Br. 28. Du. N. Štuk. identifikaciji ostrva ,,Melite“, iz pogi. 27. ,Djela Apostolskih“. (Odgovor Da. V. Medini.) Moj veleštovani kolega preč. Dn. Vice Medini, ašao se je potaknut, da se osvrne u podlisku broja 9, dubrovačke »Hrvatske Riječi« minule godine, na moj prikaz pogledom na razglašenu kontroversiju o identifikaciji ostrva »Melite«, na kojemu se je iskrcao, iza sloma broda, Sveti Pavao Apostol na svome putu u Rim. Spomenuti prikaz je izišao u brojevima 14. 15. i 16. zagrebačkog »Jugoslavenskog Pomorca« min. godine, i ja sam u njemu zastupao mišljenje, da se | je Sv. Pavao iskrcao na domaćemu ostrvu Mljetu, kako je to u svoje doba dokazivao naš učenjak Gjor- gjić, i drugi dubrovački pisci, a u novije doba blago- pokojni biskup Palunko, protiv drugih stranih i do- maćih pisaca, poimence protiv prof. R. Vimera, koji drže, da se tu radi o Malti, * i x Gosp. kritičar kaže najprije, da je on već prije dvije. godine imao prilike da ovu stvar prouči, i da je iza prouke stekao uvjerenje, da se slom Pavlova broda nije mogao dogoditi na Mljetu, nego na Malti, i da to svoje uvjerenje ne može promijeniti ni sada, nakou što je i dva puta pročitao ono, što sam ja napisao. Zatim veli, da će se ukratko“, poradi ,po- manjkanja vremena“, osvrnuti na moj prikaz i obra- zložiti svoje mišljenje .u predmetu. Da pravo kažem, ja sam se začudio, da je moj poštovani kolega, poznat sa svoje temeljitosti u pisanju, uzeo tako na laku ruku ovo važno i zanimljivo. historično-geograisko i hagi- jografsko pitanje, i na nj se hotio da osvrne ukratko a da nije pretresao bar glavne momente, pitanja i do- kaze, te protu-dokaze jedne i druge strane; ta ova je kontroversija i odveć mučna i zapletena, a da bi je kogod mogao riješiti u nekoliko feljtonskih stupaca jednoga političkoga lista. Evo me «dakle, da odvratim na njegove primjedbe u stvari. I. Primjedbe pogledom na vjetar. 1. Što se tiče primjedbe preč. Medini na moju -eivrdnju,. da je onaj burni vjetar sjevero-istočnjak (NE), ili po našu ,bura“, mogao potrajati, kako to obično biva, najviše 4—5 dana, i da je iza toga sjevero- istočnjak promijenio pravac, i to najvjerojatnije okre- nuo na SE to tvrdim i sada, i za to se pozivljem na pomorce i na druge marljive posmatrače vremena. No, kako se čini, moj kuitičar regbi da, prema pučkom govoru, identifikuje sjevero-istočnjak (buru) sa fra- montanom (N); i tada priznajem, da ova može trajati gdjekad i deset dana neprekidno; ali bura ne. No iz- megju ta dva vjetra postoji znatna razlika. 2. Što moj kritičar kaže, da vjetar nije nikako promijenio pravac ,kroz sve 13 i po dana putovanja, jer da o tome izvjestilac sv. Luka ništa ne spominje ; odgovaram, da taj čisto zegativni argumenat ne ima dokazne vrijednosti, jer.je to izvjestilac mogao i ka- zali i ne kazati; budući je njemu bio glavni cilj pre- dočiti stradanja onoga Pavlova putovanja, a ne bilje- žiti meteorološke promjene vremena. 