Poštarina plaćena u gotovu.
Br. 46.
DUBROVNIK, 17. novembra 1927.
God. XI.
Narodna Svijest
cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
mjesečno
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj 1:50 Din.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I, Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FI& — Dubrovnik,
Upravni sud u Dubrovniku.
+— Apel Dalmacije —
Član 102. ustava odregjuje, da će zakon odrediti
sjedišta upravnih sudova. Zakon o upravnim sudovima
kaže u članu 6, da će upravnih sudova biti koliko a-
pelacijonih sudova t. j. Viših Zemaljskih sudova. Mi
imamo u Dalmaciji apelacioni, dakle moramo imati i
upravni sud. Član 48. istog zakona veli, da upravni
sud u Dubrovniku postoji za Dalmaciju i Crnugoru.
Ovo se ne može mijenjati, ako se ne promijeni član
102. ustava. Dakle, treba promijeniti ustav, ako se hoće
| ukinuti upravni sud u Dubrovniku. Čekamo, da vidimo,
dali će vlada protiustavno odrediti ukinuće npravnog
suda u Dubrovniku.
Vlada ga misli radi štednje ukinuti i pre-
llujestiti u Sarajevo. Bilo bi protuustavno ukinuće
upravnog suda u Dubrovniku, ako se ne promijeni
član 102 ustava. Ako se taj član promijeni, onda se
može ukinuti upravni sud Dubrovniku. U tom slučaju *
zašto da se premješta u Sarajevo ? Kakav je to centar?
Čast Sarajevu, eli što nam pruža Sarajevo. Šta ima
Dalmacija u sudstvu s Bosnom ?
(| Jedini je Zagreb centar i kulturni i vrhovnog suda
[za Dalmaciju. Tu je vrhovni i kasacijoni sud za Dal-
|maciju, za svu Trojednicu, pak bi morao biti i upravni
\|sud. Tu su visoke škole, gdje bi suci bolje prolazili,
nego u gradu Sarajevu, U ostalom Zagreb je
glavni grad Trojednice Dalmacije, Hrvatske i Sla-
onije, pa u tem slučaju je opravdano, da upravni
sud pregje jedino u Zagreb, u koliko se odnosi na
almaciju, a poslovi Crnegore mogu preći na upravui
“lud Beograda ili Sarajeva, to prema želji Crnogoraca.
Korošec o situaciji.
Predsjednik Slov. Pučke Stranke Dr, Antun Kor
ošec dao je novinarima slijedeću izjavu o političkoj
ituaciji :
1 — Situacija _je normalna i stabilna i ne pred-
tigja se, da bi se skoro promijenila, Kod svih gla-
lanja u plenumu Narodne Skupštine i u odborima
lada raspolaže sa dvije trećine Skupštine.
| — Rekonstrukcije nijesu isključene ni kod jedne
Mlade i vrše se, ako to zahtjeva parlamentarna situacija
li svršavanje državnih poslova. Tako je i kod vlade :
Vukićevića. Ako bi se rekonstrukcijom još učvrstila
lituacija vlade u parlamentu ili ako bi se pokazala
)otreba druge podjele rada s obzirom na osobe go-
0vo niko ne bi bio protivan rekonstrukciji. Takav
kt rekonstrukcije ne bi promijenio sliku sadašnje vla-
e koalicije, nego bi je samo unutra kongolidovao
Megjutim, pitanje rekonstrukcije, nije aktuelno.
Što se tiče koncetracije, to je želja opozicionih
lranaka, kojima nije uspjelo ostvariti Blok cjelokupne
: ju zbog učestvovanja u državnim il ili ona
tli ma taj način da strmoglavi sadašnju vladu, jer
E: uspjela. sa osnivanjem bloka. Dosadašnje držanje
kod saziva svake nove Narodne Skupštine. Tek pošto
je prošao jedan mjesec, došli smo do toga da otpoč-
nemo sa normalnim radom. Uskoro će se viditi hoće
li opozicija da sabotira svaki pozitivan rad ili neće,
Ako opozicija hoće samo škandale i sabotažu kao do
sada, onda je svaka koncentracija suvišna, jer mi mo-
ramo narodu da damo pozitivan rad a ne uvijek ne-
kakve nove krize.
Parlamernat takogjer ne smije da postane bojište,
iz koga bi opozicija boljševizirala narod i zato će se
morati da nagju shodne odredbe, kako bi se sabotira-
nje parlamenlarnog rada onemoćilo promjenom po-
slovnika. Nezdrave pojave parlamentarizma treba uklo-
niti, da spasimo parlamentarizam. Škandalozni doga-
gjaji, koje je opozicija počela da sprovodi, ubijaju
ugled parlamenta u marodu i narod se pita da li dai
dalje teškim parama plaća parlamenat za škandale, koje
narod može besplatno da vidi u posljednjim seoskim
gostionicama. Sadašnja vlada želi da se protegne i na
Hrvate, ali razoran 1ad S. Radića mora da prestane.
