Poštarina plaćona u gotovu.

DUBROVNIK, 18. oktobra 1927.

 

 

  

 

a
Br. 41. God. XI.
cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi svako Vlasnik - izdavač - urednik:
. etvrtka.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. g Č za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.

Uredništve i Uprava ked Dubr. Hrv. Tiskare.

 

 

Pojedini broj 1:50 Din.

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik ,

 

 

 

Ivan Evangjelist Dr. Krek.

U Subotu 8. tek. navršila se je prva desetgo-
dišnjica smrti velikog sina Slovenije, genija Jugosla-
vije — Janeza Evangjeliste Dra Kreka.

Učitelj i organizator velikog uma i širokog srca,
svestrano izobraženog duha neumorni radenik megju
najnižima postade Evangjelist svoga naroda!

Bogoslovac, socijolog i političar zatrtao je pre-
porodni narodni program ne toliko mrtvim slovom
koliko oživljujučim radom.

Svećenik Kristov uvijek u žrtvi samoga sebe
za subraću ljude, u neprestanom saobraćaju sa živo-
_ tom, u društvu seljaka, radnika i gjaka, preporagjao
je srca i duše njihove, odgajao novi red.

Životna mu zadaća i cilj: vremenita i vječna
| sreća naroda svog; opće dobrostanje u vidu života
: i vječnosti.

Pun ljubavi socijalne pravde pregne da pridigne

narod: zadrugarskom mišlju i institucijama prosvjetnom
akcijom, sccijalnim kursevima, staleškom kooperaci-
: jom i političkom organizacijom, — a sve na neobo-
\rivom temelju katoličkih načela.
I uspije !
: »Monumentalno, meprolazno djelo Dra Kreka
jest preporod slovenskog naroda odozdo gori i odoz-
gor doli, jest naš samosvojni seljak i naš svijesni,
socijalno probugjeni etički visoko stojeći radnik i
\ obrtnik, Jest naša idealna omladina, jest naša požr-
_tvovna, izgledna katolička inteligencija sa svećeni-
"kom na čelu, za kojom nam zavigjaju brača i tugjinci,

jest naša Slovenska pučka stranka kao predstavnica
slovenskog političkog htijenja i snovanja, jest nova,
\welika povjest Slovenaca u jugoslavenskoj narodnoj
državi ! — Tako uvodničar ,Slovenčev« od 8. tek. mj.
S Kamo sreće, da su ga svi Jugoslaveni poslušali
i prihvatili njegov nacrt Ustava: Ujedinjenja auto-
\nomistički uregjena Jugoslavija! Sigurno bi danas
(lenogo bolje stali, a neće nam biti dobro i do pravog
\zadovoljstva i napretka neće doći, dok se njegova
\oporuka ne ispuni !

Krekovu grandijoznost označuje još jedna činje-
ica : osim akademskih naslova, što ih je stekao sam
a slobodnom naučnom megdanu i osim poslaničke
asti, koju mu je poklonio narod, nije nikada nosio
ikakvih drugih časti i odlikovanja. Svećenik —
oktor. — narodni poslanik to je bilo sve, što je imao,
opet ne za sebe, nego za narod. Za sebe nije sa-
irao ni česti ni novca, pa niti u misli. To je osje-
ala omladina, to su osjećale narodne mase i zato
u imali u njega bezuvjetno povjerenje i slijedili ga,

I nijedno drugo zvanje nego svećeničko i nijed-
a draga vjera nego katolička nebi bila dala Ivana
'vangjelistu Kreka !

A kao brat i iskreni prijatelj dolazio je i knama
rvatima i učio nas kako da radimo. Slušali smo
a na prvom kongresu. hrvatsko-slovenskog katolič-
og gjaštva u Zagrebu g. 1907., a od'onda hrvatsko
atoličko narodno gjaštvo išlo je gotovo svake godi-
e. praznicima k njegovim socijalnim tečajevima
a sv. Joštu. |
Postade nam učiteljem i vogjom !

  

   
   
  
   
  
 
  
   
  
  
   
 
   

I poći čemo njegovim stazama šireći katolički
pokret da pridignemo naš narod na svakom polju
prosvjetnom, gospodarskom i političkom organizaci-
jom, da budemo na svome svoji!

Slava neumrlom učitelju i vogji Ivanu Evan-
gjelisti Dru Kreku !

 

Politički Glasnik“ o  starokatolicizmu.

