' Poštarina plaćena u gotovu. _Br. 20. Narodna Svijes DUBROVNIK, 19. maja 1927. jena | je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Katolici i politika. Masonerija je svijesna ako joj uspije, da pribavi ebi neograničenu vlast na političkom polju, da će joj ako biti provesti svoje ideje o dekristijanizaciji društva. Nije dakle ni malo čudno, ako vidimo da u skoro vim evropskim i svjetskim civilizovanim zemljama, masonerija u političkom životu igra veliku ulogu. ek jake i solidne organizacije kršćanskih demokracija | pojedinim državama uspjele su, da paraliziraju tu moć masonerije i prisilili svojom organizacijom, da sposluju poštivanje kulturnih težnji i načela kršćan- kog dijela naroda, specijalno katolika, od strane države, Iskustvo nas uči, da masonerija u glavnom pušta ja miru kulturne organizacije katolika, kada one ne- naju tendencije, da se afirmišu i na političkom polju. Mi iskustvo nas uči još i to: sve kulturne organiza- lje katolika nijesu bile kadre da izvojuju ravnoprav- post katolika u javnom životu, da spriječe zakone, koji loje u protivnosti sa božjim i crkvenim zakonima, te la progonjenoj crkvi izvojuju slobodu. Sve te organi- acije nijesu mogle spriječiti, da se sa parlamentarnih ibina dirigira kulturom pojedinih naroda u čisto aka- pličkom duhu. A moramo priznati, da je današnja ržava skoro monopolizirala čitavu kulturnu akciju u voje ruke, osobito školstvo, i da se predominantan Politički položaj jedne grupe u državi ogleda i na kul- umom polju. U Meksiku je moguće da jedna neznatna manjina teroriše ogromnu katoličku većinu samo zato, er katolici nijesu marili, da i na političkom polju a- limišu svoju moć i jačinu. U Francuskoj, uprkos sil- lih i jakih katoličkih kulturnih organizacija, masone- ji uspijeva da održi sve lajičke, protucrkvene zakone jedino stoga, što francuski katolici ne mare da izmu svoja mjesta u parlamentarnoj areni. | Najogorčenije borbe masonerija je vodila sa kato- itima, koji su uz svoje kulturne, ekonomske i soci- e organizacije imali i svoju jaku političku organi- ju. Ali u tim borbama svuda su katolici odnijeli lobjedu. Borba centruma sa Bizmarkom, česke i slo- čke pučke stranke sa husitizmom, belgijskih katolika iberalizmom svršavaju se samo pobjedama katolika. orbi fašizma sa talijanskom pučkom strankom, ma- pnerija je najizdašnije podupirala fašizam i udružene le fašizma i masonerije uspjele su momentalno, da še veliku organizaciju talijanske kršćanske demo- cije. Ali, mi vjerujemo, da će kršćanska demokra- sa don Sturzom na čelu biti ona, koja će iskopati D apsolutističkom # militarističkom fašističkom režimu. kod nas je masonerija započela borbu, da uguši oličku političku organizaciju. Način na koji je Slo- Izlazi svakog Četvrtka. Pojedini broj 1:50 Din. venska Pučka Stranka izgurana iz vlade kaže nam, da u toj borbi masonerija ne bira sredstava. Nastojanja oko formiranja ,naprednog bloka“ u Sloveniji takogjer nam kaže, da masonerija u prvom redu želi tući ka- tolike na političkom polju. Pokušaji, da se povede kulturni boj proti katolika u našoj državi, i ako su na mnogim poljima imali uspjeha, uvijek su bili, barem u nekeliko, paralizovani akcijom Slovenskih pučana, Masonerija bi se s toga rado otresla lih mrskih .kle- rikalaca“, da bude potpuno slobodna u kulturnom ratu, koji ona proti katolika sprema. Ali masonerija se vara. Katolici u Jugoslaviji svi- jesni su važnosti svoje političke organizacije. Zaludu se formiraju ,napredni blokovi“, slovemački katolički iront ostaje neprobojan. Jačanje redova Hrvatske Pučke Stranke, koje u posljednje vrijeme i »Obzor« mora da priznaje, svjedoči nam, da se i hrvatski katolici bude. Frontu masonerije suprostavit će se front katolika i borba će se vodili bez pardona. Mi u pobjedu ne sumnjamo. .. wat Radićevština. Kad koji hrvatski povjesničar bude proučavao najnoviju