Da li je uopće moguće, da bi se Radić promijenio i
da bi od ueuračunljivog Radića postao ozbiljan držav-
nik i pomirljiv saveznik ? Na fo pitanje mcže javnost
sama da odgovori. Sigurno je, da hrvatstvo nije krivo,
što Hrvati nisu u vladi. Kriva su lica, koja sada vode
poliliku hrvatskog naroda, a koja nisu sposobna i
voljna solidno i stvarno da rade. U. svakom slučaju i
sama pomisao na kakav antihrvatski kurs sadašnje
vlade apsolutno je isključen.
Prancusko-jugoslavenski ugovor sigurno ni u jed-
* nom dijelu naše države nije izazvao toliko zadovolj-
stva i srđdačnog veselja kao u Sloveniji . Sloveniji je
odahnulo i ona sada može da bude mirna. Mi, Slo-
venci, naročito smo zahvalni mudrosti našeg Kralja i
njegovog savjetnika ministra spoljnih poslova g. Ma-
rinkovića za ovaj pakt i čestitamo im na sjajnom us-
pjehu. Spoljno politička situacija na Balkanu i u Sred-
njoj Evropi toliko će se odteretiti, da možemo sada
sa još većim nadama da radimo na kulturnom i eko-
nomsknm razvoju naših unutrašnjih prilika, kao i na
ostvarenju srdačnih odnosa sa svim našim susjedima.“
Budizam.
U godinama što su pretekle svjetski rat razvila
se je bila u zapadnoj Europi, madasve u Njemačkoj,
jaka propaganda za tako zvani budizam, to znači za
nauku indijskoga monaha Bude (Buddha), koji je živio
krajem VI. vijeka prije Isukrsta. Ta je propaganda
doprla bila dotle, da ih se našlo, koji su u raznijem
budističkijem novinama pisali i na odnosnijem kongre-
sima već glasno govorili: ,Kršćanstvu je odzvonilo,
budućnost pripada budizmu !“
Protiv širenja te budističke religije, bolje reći
filozofije, ustala je bila jednodušno sva kršćanska ja-
vnost, kako katolička tako i nekatolička, u Njemačkoj
i drugdje; a sada je došao red na nas, da i mi kao
kršćani i katolici ustanemo, buduć da ono što je dosad
našoj široj javnosti bilo tek slabo ili nikako poznato,
počelo se je sada i u nas širiti, navlaš od kada je
poznati profesor Dvorniković inaugurirao svoju ,tur-
neju“ po Jugoslaviji, te u Spljetu i Sarajevu, uz veliku
reklamu izvjesnog novinstva, držao predavanja o Budi
i budizmu, u kojima je obasuo velikijem hvalama iu
indijsku filozofiju, koja da je i ,praktična filozofija
života“, a njezin začetnik da spada ,megju najveće
genije i titane čovječanstva“. ...!
Za nas je ovdje glavno to, da vidimo: da li se
uopće može ličnost i mauka toga ,velikog genija i
titana čovječanstva“ omjeriti s ličnosti Isusovom i nje-
govom naukom.
Otrag petnaestak godina, u vrijeme najjače budi-
stičke propagande u Njemačkoj, jedan njemački mje-
sečnik, koji stoji na kršćanskom osnovu, donio je bio
“ jedan dosta opširan i vrlo trijezan članak pod naslo-
vom: m/sus i Buda“. *? Iz toga članka zaslužuje da
prenesemo zadnji dio, koji u prijevodu glasi ovako :
1 Vidi o tome kritični članak preč. Dr. Josipa Carevića,
Boli je bio prisutan spljetskom predavanju (u , Jadranu“ od
22. prošl. listopada).
2 Pisac članka : R. Falke, u mjesečniku ,Der geisteskampi
der Gegenwart“ g. 1910. str. 103., 104.
