Poštarina. plaćena u goto
Br. 20
ii
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Osvrt na naše unutrašnje prilike."
U članu 4. Ustava rečeno je, da su svi gragjani
pred zakonom ravnopravni. Dok u teoriji stoji tako,
u praksi slijedi obratno. Radikalna stranka preuzela je
kao tobože najjača politička stranka dominanini po-
ložaj u državi ; proizvoljno se nazivlje »državotvornom“,
vedri i oblači po svome ćeifu ; svoje pristaše bezob-
| zirno favorizira u svakom pogledu. Nijesu rijetki slu-
čajevi, da“$ u (državnim nadleštvima na istaknutim po-
ložajima vidimo namještene ljude bez ikakve kvalifi-
| kacije i moralno prejudicirane.
* Radikalna stranka u predratnoj Srbiji slovila je
kao ,elitna stranka“. Nakon rata postepeno je spala
na najniži nivea-u, okupivši oko sebe svakojake ele-
| mente, megju kojima u prvom redu spadaju korupci-
| jonaši. Interesantno je megjutim zabilježiti, da je pro-
šlih dana grupa vigjenijih članova radikalskog kluba,
koji su istovremeno narodni. poslanici, pod vodstvom
radikalnog prvaka g. Ljuba Jovanovića, našeg zemljaka,
| shvaćajući da u radikalnoj stranci treba otrijebiti ku-
| koli, odijeliti što je dobro od pokvarenog, istupila iz
radikalnog kluba i osnovala posebni radikalski klub.
Pašić ogorčen na smioni pothvat odmetnika, poslužio
se je starom metodom te dao izbaciti Jovanovića i nje-
gove pristaše iz radikalne stranke,
, Kad je opozicija uputila presjedništvu narodne
(skupštine interpelaciju, da se povede hitna rasprava o
erama Rade Pašića i nekih radikalskih ministara zbog
pljačke na štetu države, pri glasanju dotičnog predloga
u skupštini, bila je nažalost većinom glasova odbijena
hitnost, a prihvaćen predlog da se obrazuje odbor od
# 2). člana,. koji će: u roku od šest mjeseca ispitati afere
| Rade Pašića i ostalih. Napomenutom prilikom _Paši-
\ćeva okolina tražila je da u anketnom odboru za iz-
vigjenje koruptivnih afera, ugju samo oni prestav-
| nici, koje odredi Pašić, bojeći se da bi se u anketni
odbor mogao uvući koji prikriveni pristaša Lj, Jova-
novića. U rečenom odboru bili su od radikala delegi-
rani eksponirani Pašićevci, što znači profanisanje ak-
je protiv korupcije.
Naša. narodna skupština prestavlja najžalosniju
sliku što se može pomisliti, te se može mirne. duše
| ustvrditi, da je rad skupštine kroz ovo cijelo vrijeme
bio uistinu jalov. Gospoda narodni poslanici uopće
slabo pohagjaju skupštinske sjednice, većim dijelom
ilaze u partijske svrhe po svojim izbornim sre-
zovima, zanemarujuć glavnu dužnost da se brinu u
korist naroda. 4
*Od osobe izvan uredništva. f
arod
Cljena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Mješte da se mjesta ministara u svim resorima,
osobito u glavnim, pokrivaju sa stručnjacima i učenim
ljudima kao što slijedi u prosvijetljenim državama,
kod nas ta se mjesta pokrivaju isključivo po partij-
skome ključu, bez obzira da li je dotična osoba spo-
sobna ili ne za takovo mjesto. Radi toga nije čuda,
da se izdaju svakojaka i apsurdna naregjaja.
U raznim ministarstvima 18 ih na broju, ugnjez-
deno je čitavo jato svakovrsnih funkcionera, od naj-
više pa do najniže kategorije, S kojim probitkom sva
ta čeljad griju stolice, poslužuje kao majbolji dokaz,
da u Ministarstvu za socijalnu politiku ima 280.000
neriješenih invalidskih akata i pitanja, na koje se do
sada nije ni jednim slovom odgovorilo. U istinu pos-
tizavamo svjetski rekord u neradu naših ministarstva !
U ministarstvu za izjednačenje zakona takogjer
ništa se ne radi, već se postepeno proširuju na cijelu
državu odredbe, uredbe, itd., pregjašnje kraljevine Srbije,
U ministarstvu agrarne :reforme izragjuje se ne-
prekidno projekt zakona. za konačno regulisanje od-
nosa izmegju gospodara zemlje i kmetova, ali na ža-
lost ovo tako važno pitanje ostaje još svegi na mrtvoj
tački, a to obzirom na česte promjene i u tome resoru
dotičnih ministara, od kojih svaki ima različito mni-
jenje u predmetu, te što jedan napravi, drugi poništi.
