Br. 28.

Du. N. Štuk.

identifikaciji ostrva ,,Melite“,
iz pogi. 27. ,Djela Apostolskih“.
(Odgovor Da. V. Medini.)

Moj veleštovani kolega preč. Dn. Vice Medini,
ašao se je potaknut, da se osvrne u podlisku broja
9, dubrovačke »Hrvatske Riječi« minule godine, na
moj prikaz pogledom na razglašenu kontroversiju o
identifikaciji ostrva »Melite«, na kojemu se je iskrcao,
iza sloma broda, Sveti Pavao Apostol na svome putu
u Rim. Spomenuti prikaz je izišao u brojevima 14.
15. i 16. zagrebačkog »Jugoslavenskog Pomorca« min.
godine, i ja sam u njemu zastupao mišljenje, da se

| je Sv. Pavao iskrcao na domaćemu ostrvu Mljetu,
kako je to u svoje doba dokazivao naš učenjak Gjor-
gjić, i drugi dubrovački pisci, a u novije doba blago-
pokojni biskup Palunko, protiv drugih stranih i do-
maćih pisaca, poimence protiv prof. R. Vimera, koji
drže, da se tu radi o Malti,
* i x

Gosp. kritičar kaže najprije, da je on već prije
dvije. godine imao prilike da ovu stvar prouči, i da
je iza prouke stekao uvjerenje, da se slom Pavlova
broda nije mogao dogoditi na Mljetu, nego na Malti,
i da to svoje uvjerenje ne može promijeniti ni sada,
nakou što je i dva puta pročitao ono, što sam ja
napisao. Zatim veli, da će se ukratko“, poradi ,po-
manjkanja vremena“, osvrnuti na moj prikaz i obra-
zložiti svoje mišljenje .u predmetu. Da pravo kažem,
ja sam se začudio, da je moj poštovani kolega, poznat
sa svoje temeljitosti u pisanju, uzeo tako na laku ruku
ovo važno i zanimljivo. historično-geograisko i hagi-
jografsko pitanje, i na nj se hotio da osvrne ukratko
a da nije pretresao bar glavne momente, pitanja i do-
kaze, te protu-dokaze jedne i druge strane; ta ova je
kontroversija i odveć mučna i zapletena, a da bi je
kogod mogao riješiti u nekoliko feljtonskih stupaca
jednoga političkoga lista.

Evo me «dakle, da odvratim na njegove primjedbe
u stvari.

I.

Primjedbe pogledom na vjetar.
1. Što se tiče primjedbe preč. Medini na moju
-eivrdnju,. da je onaj burni vjetar sjevero-istočnjak (NE),
ili po našu ,bura“, mogao potrajati, kako to obično
biva, najviše 4—5 dana, i da je iza toga sjevero-
istočnjak promijenio pravac, i to najvjerojatnije okre-
nuo na SE to tvrdim i sada, i za to se pozivljem na
pomorce i na druge marljive posmatrače vremena. No,
kako se čini, moj kuitičar regbi da, prema pučkom
govoru, identifikuje sjevero-istočnjak (buru) sa fra-
montanom (N); i tada priznajem, da ova može trajati
gdjekad i deset dana neprekidno; ali bura ne. No iz-
megju ta dva vjetra postoji znatna razlika.

2. Što moj kritičar kaže, da vjetar nije nikako
promijenio pravac ,kroz sve 13 i po dana putovanja,
jer da o tome izvjestilac sv. Luka ništa ne spominje ;
odgovaram, da taj čisto zegativni argumenat ne ima
dokazne vrijednosti, jer.je to izvjestilac mogao i ka-
zali i ne kazati; budući je njemu bio glavni cilj pre-
dočiti stradanja onoga Pavlova putovanja, a ne bilje-
žiti meteorološke promjene vremena.

