Br. 32.
Narodna S
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 10. augusta 1926. God. VII.
Cijena je listu 5. Din. mjesečno ;
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Mehico docet!
Nijedna institucija u cijeloj povijesti čovječanstva
nije tako ljubljena ni tako mržena kao Katolička Crkva,
Ljubav njene djece tečajem cijele njene povijesti bilježi
bezprimjerne žrtve, koje sile i najljuće protivnike da
im odadu poštovanje, Mržnja s druge strane bilježi
sve pothvate, hoje je mogla da izmisli pokvarena
ljudska narav da oblati ono što satanski mrzi. Katoličke
dogme, katoličko svećenstvo, redovi, sve katoličke
institucije stalni su predmet napadaja onih, čijim duhom
vlada samo jedna sila: mržnja. Njihova logika, pravo,
| moral, razum, dobrobit čovječanstva, napredak i sve
moguće krilatice, kojim operiše napredna ulica i
napredni intelektualizam, napredna politika i znanost,
ima samo jedan izvor: mržnju. Ovo treba da imamo
| ma umu, kod prosugjivanja sviju pothvata proti Kato-
ličke Crkve bilo kada i bilo gdje. Povijest je jasna za
| onoga, koji umije da čita. Jasna je i sadašnjost za
| onoga, koji ne spava. A spava ih mnogo.
Dobro organizovana tamna iramasonerija, koja
iz raspolaže kapitalom i novinstvom, koja posjeduje po-
| litičku jakost, koju tvore »Draća“ najraznovrsnijih stra-
| maka, čija borba ne uništuje njihovo bratstvo, u svakoj
| državi pripravlja teren ostvarenju svoga ideala: uniš-
_ tenje katolicizma. Radenici ,Neimara“ spravljaju teren
| služeći se u raznim prilikama i kod raznih naroda
različitim metodama. Veliki internacijonalni , Orijenti“,
| prosugjuju da li je teren dobro obragjen i odregjuju
| napadaje, koje pomaže framasonerija cijeloga svijeta :
_ politikom, novcem i štampom.
Framasonski brat Calles, rogjeni židov, kasniji
| protestantski propovjednik, a sada uzurpatorski pred-
"sjednik Meksika, držeći da je za »naprednost“ teren
| dobro uzoran, započeo je takovu borbu protiv katoli-
_ cizma u Meksiku, kakvu još ne pamti nijedna kulturna
| država. Meksiko je u ogromnoj većini katolička zemlja
a ipak se Katolička Crkva u Meksiku nalazi u teškom
_ položaju, ne od straha pred bijesom protivnika, već
od straha pred vrelom ćudi meksikanskih katolika,
koji hoće da ma: fizičke napadaje fizički odgovaraju.
_Kušnja je meksikanskih katolika uprav strašna: vlada
“je silom: konfiscirala sva crkvena imanja, prognala re-
dovnice i milosrdne sestre, izbacila Boga iz škola i
zatvorila. sve privatne škole. Svećeniku je zabranjeno
"da'poučava bilo u školi, bilo izvan škole. Vršenje sva-
: oga vjerskoga kulta izvan crkve zabranjeno je, a u
rkvi mogu vršiti službu Božju samo svećenici, kojima
0 država dozvoli, Svećenici, redovnici i redovnice ba-
ju se “u tamnice. Sve križeve i oznake vjere, sve spo-
enike katoličkih muževa, sve slike i umjetnine, koje
\ podsjećaju na katolički život, vlada silom odstranjuje.
za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Vlasnik - izdavač - urednik:
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I, Birimiša) — Dubrovnik
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Meksikanski katolici ispaštaju grozno svoje nehaj-
stvo, Politički rascjepani i dizorjentirani doživjeli su
da im jedan uzurpator stavlja nož pod vrat.
Katolička Crkva živjet će i dalje u Meksiku.
Vojujuća crkva ne propada, jer ima obećanje Uteme-
ljitelja i ljubav djece. Meksikanski katolici uvigjaju već
svoju pogrešku i brzo će ju popraviti.
Hrvatska liberalna štampa, paiona koja inače za
sebe reklamira katolicizam, nije našla nijedne riječi da
osudi krvavi bijes framasonstva, A kako da to i učini,
kad mu je i ona sluškinja ? U nas , teren još nije uzoran“
i zato je ona oprezna. »Obzor« se ipak opoštenio, on ne
krije svoju bratsku ljubav prema bratu Callesu.
Katolici treba da upamte: ko nije s nama, protiv
nas je. Gledajmo bistro u svijet i okolo sebe i upam-
timo da nam neće slobodu ostaviti oni koji nas mrze,
već da je moramo sami sačuvati i učvrstiti, Sloboda
se danas brani u prvom redu političkom organizacijom
i zato smo dužni da svim silama za nju radimo.