Poznati beogradski javni radnik i urednik »Po-
ličkog Glasnika« g. Momir Nikolić, koji za sebe veli,
da je agnostik i nacionalista, osvrće se na izjave, što
ih je starokatolički biskup Marko Kalogjera dao »Po-
litici«. Nikolić prije svega konstantira ovu činjenicu :

»Cifre, koje g. Kalogjera daje o razvitku hrvatske
starokatoličke crkve, 31 župa i 45 sveštenika, ne me-
njaju nikoliko stvarnost, koju sam bio konstatovao :
daje ovaj pokret potpuno nemoćan prema katolicizmu ;
kao što je sa druge strane isključeno prevogjenje ka-
tolika u pravoslavlje, tako da se do jedne nacionalne
crkve može doći samo sporazumom sa Rimom. Uslovi,
od kojih Rim nikada neće odstupiti, od kojih ne može
odstupiti, a da se ne odrekne sebe, poznati su: pri-
matstvo i nepogrešnost rimskoga biskupa. Dakle, ili
treba predvideti mogućnost da srpska crkva primi ova
dva uslova, ili se odreći svake misli o jednoj nacio-
nalnoj crkvi. U ovom posljednjem slučaju, jedina ra-
zumska i istinski nacionalna politika, koja ostaje, to
je politika dveju nacionalnih crkava: podjedno dobri
odnosi i sa srpskom crkvom i sa Rimom“.

G. Nikolić o papi kao »italijanskom biskupu«
piše dalje:

»Ali gdje gospodin Kalogjera sasvim prestaje biti
ozbiljan, to je kada šefa najmoćnije internacionale po-
stavljene na dovoljno čvrste osnove, kada šefa crkve
toliko široko čovečanske, da nema zemlje ni naroda,
gde ona ne zapoveda mnogobrojnim duhovnim poda-
nicima, naziva ,italijanskim biskupom“. Papa je rim-
ski biskup, a to je nešto sasvim drugo. Isti karakter
ozbiljnosti ima i objašnjavanje celibata katoličkoga
svećenstva namerom Rima, da ga otugji od naroda,
kome pripada. Koliko g. Kalogjera mora biti rgjav
hrišćanin, kada ne razume, da ovde nije reč o otugji-
vanju od naroda, nego o oslobogjavanju od zemaljskoga.

I ovaj hrišćanski biskup sasvim degraduje hri-
šćanstvo, kada njegovu cikvu hoće da zasnuje na cilju
»bugienja narodne svesti“.
samo čoveka i u čoveku samo trag Boga. U tome je
njen prvo opštečovečanski i zatim božanski smisao.
Vezati hrišćansku crkvu za jedan narod i za zemalj-
ske ciljeve njegove, to je ubiti u njoj sve što je hri-
šćansko. Jedna takva crkva može biti korisna sa jed-
nog odregjenog zemaljskog stanovišta, ali time ona
prestaje biti sposobna za svoju pravu ulogu: da nas
sjedinjuje ne kao narod, (ma koliko ovaj ekvir imao
u stvarnosti moćnih prava da postoji), nego kao ljude,
i da nas vodi ne nekom zemaljskom dobru, ma ko-
liko ovo u tom redu bilo visoko, nego Bogu. I ništa
nije žalosnije za hrvatsku starokatoličku crkvu, nego
da se jednom njenu biskupu, i to u jednom agno-
stičkom i nacionalističkom listu, moraju davati lekcije
ove vrste. Ali ako se ovde stvari posmatraju samo so-
ciološki, g. Kalogjera je isto toliko rgjav sociolog ko-
liko je i rgjav hrišćanin.

Sociologija traži, da se priznaju sve potrebe, jer
ne priznati jednu potrebu, ne znači ukinuti je.  Brat-
stvo megju ljudima i njihova težnja za nebom spadaju
u osnovne i visoke potrebe društva. Zatim sociologija
traži da svaku funkciju vrši onaj organ, koji je za nju
najprirodniji. Staranje o nacionalnoj svesti pripada dru-
gim ustanovama, a ne crkvi. Hrišćanska crkva ima
svoju funkciju, koja se sastoji u njegovanju jedinstva
ljudskoga roda i božanskoga u čoveku. Dakle, spor
izmegju nas i g. Kalogjere nije u tome, što mi odri-
čemo potrebu bugjenja nacionalne svesti. Spor je samo
u tome, što on sve brka, dok mi svaku stvar postav-
ljamo na njeno prirodno mesto. Ako crkvi date ciljeve,
koji joj po prirodi stvari ne pripadaju, ona će prvo te
zadatke vršiti rgjavo, a zatim učinit ćete je nesposob-
nom za njenu prirednu funkciju, . koja će lako ostati

