Poštarina plaćena u gotovu. | Br. 16. DUBROVNIK, 20. aprila 1926. God. VIH. | bn Narodna $ vijest ljena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, | | PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. MEN i Uprava We pio M lljekare Izlazi svakog Utornika. IRO broj 1:50 Din. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ lea perojačje Hrvatske Tiskare (zast. I. Bk — Dubrovnik Vlasnik - urednik: Antun FI& — izdavač - Dubrovnik. perre tjepan Radić u borhi proti korupcije. Najnovija kriza beogradske vlade donijela nam je stupanje g. Radića sa ministarske stolice, potpuni Du KR koalicije. G. Radić je već započeo da baca irolu u narod, kako je on pao na pitanju suzbijanja rupcije. Tom parolom on će pokušati da učvrsti okolebane svoje pozicije u narodu, pa je potrebno, p i mi sa naše strane osvijetlimo, koliko je i kakav licaj imao g. Stjepan Radić u borbi proti korupciji. Cijeloj javnosti je veoma dobro poznato, da je o- zicijoni blok bio onaj, koji je prvi započeo energičnom cijom za suzbijanje korupcije u našoj državi. Poznato , da-je vlada Davidović-Korošec-Spaho, koju je pot- magala siranka g. Radića, optužila nekolicinu radi- Inih ministara zbog korupcije. Ona je spremala i aterijal za optužbu protiv g. Rade Pašića. Ona je la spremila i zakonski necrt za suzbijanje korupcije da je uspjela da dogje pred parlamenat, ona (si bila j zakonski projek u parlamentu i donijela. Ovu vladu, koja je uzela za bitni dio svoga pio- ama borbu protiv korupcije, srušio je g. Radić. I to ravo u momentu, kada se je imalo preći iz riječi djela. Tako, da se je u ondašnjim vladinim kru- vima dolazilo: do sumnje, da g. Radić radi u do- voru sa oriima, koje je imala da pogodi ova vla- na akcija. Došla je ,obznana“ i sve ono što je slijedilo za ome. I upravo u česu, kada se je u svim političkim ugovima očekivalo, da je konačni krah Pašićevog žima neizbježiv, g. Radić se javlja na političkoj po- inici, da spasava taj režim. On sklapa ,sporazum“ Pašićem, a nije možda slučajno najgorljiviji zago- rnik tog sporazuma g. Laza Marković, koji je od ade Davidcvić-Koroštc-Spaho bio označen kao glavni silac korupcije. I g. Radić osam i po mjeseci sjedi u vladi g. Pa- ća. Mirno sjedi sa ljudima, koje danas optužuje. ed masom hrvatskog gragjanstva i seljaštva on se balkonu svoje palače ljubi sa g. Radom Pašićem, ga pred ne punu godinu dana u »Domu« i nije na- vao drukčije već ,Krade“. O svim korupcijonističkim lima, koje sada iznosi, g. Radić je.sigurno i prije ao, a ipak ie šutio i sjedao u ministarskoj fotelji. Ali nadošla je interpelacija opozicije upućena vladi vodom strahovitih otkrića g. Dragiše Stojadinovića djelima g. Rade Pašića. I tek se je sada g. Radić šao u neprilici. Ostati u vladi g. Pašića, odobriti dikalne poglede na pitanje ove interpelacije, značilo je unijeti potpuno rasulo u redove svoje stranke, zna- čilo je raskid sa hrvatskim narčdom i svakim poštenim Hrvatom. Ako je g. Radiću ležao na srcu interes dr- žave, ako mu je bilo do iskrene borbe proli korupciji, nije trebao čekati interpelaciju opozicije. On je sam u vladi morao da postavi to pitanje. Ali g. Radić je shvatio borbu protiv korupcije kao jednu frazu, stra- načku parolu, kojom hoće ponovno da obmami hrvat- ske mase. Bojao se je, da mu opožicija ne ugrabi ovu popularnu parolu i unese zabunu u njegove mase. Govore nem, da je g. Radić morao da ide s ra- dikalima, da upozna svu njihovu koruptivnost. Ne, nije istina. Njihova koruptivnost je bila i prije dovoljno poznata. Dovcljno ju je osvijetlila svojim optužbama Davidović-Koroštc-Spahova vlada, Radić je svojom sa- radnjom toj korupciji produžio život. Nije dakle tačno, da je Radić uzeo u svoje ruke borbu protiv korupcije. Njemu se je ta borba namet- nula. On je nije htio, izbjegavao ju je, ali ma kraju je prihvatio tu boibu jedino u stranačkom interesu. Nećemo se nimalo s toga začuditi, ako se g. Radić, opet u stranačkom interesu, toj korupciji ponovo po- kloni. Ta to bi bilo potpuno u stilu avijalike. Iz katoličkog života u Beogradu i Srbiji. (Od našeg beogradskog izvjestitelja) 1. Megju