God. VII.
jena je listu 5. Din. mjesećno ;
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
ENIO (U REVE kod Dio Hrv. T sie
Papinski Nuncij u Dubrovniku.
Kako smo već javili, ovogodišnju proslavu
našeg slavnog zaštitnika sv. Vlaha, kad se
baš slavi 900 godišnjica prenosa glave Svečeve,
uzveličat će svojom prisutnošću papinski Nun-
cij za Jugoslaviju preuzvišeni gospodin Br.
Mermenegililo Peilegrinetii.
Program putovanja.
Visoki gost dolazi iz Beograda u Gruž
u Nedjelju dne 24 tek. januara jutrnjim vla-
kom u 6!/a s., te će reći tihu sv. Misu u do-
minikanskoj crkvi sv. Križa. Prije podne doći će
na Pile, odatle u stolnu crkvu, gdje će podi-
jeliti blagoslov.
Prva dva tri dana posjetit će vlasti, te
poglavitije crkve i samostane u gradu i pred-
gragju. U srijedu na 27 jan. — bude li lijepo
vrijeme, — otići će na Korčulu, Otok (Badiju)
i Orebiće, a vratit će se sutridan uvečer. U
petak, na 29 jan., otputovat će u Kotor i Ce-
tinje, odakle će se vratiti u Nedjelju ujutro,:
te će te Nedjelje, na 31 jan. u 10 s. reći tihu
sv. Misu na Grudi u Konavlima, a popodne
će posjetiti Cavtat i vratit se u grad.
U ponedjeljak 1. febr. reći će tihu sv.
Misu u crkvi Male Braće pred oltarom Gospe
Srca Isusova, aistog dama posjetit će Rijeku,
eventualno i Trsteno. Utorak na, Svijećnicu
misit će u crkvi sv. Vlaha, a popodne će dr-
žati prve pontifikalne Vespere u katedrali kao
i svečanu pontifikalnu Misu u istoj crkvi na
dan sv. Viaha, poslije koje će voditi procesiju
i prvi pronijeti iz katedrale glavu sv. Vlaha.
Po podne tog dana držat će pontifikalne Ves-
pere u crkvi sv. Vlaha.
Otputovat će natrag u Beograd sutradan
po blagdanu sv. Vlaha, na 4 febr., u 3 sata
popodne s vlakom od 4 s. iz o
Na putovanju pratit će ga beogradski ka-
nonik g Petar Vlašić.
* *o*
Njegova Preuzv. Mgr. Hermenegildo Pellegrinetti
rodio se u Camaioru, malenom mjestu kod Lucca u
Jtaliji, na 27. marta 1876. Pučku školu svršio je u
svom rodnom mjestu, a dijelom u nadbiskupskom sje-
meništu u Lucci, gdje je takogjer izučio filozofiju i
teologiju. Za svećenika bio je regjen u septembru g.
1898. Prvih godina svećeništva vršio je razne crkvene
službe u svojoj nadbiskupiji, a onda je otišao u Rim,
gdje je položio dvostruki doktorat: filozofije i kanon-
_skog prava.. Zadobio je tu takogjer diplomu u Diplo-
maciji i Paleografiji.
Nekoliko je godina bio profesor biblijskih nauka
i crkvene povijesti u nadbiskupskom sjemeništu u
Lucci, a osim toga bavio se proučavanjem jezika i do-
. kumenata civilnih i crkvenih arhiva. Izdao je više djela
kritično-povjesnih, pisao je o pobožnosti presv. Imena
Isusova, a preveo iz njemačkog na talijanski monu-
mentalno djelo u tri debela sveska glasovitog apolo-
gete Schanza: ,Apologie des Christenihums“. Zbog
svoga znanstvenog rada bio je imenovan članom raz-
nih Akademija u ltaliji. Posjeduje osobiti dar jezika;
osim materinskog talijanskog, te crkvenog latinskog,
_ razumije i govori dosta savršeno engleški, francuski,
jemački, grčki, ruski, poljski, slovenski kao takogjer
i hrvatski, a prilično španjolski i poruči da
sve europejske glavne jezike.
ja Soče. bili transportirani u Taliju, i to baš u
za inozemstvo 10 Din, mjesečno.
Za vrijeme svjetskoga rata, kad su Slovenci iz
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
telja i zaštitnika. On je s njima slovenski govorio, na
slovenskom ih jeziku podučavao 1 katekizmu i pro-
povijeđao_ im u crkvi, te ih tješio u svakom pogle edu.
Toga radi megju goričkim Slovencima
sa zahvalom i štovanjem spominje Pellegrinetlijevo ime.
Kad je g. 1918. sadašnji papa Pijo XI., onda
Mgr. Ahille Ratti, bio imenovan kao Apostolski Visi-
tator u Poljskoj, bio mu je dodijeljen za tajnika Dr.
