Poštarine gplaćona u gotovu.
DUBROVNIK, 27. oktobra 1927. God. XI.
cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din, mjesečno. Izlazi svako etvrtka Vlasnik - izdavač - urednik:
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. g Č i g za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.
_ Uredništvo i Uprava: Kod Dubr. pir ibkare
Svetkovina Krista Kralja.
(Nedjelja 30. oktobra.)
Što je htio sveti Otac papa, kad je prošle go-
dine ustanovio tu svetkovinu ? Htio je da ona daje
nauk. U današnjem svijetu ima već velik broj ljudi,
koji neće da znadu za Boga i za Krista njegova,
Aoće da unište sve što je sveto i Božje u duši svakog
pojedinog čovjeka, u društvu ljudskom, u politici,
u znanosti, umjetnosti, ukratko, u čitavom ljudskom
šivotu. Protiv te lude i kobne težnje hoće sveti Otac
da nas sjeti, kako je za svakoga čovjeka i cijelo
ljudsko društvo potrebno priznati Boga, vjerovati
u Nj i slušati Ga. Svetkovina Krista Kralja ima da
svake godine napominje katolicima tu istinu.
No ovaj blagdan ima da bude ujedno naknada.
Zastupnici naroda i država na svojim sastancima
neće ni da se spomenu Onoga, koji je najveći dobro-
tvor roda ljudskoga, sramotno prešućuju slavno ime
našega Spasitelja. Zato treba da mi to više dovi-
kujemo svijetu Njegovo ime, Njegova prava, Njegovo
kraljevsko dostojanstvo i moć.
Krist je vječni kralj našega razuma; on
traži da mu podložimo svoj razum, da vjerujemo,
što kaže, jer je on Istina. (lv. 14, 6.) On je kralj
naše volje, treba da vršimo, što nam zapovijeda
sam ili po Crkvi. On je naš kralj, jer će nas on suditi.
Ako je Isus Krist kralj svakog pojedinoga čo-
vjeka, onda je on i Kralj ljudskoga društva.
Ono i nije drugo nego skup sviju ljudi. Isus je po
tom kralj obiteiji: on je naredio sakramenat že-
nidbe, on utvrgjuje zajednicu muža i žene i vlada
nad njihovim savjestima. On traži sa sebe dijete,
koje roditelji moraju da dadu krstiti i učiti istine
i dužnosti kršćanskoga života.
Isus je kralj općine, jer je ona sastavljena
od obitelji, koje živu u istom mjestu. I vlast pogla-
vara u općini, bili oni postavljeni ovako ili onako,
dolazi na kraju kraja ipak od Boga. I općina dakle
mora priznati i častiti Krista. Prema tome i rade
mnogi gradovi i općine širom svijeta, njihovi pogla-
vice sudjeluju kod vjerskih svečanosti, posvećuju se
Presvetomu Srcu ili mu podižu kip na javnom mjestu.
Isusje kralj države to više, što je vlast države
mnogo veća od vlasti općine i što država, ako se
na zlo služi tom vlasti, može kud i kamo više ško-
diti dušama. Država mora priznati i braniti prava
Božja i prava Kristova. Krivo misle i griješe, koji
hoće, da država ne bude ni za Krista ni protiv njega.
A istom oni, koji hoće, da država istjera Krista iz
obitelji, iz škole, iz sudnice i uopće iz javnoga Ei-
vota ; oni koji hoće da proturaju zakone protivne
kršćanskoj savjesti i pravima Crkve Kristove ! Kršćani
imaju pravo i dužnost, da se bore protiv takvih zakona.
Svetkovina Krista kralja ima nas poticati na
žilavi 1ad, da Isusu potpuno podložimo svoju dušu
weto kršćanski živući, da bez kukavičkog straha
tražimo poštovanje prema našoj vjeri i Kristu Kralju
državnim zakonima i svemu javnom životu.
lagdan Krista Kralja u prvom je redu potom blagdan
atolika muškaraca ; oni imaju da stanu kao jaka
Vojska Kristova uz svoga Kralja i bore se za Nje-
ovo Kraljevstvo. :
knfeencje katoličkom eniskogata 0. Zagre.
Katolički Episkopat Kraljevine SHS držao je u
agrebu svoje redovite godišnje konferencije, koje su
apočele 11. listopada, a svršile se 18. listopada.
| Iz konferencije poslani su brzojavni pozdravi Sv.
cu Papi Piju XI. u znak sinovske odanosti i Njegovu
eličanstvu Kralju Aleksandru I, u znak vjernosti. Iz
ima i Beograda stigli su odgovori, koji su saslušani
|dužnim počitanjem,
Predsjednik je najprije priopćio rješenja, koja su
igla na predstavke upravljene s prošlogodišnjih kon-
rencija, a zatim su referanti raspravljali o pitanjima,
ja su im bila povjerena, da ih prouče i obrade.