katolicima u Šapcu. Na sjeverozapadu Srbije, uz rijeku Savu leži lijepo mjesto od 12.000 stanovnika, imenom Šabac. Tu je sijelo pravoslavnog vladike, velikog župana i mnogih drugih vlasti. Mjesto je važno sa strateškog gledišta; te su se u njemu ve- dile ljute borbe prošlog svjetskog rata. lma u njemu gimuazija i preparandija, a trgovina je znatna, jer je Šabac glavni grad bogate Mačve, žila kucavica sjevero zapadne Srbije. U novije doba ima tu i nekoliko ka- toličkih obitelji : profesora, činovnika, trgovaca, te onda priličan broj kat, vojnika i sluškinja. toličku naseobinu bilo je veliko veselje, što su mogli imati kat. službu Božju baš na Uskrsne blagdane ove gcdine. K njima je naime u tu svrhu otišao iz Beo- grada kenonik O. Krsto Belamarić i oba Uskrsna blag- dana držao im sv. Misu i propovijed kao i Uskrsnu pričest. Službu Božju vršio je u jednoj dvorani šabačke, prieparandije, koja je u tu svrhu bila lijepo iskićena. Za ukras privremenog oltara puno se zauzeo vrijedni profesor na preparandiji, odlični katolik Bijenjaš, Hr- vat redom iz Zadra. On se takogjer zauzeo i za pje- vanje crkvenih pjesama preko sv, Mise, a na harmoniju je svirao jedan pravoslavni Rus. Zaslužuje istaknuti Za tu malu ka-. lijepu pažnju i susretljivost. pravoslavnog vladike i pra- voslavnog šabačkog svećenstva, kojisu iz svoje crkve pozajmili svijetnjake sa svijećama a i trojica od njih bili prisutni na I. dan Uskrsa sv. Misi s mnogim dru- gim pravoslavnima, tako da je prostrana dvorana bila dupkom puna što katolika što pravoslavnih. Propovijed O. Belamarića ostavila je na sve ugodan utisak, a i cijela služba Božja, jer Bog zna, od kada se nije u Šapcu obdržavala kat, služba Božja. Katolici se puno vesele, što će im O. Belamarić i unaprijed bar jednom ili dva puta ma mjesec dolaziti, da govori sv. Misu i vrši druge obrede, a oni su se izjavili spremnim, da će čim prije nastojati, da se podigne, mala crkvica. 2. Na Mali Uskrs pjevao je u stolnoj crkvi u Beogradu svečanu Misu župnik kanonik Dr. Vagner i tom prigodom držao govor osobitim obzirom na ovo- godišnji uskrsni duhovni život katolički u našoj pri- jestonici. Istog dana rekao je sv. Misu s propovijegju u crkvi Velike Gospe beogradski Nadbiskup O. Rafo Rodić. 3. Imendan preuzv. g. Papinskog Nuncija, Dr. Hermenegilda Pellegrinetti proslavljen je na 13. aprila od beogradskih, katolika s izrazima osobitog štovanja prema tom visokom crkvenom dostojanstveniku, koji tako dično zastupa sv. Oca Papu u našoj državi i koji se toliko zauzimlje za procvat katolicizma u Srbiji, Apostolska Nuncijatura u Krunskoj ulici bila je toga dana brojno posjećena od svećenstva i raznih deputa- cija katolika i katolikinja, koji su Njegovej Preuzviše- nosti dubokim štovanjem i zahvalnosti prinosili svoje smjerne čestitke i želje, da ga dragi Bog još dugo uz- drži ma korist kat, Crkve. u Jugoslaviji. F. B. Trinajest-mjesečna godina. Pitanje kalendara ponovno je uskrsnulo uslijed akcije Lige Naroda, koja je pozvala na vijećanje zastup- nike rimsko-katoličke crkve, raznih pravoslavnih crkvi, anglikanske crkve. i kakvih stopedeset protestanskih crkava. Svrha savjetovanja imala bi biti, kako da se stalno ustanovi datum za Uskrs, mjesto da ostane pc- mični praznik, ovisan od punog mjeseca. Predlaže se, da bi Uskrs redovito pao na prvu ili drugu nedjelju aprila. Odbor Lige će se općenito zanimati i drugim re- formama kalendara. Mnogi oduševljeno podupiru plan, da.se godina podijeli u 13 mjeseci, od kojih bi svaki imao 28 dana. Na koncu zadnje sedmice decembra dodao bi se još jedan dan. Svake četiri godine dodao bi se jedan prestupan dan koncem juna. Promjenjeni kalendar, kako vele, mogao bi da počne već 1. janu- ara 1928., jer će tog dana biti nedjelja. Sveta Tereza u pariškom ,,Faubouryu““." Za najavljenu kontradiktornu raspravu o čudesima eie Tereze malog Isusa dvorana je ,Wagram“ puna. «pregradi Leo Poldes predsjeda i pozdravlja jednoga optuženih, gospogju Luciju Delarue- Mardrus, koja sjedi na desnu; nu on uzalud zove onoga, koji je činio isti zločin, da posveti knjigu svetoj Terezi etešca Isusa: -,Gajtane Bernoville ! Gajtane Berno- e!