u gotovu.

 

  

 

 

DUBROVNIK, 29. nn 1927. God. XI.
cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inezemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi svakog Č Vlasnik - izdavač - urednik:
> . PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. a ME Četvrtka. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik,

Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

Pojedini broj 1:50 Din.

 

 

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare ei I. Birimiša) — > Drbrovnik

 

 

 

 

 

 

 

SV. FRANO

u crkvi Male Braće od Celestina Medovića, dok je još.kao redovnik
živio u tom Samostanu.

 

 

 

EO
POKLON DUBROVNIKA
| Sv. Franu Asiškom.

Pax et Bonum !
(Sv. Frano). .

_ Među hiljadama gradova nakon sedam
ljeća mali se Dubrovnik opet klanja Tvome
toku, malomu Tvojem Asizu, odakle Tvoja
č i Tvoj izgled Pešinu sveudilj pregršti
e luči NE

 

 

*

E vo Ti, o ,frate Francesco“, vjernim
tem kruha i soli u znak da ljubim i po-
ravljam Ti voju evanđeosku šibiku, kojom si
ario litice puste i hladne ljuckih srdaca,
le kroz vjekove poteče potok ljepote,
i rđa i dobrote /

 

 
  

 

*

i dok Ti nosim sedam zelenih vijenaca
moje dubrave, dok u kandilo na Tvome
bu prilažem ulja od mojih maslina — čez-
po m darovima : mirom i dobrotom !

.

"Sjećaš li se svog prvog susreta sa | Du

wnikom na svome Oi u Levant i o Kad je

 

 

 
 
 
 
  

: s anđeoske trube.

=

Sjećaš li se, sveti brate Frano, Onog
božanskog časa, kad si prvi put digao u vis
svoju malu ruku, da ispod gordog Srđa bla-
gosloviš barjak sv. Vlaha na mojim bedemima
i mojim ponosnim lađama P

* g

Znaš li, kad si djecu Tvog Dubrovnika i
sve ove hridi i sve gorice i more moje i nada
mnom sve moje galebove i golubove i čiope
i oblake i zvijezde nazvao svojom dragom
braćom ? *

Samo na Tvoju riječ, kao u melodiji e-
vanđeoskog Orfeja pade u morsku dubinu
breme moje malodušnosti i straha ispred Lava
sv. Marka i hiljadu skrbi za sutra.

*

U nebeskom čaru Tvoje djetinske beza-
zlenosti procvao je na usnama Tvog malog
Dubrovnika smiješak sreće kao na poljskom
cvjetiću, što ga nakon sunčane ž šare oškropi
rosa. zr v

U želji da Tvoja nauka vječno žive u
mojoj Dubravi, spleo sam Ti na vratima od
Pila jedno kamenito gnijezdo.

kostima dubrovačkih gospara, a Gjivo, moj
najbolji pjevač, blizu Tvog oltara: čeka zvuk

i i e o

 

U toj tihoj.
koloniji Tvoja su mata braća udijelila počinak

_. Jedva sunce pogleda Tvoga

 

Kasnije napisa jedna franjevačka ruka na
vratima od Male Braće stari zavjet :

Pauperiem minime, caetera cedimus ultro
More Patris......

Jer su Tvoji sinovi dali Dubrovniku sve svoje
— Imovinu, patnje, trud, znanje i srce, molitve
i slavu, ostavljajući za sebe u sarevnjivoj
svojoj E samo jedini svoj dragulj : siro-
maštvo .

*

Vrati nam se opet, sveti brate Francesco I
i ostani u Tvome Dubrovniku kao mistični
moj Orlando da čuvaš poklad dubrovačkih
svetinja /

*

Da između Minčete, Lovrijenca i Ravelina
kroz vjekove nad Tvojim Dubrovnikom bude
sjati i krijepiti Tvoja luč od Luči, tvoja
istina od Istine, ljubav od Ljubavi i — život
od Života...

N. Subotić.

Sv. Frano rodio se je u Asizu g. 1182. Otac
mu je Petar Bernardone bio veliki trgovac a majka

Pika iz ugledne francuske porodice. — Svoju mladost
sproveo je Frano u Asizu, uvijek kao prvi u svim
veselim zabavama svojih drugova. — Ganut božjim

pozivom, najedamput odreče se svega i odluči da se
isključivo posveti Bogu. Bilo je to g. 1206. Njegov
način života; osnovan na potpunom siromaštvu pri-
bavi mu nekoliko drugova i s njima g. 1209. osnuje
Red Male Braće. — G. 1212. utemelji. ženski red
Klarisa, a malo iza toga Ill. Red, za one, koji žive
u svijetu. — G. 1212. pokuša da pogje na Istok pa
da propovjeda nevjernicima, što izvrši g. 1919. i time
započimlje misijonarski život kat. Crkve megju ne-
vjernicima. G. 1221. sazove svu braću na skupštinu
u Asizu, na kojoj ih se sabra oko pet hiljada. On
ih onda razasla u razne krajeve svijeta. G. 1994.
primi na Alverni sv. rane, a 3. X. 1226. preda svoju
dušu Bogu u Porcijunkuli, blizu Asiza.

  

VEĆEV JAD.

Što se“to s Tobom zbilo, Prosjače Sveti ?

Kad smo najviše trebali primjera Tvoga -

i dobrih riječi za vukove, za ptice
i za sve živo i mrtvo ljudskog i živinskog roda
eda svu prirodu natopi
Hristova milošta
— 46 proljetni dažd što otvara usta
vječnog čeznuća
kad gorka žega raspuca zemlju
vapijuću za kapljom vode spasenja !
Ti nas ostavi same, Frančesko
odletivši ka nebu, otkle se niko vratio nije,
da te opet šestokrili Serafini
probodu nadzemaljskom slašću
Hristovih samrtnih patnja.
I dokle Ti, kO Apoštol Ivan,
na grudima propetog Boga Tvoga
slaviš ga slatkom pjesmom
Suncu i Mjesecu
Vasioni i Smrti: — ,dona nobis pacem!“ —
ne čuješ li naš vapaj : — ,Mir ! Mir!
daj nam ga vječni Sine vječnoga Oca!“ —
— A Ti jaukom prijekora bonog :
— Vas život svoj darovah
u ime Tvoje, Bože, *
| da Mir svane gdje je mržnja cvala.
_ Zašto se dakle toliko rastočilo krvi
uprkos stradanja Tvoga ! o
Zar ne vidiš mene, siromaška, +
da i sred rasplamćele slave SONO raja --

suši suze što s očiju mojih kriomice teku

Ke io i ti