3. Na primjedbu, da ima u nas slučajeva da ,Ši- > lok“ duva gdjekada i za punih 15 dana, odvraćam : ,Šilok“ t. j. SE (jugo-istočnjak) ne traje nikada 15 dana neprekidno; već poslije nekoliko dana okrene obično na ,južnjak“ (S = Ostro), ili na njugozapad- njak“ (SW Libeccio), ili pak na »zapadnjak“ (W = Po- nente); te tako i ovi vjetri kišljivi u običnom .se go- voru krivo uzinilju za ,šilok“. Ovi vjetri obično za- puhaju iza šiloka, te duvaju jedan ili dva dana, pa iza njih redovito opet zapuha šilok; kako to zna svaki primorac, koji se razumije u pravac vjetara. Prema tome je prirodno, da svaki jedrenjak treba kod pro- mjene vjetra da promijeni pravac plovidbe, te skrene s prvašnjega pravca. Naročito su morali obrnuti pra- vac stari pomorci, koji poradi neusavršenog jedrilja uijesu mogli s brodom križati (laviren) protivu vjetra. Da vjetar, koji je tjerao Pavlov brod nije trajao 15 dana, koliko veli moj kritičar, evo mu potvrde od čuvenoga egzegete A Lapide, koji tumačeći pogl. 27. ,Djela 'Apostolskih“ naglo promijeni, već i prema načelu : il violentum durat. To isto kaže i egzegeta Van Steenkiste. Ako pak moj cijenjeni kolega ne bi se ni ovim o tome osvjedočio, evo mu posvjedočenje od kompe- * Ovaj je odgovor imao izići još prije četiri mjeseca u dubrovačkoj ,Hrvatskoj Riječi“, kojoj je bio poslan za uvr- štenje ; ali nije mogao uči. poradi, drugoga gra '\odgovor oduljio. piše, da u olujama ujeiar često puta. dlake oš nekoje primjedbe g. krilič ,NARODNA SVIJEST“ tenine osobe, koje isključuje svaku sumnju, G. S. Stival, vrhovni nadzornik luka i ispitatelj plovidbenih znanosti na: universitetu u Malti, na upit u stvari od strane prof. Vimera, odgovorio mu je što slijedi: ,Queste tempeste d' inverno soffiano forte da N. E. nelle vici- nanze del Mare Adriatico, con atmosfera misla. Ma scendendo nelle latitudini di Malta soifiano general- mente dal E. S.E. per pili giorni, con atmosfera oscura, la quale oifusca il sole & le stelle al navigante“. Iz ovoga se posvjedočenja jasno izvodi, da, sjevero- istočnjak, koji duva jednako i'na Jadranskom, Jonskom i Kretskom području, mijenja pravac kad sigje'u širinu Malte, t. j. od sjevero-istočnjaka okrene ua istok-jugo- istočnjak (E. S. E). Što pak g. kritičar veli, da greco levante (E. N. E.) može puhati u stranama Krete ,u izvanrednim sluča- jevima“ i preko 10 dana, nije ispravno, jer tako dugo ne duva tamo greco-levante, već tramontana (N); a to je nešto drugo. 4, Moj kritičar navodi, da pokaže nekakvu ana- logiju sa putovanjem Pavlova broda, slučaj nekoga Pelješkog broda, koji, kad. je prije 40 godina išao za Hamburg, i stigao ma tako zv. Sondu englesku, bje zaskočen od žestokog sjevero-istočnjaka (,bure“), koji da je trajao punih 13 dana. (Taman kako i nazad 1859. godine za putovanja Pavlova broda !). Kad je napokon prestala bura i ukazalo se sunce (tek poslije 13 punih dana l), ustanoviše tačku i nagjoše, da je za rečeno vrijeme brod pošao ,nazad u derivi“ za blizu 500 pom. milja; jer, poradi sile vjetra i mora, nije ostajalo drugo nego držati se s brodom ,a traverso“ i pustiti se na derivu, s provom okrenutom prema NW, sa samo nešto malo jedara, tako zv. olujnih“, toliko da bi se brod uzdržao suproć vjetru. — E, pa dobro! Taj je dakle pelješki brod, držeći se ,a tra: werso“, pošao u 13 dana nazad u derivi za 500 pom. milja, kako, po pripovijedanju nekoga pom. kapetana očevidca, navodi g. kritičar, ali u našem slučaju, dr- žeći se ,a traverso, i tako idući nazad, brod Pavlov nije mogao držati pravac NW, te je morao, mjesto dospjeti na Maltu i prije trinaestog dana dospjeti sva- kako na obalu Afrike. Ovo je barem svakomu jasno, koji pogleda na geografsku kartu. Čudne li pak ana- logije Pavlova sa pelješkim brodom, koji ima karte i pomorske instrumente 19. stoljeća 5. Moj g. kolega veli dalje, da kad se je razbio Pavlov brod, vjetar nije mogao da bude južno-istočni ili južni vjetar, kako sam ja kazao; jer