Pojedini broj 1'50 Din.
Osobita je pažnja posvećena Katoličkoj Akciji.
Savezno sa zaključkom biskupskih konferencija iz go-
dine 1926. podvrgnuta su reviziji: Pravila Središnjeg
Katoličkog Narodnog Saveza. Po tom je obavljena de-
finitivna redakcija: Poslovnika za Središnji Kat. Na-
rodni Savez, za Dijecezanski Katolički Narodni Savez
i za župska vijeća Kat. Narodnog Saveza. Pravila i
poslovnik će odmah biti predan u štampu, pak će se
nakon toga razaslati svim interesovanim organiza-
cijama.
Budući da je poradi bezobzirnoga provogjenja
agrarne reforme u Kraljevini SHS pretrpjela goleme
štete nesamo Crkva katolička nego i država, to je
episkopat imenovao posebni odbor, koji će poduzeti
shodne mjere, kako bi se sačuvala crkvena imovina.
Kako katoličko dušobrižno svećenstvo zapadnog
i istočnog obreda gotovo u svim krajevima Kraljevine
SHS živi u velikoj materijalnoj bijedi, to je episkopat
i s ovih konferencija upravio na ministarstvo vjera i
na ministarski savjet predstavku, u kojoj traži za sve-
ćenstvo sve ono, što je tražio i prošle godine.
Budući da se za vrijeme zasjedanja iznio na
kompetentnom mjestu u Beogradu prijedlog, po kom
se nainjerava smanjili budžet za katoličku Crkvu, to
je episkopat odlučno tražio od ministra predsjednika,
od ministra financija i ministra vjera, da ne umanjuju
budžeta, već da ga urede u smislu presdtavaka kato-
ličkog episkopata.
Članovi su konferencije s radošću primili na zna-
nje izvještaj predsjednikov, da je staroslovenski lati-
nicom transkribirani misal već tiskan i uvezan i da je
poznati slavista Dr. J. Vajs sveučilišni profesor u Pragu
imenovan začasnim kanonikom prvostolnoga zagrebač-
koga kaptola i stclnoga kaptola splitskog za zasluge,
što ih je stekao priregjivanjem toga misala.
I hrvatski se obrednik počeo tiskati. Kada bude
ovaj obrednik izašao, pristupit će se k izragjivanju
priručnog ili malog obrednika. Zato je od potrebe, da
svaka biskupija do budućih konferencija dostavi pred-
sjedništvu izragjene formulare, za koje želi, da ugju
u mali obrednik.
Kako se razabira iz izvještaja predsjedništva Hrv.
kat. katehetskoga društva u Zagrebu, ovo društvo sa
svem revnošću radi na tom, da se što prije dogotove
srednjoškolski udžbenici i zajednički katekizam.
U interesu vjerske obuke na srednjim školama
upravio je episkopat kraljevskoj vladi ove predstavke :
a) Predstavka na ministra socijalne politike radi
ukidanja vjerske obuke na zavodu za gluhonijeme i
na državnom centralnom sabiralištu siročadi u Zagrebu
b) Predstavka na ministra poljoprivrede i voda,
da se u poljoprivrednim školama uvede vjeroučna bu
ka, a u nižima zadrži.
c) Predstavka na ministra prosvjete, da se u VII.
i VIII. razredu sredijih škola cpet uvede dvosatna
sedmična obuka.
d) Predstavka radi madzora vjerske obuke u dr-
žavnim školama po crkvenim organima.
e) Predstavka na ministra prosvjete radi ukidanja
vjerske obuke u osnovnim školama.
i) Predstavka na ministra trgovine i industrije,
da se u dvogodišnjim trgovačkim i obitnim školama
uzede dvosatna sedmična obuka, a na trgovačkim aka-
demijama da se i dalje ostavi ekshorta i vršenje vjer-
skih dužnosti.
Na konferencijima je odlučeno, da se sastavi
permanentni odbor, koji će voditi brigu oko priregji-
vanja nacionalnog euharistijskog kongresa za katolike
Kraljevine SHS. i
Episkopat je zaključio, da treba potpomagati
društvo za šireuje vjere megju neznabožačkim naro-
dima, promicati apostolat sv. Ćirila i Metoda, uvesti
proslavu Materinskoga dana i osnovati odbor za zaštitu
javnoga morala kod središnjeg i kod dijecezanskih ka-
toličkih narodnih: saveza. :
Konačno su uzeti u pretres svi podnesci i spo-
menice, koje su stigle predsjedništvu bilo od korpo-
racija, bile od pojedinih lica.