“ Drug — ,opluženik“ ne pojavlja se. Jedni tvrde, su ga vidjeli; drugi se pitaju nije li krivično (in tvumaciam) izočan. Lco Poldes, umoran cd vikanja, e riječ doktoru Vachetu, profesoru Škole Visokih cijalnih Nauka, koji ima odmeh:da odputuje, buduć pozvan u provinciju cd prijatelja vrlo teško bo- na. Doktor se Vachet ispričava, što ne može da : o malo riječi. On bi hotio da prikaže, kako se ara legenda i kako:se čisto ljudskim mehanizmom pojavama autosugestije, halucine cije ili, sasvim jedno- vno, simpatije tvori okolo razbcrite, blage, lijepe vojke atinosfera čudesa : 186, [sina je, da on, protestira proti bazilici o deradili i pesvelili - — a bez, sumnje bi a Nedavno su izašle“ dvije vrlo žanimijive knjige o sv. Te- iji, i to jedna od slavne spisateljice Lucie Delarue-Mardrus, im ovim knjigama, a na razni način uzveličava se čudotvorna ava SMEDE Svetiće malog Isusa iz Lisieux-a. Crkva se je“ — velion — a mogla“ da : bude, boljega ukusa; ali kako da se ča- » : znate spiritualističke pjesnikinje ali ne izrazite katolikinje, ruga od borbenog katoličkog: pisca Gaetana Bernovilla. U' sti Gospogjica Nebeska bez bazilike ? Lucija Delarue- Mardrus ima pravo, kad veli, da bi htjela da ona bude tako lijepa kao katedrala od Chartresa. Jedva je doktor Vectet bio svršio da govori, kad evo napokon Gajtana Bernoville. Svjetina mu bijaše zakrčila put. Leo Peldes ga predstavlja; on predstavlja i gospogju Delarue-Mardrus, ili, tačnije, on. predstavlja njihove knjige: ,Sveta Tereza Djetešca Isusa“ i Sveta Tereza iz Lisievxa“. A to mim pruža lijepo štivo lijepih stranica, Uistinu, takovi su .,zločini“ Predsjednik pita ,optuženike“ kako se dolikuje, da li imaju da što izjave prije preslušavanja svjedoka; malen se tih razgover razvija izmegju njih, 'a zatim gospogia Delarue-Mardrus izjavlja: ,Mi čekamo da budemo napadnuti !“ Svjedočanstvo doktora Van der Elsta daleko je od toga, da bude napadaj. On označuje čudesna ozdrav- ljenja i neočekivana zecijelenja organičkih povreda. On ih jasno odvaja od uspjeha psihoterapije (liječenja duha). Njegcvo je gledište sasvim realistično. On na- glasuje zehtjev načela (načelno tvrgjenje) doktora 'Va- cheta: ,Ja imam namjeru, da svedem čudo u čovječji 'okvi“. On, Ven der Elst, traži da tu ne bude dvolič- nosti u izrazima. — s Eto dobro stavljena pitanja. Tužitelji mcgu da se na to oslone. Ali doktorica Mandalijena Pelletier tvrdi, + da otac Tereze Martin budući bio vrlo pobožan, a nje- :zina majka buduć se odlikovala jednakcm pobožnošću, mala Tereza nije mcgla rego da postane sveticom iz čudesa dobrote, e Lisieuxa. Gospogja Pelletier govori o Terezinoj sušici i o njezinim ,halucinacijama“. Što se pak tiče čudesa, ona iznosi baš čudnu tezu. Da, ta su čudesa moguća Ali je ganuće ono, koje prede tkivo. Za sreću nas doktor de Becq dovodi do pravog pitanja. Upravitelj ureda liječničkih konstatacija u Lurdu osvijetljuje primjerima tezu doktora Van der Elsta, Pravo je čudo naglo ozdravljenje raka ma jetri, apso- lutno protivno svemu što se pozna u klinici, a to se je čudo dogodilo zagovorom sestre Tereze Djetešca Isusa. Doktor nam De Becq razvija svoje dokaze, čita. nam posvjedočenja, nadodaje svjedočanstva svjedočanstvima. Sve to ne uvjerava doktora Jaworskoga ; ovaj nam govori o kršćanstvu i o poganstvu, o pravima tijela i duše, o Freudovoj sublimaciji, o fenomenima metapsi- hičnim. On ne niječe mogućnost čuda, ali ga ne sma- tra svojinom Crkve. Evo oca Leonsa de Grandmaisona. Publika svraća osobitu svoju pažnju na ovoga Isusovca, proslavljenog istoričara i egzegete, bijelih kosa, visoka, tanka, koji se prvi put pojavlja pred publiku Faubourga. On iznosi katoličku nauku o čudesima. Crkva, daleko od toga da niječe čudnovate dogogjaje, koji su mogli da se dogode u drugim religijama, iznosi ih i proučava u svim svojim teološkim knjigama. Treba računati sa svim činjenicama. Ali jedna osamljena činjenica ne može da ima konvergentnu snagu duhovnih i materijalnih činjenica skupa uzetih, onakvu, kakva se vidi u spisku dogagjaja svete Tereze ili Lurdske Gospe.