Br. 4 NARODNA SVIJEST sk. 3. igjela idu da crpre iz zajedničkog izvora. Diže se ažnji zastor i (6) divna plastična slika prikazuje : klon Angjela Božanskom Djetešcu. U pozadini se je angjeosko pjevanje: čas nebeskog uživanja! — astična slika isčezava a pojavljuje se (7.) angjeo janja (g.ca Bačkov) i angjeo Revnosti (g.ca Pizzi), da pjesničkom zanosu istaknu svoju misiju, što im je Sve- šnji odredio u čovječanstvu, a u Namjesniku Kristovu | zemlji najljepše izvršiše, jer zaloga imaju u raspetom istu. I dok idu, da obnove sile podno Križa prika- je se (8.) plastična slika: Isus na Križu. Potresan izor golgotske tragedije, interpretovan značajnim akor- ma turobne i osvježujuće pjesme iz pozadine. — ok nam se otimlje vidu elegija Kalvarije dolaze an- eli: (9.) Ljubav (g.ca Korper) i Svećenstvo (g.ca ira), prva da tumači razlog tragedije na Golgoli za eću ljudskog roda, koju Namjesnik Kristov širi svi- lom po njenoj drugarici: vječnom svećeništvu, Obe pak okreću k svom uzvišenom idealu, odakle crpe agu i dobivaju čar: (10.) plastična slika prikazuje : 2oskvrnuto začelu Djevicu megju angjelima — apo- liptičnu Ženu obasjanu suncem, kojoj je mjesec pod gama a na glavi joj zvjezdana kruna. Nešto veli- nstvena ! Pošto je plastična slika isčezla svi se an- eli sakupljaju i pozdravljaju apostolskog poslanika, na koncu mu kliču: Živio! — Svi su se prisutni vili ovoj krasnoj priredbi: koliko originalnoj pje- ičkoj zamisli i formi sa teološkim mislima toliko ličanstvenoj artisličkoj tehničkoj izvedbi, — Kao mali Imor iza ovog religijoznog djela služila je (11.) ,Se- nata“ od Menozzi, četveroručni komad na glasoviru veden dotjeranom spremom. — Drugi dio zabave o je patriotičan, prikazana je (12.) Naša Domovina, govorahu male gojenice: Jugoslavenskog Genija pi- ju redom sestre pokrajine naše države za svoju do- ovinu, a ona ističući lijepe odlike svih naših pokrajina že im, da su one samo dijelovi i grane jednog debla: Igoslavenskog. I ova je stvarca od veoma lijepog ekta. Nakon (13.) Gimnastičke igre sa zvončićima, ) je izvedoše gojenice zavoda, mala gojenica Pizzi eče (14.) Zahvalu. Tim je bila zaključena ova veoma pjela zabava. Preuzvišeni Monsignor veoma radostan lijeli svima svoj blagoslov, te najljepšim utiscima tavi ovaj odlični odgojni zavod. Odiazak za Korčulu i Orebiće. U Utorak ujutro na 8 s. Preuzv. Papinski Nuncij putovao je parobrodom Jadranske Plovidbe put Kor- le. Prate ga Msgr. Vlaho Barbić, mp. O. Augustin ničić, provincijal Franjevaca i preč. O. P. Vlašić, nonik beogradski. Kako je vrijeme da se ljepše ne de ni zamisliti, to smo više nego uvjereni, da je ček i na Korčuli i ma Orebićima bio impozantan. vraća se u naš grad u Srijedu 27. o. mj. sa paro- odom Dubrovačke Plovidbe. Dalnji program boravka Nj. Preuzvišenosti. U Četvrtak ujutro pregledava Moćnik, crkvu Isu- vaca i Domus Christi, a po podne ide u Gospe od losrgia i Lapad, U Petak ujutro na 9 s. kreće pa- brodom put Boke Kotorske. U Subotu će po svoj ilici poći autom do Budve, a uveče vraća se u Erceg- vi i tu noći. U Nedjelju ujutro kreće autom za Ko- vle. Na Grudi će čitati tihu sv. Misu. Poslije podne hodit će Čilipe i Cavtat. Uveče se vraća u grad, je će prisustvovati ,Večeri sv. Vlaha“ u katol. dru- u »Bošković«, U Ponedjeljak ujutro čitat će sv. su u crkvi Male Braće pred oltarom Gospe Presv. ca Isusova. Poslije podne pohodit će Rijeku i Trsteno. Excelfeq(. Iubilo cordis modulisque vocis Quas Tibi grates damus obsequentes, Sume iucundo hilarique vultu Inclyte Praesul. Illius enim Te vicem gerentem, Qui Petri cymbam regit super undas, En modo primum gestiens Rachusa Excipit