoje dane muževne dobi,
kad mu je život zemaljski neumoljivo uskratio svaku
zemaljsku sreću, i kad nije mogao da dogje do ze-
maljske ljubavi, — pun neobične jakosti, u mirnoj,
veseloj resignaciji, dovinuo se k svetoj uzvišenoj vi-

sini nadzemaljske, nebeske ljubavi, one ljubavi, koja se.

ne ograničuje ma jedno, jedino biće, već koja sva na-
punjena pravim evangjeoskim duhom sve oprašta i
svakomu se smiluje, vuče na svoja prsa cijelo čovje-
čanstvo : ,Grlim vas, milijoni! Ovaj poljubac cijelom
svijetu | Braćo, nad zvjezdanim krovom mora da sta-
nuje dobar otac“.

Kako se Beethovenov genij na onom mjestu de-

vete simfonije uzdiže do najvišeg vrhunca umjetnosti

i moralnog i religioznog osjećanja tako se to isto
zbiva, gdje god mu religiozna i moralna veličina iza-
branog sižeja dava za to prigode, tako n. pr. osim
devete simfonije, u snažnoj ,Missa solemnis“ u bez-
brojnim adagio njegovih simfonija, komada za ko-
mornu glazbu i sonata, Katkada se čini, da na neko-
jim mjestima tih komada njegova vruća krv burno kipi
i kaplje, da se napokon oslabljena skruti (kao n.pr. po-
iresni adagio pete simfonije sa uzdisajućim, bez suza
nijemim zvukovima, ili slična mjesta u ,appassionata“,
»sonata mjesečini“, u posljednjim kvartetima i t.d.).
I tako mu umjetnost postaje svetinja, hram, Božja kuća,
u koju on ulazi, da svoju potajnu bol tiho isplače, a
da zatim zadobije snagu, da utješen, ojačan i podi-
gnut opet izagje, da preuzme na se svoj križ i da ga
dalje nosi. — U ovim svetim, tihim časovima sabranja
sa svojim Bogom putem umjetnosti, potpuno daleko
od buke ljudske, u najdubljoj samoći prirode — u
ovim svetim i tihim časovima stojaše sva, jedina sreća
ovoga beskrajno osamljenog velikog čovjeka.

Ovo najbolje potvrgjuju izreke, koje je on vla-
storučno napisao na krajevima svojih partitura ili koje
je prepisao iz tugjih djela, kao n. pr.:

— mNa Kahlenbergu svrhom septembra 1812.
Svemogući u šumi, ja sam blaženo sretan u šumi,
svako stablo govori po tebi, o Bože, koja krasota u
ovom kraju, u visinama je mir — mir Njemu služiti.“

— »Onmaj koji je gore, taj opstoji, i bez njega

nema ništa.“
— Nema uzvišenijega do li približiti se Božan-

stvu više nego drugi ljudi, te odatle širiti zrake Bo-

žanstva megju rod ljudski.“