3. Na primjedbu, da ima u nas slučajeva da ,Ši- >

lok“ duva gdjekada i za punih 15 dana, odvraćam :
,Šilok“ t. j. SE (jugo-istočnjak) ne traje nikada 15
dana neprekidno; već poslije nekoliko dana okrene
obično na ,južnjak“ (S = Ostro), ili na njugozapad-
njak“ (SW Libeccio), ili pak na »zapadnjak“ (W = Po-
nente); te tako i ovi vjetri kišljivi u običnom .se go-
voru krivo uzinilju za ,šilok“. Ovi vjetri obično za-
puhaju iza šiloka, te duvaju jedan ili dva dana, pa iza
njih redovito opet zapuha šilok; kako to zna svaki
primorac, koji se razumije u pravac vjetara. Prema
tome je prirodno, da svaki jedrenjak treba kod pro-
mjene vjetra da promijeni pravac plovidbe, te skrene
s prvašnjega pravca. Naročito su morali obrnuti pra-
vac stari pomorci, koji poradi neusavršenog jedrilja
uijesu mogli s brodom križati (laviren) protivu vjetra.
Da vjetar, koji je tjerao Pavlov brod nije trajao 15 dana,
koliko veli moj kritičar, evo mu potvrde od čuvenoga
egzegete A Lapide, koji tumačeći pogl. 27. ,Djela
'Apostolskih“
naglo promijeni, već i prema načelu : il violentum
durat. To isto kaže i egzegeta Van Steenkiste.

Ako pak moj cijenjeni kolega ne bi se ni ovim
o tome osvjedočio, evo mu posvjedočenje od kompe-

* Ovaj je odgovor imao izići još prije četiri mjeseca u
dubrovačkoj ,Hrvatskoj Riječi“, kojoj je bio poslan za uvr-
štenje ; ali nije mogao uči. poradi, drugoga gra

 

  
 

'\odgovor oduljio.

 

piše, da u olujama ujeiar često puta.

dlake oš nekoje primjedbe g. krilič

,NARODNA SVIJEST“

tenine osobe, koje isključuje svaku sumnju, G. S. Stival,
vrhovni nadzornik luka i ispitatelj plovidbenih znanosti
na: universitetu u Malti, na upit u stvari od strane
prof. Vimera, odgovorio mu je što slijedi: ,Queste
tempeste d' inverno soffiano forte da N. E. nelle vici-
nanze del Mare Adriatico, con atmosfera misla. Ma
scendendo nelle latitudini di Malta soifiano general-
mente dal E. S.E. per pili giorni, con atmosfera oscura,
la quale oifusca il sole & le stelle al navigante“.
Iz ovoga se posvjedočenja jasno izvodi, da, sjevero-
istočnjak, koji duva jednako i'na Jadranskom, Jonskom
i Kretskom području, mijenja pravac kad sigje'u širinu
Malte, t. j. od sjevero-istočnjaka okrene ua istok-jugo-
istočnjak (E. S. E).

Što pak g. kritičar veli, da greco levante (E. N. E.)
može puhati u stranama Krete ,u izvanrednim sluča-
jevima“ i preko 10 dana, nije ispravno, jer tako dugo

ne duva tamo greco-levante, već tramontana (N);
a to je nešto drugo.

4, Moj kritičar navodi, da pokaže nekakvu ana-
logiju sa putovanjem Pavlova broda, slučaj nekoga
Pelješkog broda, koji, kad. je prije 40 godina išao za
Hamburg, i stigao ma tako zv. Sondu englesku, bje
zaskočen od žestokog sjevero-istočnjaka (,bure“), koji
da je trajao punih 13 dana. (Taman kako i nazad
1859. godine za putovanja Pavlova broda !). Kad je
napokon prestala bura i ukazalo se sunce (tek poslije
13 punih dana l), ustanoviše tačku i nagjoše, da je za
rečeno vrijeme brod pošao ,nazad u derivi“ za blizu
500 pom. milja; jer, poradi sile vjetra i mora, nije
ostajalo drugo nego držati se s brodom ,a traverso“
i pustiti se na derivu, s provom okrenutom prema
NW, sa samo nešto malo jedara, tako zv. olujnih“,
toliko da bi se brod uzdržao suproć vjetru. — E, pa
dobro! Taj je dakle pelješki brod, držeći se ,a tra:
werso“, pošao u 13 dana nazad u derivi za 500 pom.
milja, kako, po pripovijedanju nekoga pom. kapetana
očevidca, navodi g. kritičar, ali u našem slučaju, dr-
žeći se ,a traverso, i tako idući nazad, brod Pavlov
nije mogao držati pravac NW, te je morao, mjesto
dospjeti na Maltu i prije trinaestog dana dospjeti sva-
kako na obalu Afrike. Ovo je barem svakomu jasno,
koji pogleda na geografsku kartu. Čudne li pak ana-
logije Pavlova sa pelješkim brodom, koji ima karte i
pomorske instrumente 19. stoljeća