Hermenegildo Pellegrinetti; a kad je u Varšavi bila
uspostavljena Nuncijatura, prvi Nuncij bio je sadašnji
papa, a za Uditora (pomoćnika Nuncijeva) Mgr Pelle-
grinetti. Kad je Ahille Ratti (sadašnji papa) bio ime-
novan Kardinalom i milanskim Nadbiskupom, vodio
je neko doba poslove Nuncijature u Varšavi Mer P€l-
legrinetti, dok nije bio imenovau sadašnji MNuncij u
Poljskoj Mgr. Lauri.
Kad se u proljeću god. 1922. uspostavila Apo-
stoiska Nuncijatura u Jugoslaviji, a već prije toga Mgr.
Ahille Ratti bio izabran papom, pod imenom Pije XI.,
imajući sv. Otac veliko povjerenje u svog.negdašnjeg
tajnika, povjeri njemu ovo važno mjesto u mladoj ju-
goslavenskoj državi. Istodobno s imenovanjem za Nun-
cija bio je Mgr. Pellegrinetli imenovan Nadbiskupom
Adanskim (u Maloj Aziji) te.kao takav posvećen od
državnog tajnika Ni. Svetosti, kardinala P. Gasparrija,
na 16 junija g. 1922. Malo nakon posvećenja došao
je u Beograd u svojstvu papinskog Nuncija i to baš
na dan slavenskih Apostola, sv. Ćirila i Metodija 5 jula.
Kroz ove tri godine, otkako je papinskim Nun-
cijem u Jugoslaviji, Mgr. Pellegrinetti stekao je opće
simpatije katolika i pravoslavnih zbog svojih odličnih
vrlina, koje ga rese, i diplomatske taktičnosti, kao i
zbog ljubavi prema našem narodu. I u koliko je ljubi-
mac“ sv; Oca Pape; te uživa gjegovo veliko povjereaje,
u toliko je takogjer veoma dobro vigjen i od naše
vlade, koja ga u velike cijeni zbog njegove diplomat-
ske spreme. Možemo slobodno kazati, da se baš vje-
štini i ugledu, što ga uživa Mer. Peilegrinetti, može
zahvaliti, da su tolika crkvena pitanja u našoj državi
sretno riješena. Napose je njegova taktična, ali i mu-
ževna riječ, puno važila u poznatom sporu sbog sve-
tojeronimskog zavoda posljednjih mjeseci.
Akoprem čovjek učen i u visokoj časti (obnaša naj-
više crkveno dostojanstvo u Jugoslaviji), Mgr. Pellegri-
još se i sada
/ netti je ipak pristupačan svakome, susrelljiv i mio, sim-
patična pojava, koja zaslužuje svako poštovanje. Kroz
ove tri godine, što je Nuncijem u Beogradu, razdijelio
je u razne dobrotvorne svrhe veliku svotu novca, koje je
pitao i dobio od Svete Stolice. Dobro nam došao!
Na uho gospodinu ministru prosvjete.
O pokušajima da se dubrovački Preparandij pot-
puno ,srbizira“, bilo je već govora u ovome i drugim
listovima. Sada pak rekao bih da je došao red na
mjesni Gimnazij, jer su, kako+čujem, poslane nove
tiskanice i katalozi, gdje je isti zavod nazvan , srpskim
Gimnazijem u Dubrovniku“, jezik označen srpskim,
latinica (u ime ravnopravnosti !) posve isključena,
a uvedena čirilica. A kao pezdanf svemu tome dolazi
ekavština, koju Beograd hoće da preko škola, kad ne
uspijeva preko knjiga i novina, nametne svijem Srbima
i Hrvatima, držeći se, valjda, ome riječi pokojnoga
Dragiše Stanoevića: ,Svi Srbi treba da pišu kako piše
Beograd“ — pa bilo i naopako !
Ali ni svi Srbi, a kamo li Hrvati, neće da pišu
sve onako kako hoće Beograd ! Dobar dio Srba i srp-
skih novina služi se još uvijek južnim (tačnije : sre-
dišnjim) književnim narječjem; a Hrvati, na usta
književnika Ivana Krnića, na izvjesnu poruku iz Beograda,
odgovaraju s otporukom : ,, Dužnost je svakog inteli-
gentnog Hrvata, da svoj jezi& piše onako, kako su
ga naučili Vuk Karadžić i Gjuro Daničić, pa na nji-
hovu osnovu Budmani, Maretić, Bošković, Broz, Ži:
vanović, Iveković i toliki drugi. Ovo je vojska, i,
priznat čete, u njoj dosta generala“. i :
_ S Hrvatima se, u ovome pogledu, slažu pogotovu
svi Srbi Crnogorci, bez razlike političkih stranaka, kao
i mnogi drugi Srbi s ovu stranu Drine: tako da, što
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
NE EI 6 NRAG Tiskare (zast. [. BP) — Dubrovnik
izdavač - urednik :
Antun FIe& —
Vlasnik -
Dubrovnik.
