u gotovu. DUBROVNIK, 29. nn 1927. God. XI. cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inezemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi svakog Č Vlasnik - izdavač - urednik: > . PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. a ME Četvrtka. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik, Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare ei I. Birimiša) — > Drbrovnik SV. FRANO u crkvi Male Braće od Celestina Medovića, dok je još.kao redovnik živio u tom Samostanu. EO POKLON DUBROVNIKA | Sv. Franu Asiškom. Pax et Bonum ! (Sv. Frano). . _ Među hiljadama gradova nakon sedam ljeća mali se Dubrovnik opet klanja Tvome toku, malomu Tvojem Asizu, odakle Tvoja č i Tvoj izgled Pešinu sveudilj pregršti e luči NE * E vo Ti, o ,frate Francesco“, vjernim tem kruha i soli u znak da ljubim i po- ravljam Ti voju evanđeosku šibiku, kojom si ario litice puste i hladne ljuckih srdaca, le kroz vjekove poteče potok ljepote, i rđa i dobrote / * i dok Ti nosim sedam zelenih vijenaca moje dubrave, dok u kandilo na Tvome bu prilažem ulja od mojih maslina — čez- po m darovima : mirom i dobrotom ! . "Sjećaš li se svog prvog susreta sa | Du wnikom na svome Oi u Levant i o Kad je : s anđeoske trube. = Sjećaš li se, sveti brate Frano, Onog božanskog časa, kad si prvi put digao u vis svoju malu ruku, da ispod gordog Srđa bla- gosloviš barjak sv. Vlaha na mojim bedemima i mojim ponosnim lađama P * g Znaš li, kad si djecu Tvog Dubrovnika i sve ove hridi i sve gorice i more moje i nada mnom sve moje galebove i golubove i čiope i oblake i zvijezde nazvao svojom dragom braćom ? * Samo na Tvoju riječ, kao u melodiji e- vanđeoskog Orfeja pade u morsku dubinu breme moje malodušnosti i straha ispred Lava sv. Marka i hiljadu skrbi za sutra. * U nebeskom čaru Tvoje djetinske beza- zlenosti procvao je na usnama Tvog malog Dubrovnika smiješak sreće kao na poljskom cvjetiću, što ga nakon sunčane ž šare oškropi rosa. zr v U želji da Tvoja nauka vječno žive u mojoj Dubravi, spleo sam Ti na vratima od Pila jedno kamenito gnijezdo. kostima dubrovačkih gospara, a Gjivo, moj najbolji pjevač, blizu Tvog oltara: čeka zvuk i i e o U toj tihoj. koloniji Tvoja su mata braća udijelila počinak _. Jedva sunce pogleda Tvoga Kasnije napisa jedna franjevačka ruka na vratima od Male Braće stari zavjet : Pauperiem minime, caetera cedimus ultro More Patris...... Jer su Tvoji sinovi dali Dubrovniku sve svoje — Imovinu, patnje, trud, znanje i srce, molitve i slavu, ostavljajući za sebe u sarevnjivoj svojoj E samo jedini svoj dragulj : siro- maštvo . * Vrati nam se opet, sveti brate Francesco I i ostani u Tvome Dubrovniku kao mistični moj Orlando da čuvaš poklad dubrovačkih svetinja / * Da između Minčete, Lovrijenca i Ravelina kroz vjekove nad Tvojim Dubrovnikom bude sjati i krijepiti Tvoja luč od Luči, tvoja istina od Istine, ljubav od Ljubavi i — život od Života... N. Subotić. Sv. Frano rodio se je u Asizu g. 1182. Otac mu je Petar Bernardone bio veliki trgovac a majka Pika iz ugledne francuske porodice. — Svoju mladost sproveo je Frano u Asizu, uvijek kao prvi u svim veselim zabavama svojih drugova. — Ganut božjim pozivom, najedamput odreče se svega i odluči da se isključivo posveti Bogu. Bilo je to g. 1206. Njegov način života; osnovan na potpunom siromaštvu pri- bavi mu nekoliko drugova i s njima g. 1209. osnuje Red Male Braće. — G. 1212. utemelji. ženski red Klarisa, a malo iza toga Ill. Red, za one, koji žive u svijetu. — G. 1212. pokuša da pogje na Istok pa da propovjeda nevjernicima, što izvrši g. 1919. i time započimlje misijonarski život kat. Crkve megju ne- vjernicima. G. 1221. sazove svu braću na skupštinu u Asizu, na kojoj ih se sabra oko pet hiljada. On ih onda razasla u razne krajeve svijeta. G. 1994. primi na Alverni sv. rane, a 3. X. 1226. preda svoju dušu Bogu u Porcijunkuli, blizu Asiza. VEĆEV JAD. Što se“to s Tobom zbilo, Prosjače Sveti ? Kad smo najviše trebali primjera Tvoga - i dobrih riječi za vukove, za ptice i za sve živo i mrtvo ljudskog i živinskog roda eda svu prirodu natopi Hristova milošta — 46 proljetni dažd što otvara usta vječnog čeznuća kad gorka žega raspuca zemlju vapijuću za kapljom vode spasenja ! Ti nas ostavi same, Frančesko odletivši ka nebu, otkle se niko vratio nije, da te opet šestokrili Serafini probodu nadzemaljskom slašću Hristovih samrtnih patnja. I dokle Ti, kO Apoštol Ivan, na grudima propetog Boga Tvoga slaviš ga slatkom pjesmom Suncu i Mjesecu Vasioni i Smrti: — ,dona nobis pacem!“ — ne čuješ li naš vapaj : — ,Mir ! Mir! daj nam ga vječni Sine vječnoga Oca!“ — — A Ti jaukom prijekora bonog : — Vas život svoj darovah u ime Tvoje, Bože, * | da Mir svane gdje je mržnja cvala. _ Zašto se dakle toliko rastočilo krvi uprkos stradanja Tvoga ! o Zar ne vidiš mene, siromaška, + da i sred rasplamćele slave SONO raja -- suši suze što s očiju mojih kriomice teku Ke io i ti