5. Moj g. kolega veli dalje, da kad se je razbio
Pavlov brod, vjetar nije mogao da bude južno-istočni
ili južni vjetar, kako sam ja kazao; jer da šilok kod
nas ne donosi zimu već toplinu, a izvjestilac sv. Luka
pise, da je išao dažd, i bila zima, pa da su ih ostr-
vljani ogrijali. Ali svak zna, da i usred ljeta brodo-
lomcima, prokislim od inora i od dažda, može biti
potreba. da se ogriju poradi studeni, a kamo li ne
svrhom oktobra, ili prvom polovinom novembra, kad
je putovao sv. Pavao, pa bilo da je puhao i šilok.
Ako je pak puhao gjužnjak“ (Ostro = Sud), ili
jugo-zapadnjak“ = ,lebić“ (jer je brod i s ovim vje-
trima mogao dospjeti na Mljet); tada je po gotovo
vjetar imao biti studen. A: ,ostro“ ili ,lebić“ često
puta zapuhaju iza šiloka; kako to zna svaki motrilac,
koji se razumije u pravac vjetra. Zašto pak moj kriti-
čar spominje i ,mećavno vrijeme“ ne mogu da shva-
tim; jer ,mećava“ znači snijeg; a loga izvjestilac
nije zabilježio.

Ovim završujem ovaj podrobni i za većinu čita-
laca dosadni odgovor pogledom na vjetar; ali sam
ipak morao da odgovorim na sve kritičareve primjedbe
o vjetru, jer bi neupućeni u, pomorske stvari mogli
misliti, da je sve onako, kako kaže moj g. kolega,
koji se je volio uhvatiti ovoga argumenta, koji za me,
kako već istakoh u »Jug. Pomorcu«, ne ima za rije-
šenje kontroversije ama baš nikakove vrijednosti : na-
prosto zato, što niko ne može znati, koji su se vjetri
mogli izmijeniti u ono 13 i po dana Pavlova putova-
nja ili bolje lutanja po pučini, i kuda ih je vjetar
mogao potisnuti. Sve što se kaže prosto je nagagja-
nje, što ovdje slabo ili nikako ne pomaže. Zato i sma-
\ram uzaludnu svu onu pisaniju o vjetru pristalica
jednoga i drugoga mišljenja, izmegju kojih ima i ta-
kovih, kao što je egzegeta belgijski Van Steenkiste,
koji veli, da je brod Pavlov, jedreći s n»Durom“ iz
Krete put Malte, morao biti nagnut na desni bok!
Isto kako i g. profesor Vimer, koji nije prije ove pre-
pirke znao, kako sam priznaje, što je to nburdižat“
(laviren); ići ,a mezza nave“ i sl.; a ipak je hotio
da se, u polemici s blagop. Palunkom, uputi u raz«
glabanju o vjetru i plovidbi. Nešto slično bismo mogli
kazati i o nekim drugim mautoritetima“, na koje se
oslanja g. kolega, ali bi se pisanija i odveć otegnula.

6. Prije nego pregjem na drugi kriterij, 0 po-
dručju ,Adrije“ za dobe sv: Luke, osvrnut ću se ni
T ra, koje se nalaze |

  
    

rme:

dva posljednja stupca njegove kritike. On najprije veli,
da Vulgata netačno prevodi one grčke riječi teksta
podiagepojišvam Auody šv co& Ačgla“, 1 meni je poznato
da glagol čig6pw znači ,razbaciti tamo i amo“; ali
je ipak latinski prevodilac, koji zacijelo nije bio nika-
kav filološki cjepidlaka, mogao ga prevesti isto tako
tačno po smislu i sa ,ploviti“, te prevesti taj incisum
kako je i preveo sa: navigantibus nobis in Adria“.
Jer, ko će kazati, da se o svakom brodu, koji je olu-
jom ,bacan ili tjeran tamo i amo“ po moru, ne može
reči da ,plovi“? Kad pak sv. Luka piše ,dok ili za
urljeme kad četrnaeste noči plovijasmo (,bijasmo raz:
bacani“) po Adriji to treba shvatiti (u pretpostavci za
Mljet) tako, da su morali biti bacani olujom, jačom ili
manjom snagom;, najprije po Sredozemnom, pak po
Jonskom i zadnjih dana po Jadranskom moru, dok
su dospjeli do ostrva spasenja. Spominjući izričito
,Adriu“, zaključuje se sasvim prirodno i logično, da
je to bilo naše Jadransko More ; jer, da je izvjestilac
mislio o moru, koje se prostire izmegju Krete i Malte
koje bi se bilo u ono doba nazivalo ,Adrijom“, to bi
on bio na tom mjestu sasvim izlišno spomenuo. Na-
protiv se vidi, da sv. Luka to navlaš ističe, da tim
označi ono more, gdje se je nalazilo ostrvo, na ko-
jemu su se spasili, koje je (u slučaju Mljeta) u nje-
govo doba moglo biti poznato valjda samo nekim
učenijima. — Zgodno i logično ovdje pridodaje naš
Gjorgjić: ,Vel Lucas in descriptione insipienter Adriam
nomimavit; vel Adriam procul a Malta insula posuit.
Nemo nisi sacrilegus priori membro annuet veritatem . ..
Nonne irivola foret et irridenda hujusmodi supevacanea
atque importuna imculcatio 2“ (str. 96 njegova djela
u predmetu).