da šilok kod nas ne donosi zimu već toplinu, a izvjestilac sv. Luka pise, da je išao dažd, i bila zima, pa da su ih ostr- vljani ogrijali. Ali svak zna, da i usred ljeta brodo- lomcima, prokislim od inora i od dažda, može biti potreba. da se ogriju poradi studeni, a kamo li ne svrhom oktobra, ili prvom polovinom novembra, kad je putovao sv. Pavao, pa bilo da je puhao i šilok. Ako je pak puhao gjužnjak“ (Ostro = Sud), ili jugo-zapadnjak“ = ,lebić“ (jer je brod i s ovim vje- trima mogao dospjeti na Mljet); tada je po gotovo vjetar imao biti studen. A: ,ostro“ ili ,lebić“ često puta zapuhaju iza šiloka; kako to zna svaki motrilac, koji se razumije u pravac vjetra. Zašto pak moj kriti- čar spominje i ,mećavno vrijeme“ ne mogu da shva- tim; jer ,mećava“ znači snijeg; a loga izvjestilac nije zabilježio. Ovim završujem ovaj podrobni i za većinu čita- laca dosadni odgovor pogledom na vjetar; ali sam ipak morao da odgovorim na sve kritičareve primjedbe o vjetru, jer bi neupućeni u, pomorske stvari mogli misliti, da je sve onako, kako kaže moj g. kolega, koji se je volio uhvatiti ovoga argumenta, koji za me, kako već istakoh u »Jug. Pomorcu«, ne ima za rije- šenje kontroversije ama baš nikakove vrijednosti : na- prosto zato, što niko ne može znati, koji su se vjetri mogli izmijeniti u ono 13 i po dana Pavlova putova- nja ili bolje lutanja po pučini, i kuda ih je vjetar mogao potisnuti. Sve što se kaže prosto je nagagja- nje, što ovdje slabo ili nikako ne pomaže. Zato i sma- \ram uzaludnu svu onu pisaniju o vjetru pristalica jednoga i drugoga mišljenja, izmegju kojih ima i ta- kovih, kao što je egzegeta belgijski Van Steenkiste, koji veli, da je brod Pavlov, jedreći s n»Durom“ iz Krete put Malte, morao biti nagnut na desni bok! Isto kako i g. profesor Vimer, koji nije prije ove pre- pirke znao, kako sam priznaje, što je to nburdižat“ (laviren); ići ,a mezza nave“ i sl.; a ipak je hotio da se, u polemici s blagop. Palunkom, uputi u raz« glabanju o vjetru i plovidbi. Nešto slično bismo mogli kazati i o nekim drugim mautoritetima“, na koje se oslanja g. kolega, ali bi se pisanija i odveć otegnula. 6. Prije nego pregjem na drugi kriterij, 0 po- dručju ,Adrije“ za dobe sv: Luke, osvrnut ću se ni T ra, koje se nalaze | rme: dva posljednja stupca njegove kritike. On najprije veli, da Vulgata netačno prevodi one grčke riječi teksta podiagepojišvam Auody šv co& Ačgla“, 1 meni je poznato da glagol čig6pw znači ,razbaciti tamo i amo“; ali je ipak latinski prevodilac, koji zacijelo nije bio nika- kav filološki cjepidlaka, mogao ga prevesti isto tako tačno po smislu i sa ,ploviti“, te prevesti taj incisum kako je i preveo sa: navigantibus nobis in Adria“. Jer, ko će kazati, da se o svakom brodu, koji je olu- jom ,bacan ili tjeran tamo i amo“ po moru, ne može reči da ,plovi“? Kad pak sv. Luka piše ,dok ili za urljeme kad četrnaeste noči plovijasmo (,bijasmo raz: bacani“) po Adriji to treba shvatiti (u pretpostavci za Mljet) tako, da su morali biti bacani olujom, jačom ili manjom snagom;, najprije po Sredozemnom, pak po Jonskom i zadnjih dana po Jadranskom moru, dok su dospjeli do ostrva spasenja. Spominjući izričito ,Adriu“, zaključuje se sasvim prirodno i logično, da je to bilo naše Jadransko More ; jer, da je izvjestilac mislio o moru, koje se prostire izmegju Krete i Malte koje bi se bilo u ono doba nazivalo ,Adrijom“, to bi on bio na tom mjestu sasvim izlišno spomenuo. Na- protiv