Hrišćanska crkva priznaje

zanemarena. Dvostruka šteta. I nikada nije bilo po-
trebnije, da hrišćanska crkva vrši svoju opštečovečan-
sku funkciju, nego u ovo doba raspaljenih nacionalizama.
Nacionalizmi su jedna istorijska stvarnost, koja
ima da se primi, i svakako da je isključeno vraćanje
jedinstvu kakvo je predstavljao hrišćanski svijet u sred-
njem veku. Ali nacionalizmi nisu zbog toga manje
bolno mesto.naše civilizacije, koja pod njihovim po-
retkom, gubeći svoje jedinstvo, gubi uslove života i
razvitka. Iznad necionalizama ostaje da ih ublažuje
i čuva zajednički osnov civilizacije samo hrišćanska
crkva sa svojom opštečovečanskom ulogom. Koliko
hrišćanska crkva bude ovu ulogu moćnije vršila, toliko
će civilizacija imati bolje izglede. Zato mi smatramo
za veliku nesreću današnju pocepanost hrišćanske cr-
kve osugjujući naročito Reformu, i pozdravljamo svaki
napor, koji stvarno vodi ponovnom ujedinjenju hri-
šćanstva. I toliko pre moramo osuditi jedan pokret,
koji ne samo slabi hrišćansku crkvu, uvećavanjem njeae
pocepanosti, nego je i odvraća, pridajući joj naciona-
lističke ciljeve, od njene opštečovečanske uloge.

Za proslavu jubileja g. conte Iva Vojnovića.

U subotu je u općin. vijećnici održan sastanak pre-
stavnika naših kulturnih pjevačkih i glazbenih društava,
te prestavnika vlasti i štampe, da rasprave uslove za
izvagjanje najnovije Vojnovićeve aktovke ,Čudo Sv.
Vlaha“ u kompoziciji Ma. Rogovskog. Premijera ove
oktovke imala bi se dati u Bondinom Teatru pri-
godom proslave Vojnovićevog jubileja. Poslije nego
je g. Dr. Knežević izložio pozvanim svrhu sastanka,
u ime g. Rogovskog pročitao je g. Dr. Dabrović pre-
vod govora, sa kojim kompozitor predaje djelo općini
u isključivo vlasništvo i pravo prikazivanja.

Govor glasi ovako :

Štovana Gospodo !

Želio sam ostaviti jednu uspomenu u tom pre-
lijepom Dubrovniku i tražio sam predmet, koji može
da odgovara za odnosno muzičko djelo.

Imao sam čast, da je Conte Ivo Vojnović — ve-
liki Vaš pisac, toliko visoko cijenjen kod nas u Polj-
skoj, kao i na čitavom svijetu — napisao tekst naročito
za mene, a to: priča o prvoj pojavi sv. Vlaha u
Dubrovniku i njegovo spašenje grada.

Pisao sam moju Misteriju naročito za Dubrovnik,
za mjesne izvršne sile — orkestre, zborove i soliste —
i danas tu moju Misteriju pod nazovom ,Čudo sv.
Vlaha“ imam čast da poklonim Dubrovniku, — gradu
vječnog sunca, — u dubokom štovanju, da poklonim
na isključivo vlasništvo i pravo izvagjanja ovog dijela.

Moja je vruća želja, da ovaj rad uzvisi tradici-
jonalno godišnje svetkovanje svetog Vlaha na trećeg
veljače, a da se izvrši prvi put na čast  pedesetgo-
dišnjice plodnog rada velikog dubrovačkog pisca
Conte Iva Vojnovića.

»Čudo svetog Vlaha“ izvršeno zajednički od svih
orkestara-i zborova Dubrovnika učinit će veliku ma-
nifestaciju u čitavom svijetu umjetničkom i patriotskom,
jer pobjedonosna obrana Republike prema Mlečanima
simbol je današnjoj obrani čitave Kraljevine prema Italiji,

Koje muzičke sile hoće da se skupe za izvedbu
tog djela na čast Dubrovnika — ne znam; svakako
cijelim srcem želim, da bar jedamput na godinu svim
muzičkim silama Dubrovnika zavlada jedna misao:
štovanje svetog Zaštitnika grada i manifestacija do-
brovoljno skupljenih sila pred vječitim neprijateljem.

Načelnik g. Dr. Skvrce primajući rukopis djela
g. Rogovskog izrazio mu je najdublju hvalu, nagla-
šujući zadovoljstvo, što ovaj dar gradu potiče od brata
Poljaka. Obećaje najveću moralnu i materijalnu pot-
poru općine za izvedenje ovoga djela, kojim je
proslavljeni auktor učinio najveću čast mašem gradu.

Zatim su raspravljene pojedinosti ove proslave,
koja bi se imala izvesti u prvoj polovici Decembra o. g.

 

 

Pravilno - varenje i rad u crijevima i dobar

apetit imati ćete uporabom ljekovitog specijaliteta

Figol. Proizvagja Ljekarna Dr. Bemelić Kesterčanek u
Gružu. Cijena boci Din. 35.—