Mjesto ministara financija do sada popunjavala
su se obično sa bankarskim direktorima, kojima ne
poričemo da će bit bili vrijedni u svojoj struci, ali
nijesu posjedovali stručnu financijsku spremu, kao i
ostala svojstva, koja su neophodno potrebita za vr-
šenje dužnosti na tako važnom mjestu. Ti ministri,
kao i oni u ostalim resorima, bili su partijski ekspo-
nenti, što je sve skupa zlokobno djelovalo na ure-
gjenje naših teško uzdrmanih financija. 'Baš zbog
glavnog motiva da takovi ljudi nijesu dorasli svome
zvanju, zapali smo u tešku privrednu i ekonomsku
krizu, iz koje nijesu kadri da nas iskopaju. Preko-
mjerni porezi, prirezi, takse, i t. d., koji madilaze is-
platnu mogućnost oporezovnika, doveli su narod do
prosjačkog štapa. Ostala je i dalje porezna nejedna-
kost, i još je povećana.
Izvor cijelog zla je u lošem državnom uregjenju,
tako da dolazimo do toga da jedni plaćaju a drugi troše,
Bezumno rasiplje se objeručke državni novac u
svakojake svrhe, uslijed čega od 72 miljarda, podi-
gao se je budget za 1926.—1927. godinu na 13 mi-
ljardi, što svakog misaonog zabrinjuje, jer bude li
ovako slijediti, bankrot je gotov.
Dok se s jedne strane razbaciva državni novac,
s druge činovničkoj raji još se ne isplaćuje razlika
izmegju starih i novih prinadležnosti.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke
NOE
God. VIII.
vijest
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FIeč Dubrovnik.
Hrvatske Tiskare (zast. I, Birimiša) — Dubrovnik
Povrijedom Saint-.Germanskog ugovora još se
penzionerima starog stila isplaćuju mirovine u kru-
nama, mješte u dinarima. Osim toga odmjerenje pen-
zija slijedi u vrlo sporom tempu, tako da proteku dvije
ili tri godine dok zanimaniku bude najposlije dozna-
čena penzija.
Kao sto se svagdano čuje i razabire iz novina,
vlada je najneuredniji platac, uslijed čega svak se
usteže da pristupi na kakvu javnu licitaciju, ili da
izvrši kakvu naručbinu, znajuć da mora beskrajno če-
kati dokle dogje do svog novca.
Loše financijsko stanje, korupcijonaške afere,
posve rgjava administracija, paitizanstvo, kronična iz-
mjena vlada, sve to teško potkopava ugled države,
i vjeru u istu, tako da se je skoro izjalovio pokušaj
da nam Amerika dade zajam.
Krajnje je vrijeme da se prestane sa dojakošnjim
škandaloznim postupkom. Treba dovesti na kormilo
vlade poštene, nesebične i nepristrane ljude, koji će
na korist ove naše narodne države posvetiti svoje naj-
bolje umne i duševne snage.
Iz katoličkog života u Beogradu i Srbiji.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja).
1. Jubilej su, Frana proslavit će se i u Beogradu
crkvenom | vanjskom svečanosti dojduće jeseni. U tu
svrhu — što se tiče vanjske svečanosti — obrazovan
je odbor, u kojem su: Dr. Pavle Popović, rektor beo-
gradskog sveučilišta, Dr. Tugomir Alaupović, bivši min.
vjera i sadašnji državni savjetnik, Dr. Ivo Andrić, taj:
nik na Ministarstvu vanjskih djela, O. K. Belamarić i
O. P. Vlašić, beogradski kanonici, Megju ostalim toč-
kama u programu je i svečana komemoracija u čast
sv. Frana na beogradskom svetičilištu sa predavanjima
o sv. Franu i o franjevcima, osobitim obzirom na rad
iranjevaca u jugoslavenskim zemljama.
2. Kao početak proslave jubileja sv. Frana osnovan
je u Beogradu na dan sv. Antuna ove god. Treći Red
sv. Frana, koji već broji lijepi broj članova muških i
ženskih, a danomice se novi prijavljuju. Osnivač jei
upravitelj O. P. Vlašić, Već su skupljeni obilni prilozi
za trećoredski barjak, koji će, nadamo se, biti nabav-
ljen i posvećen prigodom crkvene svečanosti u čast
700-godišnjice smrti sv. Frana. i
3. Korčulansko veselje u Smeđerevu. Na dan
sv. Ivana Krstitelja obavljeno je u Smederevu vjenčanje
mlade korčulanke g.ce Teodore Dominković sa gosp.
I. Zorzin iz Pole. Na pir su došli roditelji nevje-
stini iz Korčule, te braća i prijatelji iz Beograda i
Smedereva: čitava korčulanska kolonija u sjevernoj
Srbiji. Vjenčanje je obavio O. Petar Vlašić u kući
Kad se blažena Gospa prošetala priko Place.