hrvatsku političku i kulturnu povijest, nikako neće moći da mimoigje jednu od najznačajnijih pojava u hrvatskom narodnom životu zadnjih vremena — radićevštinu. Već odmah početkom 20. vijeka Radićevo ime povlači se u hrvatskoj javnosti, Oko tog imena sku- pilo se toliko pojava, s njime je vezano toliko doga- gjaja, da bi novi Ante Starčević već mogao tačno u- tvrditi, što je to radićevština i koje su njezine karak- teristike onako kao što je stari opisao ,slavoserpštinu“. Da i mi doprinesemo koji ,kamenčak“ prikazu te pojave, navest ćemo nekoliko riječi kao prilog za po- znavanja radićevštine. Radićevština je danas rad Stjepana Radića, nje- gove familije (žene i djece) njegovih zetova, kumova i prijatelja u svrhu eksploatacije hrvatskog naroda napose seljačkoga staleža u lične svrhe a pomoću de- magogije. Kao svaki pokret i radićevština manifestirala se na svim poljima javnog i privatnog života, pa već mo- žemo prikazati njezine karakteristike na svakom posebno. Počnimo sa političkim, Danas već nitko me može kazati, koji je politički program radićevštine, da li ca- revina, kraljevina, konfederacija, federacija, autonomija, južnoslavenska, jugoslavenska, hrvatska, zagrebačka ili sajmišna republika, ali tačno može ustvrditi, da je to savršeno mijenjanje svih programa bez obzira na prin- cipe, prema rupi, zatvoru, ministarskom fotelju i sa- lonskom vozu. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik: Antun FI& — Dubrovnik, Nastavimo sa socijalnim programom. To bi imao biti pokret za seljačko osvještenje, za seljačku soci- jalnu političku i kulturnu emancipaciju. Megjutim ni- jedan pokret nije dao manje seljaku od radićevskog. a opet nijedan nije dao više ,gospodinu“ od ovoga. Radić je dao seljaku laskanje, nauku, da je seljak iz- vor svega znanja i svake pravde; »Dom« i Božićnice, svoje zetove za narodne poslanike i ministre, a seljak je dao Radiću dolare iz Amerike, seljački dom u Za- grebu, ville na Pantovčaku, vagone purana, jaja i ma- slaca. Nikada seljak nije teže stenjao u neznanju, de- magogiji i siromaštvu, a nijedan feudalni gospodin ni spahija nije dobio više podavanja od seljaka od Radića. Ekonomski rezultati radićevštine : Sve što je Ra- dić osnovao n zadružnom interesu: tiskaru, zadruge itd., sve je likvidiralo i propalo, a sve što je Radić osnovao za sebe i za obitelj: »Dom«, Božićnice, tako napreduje, da otuda može Radić lijepo živjeti. A što bi rekli o kulturnom djelovanju radićev- štine? Radić je započeo i nastavio time, što je na- prednjaštvo, koje je donio iz Praga, dao seljaštvu u najgoroj formi, Svojim dvadesetgodišnjim radom de- kristianizirao je seljaka, stvorio je osnove starokatoli- cizmu i svakom pokretu, koji ide i koji će ići za tim, da u hrvatskom narodu razbije vjersko jedinstvo. Uni- štio je svaki auktoritet, da na njegovo mjesto postavi svoj: vjerski, svećenički, inteligencije u kratko svega što bi smetalo njegovu. Plodovi te radićevštine jesu ubitačni za Hrvate onako, kakvi su bili provale Tatara ili Turaka. Nijedan pokret počevši od ilirskog, jugo- slavenskog, pravaškog itd. nije dao manje rezultata od radićevskog. Što je književnost dobila : možda vjež- banja radićevskih starih, mladih i dječačkih pristalica u pravljenju stihova ? Što znanost ima? Valjka Hik- čevu studiju o Stjepanu Radiću. Što politika? One silne parlamentarce u Beogradu i u oblasnim skupšti- nama, koji ne znadu ni čitati što im drugi napišu ? Koliko li je energija, nada, stradanja i patnja ulo- ženo u taj pokret? Ukratko bilansa radićevštine su u našoj kulturi sami minusi i nule. Hrvatski se narod mora čim prije otresti parasita, izliječit se bolesti i dati se na gragjenje novoga dru- štva. Taj će proces dugo trajati, jer su rane teške, Treba graditi iz temelja i treba raditi na dobrom te- melju : Radić je samo u jednom pogledu ostao dos- ljedan, a