ulnis. Summus en Pastor oneris fidelem Comitem legit voluitque Tecum Sacra supremi Capitis per Orbem Iura_ tueri. Nuntii munus peragens adeptum, Pergis excelsis meritis nitere Slavicae genti benefacta dicans Tramite tuto. Tu Pii sensus referens revelas, Quot graves curae feriant Hierarchum | Totius Orbis. populos foventem Munere Caeli. Sunt quidem lapsus merito dolendi Queis fugax mentes maculavit aevum, Ast Suas adsunt fugitura curas Pignora certa. En Ili sacrum famulatur agmen Praesulum, vastum iubilans per Orbem, Et Suo pronum referente Verum Pendet ab ore. Illius nutu populi catervae, Impigri senes iuvenesque laeti Cursitant Romam, celerant ad aras Tergere labes. | | | | | Književni sastavci. SEMINARIUM RAGUSINUM EXSULTANS Dom. Dom. MERMENEGIUOM PEKLEGRINETTI NUNTIUM APOSTOLICUM IN ADVENTU SUO EXCIPIT ET SALUTAT NONO KALENDAS FEBRUARII MCMXXVI — ito SAPPHICUM MINUS. | Quos parant reges populis tuendis Non pavent turbae gladios acutos, Dum Pii nutus tremebundus ultro Excipit Orbis. Ne rudes sectae pia cuncta perdant, Regna ne turbae quatiant rebelles, Obstat et vocis sonitu superbos Retrahit hostes. Signa sub Christi vocat Ille cultos Civium coetus simul et fabriles, Unica clamans homines beari Relligione. Gestiens omnes sociari Christo Admonet turbas, Via quae sequenda, Veritas quae sit stabilisque Vita Indice tuto. Pauper Ipse solio coruscans Prodiga stipe refovens egentes, Non dies IIli fluit ulla facti i Munetis expers. Dalmatae gentis, venerande Hospes, Sensaque nostra referas Parenti, Fida quem semper redamat Rachusa More perenni. Arbiter vitae, Blasio precante, Det Tibi Christus iuvenile robur, “Ut diu possis gratulante Petro: Munere fungi. Omen hoc nostrum superi secundent Cordis et grati pia vota sumant, Voce quae simul resonant in unum: Živio sretan ! republike, a osobito se za velike katastrofe istaknuo kardinal Barberini. Pape češće biraju za svoje posla- nike bilo daljnim bilo bližim vladarima dubrovačke poslanike i postavljaju ih na čelo raznim biskupijama. God. 1444, Senat opremi i predade papinom legatu dvije trireme. Kad zato dozna, poslije poraza slijedeće godine, sultan Murat, poveća Dubrovniku danak od 500 na 1000 dukata. God. 1446. dogje u grad kardinal Frano Con- dulmeri, papin legat, s brodovljem, koje se je vraćalo iz Helesponta. Republika ga lijepo dočeka. Došao je bio da preuzme novce, što“ su bili sakupljeni za rat na Turke. I poslije nekoliko se puta u tu svrhu sabi- ralo, no Dubrovčani su morali biti veoma oprezni. Papa Nikola V. god. 1453. opremi brodovlje u pomoć Carigradu, koje je zakasnilo, jer je grad pao prije dolaska brodovlja. Papin legat na tom brodovlju bijaše dubrovački nadbiskup Jakov Venerius. Godine 1459. šalju papi Piju IL. dvije trireme ne obazirući se na prijetnje sultana Muhameda. Kad je »condottiere« Sigismund Malatesta, koji je radi nepravde pribjegao u Dubrovnik, snovao kako da Turke povede na Italiju, umire ga i odvrate od nauma Dubrovčani, pa ih zato u velike pohvali velili papa Pijo II. Moglo: bi se nanizati još nekoliko činjenica, ali mislim da je dovoljno i ovo, da se uvjerimo koli su \srdačni odnosi vladali izmegju Kristovih namjesnika i slavne dubrovačke republike i kako je bilo pohvalno. i dostojno sa strane sadašnjih Dubrovčana, što su tako srdačno i veličanstveno dočekali preuzvišenog Mgra. Pellegrinetti, koji je kao službeni (papin posla- nik u našoj slobodnoj domovini počastio Dubrovnik ; svojom prisutnošću osobito ove godine, kad grad slavi -- obljetnicu dolaska Parčeve glave. Na taj način poka- = zali su svoje poštovanje i harnost prema ine SE čena i njezina sloboda ograničena. To