se vidi, da sv. Luka to navlaš ističe, da tim označi ono more, gdje se je nalazilo ostrvo, na ko- jemu su se spasili, koje je (u slučaju Mljeta) u nje- govo doba moglo biti poznato valjda samo nekim učenijima. — Zgodno i logično ovdje pridodaje naš Gjorgjić: ,Vel Lucas in descriptione insipienter Adriam nomimavit; vel Adriam procul a Malta insula posuit. Nemo nisi sacrilegus priori membro annuet veritatem . .. Nonne irivola foret et irridenda hujusmodi supevacanea atque importuna imculcatio 2“ (str. 96 njegova djela u predmetu). O značenju pak grčkoga genitiva apsolutnoga ne treba da raspravljam, kad i sami g. kolega veli, da se može prevesti i sa ,dok“ ili sa ,za vrijeme“ ; pa što tada odlučuje ako na 11 drugih mjesta pogl. 28 ,Djela“ taj genitiv apsolutni treba prevesti sa »pošto“ ili ,kad“; to nikako ne znači, da se u našemu slučaju me može prevesti sa ,dok“ ili ,za vrijeme“. Svak vidi, da su ovo proste filološke doskočice, a ne argumenti. ti. Područje ,Adrije“ u davnini. Glavni i odsudni kriterij za riješenje kontrover- sije, o kojoj se radi, jest u ispravnom objašnjenju geo- graisko-historijskog pitanja : što se je naime, u vri- jeme kad je pisao sv. Luka razumijevalo pod na- zivom ,Adrla“. Jer, kada bi se nepobiinim razlozima dokazalo, da se je uistinu, u vrijeme kada je pisao sv. Luka, onaj prostor mora izmegju Krete, Sicilije i Afrike nazivao tim imenom, bilo bi pitanje riješeno ; i svaki koji se bori samo za istinu, imao bi da po- loži oružje i prizna, da se tu radi o Malti; ali, dok to nije bjelodano dokazano, ne ima znanstvenog temelja, da pristalice Malte zagovaraju svoju tezu. Naziv je: , Adria“ za naše Jadransko more od davnina im pos- sessiome, i treba vrlo jakih dokaza, da se dokaže protivno. Ovaj odsudni kriterij o moru, nije, kako mi se čini, moj cijenjeni kolega dublje i samostalno proučio, jer vidim iz njegova pisanja, da se je pri tome samo oslonio na ,autoritete“, koje spominje, a najpače na _ onaj g. prof. Vimera. Ali da je on, neodvisno od au- toriteta, veće ili manje znanstvene vrijednosti, pretresao od sebe pojedine citate iz starih grčkih i latinskih geografa i pisaca, koje je sa zamjernom strpljivošću i marljivošću posabrao naš učeni Gjorgjić, a po njegovu tragu. i blagop. Palunko, mislim, da on ne bi bio onako apodiktički ustvrdio, da je prof. Vimeru uspjelo očevidno dokazati, da su stari pisci nazivali mere iz- megju Krete, Sicilije i Afrike ,Adrijom“. Prof. Vimer uistinu se je trudio, da to dokaže, ali mu to nije ni najmanje pošlo za rukom. Jedini autor, koji se može navesti u prilog teze za Maltu, jest Ptolomej, koji je pisao, da ,Adrija“ oblijeva Kretu sa zapadne stra- ne“; no iz toga se ne dade zaključiti, da je on pro- tegnuo taj naziv i na morski prostor Sicilije i Afrike. Pa sve i da je, treba pripomenuti, da je on pisao. oko god. 130 poslije Kr., dakle 70 godina poslije nego je sv. Luka napisao svoje izvješće. Čemu da- kle iznositi kao glavno i odlučno neko svjedočanstvo, koje u sebi neima takove vrijednosti ? E Mi naprotiv znamo iz starih atlasa, (isp. n. pr. allas Piifzov i Reissov Bibel-Atlas), pa i školskih, koje su takogjer izdavali autoriteti, da se je m: prostor izmegju Krete i Sicilije zvao u davnini Siculum ili Trinacrium“, a ono izmegju Sicilije i Afri specijalnim nazivom ,Mare Libycum“ ; pak dalje p\ Krete i Male Azije , Mare internum“. Svaki ma: zaliv u starini imao vo] teritorijalni naziv, ke