taj je, da je sistematski rušio auktoritet, koji daje vrijednost svakom drugom, a to je Božji. Samo onaj rad, koji se osniva na nauci katoličke Crkve, bio taj ma bilo kojem polju, dovesti će do ozdravljenja hrvatskoga društva. »N. P«. Jedan dogagjaj iz okultizma. _ Ove godine mjeseca ožujka bio sam u Dubrov- ku i jedan moj kolega upozori me, da m. p. O. ja želi sa mnom govoriti o jednom dogogjaju, koji je zbio u mojoj župi. — Pošto ja nijesam imao emena, da osobno govorim tom zgodom sa O. Ta- 0m, a osim toga 'dogagjaj mi ne bijaše u tančine nat, to odlučih, stvar potanje ispitati. Zahvaleći gosp. Marku Jurinoviću Markovu iz bjave, koji je bio ispisao tačno cijeli dogagjaj u ba kad se je dogodio, te provjerivši mi sve činje- € osobno, to sada hoću da ga priopćim javnosti. U selu moje župe, Osobnjavi, na Poluotoku Pe- šou, žive još i danas starica Tereza udova Matije dina od 75 godina života. | Rečena starica otišla je dneva 28. siječnja 1925. dine oko 11 sati prije podne od svoje kuće noseći pom uže i kosor u šumu povrh luke Osobjave, jedno vrt sata udaljenu od njezine kuće, da tamo ubere lo drva. Pošto je već bila blizu noć, a starica se ne vraća I i, njezini i susjedi posumnjaše, da joj se nije HO godilo u gori i pogjoše je tražiti. | Tražili su je, zvali, ali od nje ni traga ni glasa. Povrh luke, malo metara povrh mora, nagjoše nje- 0 breme drva, i uže, ali starice nigdje. tra dan čitavo selo stalo je tražiti i dozivati, — Ali sva potraživanja i ovog dana ostala su bezuspješna. Tražili su je i treći dan pa i četvrti do podne, te već izgubiše svaku, madu da bi je više živu našli, Bila su obavještena i sva susjedna sela o njezi- nom iščeznuću, ali niko za nju nije ništao znao. — Oko dva sata po podne četvrtog dama, Niko Vi- doš, seoski listonoša, vraćajući se kući iz Osubjave put Kune, čuje negdje daleko u brdo, kako neko zove : Baldo. — Obavijesti seljane o tome i odoše prema glasu. Glas se je dobro čuo i idući tako kroz gustu, zaraslu, nisku šumu, bez ikakve staze, stigoše, ispod samoga brda u visini oko 600 m. nad morem, na mjesto, izmegju ,Vilinske špilje“ i jame ,Medvjedice“. Izmegju visokih hridina na jednom zaravanku ugle- daše staricu. — Teškom mukom pristupi k njoj sin joj Baldo, koga je zvala, misleći da je sva iznemogla. Netom ga je ona opazila reče: Gdje si, sinko, ima tri dana, da te zovem, — i odma počne da ide kući, Kad su je donijeli kući, pitali su je: Jesi li gladna ? — Nijesam, samo sam žedna. — Je li te bilo strah? — Nije me bilo strah. — Gdje si noćila ? — Prvu večer, kad sam se odalečila od bremena, odma sam došla u nekakvu draču, kad sam prošla draču, došla sam pod nekakve stijene, kao u neku pe- ćinu i tu mi je bilo lijepo pa sam prenoćila. — Jesi li što vidjela ? — Jesam tri male svijećice, pa mi se je od njih prilično vidjelo. — A što si činila? — Drugi dan sam cijeli hodila, i došla sam pod nekakve guste smrče, pa mi se je tu činilo kao da sam u sobi, i tu sam prenoćila; a treći dan i noć ne- znam gdje sam bila. — Jeli ti bila zima? — Nije mi bila zima. — Pa kako ti je bilo tamo? — Bilo mi je prilično, bolje nego doma. Kad sam ja neki dan bio kod nje, da je pitam o stvari i upitao je: — Kako si? Odgovorila mi je: — A tako, gosparu,. — Bila je uprav na vratima od kuće, odakle se je vidjelo brdo i mjesto, gdje je bila zalutala, pa mi reče, prije ne- gosam je ja išta upitao: — A vidite gdje sam ja bi- la, — i pokaže mi rukom prama brdu. Kad sam je ja upitao, kako je tamo došla, reče mi: Gospare, ja sama neznam. Primjetit mi je, da je starica uvijek bila nor- malna kao što je i danas. Iznosim ovaj doista tajanstveni dogagjaj. Kad se uzme u obzir: doba starice, neprohodnost puta kroz gustu, nisku šumu, čiča zima, koja je u to doba vla- dala, sve druge okolnosti, koje dolaze u obzir na proučavanje. — U Kuni travnja 1927. Lovro Totić župnik.