Mehico docet !
zalazi u dalmatinska sela fra Mijo ga je raskrinkao i
pokazao narodu u pravom svijetlu. Lorković, Šurmin
i Wilder 'iuže ga sudu, ali fra Mijo pobjedonosno izlazi
iz suda nastupajući dokaz istine. Poslije rata su ga
htjeli uništiti oklevetavši ga da je radio nenarodno.
Ali na sudu mu klevetnici moraše priznati da je vazda
radio pošteno i nesebično.
Došlo je doba teških iskušenja. Radićevština za-
razi Sinj i ira Mijo ostane sam, usamljen. Ali ne popusti.
Ko ga je čuo i vidio, kako je energično tražio samo-
stalan istup HPS-e na posljednjim izborima, taj je tek
mogao znati, koliko je žilavosti i mačelnosti ležalo
u srcu ovog uistinu dostojnog sina asiškog Siromaha.
Umro je u Zagrebu, ali je doživio da se je nje-
gova sinjska krajina ponovo okupila oko njega i oko
ideja koje je on zastupao. Nije doživio jednu svoju
živu želju: dovršenje monumentalnog katol, doma u
Sinju. Koliko sam puta čuo iz njegovih usta: ,Da do-
višim dom, pa Bože evo me!“ Ali Svevišnji je htio
da ga još prije pozove u svoje dvore.
Sinjski seljak -je u sjajnon sprovodu pokazao,
omu koliko je ljubio i cijenio fra Miju. A visoko razvijeni
Š.
PIRAMA PININERRAEEIZINNINOI k
barjak HPS u Cetini bit će živi spomenik, koji će
i 0. fra MIJO KOTARA i pričati pokoljenjima o ira Miji.
PRIGORJA ZADZAVERNJNO
i !
U kroniku naših mrtvih velikana moramo sa ve- Ki
likom tugom i bolju da zapišemo i fra Miju. Sestra
smrt pokćsi ga u času, kada je imao da vidi obilat
plod svoga žilavog rada. Dugo se je on sa smrću bo-
rio, dugo joj je odolijevao, ali konačno i kršno ira
Mijino tijelo moralo je da popusti. Popustilo je, ali sve
do kraja života ira Mijo je ostao radin i zadnje riječi
su mu bile: ,Radile za Boga i Hrvatsku“ !
Sin kršne daimatinske zagore on je prototip ži-
lavosti i borbe. Rogjen od pravoslavnih roditelja i
odregjen za pravoslavnog sveštenika, mali Nikola Ko-
taraš vogjen putevima Božje Providnosti postaje kato-
likom, franjevcem i neustrašivim braniteljem hrvatske
i katoličke misli. Razočaran neiskrenom pravaškom
politikom, on je poslije rata prigrlio sa mladenačkim
žarom ideju Hrvatske Pučke Stranke i postao njen
prvoborac u Dalmaciji. Jer ira Mijo je vidio, da je tek
HPS ona stranka čiji program je izvagjen iz duše hr-
vatskog katoličkog naroda. Dok je većini pravaša služio
katolicizam kao cimer pod kojim su sticali pristaše,
ira Mijo, koji je bio beskompromisan i načelan, uvi-
dio je odmah da HPS-i katolicizam nije cimer niti plašt,
već program i ideja. I stoga mi vidimo ira Miju sa
Dr. Dulibićem i VI, Kulićem, sve stari pravaški borci,
u prvim redovima HPS.
«:Liberalcima je on uvijek bio trn u oku. Kada je
Smodiaka počeo sa svojom bnzvjerskom politikom da
—Vil.
Franjevački samostan u Beogradu.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja)
Već iamo od ujedinjenja, otkako je Beograd
postao glavni grad Jugoslavije, pomišljali su naši
Franjevci, da podignu u Beogradu samostan svoga
Reda. Ta namisao eto ostvarit će se baš ove godine,
kad se slavi 700 godišnjica smrti Utemeljitelja iranje-
vačkog Reda. To će biti najvažnija i najplodnija tačka
programa jubilejskih svečanosti, koje će se i u Beogradu
prirediti ove jeseni u počast velikoga Sveca. Samostan
se već počeo zidati i bit će dovršen u oktobru ili
novembru t. g.
Franjevački samostan u Beogradu, ako i jest za
sadašnje Beogrogjane novost, to on ipak nije drugo
nego uskrisenje starodavnog irani. manastira, koji je
bio u Beogradu. Spominje se u povijesti već u 16.
vijeku. Bio je svojina bosanskih iranjevaca; kako se
to razabire iz dokumenata »Propagandae fidei“, koje
iznosi ,Archivum iranciscano-historicum“ u Quaracchi.
*Zanimivo je istaknuti, kako prvi iranjevci, koji su iz
Bosne došli u Beograd, da budu na dohovnu pastvu
svojim zemljacima Bošnjacima, kojih se tu nalazilo
+ nekoliko stotina, nijesu imali svoje crkvice, gdje bi
obavljali službu Božju. Bošnjaci su bili većinom siro-
mašni radnici, pak nijesu imali srestava, da ju sagrade.