Lisak Dubrovačke rvatske slikare (zast. I. po = Bio
ochopenhauer, Nietzsche, Wagner.
(U svezi s odnosnim predavanjem Dra Dvornikovića)
U čovjeku postoji prirodna težnja da dogje do
spoznanja istine. No ako pogledamo na razne filozof-
ske sisteme, što su u novo doba bili izneseni od raz-
nijeh velikijeh mislilaca, naći ćemo da megju njima
postoji taka opreka i taka grdna pometnja, da čovjek
može još i danas pitati s Pilatom: ,Što je istina?“
Evangjeoske riječi: ,Noge onijeh koji će te zakopati,
već stoje pred vratima“, mogle su se do sada primi-
jeniti na tvorce pojedinijeh filosofskih sistema. Za
Kant-ovom naukom o autonomnom razumu nadošla je
Fichte-ova tako zvana ,Ja — filosofija“, koja je za
čovječje ,Ja“ tvrdila, da je ono ,jedino božansko“, i
kao takovo stvaralac moralnog poretka u svijetu.
Schelling je htio nadvisiti subjektivni idealizam Kanta
i Fichtea i postaviti prirodu iznova u njezina prava.
On je prirodu označio objektivnim postojećim ,Ne ja“.
On je naučavao, da su priroda i duh, duša i tijelo,
identični. Pošto Schelling bješe proglasio da su ,Ja“
i ,Ne ja“ identični, uzeo je filosof Hegel kao temeljni
dogmat apsolutnu istovjetnost bivstva i misli, Dos-
pjetno i nedospjetno njemu je identično. On vidi u
svemu Boga. Priroda, duh ljudski a navlastito država,
to je njemu stvarni nazočni Bog.
Za tijem obožavanjem svijeta i države nastupio
je, kao prirodna reakcija, panteistički pesimizam Scho-
penhauera i njegove škole, prema kojemu svekoliko
zemaljsko bivstvovanje može imati izvor samo u jed-
noj velikoj pogreški otajstvenog svjetskog osnova
(Weligrund). Stoga je on cilj ljudskoga života formu-
lisao negativno, kao blaženstvo putem uništenja. Prema
nauci Bude, zadnji cilj čovjeka jest njegovo prelaženje
u ,Nirvanu“ umrivljenjem nagona za životom. Artur
Schopenhauer, razmatrajući bijedu i nevolju ljudsku,
dolazi do zaključka, da samo potpuno odricanje volje
združeno sa zanijekanjem nagona za životom donosi
oslobogjenje (Erlosung) i blaženstvo. Na to je Nietzche
dospio do zabacivanja svijeh vrednota, do onog po-
znalog ,Umwertung aller Werte“, dakle do tačke na
kojoj su stali prije nekoliko tisuća godina čuveni ,so-
fisti“ sa svojim radikalizmom. I tako se može reći da
nema niti jednog modernog filosofskog sistema, koji
bi se pokazao bio upotrebivim i tvrdo osnovanim.
Schopenhauer, jednako kao i Hartmann, opisali
su živijem bojama i potresnijem riječima nevolju biv-
stvovanja i svu bijedu ljudskoga života, koji je bez Boga,
bez nade, bez jednog izbavitelja. Oni su rekli istinu !
Već je Fichte rekao bio sam o sebi: ,Povijest
mojega misaonog sistema povijest je moga srca“. Isto
se ima reći o Schopenhaueru i Nietzsche-u. Ovaj pos-
ljednji kao da je mislio na sebe kad je jednom pisao :
»Kad god koji čovjek glasno govori protiv religije,
može se smjelo reći, da nije njegov razum, već da je
jedna strast preobladala njegovim vjerskim uvjerenjem.
Grešno življenje i čista vjera nepodnošljivi su i ne-
mirni susjedi“, (Biogr. I, str. 130.) Još je značajnije
njegovo priznanje: Ateizam bio je onaj, koji me je
Schopenhaueru priveo (,Eece homo“, 71). Koliko je
pak on trpio pod pustom prazninom svoga protukrš-
čanskog i protavjerskog naziranja, pokazuju njegove
vlastite potresne riječi: ,Der tolle Mensch“ (Frohliche