je meni poznato, nema niti jednog crnogorskog lista,
ni na Cetinju ni drugdje, koji bi se u tome povodio
za Beogradom ; a u zadnje vrijeme tri crnogorska po-
slanika, interpelacijom upravljenom na sadašnjeg mi-
nistra prosvjete gosp. Stjepana Radića, ustaše odlučno
protiv nametanja ekavštine, tražeći ,da se u zemljama
južnog dijalekta školski udžbenici za sve škole štam-
paju u tome dijalektu, i da se u istome djeca u ško-
lama poučavaju“. Uz to, oni traže, da se zabrane
izvjesni udžbenici, u kojim je iskrivljena povijest Crne-
gore, megju kojim nalazi se i ,lstorija Srba, Hrvata
i Slov.“ za osnovne škole“ od Rabrenovića. Ovo je
ona ista ,historija“, o kojoj sam ja iznio dosta opširan
prikaz u jednom od prošlih brojeva »Nar. Svijesti«, po
čem je svak mogao vidjeti za čim se ide, kad se
onake ,istorije“ davaju našoj djeci u ruke.
U svojoj interpelaciji crnogorski poslanici spo-
minju i Stojanovićeva ,lstoriju“. Ja taj udžbenik nijesam
imao zgode da vidim, ali mi kažu koji ga vidješe, da
u pogreškama i nađuvenosti nadmašuje _, istoriju“
Rabrenovićevu.
A kako stojimo s gramatikom ? Na mjesnom gim-
naziju, u prvom razredu, već na početku ove školske
godine (dakle prije nego su stigli gore pomenuti sa-
mosrpski i samoćirilski katalozi) bila je, na prijedlog
dotične gospogjice profesurice beogradkinje, istisnuta
Gramatika Arvatskog iliti srpskog jezika“ od Dra
Maretića, (u kojoj je već u samome naslovu naglašeno
jedinstvo. jezika), da bude zamijenjena , Srpskom gra-
matikom“ beogiadskog profesura Dra Stojanovića, u
kojoj se odmah na početku, na pitanje: Što je srpska
gramatika ?, odgovara, da je to ,nauška koja uči kako
se srpski pravilno čita i piše“.
Da se opravda istisnuće gramatike pomenutog
zagrebačkog akademika, navodi :se.kao razlog, da je
njegova gramalika odveć teška za djecu nižih razreda.
Ja, megjutim, me vjerujem da to može biti pravi
razlog, jer ako je djeci nižih razreda učenje po Mare-
tićevoj gramatici odveć teško, nije im nipošto lako
učenje ni po gramatici Stojanovićevoj, koja je sasvim
nepraktično razdijeljena na četiri osebne sveske po
jedna napose za svaki razred. A pak, ako je baš do
veće ili manje lakoće u učenju, ima, osim Maretićeve,
i drugih gramatika srpsko-hrvaiskog jezika, naročito
udešenih i zgodnih za niže školske razrede,. kao što
je n. pr. Divkovićeva, a za Preparandije i Liceje iz-
vrsna gramatika Dr. Florschiitz-a, sastavljena na os-
novu Maretićeve.
Prof. Dr. Maretić poznat je inače kao srbofil, al
za neku čeljad to je malo. Uza sve srbofilstvo, ima
ipak Maretićeva gramatika tri velika grijeha: prvi grijeh
tako zvani istočni“, jest. što dolazi iz Zagreba;
drugi grijeh, jer je pisana latinicom; treći grijeh, grijeh
neoprostiv, što je sastavljena po pravilima južnog di-
jalekta, koji su Gaj, Vuk i Daničić podigli na visinu
književnog narječja, na što.je Beograd uvijek režao,
pa i sada reži, i uvijek je gonio svoju, bez ikakva
obzira na složne zasliučke ostalih Srba i Hrvata u
ovome predmetu.
To su, eto, oni pravi razlozi! i zato je trebo-
valo da se Stojanovićeva srpska, bolje reći srbijanska
gramatika sa svojim srpskim jezikom, sa svojom ćiri-
licom, sa svojom ekavicom i sa svojim znatno razli-
čitim gramatičkim sistemom uvuče najprije u sve raz-
rede mjesnog Preparandija (naravski po želji i na pri-
jedlog dotičnih novih, kako se to kaže, učiteljskih sila),
pa onda i u prvi razred Gimnazija, da pak nastavi
svoj posao postepeno i u dalnjim gimnazijskim raz-
redima, dok Maretićeva gramatika ne bude iz Gimna-
zija sasvijem istisnuta onako kako je gramatika Dr.
Florschiitz-a bila istisnuta iz svih razreda Preparandija.
Jer zašto, pitam ja, da se Stojanovićeva srbijan-
ska gramatika uvodi u prvi razred gimnazija, ako nije
za to, da postepeno istisne sasvijem Maretićevu ? Zar
će djeca učiti gramatiku u prvom razredu po jednom.
sistemu, a u drugom razredu po drugomu ? U jednom
razredu da uče pravila istočnog, a ti 'drugom ;
južnog dijalekta? U jednom razredu podjelu
cija na jedan način, a u drugom na drugi? U