O značenju pak grčkoga genitiva apsolutnoga
ne treba da raspravljam, kad i sami g. kolega veli,
da se može prevesti i sa ,dok“ ili sa ,za vrijeme“ ;
pa što tada odlučuje ako na 11 drugih mjesta pogl.
28 ,Djela“ taj genitiv apsolutni treba prevesti sa
»pošto“ ili ,kad“; to nikako ne znači, da se u našemu
slučaju me može prevesti sa ,dok“ ili ,za vrijeme“.
Svak vidi, da su ovo proste filološke doskočice, a
ne argumenti.

ti.
Područje ,Adrije“ u davnini.

Glavni i odsudni kriterij za riješenje kontrover-
sije, o kojoj se radi, jest u ispravnom objašnjenju geo-
graisko-historijskog pitanja : što se je naime, u vri-
jeme kad je pisao sv. Luka razumijevalo pod na-
zivom ,Adrla“. Jer, kada bi se nepobiinim razlozima
dokazalo, da se je uistinu, u vrijeme kada je pisao
sv. Luka, onaj prostor mora izmegju Krete, Sicilije i
Afrike nazivao tim imenom, bilo bi pitanje riješeno ;
i svaki koji se bori samo za istinu, imao bi da po-
loži oružje i prizna, da se tu radi o Malti; ali, dok to
nije bjelodano dokazano, ne ima znanstvenog temelja,

da pristalice Malte zagovaraju svoju tezu. Naziv je:

, Adria“ za naše Jadransko more od davnina im pos-
sessiome, i treba vrlo jakih dokaza, da se dokaže
protivno.

Ovaj odsudni kriterij o moru, nije, kako mi se
čini, moj cijenjeni kolega dublje i samostalno proučio,
jer vidim iz njegova pisanja, da se je pri tome samo

oslonio na ,autoritete“, koje spominje, a najpače na _

onaj g. prof. Vimera. Ali da je on, neodvisno od au-
toriteta, veće ili manje znanstvene vrijednosti, pretresao
od sebe pojedine citate iz starih grčkih i latinskih

geografa i pisaca, koje je sa zamjernom strpljivošću i

marljivošću posabrao naš učeni Gjorgjić, a po njegovu
tragu. i blagop. Palunko, mislim, da on ne bi bio
onako apodiktički ustvrdio, da je prof. Vimeru uspjelo
očevidno dokazati, da su stari pisci nazivali mere iz-
megju Krete, Sicilije i Afrike ,Adrijom“. Prof. Vimer
uistinu se je trudio, da to dokaže, ali mu to nije ni
najmanje pošlo za rukom. Jedini autor, koji se može
navesti u prilog teze za Maltu, jest Ptolomej, koji je
pisao, da ,Adrija“ oblijeva Kretu sa zapadne stra-
ne“; no iz toga se ne dade zaključiti, da je on pro-
tegnuo taj naziv i na morski prostor Sicilije i Afrike.

Pa sve i da je, treba pripomenuti, da je on pisao.

  
 
  
 
  
  
  
 
 
  

oko god. 130 poslije Kr., dakle 70 godina poslije
nego je sv. Luka napisao svoje izvješće. Čemu da-
kle iznositi kao glavno i odlučno neko svjedočanstvo,
koje u sebi neima takove vrijednosti ? E

Mi naprotiv znamo iz starih atlasa, (isp. n. pr.
allas Piifzov i Reissov Bibel-Atlas), pa i školskih,
koje su takogjer izdavali autoriteti, da se je m:
prostor izmegju Krete i Sicilije zvao u davnini
Siculum ili Trinacrium“, a ono izmegju Sicilije i Afri
specijalnim nazivom ,Mare Libycum“ ; pak dalje p\
Krete i Male Azije , Mare internum“. Svaki ma:
zaliv u starini imao vo] teritorijalni naziv, ke