»Kršćansivo je stupilo u duševnu borbu s budi-
zmom. Kako ono dokazuje svoju apsolutnost ? Je li
naše kršćanstvo samo jedna religija uz druge, koje su
svekolike jednako opravdane kao i naša, ili je kršćan-
stvo ona religija, ona istina, pred kojom sve druge
treba da se uklone kao: zablude? Zacijelo su sve
velike duševne struje nastale dopuštanjem ili propu-
štenjem Božijim, te imadu u osnovi svijeta svoje oso-
bito značenje. Priznati je i to, da u nekršćanskijem
religijama nije sve samo tmina, već da ima i jasne
svjetlosti. Božija istina svijetli i kroz prozore religijskih
sistema što su ih ljudi izgradili. No ipak je budizam,
isporegjen s kršćanstvom, velika zabluda! Samo
kršćanstvo apsolutna je religija. Dokazi za to ne stoje
u većerti broju njegovijeh pristalica, nego u ličnosti
Isusovoj, i u izbavileljnom djelovanju našega Spasitelja
na ljude. Do božijeg posinovljenja, do pokoja duše
s Bogom izmirene, koja stalno očekuje vječno blažen-
stvo, dovodi nas samo religija od Boga nam u Isusu
objavljena, a ne nipošto ateistički i nihilistički budizam.
Uzmimo oboje i oštro suočimo jedno s drugijem !
Buda je bio asket, koji je nakon raskošna života,
prekinuo sa svijetom; Isus je bio sin Božiji, ostajući
u nutarnjosti svegj sebi jednak, i razvijajući se k uvijek
većoj ljepoti i dici. Buda se je odstranio od ljudi, Isus
je stupio usred njih i ljubio je i najnevoljnije ljude.
Buda nije imao smisla ni sica za socijalne rane svoga
naroda; Isus je plakao nad svojijem narodom. Buda je
uraro u velikoj starosti od otrovana mesa, Isus je
umro na križu za grijehe svijeta. Indijski samotnik
vezao je bio obećanja svoje religije na monaštvo,
kome svak nije mogao pristupiti; Isus je proglasio
Vangjelje za sve ljude, ne vezavši svoja obećanja na
bilo koji stalež ili na koje zaslužno djelo, nego na
iskrenu vjeru. Buda je naučavao ateizam, Isus je svo-
jijem životom i smrti pokazao da je Bog ljubav i otac
naš. Budizam hoće da oslobodi čovjeka: od boli života
i uopće od života; Isus je osloboditelj od grijeha;
onamo treba da ličnost bude uništena, amo treba da
ona bude sačuvana za vječnost. Budizam hoće apso-
lutnu smit duše; kršćanstvo, maprotiv, vječni život.
Put i cilj jedne i druge religije diametralno su oprečni.
Budizmu je ljubav okov na život, kršćaninu je ljubav
život u Bogu i udjelotvorenje njegove volje. Zatuplje-
nje i indiferentizam zadnji su plodovi monaškog ži-
vota u budizmu, dok u kršćanstvu raste, jača i razvija
se personalnost sve do naličnosti savršenomu idealu
Isukrstu. Ondje vlada smrt, ovdje život i rastenje.
Kulturno stanje u budističkijem krajevima, lijeni život
neobrazovanijeh i zatupljenijeh monaha, propadanje
djelorednosti, slijepo vjerovanje u sablasti i demone, što
postoji kod svijeh budističkijeh naroda, dokazuje da
nije dobro stablo na kome taki plodovi dozrijevaju.
Od početka do kraja budizam nosi na sebi pečat
neprirodnosti; on i nije religija, već jedna etika radi-
kalnog nihilizma, koja dušu ubija. On nije drugo
nego pasivni patnički moral (Duldermoral), koji ubija
svaku radost života i zaustavlja svaki napredak. Baciti
se u maručaj budizma znači žrtvovati svoju zdravu
pamet maštanijama jedne metafizike nedokazive i pune
kontrakdicija, i pri tome uzeti prosjački štap, da se za
vazda odbiješ od svijeta i od svakog kulturnog na-
pretka. Nasljedovati religiju Isusovu znači postati mc-
raluo-religioznom ličnošću, punom života, koja već na
ovome svijetu uživa mir u združenju s Bogom.
Uzmeli se dobro pod oko sve što se je reklo, ne
može biti sumnje o tome, komu će pobjeda pripasti
— kaže pisac, završujući svoj članak.
Megjutim, dok je slavodobiće Isusova barjaka
više nego stalno, pita se: kako se je ipak mogao bu-
dizam uvući u kršćanske zemlje?
Ako se reče da je Schopenhauer sa svojijem pan-
teističkijem pesimizmom bio onaj koji je budizmu pri-
pravio ulaz u Evropu, teklo se je dosta, ali ne sve.
I drugi su uzroci tu djelovali. Ima, naime, budizam
i svojijeh simpatičnijeh strana. Njegova etika prividno je
1 Za Schopenhauera zna se daje nazivao budiste svojijem
drugovima po vjeri; u njegovoj sobi stajao je kip Bude, ,da
svak već pri ulasku može vidjeti ko vluda u ovijem svetijem
dvorima“, —