je bio duh vre- mena i donekle se dade opravdati političkom obazri- vošću i izvanrednim $stanjem male republike, koja nije mogla s nikim da vodi otvorenu borbu. Ostavimo po strani privatni život nekolicine i političke ciljeve vlade te priznajmo bez okolišanja, da je bilo truleža u Dan- skoj, ali bi smo bili nepravedni, kad bi smo starim Dubrovčanima zanijekali živu kršćansku vjeru i sinov- sko poštovanje prema Isusovom Namjesniku, jer su to posvjedočili mnogobrojnim dokazima. Eto upravo, kad papu Siksta IV. mole god. 1473. da ih riješi izopćenja u pismu kažu da su pripravni dati bilo koju zado- voljštinu, što on odredi, jer u njemu vide Krista-Boga. U svojoj državi nijesu trpjeli inovjeraca te su istrije- bili iz Stona, Primorja i Konavala sve one kršćane, koji nijesu prianjali uz katoličku vjeru i koji nijesu priznavali primat Petrova nasljednika. Kad je zaprije- tila Luterova najezda god. 1545., Senat da očuva čistu vjeru, prihvati se kranjih sredstava. Isto tako, kad je onaj učitelj Talijan god. 1625. počeo da sije megju omladinom Kalvinov otrov. Ni republika nije imala kod Pape stalnog posla- nika no često je imala pouzdanika i agenta (Stijepo Gradi !l) obično kojeg prelata u Rimu, ali nebrojeno su puta njezini poslanici — osobito redovnici — prebro- dili Jadransko more, da pitaju pomoć i žastitu; da traže riješenje i savjet, da se potuže ili opravdaju. Obaviještavaju Papu o napredovanju i kretnjama Tu- raka i o stanju kršćana na Balkanu. Njemu se utječu, da ih uzme u zaštitu i umiri okolne inovjerne knezo- ve, Već god. 1473, spominje se kardinal-zaštitnik 1 Tako n. pr. god. 1473. i 1602 kad su smaknuta tri svećenika iz Lastova, i franjevac fra Jerolim Jeđupak isto iz Lastova. Kad su jednom 1660. obijesili dvije vještice, Stijepo Gradić im zamijera i preporučuje da o toinu šute, jer u Rimu ne bi to lijepo primili, ipak papa Hadrijan VII. obzirom na izvanredne like Republike, dopusti im da mogu prodavati Tur- na i oružje, ali u ograničenoj injeri. Za nesreće g. 67. i kad je okrutni Kara Mustafa zaprijetio državi, zne oči Dubrovčana obraćaju se najprije Papama. i pomažu za potresa; dopuštaju da se za gradnju Ine crkve upotrebi legat namijenjen svetoj kući u retu. Isto tako papinom dozvolom popravljene su i gragjene gotovo 'sve javne zgrade i kuće jednim elom pobožnih zaklada. Kad je god. 1494. zapri- ila pogibao Stonu, mole Papu neka im dopusti, da utvrde nekom pobožnom zakladom, odregjenom za adnju dumanjskog samostana. Papa Celestin III. omijeni zavjet engleškog kralja Rikarda god. 1192. korist stare dubrovačke katedrale. Često je papin slanik kod koje velike vlasti dubrovački zagovornik se republika njemu obraća za preporuku. A nadugo bih otišao, kad bih stao nabrajati du- vne milosti i povlastice, iskazane od papa Dubrov- Ku za njegovog tisućgodišnjeg opstanka. Nijesu pak ni Dubrovčani ostajali dužni; dapače pe u svojim pismima izjavljuju, da su zato toliko oni i blagodarni prema njima, jer hoće da nagrade hovu vjernost i odanost prema Petrovoj stolici i hovu ljubav i požrtvovnost prema katoličkoj vjeri. ubrovačka Republika divna je zgrada, koju je sazdao brovački genij. Kao gragja služio mu je slavenski i manski elemenat, a za cemenat upotrebio je rimo- toličku vjeru, Papa je bio najjači i najpouzdaniji injski čuvar te zgrade, Istina, kad i kad je bilo su- ba. i nekoliko je puta Papa izopćio dubrovačku adu osobito radi povrijeda svećeničkog imuniteta i lješanja u crkovne stvari.!) Mora se priznati, da su SR Ocu svih vjernika, koji je više puta miješali u crkovne poslove i da je Crkva bila sku- osobitu naklonost prema gradu sv. Vlaka.