si a A ipak, bilo je trenutaka u ovoj golemoj
manifestaciji, da muklo zaječiš ili da zaplačeš, jer vi-
djesmo nevidjeno: suze Dubrovnika! — i osjetismo
u iskru Ideala kako je preletjela sa trascedentalnih
ina i stresla ove naše otrovane duše današnjih ,,ne-
tnačkih dneva“,
Pa kad govorimo o čudesima ! zar je samo čudo
0 ako slijepac progleda, ako se šantavi uspravi, ako
šupljine iscrvotočenih pluća zacijele > A nije li čudo i
da srca, koja su do onog časa drhtala samo od pa-
anja i dizanja bankovnih valuta ili koja su spremala
mazdu svim onim, ,koji ne misle kao mi“, ili koja
1e osjećaju blagoslov našijeh starijeh mira, pa mora
kraja i hridi bez pokoja — nije li pravo čudo ve-
m da su se sva ta srca u jedan mah uzdigla na kri-
a oživjelih osjećaja ? I te kakvo čudo! — i više, i
lavnije, i svetije nego li iznenadno uživanje ozdrav-
enih udova. — A ta se superrealnost jučer realno
jela, dogodila, opipala u suzama, koje su bez stida
* Naš uvaženi i cijenjeni književnik gospar Ivo Vojnović
lodanio je pod ovim naslovom u zadnjem dvobroju (11.i 12,)
agrebačke , Jugoslavenske Njive“ od 26. Juna o. & JU
pravljeno g. doktoru Peru, koji ga je ,rentgenizovao“. Pismo
glavnom bavi utiscima primljenim prigodom veličanstvene
Tocesije, u kojoj se je kroz dubrovačke ulice dne 30. prošlog
ja triumfalno nosio čašćeni kip bl. Gospe Isusova Srca.
€ prenosimo iz toga pisma glavni dio; pun pjesničke
te. Op. uo i Gad,
_Vas Dubrovnik!...
tekle niz ušturena lica, u glasovima koji se zgrčiše da
ne zavrište od miline, u pritajenim dobrohotnim po-
gledima zaraćenih dobričina, koji se nakon tolikih
žučljivih i suvišnih borba sastadoše ispod onog kipa,
da protrnu od istog čara i od istog blagoslova.
Tisuće tih sitnih, sopstvenih čudesa polećeše u
suncu onog poslijepodneva zajedno s jatima čiopa —
dubrovačkijeh vječnijeh čuvarica! — te u svome tre-
perivom letu zaniješe sve skromne duše odbjegle iz
svojih tamnih golubinjih rupa, da krilatim vijencima
okrune Nju u prvoj njenoj šetnji poslije 50 godina
svetog tamnovanja a po istoj onoj Placi, kuda su pro-
lazili veliki ii mali ,aturi“ dubrovačke trilogije, pa
Frančezi, pa Austrijanci i napokon mi — mi gospo-
dari svog udesa, ujedinjeni u jednoj jedinstvenoj voj-
sci mira, čekajući da od tih tisuća malih čudesa us-
plamti ono jedno, jedino što smo čekali i jednom do-
čekali: — začetak našeg duševnog oslobogjenja. —
A taj čas uprav dogje, kad se na tamnim gotskim vra-
tima ,della Pieta“ naše drage crkve Male Braće, po-
javi Ona sama, Blažena Gospa!... Niko ne zaviče
! ali vas narod pade na koljena i jedva jedan šapat,,
kao vjetra u borima, poskorupi to more glava jed-
nom ježnjom slasti i straha u tihom vapaju: ,Ok
Gospo naša!“ — Četvorica zlatom okovanih begovskih
Župljana podigoše tada na ramena Vladaricu Duša i
“Ona se uputi, priko Place, na šetnju — a za njome
Eto ti, dokture moj, autentičnog, nepatvorenog,
svim krizmatima psihologije, sugestije i znanosti po-
tvrgjenog Čuđa, jer svi živi, u tren oka, osjetiše tada da
je Ideal postao život. — Tolika je njegova snaga bila!
— A Ona?... U tome duševnome potresu, ja
bjeh zaboravio na sebe i na svijet, pa i na božansku
prikazu preobraženog Grada, — da gledam samo Nju,
ne bih li pogodio što Oza misli i što osjeća... Ne
smij mi se, dokture! — Da! — Ona je živjela i živi
kao cvijet, kao draga slika, kao svaka nijema stvar
pomilovana i osvećena molitvama i suzama naroda. —
Pa zamisli samo koliko ih je, za ovijeh 50 godišta,
ugledala, onako sama, ondje uzdignuta na otaru, osvi-
jetljena duplijerima, okrunjena cvijećem, pokagjena
tamjanom, i u koliko se zjenica, živih i mrtvih, zagle-
dala i otkrila sve njihove jadne čežnje i bolove, koji
se uz trakove molitava penjahu, kao grozdovi gličinija,
sve do Nje ljubeći joj noge, ruke, lice i djetešce malo
na njenim grudima. — Jest! sve sam to vidio i razu-
mio u bljedoći tužnog joj posmijeha i u tajanstveno:
pogledu onih oči koje se zatvaraju kad je mu
mjernost vlastite milošte, a otvaraju u vidiku svih o
oči koje mole i onih koje gledaju a ne vjeruj:
Pa nijesi li vidio kako je bila problijed
u nadzemaljskom osjećaju da je.
i da je, dah života isklicao 1
duši
: ispunjene
e dubrovačke
33
e Ivo Vojnović.