U parku gospara Gozze.....
i + Ne znaš je li ljepše ući u ovaj park ranim jutrom,
kad se bude ptice i pozdravljaju zoru ili u predvečerje,
u smiraju sunca, kad ono uranja tamo u stonskoj sivali
miluje park svojim crvenkasto-zlatnim tracima. Zapravo
i nije park. Ovo je botanički Eldorado, ovo je
botanički raj; ovo je komadić indijske džungle ; ovo
vijenac neispisanih soneta,
$ dubrovačke republike.. : o
O kad bih ja samo znao sva imena ovoga“
nolikog tropskog, subtropskog i mediteranskog bilja:
i cvijeća! Magnolija, adansonija, eukaliptus; grčki,
talijanski i kineski cipresi; bambusi, raznovrsne palme
i kaktusi ; kineski gingko, agave, libanonski cedar, ruž-
arin, lotosi, naranče, limuni.....
nalazim u njemu nove ljepote. Negda je ovdje
lučao život: u alejama, oko 'umjetnog jezerca, na
andama i oko kamenih stolova u okruglim kuti-
“tektori; biskupi, diplomate, pjesnici i admirali iz
Već nekoliko dana lutam po ovom parku i svaki
den i
a, nad kojima su se nadvile guste, krošnje. Ovdje
O
ozze mislili o probicima i budućnosti svoje
napokon ovo je Versai
_ Danas u njemu nemia ni pjesme ni života ; jedino
iotono šušti lišće i ptice proigravaju kroz grmlje;
192 pojedine jarke, uz aleje, preko puteljaka, kroz
ustik parka, teku jaki mlazovi vode odozgor sa vrela
:ali baš ta zapuštenost još jače afirmira romantiku starog
, dvorac, kapelica i veranda. Stari mrki zidovi okruženi
“Nad vratima je plemićki grb obitelji Gozze, a: nad
grbom lik Ivana Krstitelja. Latinski natpis na dvorcu
veli nam, kako je umjetnost ovđe natkrilila divlju prirodu.
naokolo su mačevi, slike, grbovi, a na stolovima starin-
| ske vaze, svijeće i lukjernari. Na zidu visi skupocjeni
gobelin s grbovima dubrovačkih plemića; na njemu su
ujedno utkana gradska vrata, tvrđave Minčeta i Lo-
vrjenac, te lik sv. Vlaha.
pokriva krošnja ogromnog stabla. Malo zvono zavezano
je i ovito paučinom. Ja nisam ni pokušao da zazvonim,
da ne bi narušio mir i tišinu samotnoga parka, nje-
govih zakutaka i ptica, tih njegovih jedinih stanovnika,
Ovdje u blizini je jedna popločana \aleja, a oko nje
su zidovi prekriveni oleandrima ; nju osobito volim,
jer me sjeća na Ulicu između vrta u Dubrovniku, gdje
sam u jedno predvečerje našao tišinu, intimu, a u
plavim očima jednoga djeteta opazio ljepotu, dobrotu
i radost.
Visoko nad morem uspela se veranda, puna cvi-
jeća, s koje se pruža divan pogled na more i bližnje
otoke. Dolje uz more stoji visoki, vitki bor kao po-
časni stražar ovoga usnuloga parka.
Mnogi su glasoviti ljudi ovdje barem na neko-
liko vremena uživali mir, daleko od bučnoga grad-
skoga života ; jer ovdje je istina, ljepota i mir, a tamo
lažna konvencijonalnost i izvještačena civilizacija. Ovaj
romantično-idilični kraj uzdizao je duše umjetnika pera
i kista; ovdje su nikle mnoge romance, soneti i pjesni
ljuvene ; ovdje je majstor Tizian slikao Fauna, poriret
jednoga Gozze i sliku sv. Mihajla ; ovdje je sa otočića
sv. Andrije zalazio i isposnik Mavro Vetranić, autor
slavnog ,Pelegrina“.
Na koncu mojih šetnja po parku, dolazim u naj-
ljepši kutić, gdje je'. jezerce s lotosima, lik Neptuna,
Amora i zmajeva i žalim što nema sredovječnog viteza
da pjeva:
I kad sumrak padne ispunjen bjelinom
Mjesečeva svjetla, što se na nas lije,
Ja ću doči k tebi sjetnom violinom,
Svirat ću ti, draga, lirske melodije.
Trsteno, početkom augusta 1926.
ispod: gorostasnih platana, tih botaničkih kraljeva ovoga
kraja, I'onda se svi ti mlazovi. sastaju na hridini i kao
brzica padaju more.
Sve'je zapuštetio“: i drvoredi i vodnskoci i veranda,
plemićkog parka, što je posut kamenim pločama i grbo-
vima, stupićima i razbijenim vazama.
Ondje gdje je najbujnija vegetacija stoji plemićki
a bršljanom, agavama, kaktusima i vinovom lozom.
d
U prizemlju dvorca u kutu šuti starinski sat;
Sa sjeverne strane dvorca stoji mala kapelica, koju
Marko Vunić.